Vreme leči sve - Strana 3
Strana 3 od 12 PrvaPrva 12345 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 177
  1. #31

    Odgovor: Vreme leči sve

    Ne leci vreme nista, ostaju uspomene i pitamo se kako ubiti nesto sto davno je mrtvo a postoji tu oko nas i opstavlja gorcinu u ustima i poneki podrugljivi osmeh nasim glupostima.
    Kuda tako urno ti ratniče hodis ?
    Ka sudbini !

  2. #32

    Odgovor: Vreme leči sve

    ponekad mi se cini da sam imala nekoliko zivota, svaki je kraj neki novi pocetak sa malo vise iskustva i malo vise pameti. ne vjerujem da vrijeme lijeci sve i ne treba. zivot bi bio vrlo pust bez uspomena bile one lijepe ili ne.
    Tajne su tu zato da ih neko nasluti...Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...

  3. #33

    Odgovor: Vreme leči sve

    Da li vreme leci sve,da li leci uspomene i secanja?Mislim da ne jer se ne zaboravljau uspomene i secanja!!!Neke prelepe stvari iz zivota ne moze ni vreme da prevazidje pa tako ni da izleci!!!!

  4. #34

    Odgovor: Vreme leči sve

    Vreme ne leci nista i ne treba da leci nista.
    Ko nije osetio tugu i bol u zivotu, taj nije ni ziveo. Bol, tuga i patnja su sastavni deo naseg zivotnog ciklusa i covek treba da ih prihvata na isti nacin na koji prihvata srecu i radost.

    P.S Naravno, to je (nazalost) veoma tesko, pogotovu ako ste ovakav emotivni krele k'o ja

  5. #35

    12 Odgovor: Vreme leči sve

    Vreme Leci Sve...

    A Sta Je Sa Sidom?

  6. #36

  7. #37

    Odgovor: Vreme leči sve

    Vreme samo prolazi i donosi nove dogadjaje u zivotu.....bilo kakve...Ne leci vreme nista....ni jednu bol niti tugu.....s vremenom nam drage osobe kojih vise nema u nasim zivotima ( iz ovih ili onih razloga ) samo jos vise nedostaju....Samo se s vremenom mi malo vise sazivimo sa tom tugom, bolima i nedostajanjima...

    Ne, ne leci vreme......
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  8. #38

    Odgovor: Vreme leči sve

    veme samo utice na to da secanje na nekoga pohranimo i potisnemo u neki udaljeni deo "sive mase".

    i taman kada pomislimo da je "vreme izlecilo te ane" slucajno cujemo melodiju koju smo zajedno slusali i na neki neobjasnjiv nacin nasa "siva masa" izvuce sva secanja iz prasnjavog coska i natera nam suze na oci i bol u dusu.

    vreme nista ne leci.

    vreme samo utice da se necega manje secamo. ali se setimo, kad - tad.

    "...polja su cvetna, šume su zelene, ali su najlepše bele pelene..."

  9. #39

    Odgovor: Vreme leči sve

    Vreme ne, amnezija da. Zato trenutno eksperimentišem sa kombinacijom Ballantines + ProNerv, možda noćas uspem da zaspim.
    I pad je let.

  10. #40

    Odgovor: Vreme leči sve

    Ne leci.
    Ko bismo bili bez svojih rana? To bi bilo kao da te stvari nismo ni proziveli. Svako je srce drugacije izranjavano ( ne mislim samo na ljubav vec zivot upste) drugacije je, kao otisak prsta. Oziljci nikad ne nestaju. Tu su i treba da budu tu da nas podsete gde smo bili.. Da nas nauce ko smo. Tako odrastamo, zar ne?
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  11. #41

    Odgovor: Vreme leči sve

    Postoje dve vrste povreda...
    One koje vreme leci i one koje vreme ne moze nikada da izleci.

    Prirodna teznja je svakog od nas da nase dushe razvijamo u pozitivnom pravcu, u pravcu obogacivanja iskustvima, zasicenjem zadovoljstvima...

    Na tom putu nalecemo na prepreke, slucajno ili namerno nas rane drugi ljudi.
    Rana boli, delimicno dezintegrise licnost, popustaju nase unutrasnje veze.
    Posle velikog fizickog i psihickog bola, nikad vise necemo biti isti. Nesto nas zauvek promeni...

    Ipak, kako vreme prolazi, obradjujemo u sebi traume, izvlacimo zakljucak, mozda razumemo neke motive, ponekom prastamo... Gradimo nove spojeve u nasoj dusi, i tako neke rane zalecimo potpuno. Postajemo neko vislje, vece i vise se ne saginjemo ``beznacajnim`` povredama...

    Ali u toj teznji prema savrsenstvu, ponekad se susrecemo sa bolom, koji nikada u sebi ne mozemo obraditi, problemom koji nikada necemo prerasti...
    Tada se u nase duse useli duboka tuga, dugogodisnja bol. Rana povremeno iznova prokrvari...

    Od toga nam moze jedno oko stalno suziti, dok se drugo stalno smeska, od toga mozemo ostati ozbiljni dok se svi oko nas smeju, od toga mozemo postati gordi, oholi, ili samo skromni i tihi...
    Kada jednom ostarimo i postanemo mudri, shvatit cemo da smo od toga postali bogatiji...





    U jednom kraju kada krenete ni levo ni desno, ni pravo nego malo krivo.. naci cete ljude koji imaju srce od stakla.
    Uvek, kada bi nekoga zavoleli, jedan delic srca bi se odlomio i postao deo voljene osobe. Oni koji su spretno izbegli ljubav imali su jednobojno i bez oziljaka, a nekima je dusa izgledala kao sareni kolaz...

    Nije mu uzvratila osmeh, pogled tup bez nade lutao je daljinama. Prepoznao je taj izraz lica i skupljene ruke, vidjao ga je vec mnogo puta. Znao je da u dlanovima krije slomljeno srce. Nije je pitao zasto. Tuga je tuga, jednako bolna bez obzira na razloge.
    Otvorila je sake i pruzila mu komadice stakla koji su podsecali na suze. Pruzila je svoje srce kao da mu ga poklanja, kao da je bezvredno. Bilo je razbijeno na stotinu komada. "Nespretna i slaba... dozvolila sam da se polomi" ...

    Svakog dana se vracao na isto mesto i spajao deo po deo toplim recima. Osmesima je mamio da mu pomogne. Cuteci s njom dopirao je do najkrhkijih krajeva. Znao je da ne moze da ga zavoli i nista nije trazio. Ma koliko bilo razbijeno, srce kao srce, dok god ima ljudi i nade ponovo hoce da udara. Krisom je odlomio delove svoje duse i sastavio svoju najdrazu slagalicu, pozdravio se i otisao dalje. "Vise ti nisam potreban" ... Sirom je otvorila ruke i razvukla osmeh.

    Hodala je dugo trazeci ga u poljima kamilice, pored reke, medju slomljenim dusama... Prepoznala je taj izraz lica, skupljene ruke i tup pogled sto seta daljinama. Lagano mu je otvorila dlanove. "Sada, kada ga imam, sada si mi najpotrebniji. U njemu su tvoji tragovi." ...

    U jednom kraju kada krenete ni levo ni desno, ni pravo nego malo krivo naci cete ljude koji imaju srca od stakla. Uvek kada nekog zavole, delic njihovog srca postane i deo te osobe. Oni koji su se plasili da ga ne polome imaju dusu bez boja. Ona najsarenija srca koja podsecaju na kolaz, ona koja su se nekada i razbila, postala su najlepsa i najcvrsca...
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  12. #42

    Odgovor: Vreme leči sve

    Citat biterlemon kaže: Pogledaj poruku

    U jednom kraju kada krenete ni levo ni desno, ni pravo nego malo krivo naci cete ljude koji imaju srca od stakla. Uvek kada nekog zavole, delic njihovog srca postane i deo te osobe. Oni koji su se plasili da ga ne polome imaju dusu bez boja. Ona najsarenija srca koja podsecaju na kolaz, ona koja su se nekada i razbila, postala su najlepsa i najcvrsca...
    I tako neko, za koga sam mislila da tje biti samo prolaznik u mom zivotu, ostane da zivi zauvek u mom srcu.
    I ma shta se desilo i kada, jedan deo srca kucetje uvek za njega.....
    Maleni, da si mi ti ziv i zdrav, a sve drugo nije toliko bitno......
    Moras prihvatiti poraze i pobede,
    moras se navitji na tugu i sretju,
    moras da volis i da te vole,
    moras biti deo stvarnosti,
    ipak,
    nikada ne napustaj svoje snove!

  13. #43

    Odgovor: Vreme leči sve

    Mislim da bas i ne leci...
    kada nam se neko zavuce u srce i dusu nista ne pomaze. mozemo nastaviti dalje, ali to su samo varke jer potisnemo emocije u nadi da cemo opstati... i opstanemo , teramo dalje, pravimo se da je sve u redu a koliko god ne hteli da priznamo drugima sami od sebe ne mozemo pobeci...
    danju jos mozes misli da okupiras obavezama ali sta kad zaspis? od podsvesti ne mozes pobaci...
    Ali ja ipak verujem u onu izreku: ono sto nas ne ubije cini nas jacim!!!
    i dodacu samo ovo najjaci opstaju!!!
    " Zivot je jedan, zato ga zivi punim plucima "

  14. #44

    Odgovor: Vreme leči sve

    Ako se boluje istinska, iskrena ljubav - vreme ne leci tu boljku, ono je samo "tihi" pratilac koji nas manje ili vise, nekim podsecanjem (mirisom, pesmom, oblikom, snom) uveri da taj bol nikada necemo prevazici.
    neunistiva zlojebaba!

  15. #45

    Odgovor: Vreme leči sve

    Od rodjenja mi srce raste!
    Ono je kao zemlja, ravna, brdovita, sa potocima, rekama, shumama i livadama.
    Kad god zavolim nekog, moje srce poraste za delic, nova osoba dobija teritoriju u njoj.

    Nisu to jednake teritorije! Neke su vece, neke manje, u nekima se zida dvorac, druge su samo cvetne livade. Svakog volim drugacije pa je i utisak koji izgradjujem u sebi drugaciji.

    Problem nastaje kada data osoba nestane iz mog srca. Ostavlja za sobom praznu teritoriju. Ispuniti to mesto drugom osobom bilo bi svetogrdje, negacija samog sebe, zato ta teritorija ostaje prazna. Mozda u nadi da se neko nekad vrati ili ni ja ne znam zasto, ali teritorija je zauvek njegova.

    Ponekad nastanu problemi. Praznina pocinje da boli! Teritorija polako zarasta korovom, siprazljem, polako postaje nepristupacna. Tezi da predje u zaborav. Ponekad se nosi kao teski kamen, a ponekad samo kao uspomena na izgorelu zemlju...

    Postoji osoba od koje mi je srce postalo ogromno! Na novom, sretnom prostranstvu sam joj sagradio dvorac mojih snova, na kojem sam posadio shumu nase radosti i srece.
    Dvorac je danas urusen, sve ostalo je dugo vremena bilo zaraslo gustim rastinjem. Na trenutke bol je bio nepodnosljiv.
    Ipak sam odlucio da ta velika nenastanjena teritorija ostane zauvek njena.

    Posle dugog vremena i mukotrpnog rada sam postigao da pocupam korov, iskorenim siprazlje i da svugde posadim cvece. Danas u svom srcu nosim nepregleno prostransto posadjen cvecem. Teritorija na koju vise nikada niko nece stupiti. Cak ni ona, cak i da se vrati, nikad vise ne bi pronasla put do svog dvorca zaraslog u divlje ruze!

    Ipak prostranstvo pod cvecem umiruje!
    Samo bogate zemlje mogu sebi da priuste da im raste cvece na njivi a da od toga nikakve koristi nemaju osim lepih misli!


    biterlemon, 5. avgust, 2007.

    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

Strana 3 od 12 PrvaPrva 12345 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Ovo se slušalo u moje vreme
    Autor robi u forumu Muzika
    Odgovora: 1010
    Poslednja poruka: 09.09.2017, 15:57
  2. Vreme neznosti...
    Autor diktatorka u forumu Ljubav
    Odgovora: 16
    Poslednja poruka: 17.09.2013, 14:12
  3. Radno vreme
    Autor Najgora u forumu Posao
    Odgovora: 26
    Poslednja poruka: 07.12.2010, 21:02
  4. Kafa? Ma ne, vreme je za čaj...
    Autor yige_gui u forumu Pričaonica
    Odgovora: 52
    Poslednja poruka: 20.10.2009, 14:19
  5. Vreme leti...
    Autor Sokica u forumu Roditeljski kutak
    Odgovora: 21
    Poslednja poruka: 08.06.2009, 23:47

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •