Nedostaje mi kada / poslednji u nizu *lekova za sve (uz jogurat), od prehlade, mamurluka - protiv umora / ... mi je vrela voda - a kako da se borim protiv umora stojećki
Nedostaje mi kada / poslednji u nizu *lekova za sve (uz jogurat), od prehlade, mamurluka - protiv umora / ... mi je vrela voda - a kako da se borim protiv umora stojećki
Volim sneg ali mi sad baš, baš nedostaje malo sunca... Malo više ustvari
nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje
MOje siske...
Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.
sta je to sto vam nedostaje iz detinjstva ?neka igracka,osoba, ...bezbriznost,masta bez granica,vera u ljude ...?
Могу још увек да маштам, онако баш детиње..могу да се играм, верујем у људе, али никада више не могу бити безбрижна..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
nedostaju mi oni davni dani iz detinjstva, kada je mati "generalno" cistila kucu, od coska do coska, glancanje, istresanje, vetrenje, vadjenje vune iz jastuka i rascebavanje iste. Nedostaje mi miris ispeglanog vesa tek skinutog sa zive, promrzlog i belog. Nedostaje mi miris Bohora, jer je mati posle pranja zavesa iste kacila onako mokre, a taj miris bi se zadrzao danima...
Nedostaje mi stara shvapska kuca u selu i raspusti i vikendi koje sam tamo provodila. I kada se ujak ozhenio i srushio je da bi napravio vishespratnicu, ja sam i dalje najvishe vremena provodila u jedinoj prostoriji koja nije srushena, nego je pretvorena u letnju kuhinju.
Nedostaje mi i krevet u kojem je baka spavala svega nekoliko sati dnevno.
Veliki perjani jastuk u kojem je bilo tako lako zaspati, chim te i poslednje pero pomiluje po licu..
Dunja kojom smo se pokrivali i ispod koje si bio sakriven od svega. Ipak, najvishe nedostaje baka, lezhanje 'chelo nogu' i njeni topli dlanovi na mojim uvek hladnim stopalima.
Shporet na drva je tishe pucketao nocu. Kao da i on spava i na trenutke se promeshkolji kada baka ustane da ubaci cepanicu, da njenom chedu ne bi bilo hladno dok spava.
Nedostaje mi budjenje zvukovima i mirisima...drva su jutrima pucketala glasnije, vatra je rasplamsavana vec od 4 ujutro, da njenom chedu ne bi bilo hladno kad se probudi....I sve je podsecalo na fabriku kada radnici stignu na posao i sve mashine budu pushtene u pogon.
Sudovi su zvonili umesto budilnika, a mirisi domace kokoshije supe i shtrudle sa makom su shaputali da je baka pri kraju sa nedeljnim ruchkom i da je vreme da kao mishic provirim ispod dunje i proteglim se kako bih joj stavila do znanja da sam budna, chekajuci njen mili pogled i blagi prekor u glasu...
"Ajde, ajde uncute mali, davno je svanulo."
Sada me bude neki drugi zvukovi i mirisi.
Zvukovi i mirisi po kojima ce moji potomci pamtiti budjenja...
A tako bih se ponekad uvukla pod onu dunju...chelo nogu...
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Nedostaje mi moja ulica. Ulica po kojoj bi se u zimsko doba naganjali na sanjkama, grudali.. Tada ona nije bila nešto prometna i sol se nije bacala te smo mi klinci mogli više dana uživati u pravim zimskim radostima, ugođaju.
Sada.. Sada drugi dan prođe ralica i nestade snježnog pokrivača te ostane samo bljuzga..
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
I meni nedostaje moja baba / a bio sam: Prva radoS babina (nije rodila dete) ...od supe na golupčiće, onog topljenog šećera sa orasima, mokra leba i šećera ... nego - priče: MaliRadoJica i manje više ceo ciklus. A kasnije (iako je skleroza jedna mučna bolest) priče iz njenog detinjstva i mladosti / najviše sam je zapitkivao o ratu - pa kako je kopala kod nemaca i kome je davala svoje sledovanje od čašice dve rakije a deda je to vreme bio u radnom-zarobljeništvu ...
i tako, sanjao sam je par puta u skorije vreme / prošli put smo išli Jevrejskom i pevali...
Učio sam je i engleski - znala je da me isprati sa fak ju i to sva važna ...
nedostaje mi bosna,selo,baka i deka...vise ih nema nedostaje mi kad se za letnji raspust svi skupimo..puna kuca...pa baka i oni njeni kolacici i kajmak,prsuta...joj sve mi fali iz detinjstva...sada je sve nekako drugacije
nedelje ....
sunchane nedelje u tom dvorishtu u samom centru velikog grada ....
unuci za stolom ...
baba prinosi .... deda oko nas lebdi ...
i uvek nam je zaljucivao shopsku salatu ....
i dok smo mi uhcali ... on nas je maziJo po glavi ...
~ krkaJ sine, krkaJ !
zvuk noge koJa se vuche po podu ...
i gugutke ....