Znamenite ličnosti Vojvodine
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 28
  1. #1

    Znamenite ličnosti Vojvodine

    Mileva Maric



    zanima me koliko bi ljudi znalo odgovoriti na pitanje ~ tko je Mileva Maric..!?

    mozda Mileva Maric - Ajnshtajn ipak zvuci poznatije..

    procitala sam interesantnu knjigu o zivotu Mileve Maric, o njenom braku sa Albertom Ajnstajnom i o njihovoj tajanstvenoj kcerki, za koju se ni dan danas ne zna sta se tacno desilo s njom.

    smatram da se danas malo zna o Milevi Maric.. pa bi bio red da i njoj posvetimo jednu temu, posto je ona ipak jedna od nasih izuzetnih znanstvenika, kojoj je posveceno pre malo paznje..



    Rodjeni genije, Naucnik, Srpska Marija Kiri, Plemenita majka

    Mileva Maric, istinski tvorac Teorije Relativiteta, zasluzeni, a nesudjeni Nobelovac, pored Nikole Tesle, je ime koje je poput zvezde Danice najsvetlije obasjalo nebo Srbije. Rodjena je 19 Decembra 1875. u Titelu, gradicu u Vojvodini. Gimnaziju je ucila u Novom Sadu, a studirala matematiku i fiziku na Svajcarskom Politehnickom Institutu ('ETH') u Zurichu 1896.-1900., kao jedina zena u generaciji u to vreme. Kao supruga Alberta Einsteina, idejni je tvorac Teorije Relativiteta, koja je proslavila Alberta a ne nju, i donela mu Nobelovu nagradu iz fizike 1921. Njen suprug, proslavljeni Albert Einstein, koga je Mileva izdigla medju zvezde, prisvojio je Milevine izume a njeno ime izbrisao iz svih mogucih dokumenata, kao da nije ni postojala. Genijalna Srpkinja otvorila je naucni prozor u svemirska prostranstva, a propatila kao retko ko. Na nama Srbima i nasim generacijama koje ce doci ostaje da Milevino ime vratimo iz anonimnosti i izdignemo ga na pijedestal velikana koji ona istinski zasluzuje i da je se sa najvecim ponosom i divljenjem secamo u svim pogodnim prilikama.



    Iz Biografskih podataka

    Albert Einstein je bio mladji od Mileve tri i po godine. Rodjen je 14 Marta 1879. u Ulmu, Wurttemberg, Nemacka. U Cirihu se sreo sa Milevom na Svajcarskom Politehnickom Institutu, kao student fizike i matematike. Albert nije iz prvog pokusaja prosao na prijemnom ispitu na Politehnikumu. Anonimni autor navodi da je na prvom testu pao iz francuskog jezika. On tvrdi da je Einsteinov esej iz francuskog cak bio veoma dobar ali ne toliko dobar da bi zadovoljio veoma izbirljivog profesora. On je tada imao svega 16 godina, a uslovi za upis zahtevali su 18. Ipak, prosao je na drugom pokusaju i upisao se na Politehnikum sa 17 godina.

    Mileva je u Svajcarsku otputovala 1894., da zavrsi dva poslednja razreda srednje skole i studije na pomenutom univerzitetu. Iz novosadske gimnazije, gde je takodje bila 'usamljena lasta' medju muskim kolegama, ponela je nadimak 'Svetica', muzicku obdarenost i naklonost prema fizici i matematici kao i zelju da se bavi naukom, smatrajuci to svojim pravom.

    Na pocetku studija i profesori su imali predrasuda o Milevi kao Srpkinji i zeni. Medjutim, ubrzo Mileva ih je razuverila u njihovim pogresnim shvatanjima. Pokazala je izvanrednu darovitost i druzeljubivost. Kolege su je ubrzo prihvatile ravnopravnom, a u mnogo cemu i daleko boljom. Cak je pocela da organizuje studentske skupove na kojima je i sama svirala. To je zapravo bio onaj prelomni momenat kada su je kolege shvatile izuzetnom i otimali se ko ce joj biti blizi u druzenju. Imala je tada 21 godinu, kada se srela sa sedamnaestogodisnjim kolegom Albertom Einstein, sa kojim se ubrzo sprijateljila a potom i zavolela. U pocetku su delili knjige, razmenjivali ideje, radili zajedno zadatke, a potom je dosla ljubav ona istinska, mladalacka. U slobodno vreme svirali su takodje zajedno, ona klavir, a on violinu.Tih godina ostvarena su velika naucna otkrica u svetu, koja su zaokupljala Milevinu mastu. Roentgen je otkrio x-zrake 1895. Zatim je Mihajlo Pupin napravio snimak sake pomocu sekundarnih x-zraka 1896. Hanrey Backerel je ustanovio da uranijumova ruda zraci. U prvo vreme nije im bilo poznato, a shvatili su da neka vrsta energije izlazi iz materije. Nakon dve godine 1898 Maria i Pierre Curie otkrivaju radium i polonium. Fantasticno, kroz Milevinu glavu vrzmaju se misli kako pretvarati materiju u energiju. Seca se i svitaca na Titelskom bregu i trulih panjeva pored Tise koji svetlucaju u noci. Svoja razmisljanja i ushicenja sa zanosom je objasnjavala Albertu. Ideja o pretvaranju materije u energiju zagolicala je njegovu mastu. Osetio je da tu moze biti necega. A kad je video kako to Mileva znalacki pretvara u matematicke formule, znao je da saradjuje sa genijem. Tada su vec bili dovoljno bliski jedno drugome. Albertova majka Paulina protivila se toj vezi, smatrajuci da Srpkinja pravoslavne vere ne moze uci u njihovu 'pristojnu porodicu'. Izrazavala je prema Milevi znake patoloske mrznje. No, na njihovu tadasnju srecu Albert je to ignorisao, nastavljajuci intenzivnu saradnju i intimnu vezu sa Milevom.

    Na Politehnikumu, medju prvim predavanjima iz matematike kod profesora Hermanna Minkowski, Mileva i Albert su se zainteresovali za cetvoro-dimenzionalnu geometriju 'prostor-vreme', sto ce im kasnije postati osnova za matematicko definisanje teorije relativiteta. Zatim, Mileva provodi zimski semestar 1897./98. na Univerzitetu Heilderberg u Nemackoj kod profesora Phillipe Lenarda, dobitnika Nobelove nagrade za fiziku, gde proucava fotoelektricni efekat. Tom prilikom Mileva je bila fascinirana odnosom brzine atoma i rastojanja na kojima dolazi do njihovog sudara, sto ce kasnije biti prikazano u Einsteinovom radu o Braunovom kretanju.

    Prisnije veze izmedju Mileve i Alberta datiraju od 1897., od vremena kada su poceli zajednicki rad na matematickom definisanju elektromagnetne teorije svetlosti, a od 1901. datira njihov zajednicki rad na teoriji relativiteta.

    Postoje navodi da Mileva, mada je bila odlican student, nije polozila zavrsne ispite na Politehnikumu 1900. godine ( 3,8 ), zbog intimnih veza sa Albertom sto su tada morali kriti kako isto ne bi naskodilo Albertovoj karijeri. To su inace vremena kada se na te stvari gledalo drugacijim ocima, utoliko vise ukoliko je neko poticao iz 'pristojne porodice'. Podaci dalje ukazuju da je Mileva otputovala kod roditelja i da im se u Novom Sadu rodila kcerka Lieserl. Navodi se da je dete rodjeno 1901. a po svoj prilici otac Albert je nikada nije ni video. Dete je dato na usvajanje u Kacu i podataka o njenoj sudbini nema. Neki navodi tvrde da je umrla vrlo rano od sarlaha.

    Evidentno je ipak da je Mileva zavrsila Politehnikum, jer je kao izvanredan student dobila mesto kod profesora Friedricha Webera, kao kandidat za izradu doktorske disertacije. Za Alberta se navode podaci da je bio dosta slab student, pa ga professor Weber nije hteo primiti da radi zajedno sa Milevom, mada je ona cak svoju poziciju uslovljavala Albertovim prijemom. No i pored svih insistiranja Mileve professor Weber nije primio Alberta, smatrajuci ga nedovoljno sposobnim. U to vreme ziveli su dosta skromno. Mileva je davala casove matematike i klavira zbog potreba kucnog budzeta. Od 1902. do 1909. Albert je radio u Patentnom birou u Bernu, pa su im se materijalne prilike u kuci nesto poboljsale. Vencali su se 6 Januara 1903. u Zurichu, veoma skromno u prisustvu dva svedoka Maurice Solovine i Conrada Habicht. Albert je njihov brak dozivljavao kao intelektualno partnerstvo, a Mileva, kao tipicna srpska zena cinila je sve sto bi zadovoljilo njenoga muza i pomoglo mu u karijeri. Kada su je jednom zapitali zasto je teoriju relativiteta poklonila muzu, Mileva je odgovorila 'nas dvoje smo ein-stain' (ajn-stajn=jedna stena, na nemackom). Albert je dobio svajcarsko drzavljanstvo 1905. Od 1909. bio je professor teorijske fizike u Zurichu, a 1911. i 1912. u Pragu. Gotovo svakog vikenda dolazio je kuci da bi mu Mileva radiala matematicke zadatke, posto su mu kolege primecivale koliko je bio 'tanak iz matematike' (3,4). Biran je 1913. za clana Pruske Akademije nauka i 1914. ponovo postao nemacki drzavljanin. Od tada pa do emigracije u Sjedinjene Drzave bio je direktor Kaiser-Wilheim-Physical Instituta u Berlinu. U Sjedinjene Drzave emigrirao je 9 Decembra 1930. i americko drzavljanstvo dobio 1940. Umro 18 Aprila 1955. u Princetonu.

    Nakon zvanicno sklopljenog braka izmedju Mileve i Alberta Einstein rodjena su im jos dva sina, prvi sin Hans Albert rodjen je 14 Maja 1904. koji je kasnije postao profesor na hidraulickom inzenjeringu, Univerziteta u Berkliju, California. Drugi sin Edward rodjen je 28 Avgusta 1910. godine, sa znacima sizofrenije. Bolest sina Edwarda bila je tezak udarac za Milevu, koja je posedovala veoma izrazen majcinski instinkt. Preduzimala je sve sto je tada bilo moguce pa cak bila i u poseti kod Sigmunda Frojda, a nauku je morala sve vise zapostavljati. To vreme za Milevu je pretstavljalo tesko porodicno breme, dok je u isto vreme Albert poceo sve vise da zanemaruje porodicu. Bio je to period kada je on radio u Bernu u Patentnom birou, odakle je samo povremeno slao novac Milevi. Albert je prema Milevi bivao sve okrutiji i cak je nazivao 'odvratnom'. Neke pogrde koje joj je upucivao neprijatno je i navoditi. Sve ce to tako potrajati do 28 Decembra 1918. godine, kada ce doci i do zvanicnog razvoda (cesto se kao godina razvoda Eisteinovih navodi Februar 1919). Milevin zivot bez Alberta bio je izuzetno tezak, izjavio je njihov sin Hans Albert u Julu 1971. koji dugo sa ocem nije govorio. Ona ga je istinski volela i sama je podizala decu uz veoma teske materijalne prilike. Njihovom sinu Edwardu posle Milevine smrti dato je starateljstvo, a umro je 1965.
    Poruku je izmenio silvia, 31.05.2012 u 14:38

  2. #2

    Odgovor: Mileva Maric

    Tokom godina plodne saradnje Eisteinovi su dolazili u Beograd i Novi Sad (Kisacka ulica 20) gde su ziveli 1905. - 1907. Sa malim Hansom cesto su boravili kod Milevinih roditelja, gde je malisanu odgovarao ambijent kod bake koja mu je pruzala ono plemenito sto u 'pristojnoj porodici' Pauline Einstein nije postojalo, bakina istinska ljubav za malog Srbina.

    Inace, Dr. Laza Markovic, cuveni lekar i dobrotvor novosadski, veoma ucen i obrazovan covek bio je kum Milevi i Albertu Ajnstajnu i krstio je njihova oba sina 1913. godine u praoslavnoj Nikolajevskoj crkvi. Iz porodicnog dogovora poznato je da je dr. Laza organizovao starateljstvo za malu Lesel, uz uslov da se o istome ne prica niti pise. Detalji neki postoje u knjizi Ajnstajnova Kcerka' (Einstein's Daughter, od Michele Zackheim, 1999).

    Neki autori na zapadu opisuju Milevu sa tendencijom njene ljudske diskreditacije, zbog cega, navodno, takodje nije zelela da se pojavljuje u javnosti vec je to umesto nje cinio Albert. I mada je Mileva sve svoje radove licno potpisivala zajedno sa Albertom on ju je sa svih eliminisao i na istima publikovao samo svoje ime. Time je uspeo da bude proglasen za najveceg naucnika dvadesetog veka. A Mileva, Srpkinja darovitog uma i nacionalne naivnosti pala je u zaborav i napustila ovaj svet gotovo anonimna. Ellen Goodma navodi reci dr Stachela koji kaze: "Imali smo mit o Ajnstajnu kao o svetoj figuri, a sada sve vise kao o demonu. Imali smo mit o njegovoj supruzi kao ni o kome, a sada nam se nudi mit zene mucenice". Na Srbima je da Milevin lik ilustruju istinskim bojama i da je u njenom pravom svetlu pretstave svojim sledbenicima. Za Srbe lik Mileve Maric sija poput zvezde Danice, koja je zasijala nebom Srbije i ozarila nas energijom svemira iskazanom cuvenom formulom E = m c2.

    Milevin brat je nestao u Prvom svetskom ratu, otac Milos umro je 1922. zatim majka Marija 1935. i sestra Zorka 1938. u Novom Sadu, gde je Mileva tom prilikom boravila poslednji put. Mileva je umrla 4 Avgusta 1948. i sahranjena na groblju Nordheim u Zurichu. Kamo srece da je sahranjena na Titelskom bregu, odakle se pruza velicanstven pogled ka uscu Tise u Dunav i blagorodnu Vojvodjansku ravnicu. Tu bi joj grob grejalo sunce toplijeg podneblja i mladalacka srca ekskurzijskih djaka.Takav ambijent Mileva je istinski zasluzila. Od 1994. Univerzitet u Novom Sadu ustanovio je nagradu 'Mileva Maric' za najbolje studente matematike, a i jedna ulica u Novom Sadu nosi njeno ime. Najvece zasluge za to pripadaju profesorki dr. Svenki Savic, istinskom pregaocu za delo Mileve Maric.

    Mileva u senci Alberta, u mnogim radovima egzistira samo kao 'prva supruga genija'. Iz svih radova koje je zajednicki radila sa Albertom i iste svojerucno potpisala tragovi njenog imena potpuno su izbrisani, kao da nikada nije ni postojala. Otuda danas imamo veoma brojne knjige o Albertu Einsteinu u kojima se Milevino ime apsolutno ni ne spominje. Takve su: 'The Einstein Paradox' i 'Ideas and Openions'. Pored toga, a sto je jos tragicnije, na svajcarskom Politehnikumu je nestala disertacija Mileve Maric Einstein. Indikacije postoje da je bas njena disertacija bila 'Teorija Relativiteta', pa je najverovatnije zato i 'nestala' (sklonjena). Tuzno je, takodje da na primer u knjizi velikog enciklopedijskog formata 'Znameniti Srbi XIX veka', u izdanju Kulture Beograd 1990. takdje nema ni pomena o imenu Mileve Maric. Ako nas brisu na Zapadu, nebi to smelo da se desava u Beogradu. Srecom, danas imamo nesto bolju situaciju. Objavljena su njihova ljubavna pisma, iz kojih se saznaje sve vise i sve je vise zainteresovanih za naucne istine. Priblizava se vreme kada ce se utvrditi pravi znacaj Mileve Maric*Einstein u naucnom doprinosu za teoriju relativiteta. Ruski fizicar dr. Abraham Joffe ostavio je iza sebe pisani trag kao svedok koji je svojim ocima video potpise Mileve Maric na originalnim papirima koje je Albert Einstein dostavio 1905. casopisu 'Annalen der Physik' na objavu, samo pod svojim imenom. Dr. Abraham je u to vreme bio urednik Anala Fizike. On takodje tvrdi da je Mileva svoje devojacko prezime potpisivala kao Marity, sto je madjarizovani oblik prezimena Maric, u tadasnjoj Austro-Ugarskoj. Istovetni potpisi Mileve nadjeni su na njihovim vencanim dokumentima. Albert je, medjutim, sve njihove zajednicke radove publikovao samo pod svojim imenom, a Milevino ime znalacki je uklonjeno kao da nikada nije ni postojalo. Slicno potvrdjuju profesor E.H. Walker i Desanka Trbuhovic-Djuric.

    Carol Barnett poredila je rad Mileve Maric i Marie Sklodowski Curie (Kiri), obe iz slicnih socialnih sredina i slicnog obrazovanja. Marie Curie mogla je raditi i publikovati naucne radove zajedno sa svojim suprugom Pierre Curie i za isto dobila Nobelovu nagradu i medjunarodno priznanje. Mileva Maric, iako veoma obrazovana i inteligentna zena, imala je drasticno razlicit profesionalni zivot. Milevin suprug Albert Einstein iskoristio ju je maksimalno, a zatim joj ime uklonio sa svih njenih radova i iznad svega tretirao je krajnje ne humano. A o priznanju Mileve u naucnik krugovima tada nije bilo ni reci. O tragicnosti Milevinog zivota detaljno je pisala Desanka Trbuhovic-Djuric. Pojedinosti iz Milevinog zivota zabelezila je na filmskoj traci Alane Cash. Supruga Hansa Alberta Einstein Frieda Knecht, spremajuci Milevin stan u Zurichu posle njene smrti, nasla je pisma Mileve i Alberta. Zelela je da ih publikuje 1958. godine kako bi donekle sanirali troskove Albertove sahrane, ali su joj to zabranili detektivi Otto Nathan i Robert Schulmann, bojeci se nezeljenih detalja. Ipak pisma su kasnije objavljena. Spominju se takodje i Einsteinova pisma, koja su deponovana u Jerusalemu, ali nikada nisu izneta pred svetsku javnost.*
    Steta, mozda bi se i iz tih pisama saznalo nesto sto ide u prilog Milevi. Ima se utisak da naucni svet sve vise prihvata stvarnu istinu da je Mileva zasluznija, ili bar jednako zasluzna, za sve naucne doprinose koji su pripisani samo Albertu Ajnstajnu. Pijedestali srpskih velikana Mileve Maric i Nikole Tesle vec postoje i niko ih vise ne moze srusiti u srcima srpskoga roda.

    Kada je americki fizicar dr Evan Harris Walker na godisnjem skupu Americkog udruzenja za unapredjenje nauke u New Orleansu 1990. postavio pitanje ko je utemeljivac teorije relativiteta, isto je uskovitlalo naucne duhove. Nemacki lingvista Troemel-Ploetz je pretostavio da je Albertova mogla biti ideja za teoriju relativiteta, ali kaze da ju je sigurno matematicki definisala Mileva. Ona je u matematici bila superiorna. Kako navodi Ellen Goodman 'u svom zivotu Albert ipak nije bio Einstein'.

    Poznato je da je Albert Einstein 1905. godine publikovao tri fundamentalna rada iz tri razlicite oblasti fizike, sto je jedinstven slucaj u domenima nauke u ljudskoj istoriji. Svi su objavljeni u nemackom naucnom casopisu 'Annalen der Physik' (Anali Fizike) i svi samo pod njegovim imenom, sto ce kasnije definisati i tri nove grane u fizici. U svojim radovima Einstein je postavio hipotezu da su materija i energija uzajamno zamenljive velicine, po cemu je dobio najveca svetska priznanja i sto je postala osnova za razvoj atomske energije. Zakon odnosa masa-energija izrazio je cuvenom formulom E = m c2.


    *Pisma koja se trenutno nalaze u Jeruzalemu cuvaju se zatvorena do 2oo6. nakon toga se moraju dati u javnost. Znaci sledece godine bi mozda se mozda moglo saznati nesto vise o braku izmedju Alberta i Mileve, i o njihovoj tajanstvenoj kcerki.


    (nesto preuzeto sa drugih sajtova, nesto licno prevedeno iz knjige..)
    Poruku je izmenio silvia, 31.05.2012 u 14:39

  3. #3

  4. #4

    Odgovor: Mileva Maric

    Kratka zivotna prica: Lieserl Ajnshtajn ~ Maric

    ~ rodjena u januaru 1902. u Novom Sadu

    Privatna pisma Alberta i Mileve dosle su u ruke javnosti sredinom 80/tih godina proslog veka i izazvala senzaciju, jer su pisma otkrila da su Albert i Mileva imali izvanbracno dete.
    Mileva je rodila devojcicu u roditeljskoj kuci u Novom Sadu, krajem januara 1902. za vreme dok je Albert bio u Bernu. Prema sadrzaju iz pisama moze se zakljuciti da je porod bio tezak. Devojcica je bila krstena, iako se njeno pravo ime ne zna, iz pisama se moze zakljuciti da su je zvali ~ Lieserl.

    Daljni zivot Lieserl i dan danas je nepoznat. Michele Zackheim u svojoj knjizi "Ajnstajnova kcerka" zakljucuje da je Lieserl bila mentalno bolesna i da je zivela sa Milevinim roditeljima. Uverena je da je Lieserl umrla od sharlaha u septembru 1903. Iz pisama se takodjer moze zakljuciti da je Lieserl dana na posvajanje nakon rodjenja.
    U pismu Alberta Milevi, koji datira 19 septembar 1903 , Lieserl se spominje poslednji put. Posle toga se vise ne zna o Lieserl Ajnstajn ~ Maric.
    I dan danas ne postoje dokazi da je Albert ikada video svoju prvorodjenu kcerku.

    O detaljnijoj sudbini Lieserl Ajnstajn Maric mozete procitati u knjizi Michele Zackheim "Einstein-s daughter ~ The search for Leiserl"
    Poruku je izmenio silvia, 31.05.2012 u 14:41

  5. #5

    Odgovor: Mileva Maric



    Mileva Einstein Maric
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  6. #6

    Odgovor: Mileva Maric

    Mileva Maric

    Cula sam i procitala da je u novembru je u Novom Sadu počelo snimanje filma o Milevi Marić – Ajnštajn i da ce se zvati “Senka”. Reditelj je Miloš Jovanović. Snima se na njemačko – srpsko – mađarsko – češkom jeziku i na autentičnim lokacijama, u saradnji sa partnerima iz Mađarske, Slovenije, Bosne i Hercegovine...
    Scenario za ovu filmsku priču je napisala glumica Aleksandra Pleskonjić, a muziku komponuje Vlatko Stefanovski. Glavnu ulogu tumači Anica Dobra.
    Poruku je izmenio silvia, 31.05.2012 u 18:10
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  7. #7

    02 Odgovor: Mileva Maric

    Mileva Maric


    Bas sam odusevljen sa ovom vescu , u zadnjih godina se mnogo opet prica o Milevi Marich koja je bila desna ruka njenom muzu a koji je mnoge njegove formule ostvario zahvaljujuci njenom radu, preci Ajnstajn su podigli odmah glas isto kao i Edisonovi u vezi Nikole Tesle. Drago mi je da ce film biti snimljen ta zena sajentis zasluzuje to takodje treba da se snimi biografski film o Nikoli Tesli u Engleskoj vrlo lepe vesti ...
    ----------------------
    Dragan - Canada
    Poruku je izmenio silvia, 31.05.2012 u 18:09

  8. #8

    Mihajlo Pupin

    Mihajlo Pupin



    Rođen je 9 Oktobra 1858 u Idvoru, Banat. Sam sebi je dao nadimak ''Idvorski'' po rodnom mestu. Majka Pupinova, mada nepismena, upućivala ga je od najranije mladosti da ide u svet i bavi se naukom. Govorila mu je da je znanje svetlost koja osvetljava kroz život i da ne sme ostati slep kod očiju. I otac mu je bio uman čovek, biran je za seoskog kneza. Tokom dugih zimskih noći u njihovoj kući održavala su se seoska sela, koja je mali Mihailo doživljavao kao skupove mudraca. Opisima svojih zemljaka u autobiografiji, svetu je pružio sliku Srbije u svoje doba. Na početku školovanja nije bio najbolji đak, ali se ubrzo popravio, pa je i njegov učitelj rekao da se ''desilo čudo'' Od 1869 odlazi u gimnaziju u Pančevo, gde je imao dobre nastavnike iz prirodnih nauka. Tokom letnjih igara na pašnjacima, gde je sa dečacima čuvao goveda, vežbali su se dozivanja kroz zemlju i u noćnoj orjentaciji prema zvezdama, što će mu tokom životnih otkrića postati osnova za telefoniju na velikim udaljenostima.


    Nakon gimnazije, iz Pančeva odlazi 1872 u Prag, uz materijalnu pomoć crkvene opštine, koju mu je izdejstvovao nastavnik Kos, uočivši Pupinovu darovitost. Opraštajući se sa svojima ispred broda za Peštu, prvi put je video očeve suze. Na putu za Peštu, sa broda je video Beograd. Od Budimpešte do Praga putovao je vozom. Odmah po upisu u skolu u Pragu došao je u sukob sa nemačkim studentima, koji su se odnosili veoma surovo prema Srbima. Nakon prve godine studija umre mu otac, a Mihailo saopšti majci da će otputovati u Ameriku. Prodao je svoje knjige i odelo za čega je kupio brodsku kartu od Hamburga do Njujorka za 12 Mart 1874. Parobrod je do Njujorka plovio 14 dana i 13 noći, za koje vreme je Mihailo provodio noći ležeći na palubi uz dimnjak, gde mu je bilo toplije. A tek kada je ugledao Njujork sa njegove duše otopio se nakupljeni led.

    Prvih dana u Njujorku je gladovao, slabo je znao engleski i nije imao nikakav posao. Prvo zaposlenje našao je u Filadelfiji, gde je čuvao stoku, za to je imao iskustvo iz Idvora. Od toga posla uspeo je uštedeti nekoliko dolara, a kada je došla zima u Njujorku je ubacivao ugalj u podrume. Odlazo je često u Kuperovu biblioteku, gde se grejao i učio engleski. Sledeće godine pomogao mu je jedan drugar, Nemac, da se zaposli kao pomoćni ložač parnih kotlova i smestio ga u hotelsku sobu svoga oca. Uporedo se upisao u Kuperovu večernju školu. Najviše se interesovao za elektricitet, a od literature privlačile su ga biografije uspešnih ljudi. Bio je vredan i čestit radnik, pa je ubrzo unapređen u redovnog službenika, a u Kuperovoj školi se istakao kao dobar matematičar i crtač mašina. Zainteresovao se za Kolumbija univerzitet, ali mu je za prijemni ispit trebalo položiti latinski i grčki, koje do tada nije učio u školi. Ipak, odlučio se i za to, za čega se pripremao dve godine. Prijemni je položio odličnim uspehom i tako postao akademski građanin 1879 godine.
    Na koledž je došao iz fabrike, gde je sam sebi zarađivao za hleb, imao je ušteđevinu od 311 dolra, bio bez dugova i uveren u sopstveni uspeh. Već prvu godinu završio je odličnim uspehom, što mu je donelo dve nagrade od po 100 dolara. I naredno leto radio je na poljskim poslovima, uštdevši dodatnih 75 dolara. Još u Idvoru je stekao iskustvo u hrvanju, pa mu je ta sportska disciplina tokom druge godine studija donela više priznanja od uspeha u matematici i fizici. Svojim kolegama davao je dopunske časove i već time obezbeđivao novac za sopstvene životne troškove, a preko njih upoznavao viđene poslovne ljude Amerike. Vodio je brigu i o očuvanju zdravlja, pravilno se hranio, redovno vežbao, bavio se boksom, nije pušio, ali ni u čemu nije preterivao. Forsirali su ga i profesori, čak i predsednik Bernard. Završetkom redovnih studija dobija univerzitetsku stipendiju od 500 dolara godišnje, sa kojom odlazi u Evropu 1883. Primivši diplomu Kolumbja univerziteta,.lično iz ruku predsednika Bernarda, istovremeno je postao i američki državljanin. Nakon dolaska u Evropu odlučio je da poseti majku, koju nije video 11 godina.

    preuzeto sa Internet Novine Serbske
    Poruku je izmenio silvia, 31.05.2012 u 18:11
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  9. #9

    Odgovor: Mihajlo Pupin

    Mihajlo Pupin

    Povratak u Evropu

    Pupin je u Evropu doputovao dvet godina nakon dolaska u Ameriku, za koje vreme je postao zreo čovek i u zemlji Franklina i Linkolna ostvario svoj prvi san, na Kolumbija univerzitetu bio je najbolji student. Putujući za Evropu, ovoga puta, nije se smrzavao na palubi uz dimnjak, ali je ipak u svemu ostao skroman. U Kembridž je došao sa najboljim preporukama Kolumbije, a njegova majka u Idvoru jedva je čekala da ga vidi. Za Idvor je putovao preko Francuske i Švajcarske, do Budimpešte, vozom, a odatle brodom, kojim je i otišao pre jedanćst godina. Kada je u idvorskim atarima ugledao dečake sa volovima činilo mu se da sanja. Zagrlivši majku i sam se zaplakao, a tako zagrljeni otišli su do očevog groba, gde je majka rekla Kosti da mu je dovela sina koga je više voleo od svoga života i čije mu je ime bilo poslednja reč koju je izgovorio kada je umirao. Tog leta, uz majku je ostao dva meseca u Idvoru.


    U Kembridžu se divio zdanjima u kojima su predavali proslavljeni Njutn, Maksvel, Ravli, Džon Adams, Stoks, Ser Viliam Tomson - Kalvin, a evo sada tu je stigao i Mihailo Pupin. Tu je došao po preporuci Oskara Bravninga, nameravajući da izučava Maksvelovu teoriju svetlosti. A kako je Maksvel neposredno pre toga umro Pupinovi planovi morali su biti promenjeni. Počeo je da izučava eksperimentalnu fiziku kod Ravlija i Stoksa, a od 1885 prelazi u Kevendiševu laboratoriju. Kolumbija univerzitet je tražio da Pupin studira kod Džona Tindala, koji je nasledio proslavljenog Faradeja, a sam se bavio istraživanjima brzine zvuka kroz različite materije. Za Tindala je već svet u to vreme saznao po njegovom efektu rasipanja svetlosti na velikim koloidnim molekulima. I tog leta 1886 Pupin je otputovao u Idvor. Tada nije slutio da mu je to njegovo poslednje viđenje majke, koju je najvise voleo. Nakon njene smrti sam je sebi dao zavet da će njenu dobrotu ovekovečiti na najbolji mogući način, a dvadesetsedam godina kasnije, 1913 Srpska Akademija Nauka ustanovila je Pupinovu zadužbinu za školovanje siromašne dece Srbije. Tindal i Pupin su napravili plan po kome je Pupin otputovao u Berlin kod profesora Helmholca. Kao dobro pripremljeni student iz matematike i eksperimentalne fizike Pupin je pristupio izradi doktorske disertacije, a slušao je i predavanja Kirhofa iz spektralnih analiza. No ni Helmholc ni Kirhof nisu pridavali veći značaj Faradejevim elektromagnetnim pojavama niti Maksvelovoj elektromagnetnoj teoriji svetlosti, što je Pupinu ostalo kao nedovršeni san. Oženio se sestrom svoga druga sa Kolumbije Katarinom Džekson, venčavši se u grčko-praoslavnoj crkvi u Londonu. Doktorsku disertaciju ''Osmotički pritisak i njegov odnos prema slobodnoj energiji'' Pupin je odbranio kod profesora Helmholca 1889 odličnim uspehom i za te četiri godine usavršio eksperimentalne metode i matematičke analize, osposobivši se za uspešno rešavanje naučnih problema.

    Profesor na Kolumbija Univerzitetu

    Mesto profesora Pupin je dobio na predmetu matematičke fizike. Odmah je požurio sa opremanjem laboratorije za naučna istraživanja. Sredstva je obezbeđivao održavanjem predavanja u industriji, kojom prilikom je upoznavao poslovne ljude Amerike. Jedno od značajnijih predavanja bilo je pred Američkim udruženjem elektroinženjera u Bostonu 1890, kada je propagirao primenu naizmeničnih struja i kada se prvi put lično sreo sa Nikolom Teslom. Bilo je to veoma smelo, pošto su protivnici naizmeničnih struja napravili električnu stolicu 1889, da bi svetu skrenuli pažnju na njenu štetnost. Na sreću tih godina desili su se značajni napretci u tehnici: otvorena je Svetska izložba u čikagu 1893, koju je osvetlio Tesla, a na samoj izložbi pretsedavao je Helmholc, a na Niagarinim vodopadima proradila je Teslina hidrocentrala. Teslin polifazni sistem primenjen je u prenosima energije na velike razdaljine i primenjeni su Teslini transformatori. I sam Lord Kalvin je promenio svoje mišljenje prihvativši gradnju hidrocentrale na Niagari po Teslinom projektu, primenom polifaznih sistema naizmeničnih struja. I na kongresu elektroinženjera tokom izložbe u čikagu prihvaćena je odluka da Teslin polifazni sistem postane osnov budućeg razvoja elektrifikacije i industrijalizacije Amerike. Time je nastala nova epoha u elektrotehnici. A kako je Pupin čvrsto zastupao naučno-stručne činjenice zapretila mu je opasnost od Edisonovih pristalica da izgubi profesorsku poziciju na Kolumbiji. Od 1891 Pupinu su dodeljeni predmeti teorija toplote i hidraulika, a od naredne godine i dinamika. Tih godina Pupin je posećivao Teslu u njegovoj laboratoriji, a 1891 objavio je svoj rad o višefaznim generatorima, kojim je potvrdio ispravnost Teslinih pronalazaka, mada su njihovi poznavaoci primetili da među njima nisu bile čvrste prijateljske veze. O tome opširno piše Seifer (2), navodeći da je Pupin podržao Markonija, koji je potsvoio Tesline pronalaske iz oblasti radia, za čega je čak dobio Nobelovu nagradu.

    U aprilu 1898 Pupin je dobio zapalenje pluća. Brinući o njemu dobila ga je i njegova supruga, koja je uskoro zatim umrla. Pupin se uspeo odbraniti samo snagom volje da mora na životni put izvesti njihovu kćerkicu.
    Pupin se angažovao i na mirovnom planu. Učestovao je na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919, na raspolaganju jugoslovenskoj vladi Stojana Protića. Kao lični prijatelj predsednika Vilsona, tokom konferencije u Parizu doživeo je njegovo priznanje. Tada je Rumunija tražila ceo Banat, tvrdeći da pripada njima. Na to ih je predsednik Vilson zapitao: ''Poznajete li Vi profesora Pupina, ja znam da je on iz Banata, a poznajem ga kao vatrenog srpskog rodoljuba''. Time je status Banata bio rešen. Konferencija u Parizu je trajala 50 dana, nakon čega je Pupin otputovao u Idvor, Novi Sad i Pančevo. Tokom Maja 1919 posetio je i Beograd, Zagreb i Ljubljanu i svuda dočekivan veoma srdačno. I tom prilikom ostao je u domovini dva meseca.

    Pupin je na Kolumbia univerzitetu bio profesor punih 40 godina (1889-1929), a za vreme od 1894 do 1924 dobio je priznanja za svojih 24 patenata (1,4). Zapamćen je kao izvanredan predavač, fenomenalan matematičar, izvanredno sposoban za sažimanje problema i njihovo uspešno rešavanje. Dobio je mnoga priznanja i odlikovanja: Franklinovu zlatnu medalju 1902, Herbertovu zlatnu medalju 1916, Edisonovu medalju 1920, Vašingtonovu medalju 1928 i Fricovu zlatnu medalju 1931. Time je potvrdio da je njegovo delo doprinelo unapređenju nauke i tehnike u svetu. Ocenjeno je da Pupin spada u red najvećih duhova XIX i XX veka. Umro je u Njujorku 12 Marta 1935 na 61-godišnjicu kada je krenuo iz Hamburga za Ameriku.
    Poruku je izmenio silvia, 31.05.2012 u 18:10
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  10. #10

    Odgovor: Mihajlo Pupin

    Mihajlo Pupin

    Pronalazak Telegrafije i Rezonatora

    Pupin se opredelio za izučavanja telegrafije i telefonije u okviru svojih predavanja studentima. Već 1893 skrenuo je na sebe svetsku pažnju primenivši svoje kondenzatore i princip rezonancije kod podmorskih kablova, čime je rešio problem primene naizmenične struje u višestrukoj telegrafiji. Svojim patentima broj 519346 707007, 707008 i 640515 ostvario je telegrafisanje više poruka preko jedne žice (1). Bilo je sporova oko priznavanja Pupinovog prioriteta, ali njegova je prednost bila u činjenici što je nakon podnošenja patentnih prijava o istima držao javna predavanja sa eksperimentima, a stručni časopisi u Americi i Evropi donosili su komentare o istima. Pupinovi kalemovi svestrano su prihvaćeni u svetu, po čemu je Pupin poznat i dan danas. Pupin je uspešno prodao svoj patent 640616 Markonijevom društvu, iako je isti primenjen mnogo kasnije.


    Prvi pupinizovani podvodni kabel postavila je firma Simens 1906 na Bodenskom jezeru, na dužini od 20 km, a 1924 na Bermudskoj obali u dužini od 200 km. Uskoro, zatim, postavljen je kabel na dužini 4500 km, kojim je prenošeno 1700 znakova/min. Pupin je svoje podvodne kablove zaštitio patentom br. 652230 od 14 Decembra 1899, a već 19 Juna 1900 isti je priznat i otkupila ga je nemačka firma Simens, prema kome je postavila liniju Berlin-Postdam na dužini 32.5 km i Berli-Magdeburg 150 km. Tokom 1915 godine izgrađena je linija Njujork-San Francisko 5000 km na kojoj su prvi razgovarali Aleksandar Graham Bel i njegov pomoćnik. Tako je počeo Pupinov uspeh (1). Tokom Prvog svetskog rata usavršio je telefonske veze za komuniciranje sa avionima tokom letenja, za čega mu je priznanje uručio lično predsednik Sjedinjenih Država Harding 14 Oktobra 1922.

    Sekundarni Rentgenski Zraci

    Otkriće Rentgenskih zraka objavljeno je u decembru 1895. Pre toga sa istima je eksperimentisao Nikola Tesla, ali im nije pridavao značaja, načinio je snimak svoje šake i ostavio ga u fioku, nije mu se žurilo da isto patentira. Pupin se odmah zainteresovao za njihovu primenu i već u Februaru 1896 načinio svoje snimke na šaci jednog pacijenta, čija je ruka bila puna sačme. Doktor je odmah izvršio operaciju i izvadio svu sačmu. Tako je počela njihova primena u medicinske svrhe. U svojim eksperimentima Pupin je postavio fotografsku ploču iza fluoroescentnog zastora i time skratio rentgensko snimanje sa tadašnjih sat vremena na svega nekoliko sekundi. Potvrdio je i postojanje sekundarnih rentgenskih zraka. Pupin je tvrdio da iz ozračenog tela izlaze novi zraci, koji nisu reflektovani ''h-zraci'' i isto publikovao već 6 Aprila 1896 dopisom Akademiji nauka. Kasnije su sekundarni h-zraci našli ogromnu primenu kako u medicini tako i u atomistici. Svaki element ozračen ovim zracima reflektuje zrake određene talasne dužine, karakterističnog spektra, pa se time određuje sastav ozračenog materijala. Danas data metoda nalazi primenu i u vasionskim istraživanjima.

    Pupin je u svojoj 43-ćoj godini 1901 promovisan za redovnog profesora, a mnoge svetske akademije nauka biraju ga za svoga redovnog ili dopisnog člana i univerzieti mu dodeljuju počasne doktorate nauka.
    Poruku je izmenio silvia, 31.05.2012 u 18:11
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  11. #11

    Odgovor: Mihajlo Pupin

    Mihajlo Pupin


    Odnosi izmedju Pupina i Tesle

    O odnosima između Pupina i Tesle dokumentovano i detaljno piše Mark Seifer (Marc J. Seifer) u svojoj knjizi ''Wizard, The Life and Times of Nikola Tesla, Biography of a Genius", Carol Publishing Group 1999 (2). 21 Januara 1890, prilikom izbora Tesle za potpredsednika Američkog udruženja elektroinženjera, u diskusiji je učestovao i Pupin. Zastupao je primenu naizmeničnih struja i stekao Teslino priznanje. Kako se upravo bio vratio iz Evrope nije bio informisan o nesporazumuma između Edisona i Vestinghausa. Nešto kasnije, istražujući ko je stvarno autor polifaznih sistema, po Tesli, vezao se za pogrešne ljude i ''zapetljao se'' (2). Predavanjem u Bostonu podelio je slušaoce na pristalice i protivnike naizmeničnih struja. Na njegovu sreću među pristalicama se našao Elihu Tomson, koji će ga kasnije spasiti kada su ga protivnici pokušali izbaciti sa univerziteta. Pupin je jedne prilike tvrdio da ga je Tesla pogrešno shvatio, kojom prilkom je došlo do razmimoilaženja pobratima. Pupin je Teslu pozivao na svoja predavanja, ali ih je Tesla izbegao. Govoreći pohvalno o Tesli Pupin je, u jednom svom govoru, pohvalio i Dobrovolskog i Brauna za praktičnu primenu Teslinih izuma, ali je na to Tesla kasnije reagovao da su ta dvojica pokrali njegove izume. Tesla je Pupinu zamerao i za njegovo slabo znanje maternjeg srpskog jezika. Za Teslu se znalo da je bio izuzetno osećajne prirode, a Pupinu je zamerao i za širenje pogrešnih informacija.


    U svojoj autobiografiji Pupin je detaljno opisao naizmenične struje, pomenuvši Teslino ime samo jednom na 396-oj strani (2). Kada je Tesli dodeljivan počasni doktorat na Kolumbia i Jel univerzitetima Pupin je izrazio svoje neslaganje sa istima (2). Ipak, data priznanja su Tesli dodeljena. I kada je Tesla 1892 najavio mogućnost slanja visokofrekventnih struja na neograničene udaljenosti i isto patentirao, a istovremeno potvrdio mogućnost slanja telefonskih poruka posredstom transatlantskog kabla, Pupin se takođe ovome protivio. Tada je Pupin počeo da istražuje američke patente i 10 Februara 1894 i sam podneo patentni zahtev iz višelinijske telegrafije, napisavši: ''Tvrdim da sam ja prvi koji čini praktični pokušaj primene višelinijske telegrafije''. Negativan odgovor na svoj patentni zahtev dobio je nekoliko meseci kasnije od Džona Sejmura, navodeći odbijanje prema prikazu iz Teslinog članka o eksperimentima sa naizmeničnim strujama. Sejmur je u daljem prikazu naveo da je Pupin samo multiplicirao nekoliko Teslinih kola, što se ni u kom slučaju nije moglo prihvatiti za patent. Pupin je za svoju tvrnju angažovao advokata i vodio spor sa Patentnim biroom punih 6 godina, sve dok se Sejmur nije penzionisao.

    Mark Seifer (2) navodi, na strani 168 svoje knjige, da je Tesla eksperimentisao sa h-zracima nekoliko godina pre Rentgenovog otkrića, ali im nije pridavao značaj. Nazvao ih je šedougraf (shadowgraphs), imenom koje je uzeo od Sorena Kirkegarda, koji ih je opisao u svom eseju "Eather / Or" (2). Pupin je pronalazak h-zraka primio kao najznačajniji pronalazak u njegovom životnom veku i odmah je pristupio njihovom istraživanju, o čemu je bilo reči napred.

    Po povratku Tesle iz Kolorada, u Njujorku je boravio Markoni i tražio da održi predavanje o bezžičnom prenosu. Teslin komentar bio je: ''Kada sam ja poslao talase oko sveta iz moje laboratorije u Koloradu Markoni je eksperimentisao sa mojim uređajima i to neuspešno''. Još jednom je Markoni boravio u Njujorku tvrdeći da je on prvi poslao signale oko sveta, na čega je Tesla komentarisao:''Kada sam otišao da vidim Markonija on je saznao da sam tu, razboleo se i odložio predavanje''. Ipak, posredovanjem Pupina Markoni je predstavljen Tesli u naučnom klubu, kojom prilikom je Pupin bio veoma raspoložen zbog penzionisanja Džona Sejmura iz Patentnog biroa. Boraveći u Teslinoj laboratoriji Markoni je izrazio sumnju u rad transformatora, a Tesla mu je odgovorio: ''Vreme će pokazati gospodine Markoni''. Tom prilikom Pupin se ponudio Markoniju za konsultanta, a Markoni je od njega tražio i susret sa Edisonom, kako bi od njega izvukao saznanje o slanju poruka iz voza tokom kretanja. Pupinu je data uloga posrednika odgovarala, a baš tih godina počeo je dobijati materijalna sredstva za svoje patene. U Junu 1900 dobio je od AT&T $3000, a dogovoreni iznos bio je $200,000. Time se Pupin materijalno obezbedio za dugi period vremena, za čega je Mark Seifer rekao da je Pupin bolje razumeo Tesline principe od samoga Tesle (2). On takođe navodi da je Tesla bio svestan piratskih delatnosti Markonija i Pupina i Markonija je nazvao parazitom i mikrobom opake bolesti. Kada je Markoni pripremao odašiljač na Nju Faundlendu pitali su Pupina da li veruje u uspeh, on je odgovorio: I most certainly do" (svakako da). I pored svih nesuglasica sa Teslom Markoni je čak došao da vidi njegov toranj u Vardenklifu, sa koga je Tesla nameravao slati energiju od 10 miliona konjskih snaga, što je dvostruko više od snage celokupnih Niagarinih vodopada. A kada ni Morgan nije mogao da poveća troškove dovršetka tornja, pošto je i sam bio zapao u finansijske teškoće, Tesla je napisao Šerfu: ''Kombinacija Edison-Pupin-Markoni zadali su mi ogromne teškoće''. A kada je Pupin pozvan da svedoči u sporu Tesla-Markoni, Pupin je napisao: ''Ja sam pronašao bezžičnu telefoniju pre Tesle i Markonija'' (2). Prema Teslinoj tužbi kod ''Druri Kuper'' dokazano je da je Tesla još 1897 izvršio eksperiment prenosa poruke od Hjustona do Vest Pointa (oko 30 milja) pred oko 3000 zvanica, svih struka, a da je Markoni podneo patent br. 763772 tek 10 Novembra 1900. Teslini pateni nose brojeve 645576 i 649621 od 2 Septembra 1897. Zaštitu Teslinih patenata izvršio je lično Džon Sejmur, zbog čega je odbio Pupin zahte za isto, a Markonijev patent priznat je tek 1904, nakon što je Sejmur bio penzionisan (2). Odlukom Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država br. 6369 od 21 Juna 1943 Markonijev patent je oboren, u korist prvenstva Teslinog pronalaska, kome je data prednost. Na žalost, za Teslu je ova odluka došla suviše kasno, on je preminuo 7 Januara 1943.

    Stanko Stoiljković, Ambasador Jugoslavije u Americi, sećao se Tesle, koga je prvi put sreo u parku iza biblioteke, gde je hranio dva bela goluba sa dlana. Od tada su održavali prijateljske odnose tokom narednih 10 godina. Kao i mnogi Srbi Stoiljković je bio nesrećan zbog razlaza između Tesle i Pupina. Nastojao je da ih približi, ali je stekao utisak da to nisu želeli ni jedan ni drugi. Mark Seifer, na strani 437 svoje knjige, piše da je Pupin čak brisao Teslino ime sa njegovih pronalazaka i upisivao svoje (2). A kada se Pupin razboleo 1935 godine, zamolio je Stoiljkovića da privoli Teslu da ga poseti, kako bi se pomirili pre njegove smrti. Tesla je molbu prihvatio, ali samo u prisustvu Stoiljkovića i kada je ušao u bolesnikovu sobu uzeo je Pupina za ruku i upitao ga: ''Kako ste moj stari prijatelju''? Pupinova poslednja želja je bila ispunjena, ostao je bez reči, bio je veoma emotivan i tiho je plakao. Ostali posetioci su ih ostavili nasamo, a uskoro zatim Pupin je umro. Bilo je to 12 Marta, na 61-u godišnjicu Pupinovog polaska iz Hamburga za Ameriku. Tesla je takođe prisustovao Pupinovoj sahrani. Dva srpska velikana oprostili su jedan drugome za sve nesuglasice oko ovozemaljskih pronalazaka da bi im duše počivale mirno u besmrtnom nebeskom raju, večnosti. Neka je obojici veliko hvala i večna slava za doprinose čovečanstvu i ugled koji su podigli srpskom narodu.
    Poruku je izmenio silvia, 31.05.2012 u 18:06
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  12. #12

    Odgovor: Mihajlo Pupin

    Mihajlo Pupin

    Priznanja


    Pupinov rad je priznat od strane mnogobrojnih univerziteta, koji su mu dodelili pocasne diplome. On je posedovao sesnaest takvih diploma. Dodeljeno mu je:

    * The Elliot Cresson Medal of the Franklin Institute (1902)
    * The Hobort Prize of the French Academy (1916)
    * The Edison Medal of the American Institute of Electrical engineers (1920)
    * The Medal of Honor of the Radio Institute of America
    * The Gold Medal of the American Institute of Social Sciences
    * The Washington Award of the Western Society of Engineers (1928)

    Bio je predsednik:

    * The Radio Institute of America
    * The New York Academy of Sciences
    * The American Institute of Electrical Engineers
    * The American Association for the Advancement of Science

    Bio je clan mnogih akademija i naucnih drustava. Bio je pocasni doktor mnogih univerziteta u svetu. Proglasen je za pocasnog doktora Beogradskog univerziteta i Zagrebackog univerziteta.
    Poruku je izmenio silvia, 31.05.2012 u 18:07
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  13. #13

    Odgovor: Mihajlo Pupin

    Mihajlo Pupin

    Patenti

    Pupin je patentirao ukupno 24 svoja pronalaska. Prvi 1894. godine, a poslednji 1923. godine. Pronalasci su mu, uglavnom, iz oblasti telefonije, telegrafije i radiotehnike. Svetsku slavu je dobio pronalaskom postupka pupinizacije, koji je omogucio prenos pisanog ili govornog signala na vrlo velike daljine, sto pre Pupinovog pronalaska nije bilo moguce. Sam postupak nazvan je po Pupinu.


    Spisak Pupinovih patenata objavljenih u S.A.D.

    1. Br. 519 346
    Apparatus for telegraphic or telephonic transmission
    (Aparat za telegrafske i telefonske prenose) Objavljen 8.V 1894.

    2. Br. 519 347
    Transformer for telegraphic, telephonic or other electrical systems
    (Transformator za telegrafske, telefonske ili druge elektricne sisteme) Objavljen 8. V 1894.

    3. Br. 640 515
    Art of distributing electrical energy by alternating currents
    (Tehnika razvodjenja elektricne energije pomocu naizmenicnih struja) Objavljen 2. I 1900.

    4. Br. 640 516
    Electrical transmission by resonance circuits
    (Elektricni prenos pomocu rezonantnih strujnih kola) Objavljen 2. I 1900.

    5. Br. 652 230
    Art of reducing attenuation of electrical waves and apparatus therefore
    (Tehnika smanjenja slabljenja elektricnih talasa i aparati za to) Objavljen 19. VI 1900.

    6. Br. 652 231
    Metohod of reducing attenuation of electrical waves and apparatus therefore
    (Metod smanjenja slabljenja elektricnih talasa i aparati za to) Objavljen 19. VI 1900.

    7. Br. 697 660
    Winding-machine
    (Masina za namotavanje) Objavljen 15. IV 1902.

    8. Br. 707 007
    Multiple telegraphy
    (Visestruka telegrafija) Objavljen 12. VIII 1902.

    9. Br. 707 008
    Multiple telegraphy
    (Visestruka telegrafija) Objavljen 12. VIII 1902.

    10. Br. 713 044
    Producing asymmetrical currents from symmetrical alternating electromotive process
    (Proizvodjenje asimetricnih struja pomocu simetricnog elektromotornog procesa) Objavljen 4.XI 1902.

    11. Br. 768 301
    Wireless electrical signalling
    (Bezicno prenosenje elektricnih signala) Objavljen 23. VIII 1904.

    12. Br. 761 995
    Apparatus for reducing attenuation of electric waves
    (Aparat za smanjenje slabljenja elektricnih talasa) Objavljen 7. VI 1904.

    13. Br. 1.334 165
    Electric wave transmission
    (Prenosenje elektricnih talasa) Objavljen 16. III 1920.

    14. Br. 1.336 378
    Antenna with distributed positive resistance
    (Antena sa raspodeljenim pozitivnim otporom) Objavljen 6.IV 1920.

    15. Br. 1.388 877
    Sound generator
    (Zvucni generator) Objavljen 3. XII 1921.

    16. Br. 1.388 441
    Multiple antenna for electrical wave transmission
    (Visestruka antena za prenosenje elektricnih talasa) Objavljen 23. XII 1921.

    17. Br. 1.415 845
    Selective opposing impedance to received electrical oscillation
    (Selektivna impedancija koja se suprostavlja primljenim elektricnim oscilacijama) Objavljen 9. V 1922.

    18. Br. 1.416 061
    Radio receiving system having high selectivity
    (Radioprijemni sistem visoke selektivnosti) Objavljen 10. V 1922.

    19. Br. 1.456 909
    Wave conductor
    (Talasni provodnik) Objavljen 29. V 1922.

    20. Br. 1.452 833
    Selective amplifying apparatus
    (Aparat za selektivno pojacavanje) Objavljen 24. IV 1923.

    21. Br. 1.446 769
    Aperiodic pilot conductor
    (Aperiodicni pilotni provodnik) Objavljen 23. II 1923.

    22. Br. 1.488 514
    Selective amplifying apparatus
    (Selektivni aparat za pojacavanje) Objavljen 1. IV 1923.

    23. Br. 1.494 803
    Electrical tuning
    (Elektricno podesavanje) Objavljen 29. V 1923.

    24. Br. 1.503 875
    Tone producing radio receiver
    (Radiofonski prijemnik) Objavljen 29. IV 1923.
    Poruku je izmenio silvia, 31.05.2012 u 18:07
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  14. #14

    Odgovor: Mihajlo Pupin

    Mihajlo Pupin


    Dobitnik Pulicerove Nagrade

    Pupin je 1923. godine objavio svoju autobiografiju "Sa pasnjaka do naucenjaka" (u originalu From Immigrant to Inventor). Za tu knjigu 1924. godine dobio je Pulicerovu nagradu. Prvi put na srpskom jeziku, u prevodu M. Jeftica, knjiga je objavljena 1929. godine. Ona se i danas smatra jednom od najzanimljivijih autobiografija. Predlazemo Vam da je procitate, a pocinje poglavljem:

    STA SAM DONEO AMERICI

    Kada sam se iskrcao pre cetrdeset i osam godina u Kasl Gardenu, imao sam u dzepu svega pet centi. I da sam umesto pet centi doneo pet stotina dolara, moja sudbina u novoj, meni potpuno nepoznatoj zemlji, ne bi bila nista drukcija. Mladi doseljenik, kao sto sam tada bio ja i ne pocinje nista dok ne potrosi sav novac koji je poneo sobom. Ja sam doneo pet centi i odmah sam ih potrosio na jedan komad pite od sljiva, sto je u stvari bila nazovi pita. U njoj je bilo manje sljiva, a vise kostica!. A da sam doneo i pet stotina dolara, trebalo bi mi samo malo vise vremena da ih utrosim, verovatno na slicne stvari, a borba za opstanak koja me je ocekivala ostala bi ista. Za mladog doseljenika i nije nesreca da se ovde iskrca bez prebijene pare u dzepu; za mladog coveka uopste nije nesreca biti bez novaca, ako se odlucio da sam sebi krci put samostalnom zivotu, pod uslovom da u sebi ima dovoljno snage da savlada sve teskoce sa kojima bi se sukobio.

    Doseljenik koji je vican raznim vestinama i zanatima, a telesno je sposoban da izdrzi naporan rad, s pravom zasluzuje posebnu paznju. A sta moze pruziti mladi doseljenik koji nema para u dzepu, nije vican bilo kakvom poslu, nema zanat i ne poznaje jezik zemlje u koju je dosao? Ocigledno nista. A da su pre cetrdeset osam godina postojali ovi sadasnji propisi o useljavanju, ja bih verovatno bio vracen natrag. Medjutim, ima izvesnih stvari koje mlad doseljenik moze doneti ovoj zemlji, a koje su mnogo dragocenije od svih onih koje danas propisuje zakon o useljavanju. A sta sam ja, kada sam se 1874. godine iskrcao u Kasl Gardenu, doneo? Pokusacu da odgovorim na ovo pitanje pricom o svom zivotu pre iskrcavanja u ovu zemlju.

    Moje rodno mesto je Idvor, a ova cinjenica kazuje vrlo malo jer se Idvor ne moze naci ni na jednoj zemljopisnoj karti. To je malo selo koje se nalazi u blizini glavnog puta u Banatu, koji je tada pripadao Austro-Ugarskoj, a sada je vazan deo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ovu pokrajunu su na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine trazili Rumuni, ali njihov zahtev bio je uzaludan. Oni nisu mogli pobiti cinjenicu da je stanovnistvo Banata srpsko, narocito u onom kraju u kome se nalazi Idvor. Predsednik Vilson i g. Lansing poznavali su me licno i kada su od jugoslovenskih delegata doznali da sam rodom iz Banata, rumunski razlozi izgubili su mnogo od svoje ubedljivosti. U Idvoru nijedna nacija, osim srpske, nije nikada zivela. Stanovnici Idvora bili su oduvek zemljoradnici, a vecina od njih bila je nepismena u doba moga detinjstva. Pa ni moj otac ni moja majka nisu znali citati ni pisati. Tu se namece pitanje: sta je mogao decak od petnaest godina, rodjen i odgojen pod takvim okolnostima, bez ikakvih sredstava doneti Americi ako bi se nasle zakonske mogucnosti da mu se dozvoli useljavanje? Ali ja sam tada verovao da nosim Americi takve vrednosti da ce mi se dozvoliti useljavanje, pa sam se prilicno iznenadio kada sam primetio da na mene niko ne obraca posebnu paznju kada sam se iskrcao.

    Od kada se pamti, idvorski Srbi su se smatrali bracom Srba u Srbiji, koji su se nalazili samo na nekoliko puskometa dalje od Idvora, na juznoj strani Dunava. Vedrih dana iz Idvora se jasno moze videti Avala, planina u blizini Beograda. Ova plava planina, koja je za mene u to doba bila nesto posebno, izgledala je kao da uvek podseca Srbe u Banatu, kako ih Srbi iz Srbije motre okom punim nezne paznje...
    Poruku je izmenio silvia, 31.05.2012 u 18:07
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  15. #15
    Mileva Maric

    Rodila se na Nikoljdan 1875. Sreća u porodičnom domu Marićevih u Titelu tog dana kratko je trajala. Devojčici pri rođenju iščašiše kuk i obeležiše je za čitav život. Molili se njeni svetom Nikoli da zaštiti njihovo hromo čedo. No, beleg joj ostade. Da je imala dve zdrave noge, možda nikada ne bi stigla do univerziteta u Cirihu. Ostala bi u rodnom Titelu, rađala decu kakvom - takvom mužu i bila dobra majka i supruga. Ovako, morala je da beži od sažaljivih pogleda koji su je proganjali po Titelu, Rumi, Novom Sadu, Sremskoj Mitrovici, Šapcu, Zagrebu, u kojima je provela detinjstvo. Pobegla je od njih u svet brojeva i formula. U njemu je briljirala. Ubedila je sebe da je život matematika, i za nju više nije bilo prepreka. Potpuno se predala nauci, težila je da odgonetne misteriju života i smrti, pitala se jesmo li sami u svemiru, kuda se i kojom brzinom svetlost kreće. Verovala je da se odgovori mnogih nepoznanica nalaze u matematici.

    U Cirihu je napravila presedan, postala je prva žena koja je položila prijemni ispit i dobila indeks politehnikuma, kao jedna od četiri žene na svetu kojoj je dozvoljeno da izučava "mušku" nauku. Njen talenat za matematiku i fiziku nisu mogli da ospore ni najveći skeptici. Bilo je jasno da je rođena da promeni svet. To je znao i mladi Albert Ajnštajn iz Ulma. Imao je 17, a ona četiri godine više kada su se prvi put sreli. Zajedno su slušali fiziku kod čuvenog profesora vebera. Zakoni, metode merenja u elektrotehnici, naizmenične struje, nebeska fizika, astronomija, Kantova filozofija, Štadlerova teorija naučnog mišljenja " bili su teme njihovih prvih razgovora. Kako je do rezultata dolazila uvek brže od njega, nije mogao da izdrži a da joj ne iskaže divljenje: "Vi, koleginice, sve sa lakoćom rešavate, kao od šale... meni ne ide baš najbolje. Nisam uvek dovoljno pažljiv i strpljiv. Kako to Vama uspeva?".

    Gledajući njene oči, posmatrao joj je dušu. Nije mogao da odgonetne je li mu draži njen pogled ili čistota uma.

    Šest godina kasnije Albert je završio doktorat, a Mileva predala diplomski rad. Radili bi noćima do u sitne sate, oboje ushićeni novim saznanjima. Živeli su za nova otkrića, maštali o zajedničkoj budućnosti. Albert joj je govorio: "Ushićen sam tvojom odlukom da upišeš fiziku i astronomiju. Posvetićeš se nauci... Ja obožavam muziku, i ti je voliš, ali za nas su fizika i matematika oblasti gde se najbolje snalazimo i u njima uživamo. Nadam se uspehu, pa da budemo asistenti na našem fakultetu..."
    No, realnost je bila sasvim drugačija. Od nečega je trebalo živeti, a stalni posao nije bio na vidiku. Kada Albert nije primljen na mesto asistenta na Politehnikumu, Mileva je povukla svoj diplomski rad i odrekla se daljeg usavršavanja. Izabrala je odricanje.

    Vratila se svojima nevesela i zabrinuta. Gomila pitanja bez odgovora. "Dete je začeto van braka. Njegovi se bore da nas rastave! Moji ništa ne znaju..." Na Savindan 1902. rodila je ćerku. Htela je da joj da ime Sava, ali je on voleo ime Lizerl. Ispunila mu e želju mislivši da je srećan što je postao otac. Nikada nije došao da ih vidi. Kada je konačno našao posao u bernu i mogao da im obezbedi pristojan život, na put je krenula samo Mileva. Znao je da se rođenjem deteta zatvara njegova perpektiva. Nauka nije smela da trpi. Mileva se ponovo odriče zbog njega. Ovaj put, deteta. Dala ju je na usvajanje i nikada je više nije videla.

    Venčali su se 1903. Na putu ka sreći bila je još jedna prepreka -Albertova majka, Jevrejka koja kraj svog sina nije želela hromu Srpkinju. Izmišljenom bolešću mučila je sina, pothranjivala mu grižu savest, a snahu mrzela do kraja.

    U braku Ajnštajnovih rođeni su Hans Albert i Edvard, ali i prve ideje o teoriji relativiteta, koje je Mileva razrađivala u pauzama između kućnih poslova i dečijeg plača. Ber, Prag, Cirih, Berlin. Sve je manje vremena za trenutke ljubavnog i naučnog zanosa. Muka je sve više. Albert se povukao kada je mali Edvard oboleo od neizlečive šizofrenije. Nije umeo da se bori. Ona se zadovoljila ulogom majke, verujući da će se vratiti nauci. Bilo joj je dovoljno da sarađuje na radovima koji će proslaviti njenog muža. Verovala je da su njih dvoje jedno. Ajnštajn "Ein Stein " jedna stena. A on ju je slomio. Stao je na nju, njegovu stepenicu ka nebu, temeljac svog uspeha i razbio je posle 11 godina. Pobegao je u zagrljaj rođake Elze. Poklekao je pod bremenom majčine mržnje, razorio porodicu, oženio se rođakom, ostavio svoju decu da bi priznao tuđu.

    No, pismo koje joj je Albert poslao pred razvod dovelo ju je do nervnog sloma. Nakon hiljadu redova ispisanih u čast njihove ljubavi, redove sadističke hladnoće nije mogla da podnese. Oporavila se Mileva, ali njeno srce nije. Snalazila se kako je znala, brinula o svoja dva sina.

    Albert je dobio Nobelovu nagradu za rad o fotoelektričnom efektu. Njen udeo u njemu nikada nije javno priznao. A nije ni ceo svet. Sve što ju je povezivalo s tim nestalo je na volšeban način. Možda je jedini dokaz za njen doprinos u teoriji koja je razdrmala 20. vek dao sam Albert kada joj je predao celokupan iznos od Nobelove nagrade. Možda je to bilo njegovo priznanje.

    Na dan kada je čula za Hirošimu i Nagasaki, imala je prvi moždani udar. Kao da su Albertova atomska jezgra eksplodirala u njenoj glavi. Sahranjena je na Nordhajm groblju u Cirihu 4. avgusta 1948. Moguća "majka" teorije relativiteta još jednom je bačena u zaborav. Tri metra pod zemljom, bez imena na nadgrobnoj ploči, a preko nje dva bezimena Švajcarca.


    ~~~~~~~


    Mileva Marić - Ajnštajn sahranjena je 1948. godine na ciriškom groblju Nordhajm u aleji zaslužnih građana. Izdržavanje grobnog mesta niko nije plaćao, pa je, prema pravilim agroblja, trebalo da se preore kada se navrši 25 godina od sahranjivanja. Međutim, zahvaljujući Petru Stojanoiću, članu Teslinog memorijalnog svetskog udruženja, koji je pet godina tragao za Milevinim grobom, mesto je ipak otkriveno 23. juna 2004. Na parceli 9, kraj groba broj 9357, 29. avgusta 2004. održan je prvi parastos ženi koja je toliko zadužila svetsku nauku. Međutim, nadgrobna ploča još uvek nije podignuta. Vlasti grada Ciriha dale su dozvolu za njeno postavljanje, ali niko u Srbiji izgleda nije zaslužen za to. Mileva i dalje čeka.



    Bojana Sanader / Blic žena

    Mileva Maric


    Srbija odala počast Milevi Marić-Ajnštajn

    Arhijereskom liturgijom u srpskoj pravoslavnoj crkvi u Cirihu juče je počela ceremonija odavanja počasti fizičarki Milevi Marić Ajnštajn, koja je rođena u Titelu 1875. godine, a preminula 1948. godine u Cirihu.

    Liturgiji u Srpskoj Pravoslavnoj crkvi u Cirihu prisustvovao je ministar za dijasporu Srđan Srećković, čije je ministarstvo bilo incijator akcije da se Milevi Marić Ajnštan, 61 godinu posle smrti, konačno oda priznanje za veliki doprinos nauci, s obzirom da je, prema nekim relevantnim podacima, ona značajno doprinela vrhunskom naučnom radu svog supruga, nobelovca Alberta Ajnšatajna.
    Spomen ploča Milevi Marić Ajnštajn otkrivena je u Aleji zaslužnih građana na groblju Nordhajm u Cirihu, gde počivaju njeni posmrtni ostaci, koji od 1975. godine, nisu imali nadgrobnu ploču, s obzirom da niko nije plaćao održavanje. Do 2003. godine, zbog toga, šira javnost nije znala gde je sahranjena Mileva Marić Ajnštajn.

    Nakon liturgije, ministar za dijasporu Srđan Srećković rekao je agenciji Beta da je ovo veliki dan za srpski narod i državu, jer prvi put, posle 61 godinu, odaje priznanje naučnici Milevi Marić Ajnštajn.
    "Ovo je veliki događaj za srpsku dijasporu, s obzirom da će danas biti otkrivena i spomen ploča Milevi Ajnštajn. Verujem da će ovo doprineti i poboljšanju položaja naše nacionalne zajednice u Švajcarskoj, kao i poboljšanju imidža države Srbije u Švajcarskoj", kazao je Srećković i dodao da u eri opšte globalizacije, Srbija mora da čuva svoju tradiciju, istoriju i veru, ali i velikane.
    "Nadam se da se nikada više neće dogoditi da država Srbija zaboravi ljude kao što je Mileva Marić Ajnštajn", naveo je on.

    Srećković je rekao da je ponosan na to što je Ministarstvo za dijasporu inicijator projekta. On je zahvalio udruženju Srba u Švajcarskoj kao i Srpskoj crkvenoj opštini u Cirihu, koji su pomogli u realizaciji projekta.
    "Ovo je dobar pokazatelj, koji upućuje sve koji žele da grade modernu i demokratsku Srbiju, da je neophodno odati počast svima koji to zaslužuju", rekao je Srećković.
    On je izrazio uverenje da se nikada više neće dogoditi da se ne zna gde je grob vrhunskog naučnika kao što je Mileva Marić Ajnštajn.
    "Bilo je puno nepravdi koje moramo da ispravimo", istakao je Srećković.
    Liturgiji u srpskoj crtvi u Cirihu prisustvovao je i ambasador Srbije u Švajcarskoj Milan St. Protić. Posle popodnevnog otivanja spomen ploče Milevi Marić Ajnštajn, u Cirihu je priređen i multi-medijalni performans "Oratorijum za Milevu Marić Ajnštajn".

    Izvor: Blic


    Poruku je izmenio silvia, 31.05.2012 u 18:18
    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Odgovora: 41
    Poslednja poruka: 30.03.2013, 19:20
  2. Navijači Vojvodine sa zastavom Vojvodine sa zvezdicama
    Autor vojvodina2 u forumu Spomenar
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 15.05.2011, 19:42
  3. Poznate ličnosti - nekad i sad
    Autor Necromancer u forumu Belosvetske zanimljivosti
    Odgovora: 16
    Poslednja poruka: 02.06.2010, 21:48
  4. Zanimanja budućnosti
    Autor makilli u forumu Belosvetske zanimljivosti
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 17.01.2010, 11:18
  5. Znamenite ličnosti sa područja današnjeg Srema
    Autor De Gaulle u forumu Istorija
    Odgovora: 41
    Poslednja poruka: 21.08.2009, 14:37

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •