Stanislav Vinaver
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 21
  1. #1

    Stanislav Vinaver

    Kao pesnik Vinaver je počeo u znaku simbolizma. To opredeljenje obeležilo je prvu njegovu knjigu stihova Mjeća (1911) a održalo se i u kasnijim zbirkama, od kojih su najznačajnije: Čuvari sveta (1926), Ratni drugovi (1939) i Evropska noć (1952). Jedan od najsmionijih tragalaca u velikoj avanturi moderne srpske poezije, Vinaver je hteo da stvori pesme oslobođene od svakog konkretnog značenja, pesme koje će samim svojim zvukom izraziti najdublje treptaje bića. Verovao je da je svaka konkretizacija, svako imenovanje, smrtna opasnost za pesmu, da je bit pesme u nagoveštaju a najbolji način da se nagoveštaj ostvari jeste muzika, "ona čini suštinski doživljaj pesme". Eksperimenti sa zvučnim elementima pesme ponekad prelaze u igru koja je sama sebi cilj. Uz muzikalnost, drugo je važno obeležje njegove poezije humor. Vinaver je majstor verbalne komike, izrazit parodičar. Njegovo najpopularnije delo jeste Pantologija novije srpske pelengirike (1920), u kojoj je paradirao Antologiju novije srpske lirike B. Popovića.


    Mi se čudno razumemo


    Mi se čudno razumemo
    k'o dva bola, k'o dva vala
    k'o dva mosta u otkrića:
    ja te volim čudno, nemo,
    ti si ona čudna mala,
    mašta drevna moga bića.

    O tebi su pitalice,
    od vekova moje bile,
    odgovor o kom se sanja.
    Odgovor je tvoje lice
    ti si slika one vile;
    iz dečačkih nagađanja.

    I stvari snovi, evo
    polagano nadolaze
    k'o da ide vreme tavno.
    Svaki gest tvoj ja sam snev'o,
    znam napamet tvoje fraze
    svaku reč sam čuo davno.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  2. #2

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    Esejistika je najznačajnije područje Vinaverova književnog rada. Od njega potiče mnoštvo eseja, kritika, feljtona, novinskih članaka, od čega je samo malen deo sabran u knjige. Vinaver piše o svemu i svačemu. Ogledi o književnim pitanjima, o mnogim našim i stranim piscima, o književnim pojavama, zauzimaju središnje mesto u njegovom esejističkom opusu, ali, uz književne, zastupljene su i najraznovrsnije neknjiževne teme, od naših narodnih vezova do Ajnštajna. Od svih pisaca najviše ga je privlačio Laza Kostić, o kojem je napisao svoje životno delo, veliku monografiju Zanosi i prkosi Laze Kostića, objavljenu posthumno (1963). Ta monografija u njegovom opusu zauzima isto mesto kao knjiga o Njegošu u Isidorinom.


    Ostavi


    Ostavi, ostavi makar svisnuo
    Sumnje bolećive teške pokornosti
    Preni se, preni se - srce stisnuo,
    Tragom potonule gluhe sumornosti.

    Dolaze, dolaze tamnim klepetom,
    Izvori predrevni večne sanjarije,
    Svet nam je, svet nam je stare igrarije
    Zanesen vekovnim gluhim trepetom.

    Čuješ li, vidiš li tajnih tokova
    Gde se rasklapaju grdni bezdani -
    Sanjaš li, slušaš li, slatkih sokova
    Strahovot lekovit zanos zvezdani.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  3. #3

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    Ima još jedna zajednička tačka na kojoj se susreću ova dva značajna, zajedno s Markom Ristićem, najznačajnija predstavnika našeg međuratnog eseja: interesovanje jezikom, Vinaver se jezičkim problemima poezije bavio stalno, od ranog eseja Jezičke mogućnosti (1922) do knjige Jezik naš nasušni (1952). Pisao je i o stihu naše narodne poezije (Pokušaji ritmičkog proučavanja muškog deseterca, 1940). Vinaverov pristup jeziku dijametralno je suprotan Isidorinom. Ona je tražila povratak vukovskom jeziku, jeziku narodne poezije. Vinaver je smatrao da taj jezik jeste autentični izraz plemena i plemenske, kolektivne svesti, ali da on ne može izraziti modernu individualnost. Jedan od najvećih nedostataka naše književnosti jeste u tome što joj je jezik u svojoj biti ostao epski, deseterački. Čak i kad se napuštao deseterac i kad su se tražili drugi, moderniji oblici stiha, ritam naše poezije ostao je deseterački usporen, monoton, s naglim plahovitim uzletima naviše, ali isto tako brzim, strelovitim survavanjem u prazno, s drugim, opasnim pauzama između stiha i stiha. Čak i oni pesnici koji su se najviše upinjali da dostignu Evropu ostali su u vlasti ritma naše epike. U modernu civilizaciju ušli smo deseterački sporim hodom te zato nije čudo što nismo daleko odmakli. Izlaz iz krize, koji Vinaver predlaže, u svojoj suštini je vukovski: treba se vratiti narodnom govoru i osluškivati žubor njegove melodije, samo što to nije više jezik patrijarhalnog sela nego modernog grada, jezik Beograda, govor beogradskih ulica. U njemu je Vinaver našao nadgramatički polet k "visprenom nagoveštaju, strožoj apstrakciji, kontrolisanom poretku, ka brzom značaju, prostornom obuhvatu, integralu, vasioni, ka strasnoj shvatljivosti intuitivne vrste".


    Natpis



    Nad liticama, nad klancima
    Duhovi kruže
    Njih se ne tiču prolazni zanosi.

    Oni bdiju da mutnoća ne napusti svet
    Da se reke ne rasane u glomaznim tokovima
    I da oblaci ne odbegnu u staro izdajstvo.

    Jer strašno bi bilo (vele)
    Kao nekad, u početku vekova,
    Da se rasani i razgali -
    Da se nebeski svod oslobodi ukrasa,
    Da tice zalupaju prozračnim krilima
    o vedrinu
    Da plava zvonkost zažubori otrovno

    I jeziva jasnost nastane.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  4. #4

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    Traži se čovek

    U određen oblik kao da ne može,
    U vidljivih poteza poredak čvrst,
    U shvatljive misli obuhvat,
    U uklopljen red.

    Treba mu, eto, sna i čoveka,
    Trepetnih bića, zvezdane slutnje,
    Čudesnih reči, teške mađije
    I zanosa.

    Da pijanim nadahnućem,
    Koliko za jedan nerazumljiv val,
    U ogromnom brujanju neraskidnom,

    Iz večite obuzetosti od pamtiveka,
    Pomeri svet.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    U biću

    U biću je strasni skok
    Što svoj čeka kasni čas,
    U srcu je tamni val
    Za bezmerja plamni sklop.

    Ne ostavlja verni trag
    Omađijan smerni šum:
    Zarasto je živi put
    U korova krivi san.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    Večnost

    Mi smo tihu slut slutili
    Što su magle obavile,
    Prezreli je, premutili
    - Osvojile tiše sile.

    Duboku smo noć gradili:
    Zanosile crne zublje -
    Gde smo jeza krv sadili
    Ovladale sile dublje.

    Teška crna večnost stiže
    Beskrajnoga obuhvata:
    Koja ruža uzabrata
    Biće bolnom blesku bliže.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #7

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    Zanesi nas

    Zanesi nas mišlju strasnom
    Munjevitom lekovitom
    Vrtoglavom slutnjom jasnom
    Ka izvoru plahovitom
    Ka izgaru vidovitom.

    Rasklopi nam splet obzorja
    Vode znanja i dubina
    Razbesni nam neosporja
    Razjari nam svih predgorja
    Utrnuli grč davnina.

    Ka večitom premaranju
    Prebolelih događaja
    Ka bunovnom pregaranju
    Čvorova i odmršaja
    Ka snu blesku i stvaranju.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #8

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    POMERITI

    Pomeriti jednu od ovih crta,
    Istrgnuti najsitniji luk -
    Zar ne bi predeo prekinuo trajanje,
    Zar bi što moglo da se zglobi ponova.

    Koliko poteza za jedan obuhvat,
    Koliko smerova!
    Sve to znati, shvatiti, održati

    I pamtiti.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    PLJUSAK

    Najedrio pljusak zračni
    U mirise, u prizivne,
    U klik zgranut nebovlačni;
    U draguljske čežnje slivne

    Zaneo nas beut vračni,
    Vihrom viju slasti kivne,
    Bezbroj sila, ludo bračni
    Sni pradrevni, tajne tkivne.

    Svud rojevi u spojeve,
    Svud spojevi u rojeve,
    Drhti, strepi ludosmer -

    Svet se spliće, skreće, sleće,
    Usmer, osvrt, prah i cveće
    U razjaren unezver.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #10

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    NOĆU PREMA

    Mami i strepi, kobi i muti:
    Sve manji doskok, oštriji luk,
    Sve tiši zanos, kraći minuti -
    Svetliji značaj, strasniji zvuk.

    Oko u oko, snovi u snove,
    Prolom u prolom, slutnje u slut -
    Uklinje, zgraža, priziva, zove:
    Krivinama je svet obasut.

    Ustuka nema, ni druge tajne,
    Večna je duše za dušu glad -
    Za poraz čula, za sne beskrajne
    Jedan je zastoj, jedan je pad.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  11. #11

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    NE

    Ne čujem grozd zvukova:
    Tek samo dubok prizvuk,
    Tek samo cvileći cik.

    Ne vidim rub vidljivog:
    Tek lude oči groznice,
    Tek mudri zanos plaveti.

    Ne slutim tok istine:
    Tek samo tupi očaj,
    Tek puko nadahnuće.

    Ne shvatam ljudski smer:
    Tek potpun poraz,
    Tek likujuće slavlje.

    Ne živim tajnim smislom -
    Tek samo bunilom večitim,
    Tek samo vedrinom večitijom.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  12. #12

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    SLUTNJA

    Kad molitve prekinute
    Prevaziđe teški zled,
    Kad gorčine osmehnute
    Kroz zanosa mimogred,

    Kad predele što zlo slute
    Iskali u jetki gled,
    Izbori u krepki red
    Zlatne tajne nadahnute.

    Tad nasluti zreli mir,
    Plahe sreće slutnjom novom,
    Brzim migom, sretnim znakom -

    Jasnog bleska strasnim zovom -
    Novi vrtlog, novi vir,
    Snom obuzet i sumrakom.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  13. #13

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    i sve raskujmo što je gospod skov'o

    -manifestni/poetički je usklik stanislava vinavera u pesmi "geteu" (1911)-
    najradikalniji poziv na rušenje starih, institucionalizovanih vrednosti (onih koje su
    svojim kritičkim/teorijskim autoritetima promovisali i štitili bogdan popović i jovan skerlić).
    žestina pobune mladih protiv starih, novih protiv konzervativnih, najčešće se izricala
    u polemičkim sporovima, ništa ređe i u stihovima sa poetičkim/programskim obeležjima
    (ćurćin, stefanović, vinaver, d. mras, d. mitrinović itd.)

  14. #14

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    Osvestiću ljude

    Raspevaću očaj stare vasione,
    Trenutak što cvili, dane koji zvone,
    U sazvučja živih ukobiću rez.

    Zarobiću slatke brojeve i spone
    Iskriviću bića da se bolno sklone
    U sitnog iverja utrnuli vez.

    Kroz pravilo šare, kroz zanos poretka
    Preboleću značaj kraja i početka
    Uskladiću prekroj u prestanak bod.

    Osvestiću ljude: grozničavog pretka
    Zbunjenog potomka; u buncanja jetka
    Rasplinut, razvejan opčinjen rod.

    Razgaljenih snova nedozvanje bujno
    Slomljenih poleta nadanje uzrujno
    Odnosa i srži zaneseni sklop

    Nek se zaleluja, zgranut, jedva čujno -
    I ko tanka para nek iščili rujno
    Bezbrojnog iskustva preobraženi snop.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  15. #15

    Odgovor: Stanislav Vinaver

    MOLITVA VODI PODZEMNOJ

    Tajnom velikog strujanja
    Misli, plaho šapatljiva,
    Grehom nesvesna brujanja
    Vodo, večno podatljiva.

    Vučen sam, mamljen, zaluđen,
    Ponoru gorkih ćutanja,
    Od sveta svetom otuđen
    Za beslovesna lutanja.

    Za krepke zvonke omame
    Paperja trepet stidljiva,
    U srži tvoje pomame
    Zri pare slast nevidljiva:

    Za san sveopšteg druženja,
    Gde slutim plamne jekove,
    Kad vlast večnoga kruženja
    Obuzme tamne vekove.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Stanislav Grohovjak (Stanislaw Grochowiak)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 20.01.2012, 00:18
  2. Stanislav Baranjčak (Stanislaw Baranczak)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 02.01.2012, 23:28

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •