Videćemo..ja mislim da vreme ništa ne leči.Čovek natera sebe da ne misli ...da se okrene drugim stvarima.Kakvo crno vreme.
Kur moj leči.
Vremenom samo malo utrneš.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Leci, narocito ako ti do tog nekog nije stalo i ako si ravnodusan.
Ako osecas nesto prema toj osobi, vremenom ces moci da izlecis jedino kijavicu ili hemoroide.
A mrznja je isto osecaj... dok se ne pretvori u ravnodusnost.
Gather ye rosebuds while ye may...
Čemu u ovom slučaju potreba za lekom?
Koliko god da mržnju smatram najnekavalitetnijim osećanjem, bolja je od ravnodušnosti.A mrznja je isto osecaj... dok se ne pretvori u ravnodusnost.
Ne leči vreme nikoga i ništa. Vreme je samo naš saveznik koji nam dopušta da se saživimo sa bolnom činjenicom.
Da se jednostavno odviknes od prisustva te osobe u tvom zivotu. Jer, neke veze se naposletku svedu samo na naviku, a navike se nekad tesko iskorenjuju.
Zato sam i rekla da je i mrznja osecanje. Ljudi se nekad zanose time da su nekoga odstranili iz svog zivota samo zato sto su ga zamrzeli. A to ne moze biti dalje od istine.
Gather ye rosebuds while ye may...
@Meggy
Ne priznajem navike osim kada a su u pitanju trivijalne stvari popun načina ljuštenja krompira, pranja prozora, spravljanja zaprške, prostiranja veša itd. itd. Npr. pet dana u nedelji se budim rano zbog posla. Preko vikenda odvalim dokle mi se ćefne. Gde je tu navika? Onaj ko se i za vikend budi u isto vreme, verovatno ima takvu potrebu ali ne i naviku.
Kada je u pitanju duševno stanje, navike isključujem. Da sam se navikla na partnera, on bi i dalje bio moj. Sitne radnje koje nam u početku smetaju a posle ih prihvatimo, ne bih mnogo vezala za suštinski odnos pa i navike.
Ukoliko bi me partner povredio preko čega ne bih mogla preći, ja bih ga prezrela. Od tog časa vreme radi za mene; gorki osećaj gubi na gorčini i nestaje duboko u meni. Zaboravljam ga, a setim ga se tek kada me nešto na to podsetiti. Godinama i podsećanje gubi snagu.
Nesto sam alergicna na izjavu "vreme leci sve"...sta leci?? ne leci vreme nista... samo po sebi ne leci nista.
Naucimo da zivimo stim,da prihvatimo stvari onakve kakve jesu,to je neminovnost,sta god da je u pitanju,ili secanja izblede
Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...
Osećanja se gase posle nekog vremena, ili samo budu skrajnuta usled života koji potire neka sećanja, a na osnovu kojih se drže ta osećanja.
Najgora je uš što iz opanka iziđe.
Jbg, nekako je to lako reći jer kada bolje razmislimo, što vrijeme dalje ide tako ide i naš život i naše prihvaćanje nevolje, sreće ili štogod već. Rečenica, tj. misao je samo izvučena iz konteksta jer, po meni, vrijeme je to koja je stalna stvar u ''liječenju'' dok su ostali čimbenici s kojima se ''liječimo'' raznovrsni.
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.