Demokratija, tolerancija, gradjanska prava... Koliko su to fiktivne stvari? Da li mi uopste imamo bilo kakva prava? Da li smo svi mi danas samo robovi korporacija? Da li primecujemo koliko smo u stvari vezani i ekonomski zavisni od onih koji imaju vise moci i novca?

Da li shvatamo da kada se budimo ujutro i krenemo na posao da to cinimo jer moramo a ne jer zelimo? Radimo pod prinudom. Ostvarujemo profit za vlasnike kompanija a sami uzimamo maleni deo kolaca u vidu plate.

Ne postoji li u svima nama duboko usadjena tuga za socijalizmom? Za slobodama? Nije li zlocinacka katastrofa kapitalizma to sto upravo od nas pravi ekonomski zavisne robove a za uzvrat nam samo obezbedjuje lagodniji zivot?

Nije li nasa sloboda, sloboda ljudskog bica i teznja za nezavisnoscu vaznija od bilo kojeg televizora ili sporeta koji kupujemo od zaradjene plate?

Nije li nase drustvo tzv demokratsko u stvari samo privid, ne zivimo li u Orvelovoj '1984'?