Sloboda savremenog coveka
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 18
  1. #1

    Sloboda savremenog coveka

    Demokratija, tolerancija, gradjanska prava... Koliko su to fiktivne stvari? Da li mi uopste imamo bilo kakva prava? Da li smo svi mi danas samo robovi korporacija? Da li primecujemo koliko smo u stvari vezani i ekonomski zavisni od onih koji imaju vise moci i novca?

    Da li shvatamo da kada se budimo ujutro i krenemo na posao da to cinimo jer moramo a ne jer zelimo? Radimo pod prinudom. Ostvarujemo profit za vlasnike kompanija a sami uzimamo maleni deo kolaca u vidu plate.

    Ne postoji li u svima nama duboko usadjena tuga za socijalizmom? Za slobodama? Nije li zlocinacka katastrofa kapitalizma to sto upravo od nas pravi ekonomski zavisne robove a za uzvrat nam samo obezbedjuje lagodniji zivot?

    Nije li nasa sloboda, sloboda ljudskog bica i teznja za nezavisnoscu vaznija od bilo kojeg televizora ili sporeta koji kupujemo od zaradjene plate?

    Nije li nase drustvo tzv demokratsko u stvari samo privid, ne zivimo li u Orvelovoj '1984'?
      Vrh

  2. #2

    Odgovor: Sloboda savremenog coveka.

    Imala sam periode kada sam dane i nedelje provodila tako što bih ustala, otišla na posao i vraćala se kući sa posla mrtva umorna u neko doba večeri ili noći, i bacala se u krevet da se bar malo naspavam za još jedan takav dan. Znala sam da moram da izdržim dok ponovo ne vratim svoj privatan život, ali posle par nedelja te obuzme depresija. Najgore bi mi bilo kad bih slučajno nekog srela (naravno, na putu od kuće do posla), rekla mu kako provodim dane i dobila jedan odgovor "Ćuti za tu platu" ili pak pitanje "A hoće li ti biti plaćeno?"
    Ljudi, nema cenu moja sloboda!!! Ni te plate, ni te stimulacije koja će mi nadomestiti apsolutno nepostojanje vremena za mene samu, za meni drage i bliske ljude, za moj život.
    Ne znam kuda nas to vodi. Ipak, priče starijih kolega o zboru radnika, o radničkom savetu i sličnim utopijama me zdravo nasmeju.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
      Vrh

  3. #3

    Odgovor: Sloboda savremenog coveka.

    -S M C Rambo A.

    Spanska cizma imperijalizma
    uz pomoc kulturnog terorizma
    zajmova kredita, spijunskih satelita
    permanentno rusi ugled Druga Tita

    .....

    Vozio se ja jednom taksijem '88-e kroz Sarajevo
    i taksista se meni zali na situaciju
    kazem ja njemu, evo sad krece ova privatizacija bice bolje
    eee, evo ti Afrike, i ona je cela privatna pa sta im je pomoglo

    .....

    Sto nisam rodjen u Belgiji, ili u HOlandiji na primer
    pa da primam socijalnu pomoc, jedno 'iljadu i po maraka da klemujem
    pa da mogu na miru da pisem poeziju i boli me qrac.


    Evropa nam bezi u desno, cak i cuveni skandinavski socijalisti gube izbore!

    P.S. Ko igra za raju i zanemaruje taktiku...?
    Svako za sebe, ko prezivi pricace, Opstanak !
      Vrh

  4. #4

    Odgovor: Sloboda savremenog coveka.

    Robovi smo i nemamo nikakvih prava zato sto nemamo adekvatnih zakona koji bi nam to omogucili....
    Stranci nas izrabljuju jer im nasi zakoni to omogucavaju...
    Usli smo u proces tranzicije,grabimo krupnim koracima u svet kapitalizma a da zapravo jos zivimo u socijalizmu,sa zakonima koji u kapitalizmu ne vrede....
    Treba vremena i jedina uteha moze da bude da ovo sto radimo i mucimo se da ce olaksati nasoj deci jer ne verujem da cemo mi moci uzivati u plodovima svog rada i truda...
      Vrh

  5. #5

    Odgovor: Sloboda savremenog coveka.

    Ja bih jako voleo da nam neko ko radi preko kazze kako je tamo bolje ... Koliko ja znam i tamo se radi i samo radi i od prilike za posao i zzivi jer na tempo ne bih morao mnogo da se privikavam...

    Socijalizam i je ovde vec vidjen na delu i bojim se da je to za nas utopija...Nadam se samo da se niko ne zavarava da se igde moze zivei bez puno shljake..


    Ali mi smo i posebna sorta..Izgleda da smo predodredjeni da kao volovi samo pod jarmom guramo kola napred ... Narod u kome chesto mozzesh chuti "bog je prvo sebi stvorio bradu" ..nema preteranu perspektivu u socijalizmu..

    Demokratija, tolerancija, gradjanska prava... Koliko su to fiktivne stvari? Da li mi uopste imamo bilo kakva prava? Da li smo svi mi danas samo robovi korporacija? Da li primecujemo koliko smo u stvari vezani i ekonomski zavisni od onih koji imaju vise moci i novca?
    Da, na neki nachin, ali mi nije bash najjasnija ova konstatacija formulisana kao pitanje... Svi smo uvek bili deo nekog sistema, sistema vlasti, sistema ove ili one mochi, uvek i uvek ce konce vuci neko drugii... Razumem vajkanje, ali bez uvrede, najvishe mi lichi na osveschivanje novopristalog adolescenta koji postaje svestan da se (o zzivote) treba zaposliti i da se (o sudbino) mora razmishljati o josh nechem osim o fudbalu i klinkama..

    Da li shvatamo da kada se budimo ujutro i krenemo na posao da to cinimo jer moramo a ne jer zelimo? Radimo pod prinudom. Ostvarujemo profit za vlasnike kompanija a sami uzimamo maleni deo kolaca u vidu plate.
    ?


    Da ustajem svako jutro, odlazim na posao i radim svoj Nti "projekat" za ovaj mesec, za koji ce gazda da naplati celu moju platu, a da zadrzi onu razliku N-1 Project.. I opet idem.. jebga dok ne nadjem bolje...

    A generalno, shta je druga solucija? Da si stvorimo mali raj i jedemo voce direktno sa drveca i pevamo.. Da li da ponovo imamo socijalistichka preduzeca u drushtvenom vlasnishtvu chiji direktori moraju da budu idealistichki fanatici da bi mogli da im verujemo da nece krasti..? Tek to bi bila Orvelovshtina..

    Ne postoji li u svima nama duboko usadjena tuga za socijalizmom? Za slobodama? Nije li zlocinacka katastrofa kapitalizma to sto upravo od nas pravi ekonomski zavisne robove a za uzvrat nam samo obezbedjuje lagodniji zivot?
    Ovo mi sad tek nije jasno? Shta je lagodniji zivot za robove? Robovi sa lagodnijim zzivotom? A sloboda znachi nelagodan zzivot? Kapiram shta hocesh reci, ali u nama je usadjena tuga za svakom mogucom utopijom .. dodushe neke od njih izblede vremenom .. na primer tuga za zemljom dembelijom..

    Nije li nasa sloboda, sloboda ljudskog bica i teznja za nezavisnoscu vaznija od bilo kojeg televizora ili sporeta koji kupujemo od zaradjene plate?
    Jeste, apsolutno. Danas se sloboda kupuje novcem, i samo novac znachi nezavisnost.. Nekada se sloboda vojevala machem na bojnom polju , a danas na bankovnom rachunu..I to je tako..

    Nije li nase drustvo tzv demokratsko u stvari samo privid, ne zivimo li u Orvelovoj '1984'?
    Na neki nachin da, zato se morash kao pojedinac boriti za svaku vrstu sloboda u svom zivotu.. Mislim da je to tvoje pravo i ne verujem da ti to shto zzivish u tranziciji i li kapitalizmu moze tvoja prava uskratiti.. Ako ti ne treba televizor, nemoj da ga kupujesh ..ako ti ne treba frizzider nemoj da ga kupujesh .. Parer troshi koliko bash morash i na ono shto ti je bash neophodno i vec cesh biti slobodniji..

    Sasvim je moguce biti slobodan. Eno stari Djurdje zzivi na Zlatiboru i chuva ovce srecan i sam.. ne treba mu vesh mashina ni televizor.. on zivi svoju utopiju... Ali kakva je to utopija? "Trchi" za ovcama i govedima po ceo dan ... Eno neko drugi slobodan okopava maline i kojeshta po ceo dan, ustaje sa petlovima a lezze sa kokoshkama.. bez dana odmora ili vikenda.. I on je slobodan..

    Hocu da kazzem, kao svestan chovek imash izbor kako cesh zziveti... razloga za vajkanje ima mnogo, ali ce ih uvek biti i bilo ih je .. i zato nam je i lako kukati..
      Vrh

  6. #6

    Odgovor: Sloboda savremenog coveka.

    Sto se tice demokratije , tolerancije , gradjanskih prava , nase drustvo ih uci , nije da ih nema , ali sve je to jos na zacetku i treba jos dosta vremena da se to sve ustali u nasim glavama. Mada ni tu utopija ne postoji kao sto nije postojala ni u socijalizmu.
    Isto tako mora da se promeni u nasim glavama i cinjenica da nema vise onog iz socijalizma radim kolko mogu,imam kolko mi treba , mada nisam bas siguran ni da ga je ikad i bilo.
    Sa kapitalizmom i tranzicijom uvode nam se nove vrednosti i pravila , a glavno je da sve ima svoju cenu i da je na prodaju.
    Novac je moc , a drustvo je svuda tako uspostavljeno da nam je neophodan i od kolicine novca zavisi koliko smo slobodni i nezavisni. To je nesto sto smo svi osetili a osecamo i dalje ......

    Na nama samima je da odlucimo koliki deo cemo prodati i za koju cenu i usled toga koliko nase slobode zadrzavamo za sebe .
    Possibility of dream come true makes life worth living.....
      Vrh

  7. #7

    Odgovor: Sloboda savremenog coveka.

    Mene jako iznervira kad cujem mog caleta kako izgovara recenicu: "Kolko radim, odlicno sam placen" i zadovoljno se nasmeje. A radi u drzavnoj firmi (tj nista ne radi, otpada na poslu) i ima jadnu platu.

    Kod nas ljudi nece da rade, a hoce da zive dobro. Tako su svi navikli i zato im je tesko da prihvate nesto drugo. E pa to vise ne moze! Treba da se radi, da se uci stalno i do kraja zivota, treba biti vredan, treba grabiti dalje, dobro je biti ambiciozan.... Ambicioznost raste sa apetitima i zato treba biti umeren u svemu i bice vremena za sve.

    Ja sam nezadovoljna kada nemam obaveze i kada nista ne radim, volim da sam uposlena i da mi je organizovan dan. I hocu da radim u tom kapitalistickom drustvu i da dobijem moj maleni delic. Samo tako mogu biti zadovoljna sobom i srecna jer znam da to sto dobijem je zaista moje i zaradjeno mojim radom.


    Naravno kod nas su pomesana ova dva sistema (socijalisticki i kapitalisticki) i pokupili smo najgore od oba sistema. Ali to je tranzicija.
      Vrh

  8. #8

    Odgovor: Sloboda savremenog coveka.

    ama ljudi,ne boli mene koliko radim(a radim da ne mozete ni da zamislite!)vec me boli za koga radim,kako je taj vlasnik,gazda,ili kako hocete da ga nazovete, dosao do kapitala i u poziciju da zaposljava(citaj:iskoristava)mene ,moje kolege i sve oko sebe! Koliko je takvih kod nas a kazemo da smo tek na pocetku tranzicije i da smo jos u "povoju"kapitalizma itd???????
      Vrh

  9. #9

    Odgovor: Sloboda savremenog coveka.

    Ti nacini na koji se stvaraju ,da tako kazem, kapitalisti su vec dobro poznati ne samo kod nas vec i kroz istoriju. Na isti nacin ( otprilike ) su stvoreni i u zemljama koje su danas medju najrazvijenijim ,samo sto se kod njih to desavalo mnogo ranije nego kod nas , tako da mi jos uvek bolujemo od decijih bolesti kapitalizma
    i desava nam se danas pa nam mnogo bode oci.
    Possibility of dream come true makes life worth living.....
      Vrh

  10. #10

    Odgovor: Sloboda savremenog coveka.

    Citat Bishop kaže: Pogledaj poruku
    Ti nacini na koji se stvaraju ,da tako kazem, kapitalisti su vec dobro poznati ne samo kod nas vec i kroz istoriju. Na isti nacin ( otprilike ) su stvoreni i u zemljama koje su danas medju najrazvijenijim ,samo sto se kod njih to desavalo mnogo ranije nego kod nas , tako da mi jos uvek bolujemo od decijih bolesti kapitalizma
    i desava nam se danas pa nam mnogo bode oci.
    Da, samo što istorijski gledano, u ovoj zemlji je ovo već ko zna koji put da se tzv. kapitalisti stvaraju na isti način.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
      Vrh

  11. #11

    Odgovor: Sloboda savremenog coveka

    Savremen čovek kroji svoj društveni poredak u skladu sa novim tendencijama i izazovima. Svesna smo bića i to nas vuče u nove i različite situacije sa kojima učimo kako da se nosimo. Menjaju se standardi, prohtevi, potrebe a mi se samo uklapamo onoliko koliko smo u stanju. Kada razmišljam o načinu života mojih roditelja koji su živeli u nekom idealnom socijalizmu i o mom načinu života ne vidim nijedan jedini razlog da njih smatram više slobodnim od mene. Ispred mene su drugačije prepreke, ali ja imam slobodu da ih savladavam na način koji sama izaberem. Oni su živeli neke ušuškane živote gde su im mnoge stvari uvlačene u život i oni su bivali srećni bez mnogo znanja i ideje o tome šta im se zapravo dešavalo, a ja imam malo trnovitiji put ali mnogo više mogućnosti da se sa istog izvlačim. Slobode savremenog čoveka zavise od njega samog, ja to ne bih povezala sa društvenim uređenjem.
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."
      Vrh

  12. #12

    Odgovor: Sloboda savremenog coveka.

    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku
    Da, samo što istorijski gledano, u ovoj zemlji je ovo već ko zna koji put da se tzv. kapitalisti stvaraju na isti način.

    Pa isto tako ne treba zaboraviti da je pre 50-tak godina taj sloj "kapitalista" izbrisan i omalovazen zarad nekih drugih ideja i oblika drustva , a kako se cela ta prica sa socijalizmom zavrsila svi jako dobro znamo ..... tako da sad treba da se strori novi.......
    i ne pravdam ja njih , i ja sam ih debelo osetio na svojim ledjima ali to je jednostavno cinjenica koja mora da se desi
    Possibility of dream come true makes life worth living.....
      Vrh

  13. #13

    Masti na volju - zivot nas svakidasnji

    Lica pokislih zivotinja mogla bi oznaciti moj put, ali ja licno, nicega se ne secam i cini se da nema razloga ni nacina da prihvatim da sam covek, da je moje bitisanje ogrezlo u neverovanju i da zato u granicama skromnih mogucnosti, neprekidno, i priljezno pokusavam da pobegnem, da se odmaknem i konacno primirim u nekom sigurnom utocistu.

    "Znas, svi smo mi ovde mrtvi", kaze Dimitrije. Njegova brada je belicasta, gotovo siva.

    "Ko smo mi?" Ko smo to mi?
    Ukocenim prstima opipavam nabrekle pupoljke, kao bradavice. Kazu da je prolece. Secam se reci ali ne i znacenja. Pomisljam na Jadran, pomisljam na davno proslo. Moje vreme su likvidirali, ponistili kao pasos.
    Samo jednom sam bio slobodan. Znate li sta to znaci? Kao klosar, kao svetski putnik, kao mrtav poslovan covek, kao poslovna zene posle samoubistva. Tako slobodan, lutao sam ulicama, zalazio u metro, gledao ljude.

    A sloboda je biti ne - u. Sloboda je ne znati da je danas cetvrtak. Sloboda je kad spustis kofere i nastavis bez njih. Tiho je kad saznas zasto sada nisi, slobodan.
    A Miroslav se spasio, posle njegove poruke ostala je tisina. Tisina je okrutna, zadnji vagoni, kratko navlacenje zavesa od stida. Neko mase. Razoriti formu, ostaviti rukovanje. Izaci iz tora.

    Ko smo to mi. Zadriglo pitanje. Biti ogrezao u patnju.
    Lica putnika su bleda, oni mirno posmatraju (ne) prirodu uzbud|eni virtualnim mastarijama pokislih slika. Jedan u ruci drzi ogledalo.

    Ko smo to mi?
    Miroslav mi je danas otvorio vrata. Miroslav se spasio. Mi ostali nastavljamo da trpimo i patimo. Svaki dan je, za nas, precutna mucioinica.
    Treba ukinuti izrazavanje. Ako pisac hoce da nam kaze da je nesto mucno, neka povrati po listu papira. Cujmo ahhh, cujmo kako se muci, kako hrana sa mukom ispada. Sa one strane je bolest, sa one strane je higjena.
    Neka pisac cuti, neka postane nesuvislan, neka ostane nerazumljiv. Neka i sam pojam "lepota" odumre. Poslednjeg umetnika obesiti crevima poslednjeg estete, kako bi situacionisti rekli.

    Danas je utorak.
    Ukinuti kravate, treba ukinuti visoke stikle. Treba ukinuti erotiku. Ogoliti, skinuti sve kao tapete u starom vlaznom stanu, u septembru na primer. Eliminisati opise. Nemamo sta da opisujemo. Sve nam se dogadja. Pustimo da nam se dogadja. Bez napora. Tiho, sugestivno. Uroniti u nemo more. Miroslav je izasao. Ja sam ostao.

    "Znas, svi smo mi ovde mrtvi", kaze Dimitrije. Njegove oci su modre.

    Ko smo mi? Ko smo to mi?
    ZavlacIm se u suton. U jednoj odbacenoj sobi krijem sareni kalendar sa papagajima. Slike sa tropskih ostrva, Kan.
    U frizideru imam sira sa kimom. Dobar je to sir, ukusan., Imam i paradajza, jedan iz staklenika i dva prirodna. Na stolu imam casu. Imam i gumicu.

    Juce je bio utorak.
    A ko smo to mi?
    Neke dame govore o sebi. Zelim da naglasavanje reci "ja" odmah prestane. Umesto "ja", govoriti "konj" ili "govno" ili "leptir" ili "zumbul". Neka nestane "ja". Neka nestane "mi".
    Tamo gde prestanu zamenice, gubi se nivo indirektnosti. Umesto da kazes ja, dodirni svoje lice. Umesto da kazess "meni" udari se po grudima.

    Pljuni me, da osetim da jesi. Razaznacu ko si po mirisu ispod tvog pazuha. Nemoj postati, budi.

    Lica poslovnih ljudi mogla bi biti moja mapa, a ja sam siguran da je sunovrat blizu. Preporucujem samozadovoljavanje svim patriotima. Umesto na streljanje, posetite javne kuce. Zaboravite da imate posao, zaboravite da imate vaspitanje, zaboravite da pratite modu. Zaboravite da ste ljudsko bice. Postacete covek.
    Kakvo ime da ti dam? Nemam ime. Nemam nista. Slogovi su van poimanja.
    nomen est omen
      Vrh

  14. #14

    Odgovor: Sloboda savremenog coveka

    U kantini nije bilo mesta, pa je gospodin Majkl, visoki menadzer seo pored Zaka. Inace, da je bilo mesta, nebi on to nikada ucinio. Ovako. sta se tu moze, seo je pored njega prinevsi posluzavnik sa svojom "provansalskom supom sa dodacima". Za razliku od njega, Zak je eto, jeo "francusku supu od luka". U stvari i nije bilo mnogo razlike, obe supe bile su surogati. Napravljene od iste, bezukusne, industrijske baze, sa dodatkom razlicitih zacina, obe je u koncentrisanom stanju ketering lancima dopremala kompanija "Xbox", taj pionir u organizaciji masovne ishrane u zabacenim regionima sveta.

    Gospodin Majkl je ovlas poznavo Zaka, ali su prvih nekoliko minuta cutali. Nisu ni imali sta jedan drugom da kazu. Onda gospodin Majkl rece:
    "Je si li cuo kako smo optimizovali proizvodnju blablatrona?"
    Ne, kaze mu Zak.
    "Pogledaj vrednost akcija. Ovaj skok direktna je posledica optimizacije proizvodnje blablatrona".
    Zak je pogledao ka zidu kantine. Tamo je, oslikan zivim, ponosnim bojama visio ogromni grafikon. Crvena linija odslikavala je vrednost akcija kompanije. Bilo je tu i drugih linija koje su sve stremile u nebesa, oslikavajuci neizmernost jednog zaokruzenog Uspeha. Zak je cutao. Gospodinu Majklu se cinilo da on to ne razume.

    "Znas da je blablatron najveca masina koju proizvodimo, u zavrsnoj fazi montira je pet radnika".
    Da, odgovori Zak.
    "E, pa proizvodnju sada selimo u PM. To je u Istocnoj Evropi. I vec smo doveli ovde trojicu na obuku. Treba da vidis kako se znoje i nerviraju, ali ne odustaju"
    Kako trojicu, zar nije predvidjeno pet? - cudi se Zak.

    "Po propisu da, ali hocemo da ustedimo. Uz povecan radni napor i entuzijazam, a za nizu nadnicu, u PM, blablatron ce izradjivati tri radnika".

    "Pa kako ce trojica da obave posao predvidjen za petoricu? Pa taj napor je strasan. Sva ona stetna isparenja, pa neprirodni polozaj tela, stres."

    "Obavice, nasmeja se gospodin Majkl, ako zele da rade kod nas. Moguce je da ti ne poznajes mentalitet ljudi iz Istocne Evrope. Nova, mlada generacija, nema vise nikakvih moralnih obzira. Poseduju samo sopstvenu ambiciju. Veruju u televiziju, veruju u Holivud, veruju u sve sto se baci pred njih. Najvise veruju u novac i sve su spremni da ucine da bi radili za jednu ovakvu firmu. Tamo, u PM to je pitanje prestiza, a za njih je prestiz sve. Dakle, to je pitanje zivota ili smrti. Dajemo im malo vece plate nego sto je u PM prosek. Ali nije to ono glavno sto ih motivise. U pitanju je vera, vera u tekovine kompanije, ideja da su u svakom smislu bolji od svojih sunatrodnika, ispred svojih prijatelja i rodjaka, elita. Da su izabrani. Znas, u Istocnoj Evropi elita vec dvesta godina zivi od rasprodaje sebe, svojih resursa i sopstvenih naroda ovakvim firmama.
    "Ne mogu da verujem"?!
    "Pogledaj literaturu, pa ces poverovati, ja sam isao na kurs "Making moeny in Eastern Europe", cItali su nam tamo odlomke iz "Mankind and the mother Earth". Pa ne mozes da zmislis koliko su ljudi iz Istocne Evrope ponizni, narocito intelektuualci, sta su sve spremni da urade za male pare. A tek njihove zene, tako ih je lako ukrotiti, ja sam mnogo putovao, bio sam po tamosnjim klubovima, sada nije prilika, ali jednog dana cu ti mozda i detaljnije ispricati."

    I tu gospodin Majkl zastaje, na signal iz njegovog zeluca koji je upucen njegovom mozgu, a ruka mu sasvim poslusno, kao lopata kakvog bagera uzima kasiku supe iz tanjira. Provansalska supa se vec ohladila i usta gospodina Majkla osecaju da nesto nije u redu sa ukusom, "Xbox" supe uvek se sluze vrele da bi blokirali receptore ukusa na jeziku onoga ko ih konzumira. Ovako, je tecnost u ustima goospodina Majkla mlaka i njegov jezik kusa stvarni ukus industrijske baze za supe XY32xxx. Prepoznaje organizam gospodina Majkla da je ovaj bezvredni, beznadezni ukus dobra indikacija da je hrana koju unosi u sebe zapravo bez ikakve hranljive vrednosti, cak i nezdrava, ali sada nema kud. Uz grimasu, koju brzo prikriva osmehom, usta gospodina Majkla halapljivo gutaju tekucinu.
    nomen est omen
      Vrh

  15. #15

    Odgovor: Sloboda savremenog coveka

    Izvinite na greskama, otkazuje mi desna ruka, sledece endleje idem na lecenje, pisem kao lud, u tstrahu da ce mi ruke potpuno otkzati, radi se o desinhrozinzaciji leve i desne, zbog t oga su neke reci invetrovane/

    Reklame nas uce da odbacimo telo. Telo je domen vlasnistva, koa i automobil, kao i kuca, koa i deca. Sve je domen vlasnistva.
    Medicina nas uci da odbacimo telo. Telo je zamenjivo, da se popraviti. Mladi i slobodni, vracajuci se slomljeni sa skijanja sa ponosom isticu i pokazuju slomljene ruke i stake. Oni su “prevazisli” bol i strah. Tehnologija im sapce da su vecni.
    Farmaceutika ans uci da dodavanjem vitamina mozemo popravitii poboljsati telesne funkcje "Tvoje telo", "tvoje oci", "tvoj celulit". "Tvoj penis, prodiuzi ga", "tvoj klitoris", o tome sapcu prodavci svakovrsnih tableta.
    Skola nas uci da odbacimo telo. U skoli razvijamo mozak, a razvoj zdravog tela je jos jedna floskula gde mi razvijamo svoje telo. U ovom, modernom, kognitivnom diskursu, telo, to ocito nismo mi. U tom razvoju svog tela je sve;
    Poruka fitnes salona je ista. Popravi, usavrsi svohje telo. Nedavno sam usput video jednog slepca kako ceka pred salonom. Svi moramo biti seksi, svi moramo da se nepregnem onako kako hoce trziste, kako hoce BGO, kako hoce uciteljice zenskih studija, kako hoce Kapital, kako hoce Nacija.
    Filozofija nas uci da odbacimo telo. Marks je pisao o otudjenju od rada, ali vreme postmoderne,razvoja i aktivnosti donosi otudjenost od samog sebe u fizickom smislu. Nase ruke, nase noge, to nismo mi,
    Ideologije pobune nas uce da odbacimo telo. Oslobadjaju se "klase", "radnici", "mase", "narodi", a niko da upita sta je sa telom koje mrzi rad, sa pubertetskom zavisnoscu od sopstvenog ega.

    I uzimam zato u ruke, nedavno rodjenu Elizabetinu (komsinica - svoju jos uvek - nemam) cerku. Ona je ziva i topla i jos nije bolesna kao ja. Nadam se da ce ona ili potomci njenih potomaka umeti da odbace zlo civilizacije, i oslobode se barem malo.
    Vidimo se u ...!
    Poruku je izmenio A6quattro, 11.02.2007 u 17:09
    nomen est omen
      Vrh

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Sloboda
    Autor Goga u forumu Filozofija
    Odgovora: 35
    Poslednja poruka: 23.05.2013, 01:40
  2. Two And A Half Men / Dva Ipo Coveka
    Autor Charlie Harper u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 29
    Poslednja poruka: 23.03.2012, 16:19
  3. Strahovi savremenog muskarca
    Autor swba u forumu Muška kafana
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 10.08.2010, 16:32
  4. Sta coveka cini covekom?
    Autor bellissima u forumu Filozofija
    Odgovora: 39
    Poslednja poruka: 01.09.2009, 11:25
  5. Ljubav izmedju coveka i zivotinje
    Autor ZOE u forumu Životinjsko carstvo
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 12.08.2009, 22:16

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •