za neke stvari se isplati istrpiti tih nekoliko godina da bi bilo izlečeno...
daleko od očiju, daleko od srca
za neke stvari se isplati istrpiti tih nekoliko godina da bi bilo izlečeno...
daleko od očiju, daleko od srca
"...polja su cvetna, šume su zelene, ali su najlepše bele pelene..."
Nije da ne leči, leči, ali ostaju prežici. Onda jedan poziv ili susret menja sve.
Neke ljubavi prosto mora da se odboluju. Bukvalno. Pa i da se odleže.
Onda izađemo iz svega toga roviti, ali kao malo rehabilitovani. I baš u takvom stanju često propuštamo važne prilike (mislim na ljude) jer se bojimo ili duh prošlosti izleti iz mraka. Još ako se sklope kockice pa i vas uvuče u taj mrak, pa se na kratko ožive sećanja, senzacije, padne i po koja suza, onda vam nema spasa.
DakleM,
ako se prepustimo vremenu kao faktoru izbavljivanja, tu famoznu ljubav izbegavati u širokom luku.
Tek kad nam postane svejedno, izlečeni smo. U međuvremenu, Bog i psihijatar nek su nam u pomoći
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
Ako je puklo onda ni bilo nije. Samo malo zaletanje u ispitivanje. Zaljubljenost je emocija srca i traje dok oči kao insrument srca ne vide drugu metu zaljubljivanja.Kada ostane na pojmu zaljubljenosti onda i traje kao i ona kratko. Ako duše ne preuzmu ljubav onda se i nema šta zaboraviti !!!
Poruku je izmenio Isahara, 07.08.2011 u 12:49
Osmeh je jedna kriva linija koja može da ispravi mnoge stvari.
Pa zavisi šta.Neki ljudi nikada ne mogu biti izbrisani iz sećanja.Neki dogadjaji bilo da su lepi ili ružni nikada zaboravljeni.Meni se sve češće dešava da pokušavam da prizovem sećanja,da se trudim da ne zaboravim ni jedan minut proveden sa nekim ko mi mnogo nedostaje i za koga znam da ni svo vreme ovog sveta ne može da izleči moju tugu i čežnju za njim.
Naravno da vreme leči sve.Pitanje dana,kako kod koga.
Kaže se;" koga nema bez njega se može".Tačno!!!...tako.
Evo šta kaže dr.Love;
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Ma vreme ne leči ništa,samo se prepuštamo zaboravu.Ono što je usrano u životu,ostaje usrano,a mi samo lakše podnosimo kad se slučajno setimo.
Kada shvatiš da je život kratak i da nemaš puno vremena za gubljenje,ondak bi trebalo da se
brzo rešavaš negativnih misli ,osećanja,osoba...ili ti šta god što ti čini da se osećaš loše.
Kada taj obrazac usvojiš u svojoj glavi,srećnije koračaš dalje...
Kako babe kažu;"Kako se jedan smakao ,tako se drugi namakao"
Smatram da uvek može biti još bolje iz razloga što i mi vremenom postajemo drugačiji,pametniji
a svakako će nam i ta prethodna iskustva u mnogome doprineti da u budućnosti bolje razumemo,pristupimo,
volimo...da damo i primimo.
Eto,tako nekako
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
"Kako se jedan smakao ,tako se drugi namakao"
super logika, ali ima jedno ali sto nam srecu kvari
"nešto"...sreću kvari?
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Hocu da kazem da nisu svi ljudi isti i da ne mogu da tako lako zaborave sta je nekad bilo
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Ne,vreme ne leci sve.Samo se navikavamo i vremenom manje o tome mislimo,manje boli i polako bledi( nikad do kraja).No ipak se ponekad setimo svega.Licno kad se secam nekih trenutaka,uvek gledam da mislim samo o onom sto je bilo lepo
Nikad ne reci nikad !