Pitanje promena i bunta u umetnosti vise nije stvar avangarde nego pitanje ocuvanja ljudskog dostojanstva, identiteta i zdravog razuma.
Svi TV ekrani, svi bilboardi, sve novine odasilju nam samo jednu sliku stvarnosti. Jednu komercijalnu stvarnost, u kojoj postoji samo ono sto se da prodati na trzistu.
Svi zajedno odasilju samo jednu sliku, stvarnost u kojoj su svi odnosi na kraju materijalisticki, u kojoj je redukcija coveka na robu, na stvar dovedena tako daleko da se vise ne moze podneti.
U knjizarama su knjige koje nam govore da se okrenemo mastanju i snovima, carobnim svetovima magije, proslosti. Da okrenemo glave jedni od drugih, da se posvetimo samozadovoljavanju sopstvenog ega, u kome se u medjuvremenu stvorila praznina koju bezuspesno pokusavamo da popunimo gomilama klima uredjaja, aparata za kafu, etc.
Dosta je! Sada je stvarno dosta!
Neka se isprazne knjizare! Neka svi pisu i objavljuju svoje knjige u skolskim sveskama.
Vratimo knjizevnosti osnovni smisao. Neka knjizevnik postane pisac. Neka se knjige citaju svuda, neka te knjige nesto znace.
Neka ideje zrace sa zidova, neka nase reci budu nesvarljive onima koji bi da komercijalizuju svet. Neka nase reci postanu teske, neka se kriju potajno, nek se zbog njih ide u zatvor. Neka ljudi ponovo daju jedni drugima nadimke po likovima iz nasih knjiga.
Neka svi pisu! Znamo da su nasi svakodnevni zivoti milion puta zanimljiviji od laznih svetova "decaka carobnjaka" i tragaca "misterioznih kodova".
Pisimo pesme na listovima papira i ubacujmo ih u postansku sanducad. Delimo ih u autobusu i tramvaju.
Pokrenimo se, pre nego sto mainstream u potpunosti ne promeni skolske programe i zauvek sahrani mastu u svom komercijalnom grobu.
Odbacimo sve pokusaje medija da nas ukljuce u svoj sistem.
Pokrenimo se.
Sada!