Definitivno mi nedostaje ona bezbriznost ranog detinjstva.....kasniji period je doneo tragedije, jednu za drugom, te i ja odrastoh prebrzo...
Definitivno mi nedostaje ona bezbriznost ranog detinjstva.....kasniji period je doneo tragedije, jednu za drugom, te i ja odrastoh prebrzo...
Danas mi hvali brdo karamela da mi popravi raspolozenje...........
Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.
Nedostaje mi kutak na tavanu moje stare srušene kuće. Znala sam sate provoditi tamo: u pretrazi starih novina, knjiga, tatinih vestern romana, razglednica, bakine garderobe, praznih boca neobicnih oblika... Zapinjala za stari tkački razboj, pletene stolice, grede, vunu za jorgane, paučinu, preslicu, komšijske mačke, prazne vinske balone, oraniju, staru singericu, paukove, dedin drveni kofer...
Najidealnije mesto za beg iz kuće...
Nedostaje mi porodicni rucak nedeljom moga detinjstva i mladosti. Moja porodica,tipicno vojvodjanski, na prste jedne ruke da ih prebrojis, poumirala jedno za drugim tokom ovih deset godina. Ostala samo ja, da sada mojoj deci pravim tu porodicnu atmosferu ali meni nema ko da je pravi. A deca ko deca, radije bi sve drugo radila nego sedela za stolom nedeljom u podne.
zelim da se vratim na period od 8-13 godine koji bi htela da prozivim drugacije, sretnije, bezbriznije, ko pravo dete....
Gledam danas ovo umetničko klizanje na tv-u...
Nedostaje mi onaj jedan jedini crno-beli tv koji smo imali u stanu i moja porodica na okupu gleda prenos klizanja...Nema šaltanja programa, jer daljinac ne postoji, a nema ni toliko dosadnih reklama...Glas Milke Babović komentariše klizanje, pokušava da nam dočara koje su boje kostimi (trikoi) klizača i klizačica ...usput i komentar o izabranoj muzici ...a mi ćutimo, gledamo, uživamo i naravno navijamo...
Nedostaje mi moja sestra,sa kojom vise ne pricam i to sve zbog jedne osobe koja je doprinela tome
Nedostaju mi mirisi stare kuće u divljini. Zbog te kuće, uvek ''odlepim'', kada čujem pesmu ''Ima jedan kućerak...'', Mačak - Marko, kuca - Arči.
Pentranje u kotobanju, igranje iza kuće. Kakvi su to ručkovi bili. Kakve su to želje bile - da odrastemo što pre.
Nedostaje mi dete u meni, koje se - nadam se za kratko uspavalo.
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Nedostaje mi moja baka u ovim zimskim danima.
Nedostaju mi one veceri kraj starog kamina i oni nasi "poverljivi" razgovori
Koliko sam samo puta pomislila na nju u toku ovih dana i svaki put me stegne oko srca, a slike se redjaju ...
jedan komadic da bi se osetila celom...
Ploviti se mora i bez broda ..
spremljen dorucak....i to sto nisam morao da mislim kako praviti pare....
lako je biti lud al' je tesko to izdrzati
Nedostaje mi moja složna obitelj kakva je nekad davno tada bila.
Nedostaje mi bezbrižnost života. Rado bih to ja svojoj kćerki priuštila.
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
Aha... Poverljivi razgovori sa mamom... Baš jako...
nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje
Sin... Još dvaput da spavam pa će doći sa zimovanja...
Vrag odneo šnalu...