Branko Miljković - Strana 3
Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 56
  1. #31

    Odgovor: Branko Miljkovic

    SLUGA MILUTIN


    Poslednju svetlost slabosti prate i bilje...
    Upotrebljiv samo u snu, svet nas vara!
    Varnicom nežnom niz crno kovilje
    Doživljen predeo obuze prevara.
    Što je duboki nit leti nit tone.
    Nit varkanjem varke bogojavno plane,
    Da noć koja ih naizust zna trone
    Potkupljivim srebrom mudrosti prerane.
    Gorka pričest sluha u sebi vas krije,
    Čemerni labudi izlišnosti britke.
    Usamljenost je niskost. Gospo moja, bije
    Svako u svom mraku izgubljene bitke.
    A kad zid lobanja sve vreme opčini
    Niko neće znati je l rano il kasno
    za ljubav za put il smrt dok sunce jasno
    Kuva odbeglu gorčinu u visini.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  2. #32

    Odgovor: Branko Miljkovic

    UTVA


    Daj nesanicu grane se koje slete
    Zvučno u dane poslednje i tužne
    Zlatokrila koja ne mogu da se sete
    Crne šume iza glavobolje ružne.
    U tvrdu zemlju da l odlete šuplja
    Od neba, prazna kao sve što traje?
    Vatra koja te vidi biće skuplja
    Od zlata koje sebi ne poznaje.
    Osta samo ime: dosta da se rodi
    Pesma u letu sjaj daleke zore.
    Sanjam te dok pevaš u skamenjenoj vodi
    Morem bez molitve pro neprelet gore.
    Odlete tragom izdajničke sreće,
    Od bleska srca rukom sklanjam lice.
    Ne kupi vodu izgoreti neće,
    Uzdahnuo te kamen krilatice.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  3. #33

    Odgovor: Branko Miljkovic

    TAMNI VILAJET


    Tuđom su pesmom očarani. Teška
    Neverstva kriju u srcu što strepi:
    Slavuje stranputica. Sunce je greška
    Praćena viđenim užasima slepim.
    Noć umesto oka lukava vatra nudi.
    Al stoje kužni u istrošenom vazduhu
    I slede vidljivost različito ljudi.
    Ponor sumnja u njih jer ih ispunjava;
    Samo su slabi izvan opasnosti.
    U zločin je umešan i onaj ko spava.
    Nikoga nema da jakima oprosti
    Što siđoše u tamni vilajet i zlato
    Koje se ne može uzeti otkriše.
    Što god da činiš zlo činiš jer blato
    Iz toga podzemlja slavno je sve više.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  4. #34

    Odgovor: Branko Miljkovic

    RAVIJOJLA


    ...tužna vila nije sjena puka"
    Tin
    Tvoje je srce uzrok dana i noći
    Vreme slično suncu dubokom i prazni
    Zabranjeni slavuji slavni al bez noći
    Tvoje je srce uzrok dana i noći
    Da sve što prođe vrati se po kazni
    Tužna posestrimo čemera i bune
    Pelen je jedini lek i gorka nega
    Srcu još gorčem što se tobom kune
    Tužna posestrimo čemera i bune
    Jetkih mudraca s izmišljena brega
    Tvoje je srce u drugima ti samo pevaš
    I tvoja ih praznina sve više očarava
    Oproštena im oporost dosneva
    Tvoje je srce u drugima dok pevaš
    O iskri iskrenoj koja ojačava
    U taštom predelu kome odolevaš
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  5. #35

    Odgovor: Branko Miljkovic

    KOLO


    Van njega sve je beskraj, varka i zloba,
    Praznina u vetar pretvorena tašto.
    Samo je budnost pesma, i teskoba,
    Beščulno mesto prevareno maštom.
    Izmišljanje slepog u kovitlac oka,
    O saplitanje kroz izmišljen vrt!
    Iskustvo oslobođeno pamćenja
    Opčini bilje nežnosti i smrt
    Okolo vremena, okolo kostura,
    Okolo današnjeg dana opraštanje.
    Dok se srce igra svojom prozirnošću
    Ugasla jasnost čeka ispaštanje.
    Čikaju svet za potiljkom. Čuj
    Šta zakasnela frula kaže svetu.
    Iz pepela oka izleće slavuj
    Krilatost klisure odmeni sujetu.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  6. #36

    Odgovor: Branko Miljkovic

    DODOLE


    Ko sat bez kazaljke svetom otkucava
    Pronađena praznina danu sagorelom
    Što posvađa budno sa onim što spava
    I let zaustavljen s laži odletelom.
    Pa pevaju: daj nam budućnost ko sećanje,
    Svet više iza nas negoli u nama.
    Da bi čeznula i pevali daj manje
    Nego što nam treba. Padaj kišo tamna!
    Ružu nutrine nude bezazleno
    Promuklom dodiru dana da ga savlada.
    Između njih i sveta strmog, eno,
    Kao u jamu teška kiša pada.
    Žuboriku biljno pesmom dozivaju
    I dan iza leđa ko potonji cvet.
    Bela im vrana na jeziku. Znaju
    Sa lažnom slikom da pomire svet.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  7. #37

    Odgovor: Branko Miljkovic

    RASKOVNIK


    ...Nekakva (može biti izmišljena)
    trava za koju se misli da se od nje (kad
    se njome dohvati) svaka brava i svaki
    drugi zaklop otvori sam od sebe"
    Vuk St. Karayić
    Otvori kam u kom iskra malaksava,
    Da lepši od praznina običan da bude.
    Iznesi blago iz lažnih ostava,
    Iz izmišljenog pakla lekovit jed rude.
    Pokloni svoju biljnu mudrost danu.
    Otvori putu reči, u riznicu golje.
    Oko zahodi sa suncem, ne srce. Osvanu
    Varka, rekavši: hajdemo u polje!
    biljni sezame otvori obzorje
    Za sve koji su se rodili prerano,
    Nek uđu u tuđe srce ako su otvorili svoje,
    Putnici vrlim li morem, gorom li sanom.
    Otvori semenku u kojoj nežno čami
    Zaboravljeno proleće. Otvori
    Kamen što prećuta zvezde svojoj tami.
    Otvori put ptici, čoveku i zori.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  8. #38

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Kap mastila


    Sta sve moze da stane u kapi mastila
    jedno nenapisano sunce
    jedna nepotpisana ptica
    jedan nenacrtani cvet
    i jos ce ostati toliko
    da se napise epitaf:

    Dve su zvezde zanocile
    u cijem srcu u cijoj noci
    zatim su dva cveta nikla
    iz cije krvi iz cije krvi
    i dve su ptice poletele
    iz cije glave u ciju noc
    dve zvezde dva cveta dve ptice
    niko ne zna cije su
    niko ne zna odakle su.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  9. #39

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Propovedanje ljubavi


    Nema mene al' ima ljubavi moje;
    Vidim je u suncu i zemlji gde nam trunu kosti.
    Dovrsava se dan u njenoj zahvalnosti
    Slicno muzici slicno praznini, spokojem.
    Ona ce sacuvati namere moje i tvoje
    I vaskrsnuce mrtve rodjendane po milosti.
    U podnozju vetra nemarljiva sen oholosti
    Nestace u pepelu onih sto vise ne postoje.
    U pusto srce, u mrtvo vreme me zovi,
    Minula ceznjo, da se svet ponovi.
    Ako ne saznah ljubav i uspavah svoj um,
    Pa mi je prazan dan koji jos dosao nije,
    Ko granu koja se izduzuje u uzaludan sum
    Neka me nedostojnog vetar obavije.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  10. #40

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Noć je puna mračnih anđela
    ukleta lađa
    nosi teret izgubljenog vremena
    i naše mrtve prijatelje
    u šumu bez ptica

    trebalo je preći more
    vreme i prostor koji su se pomešali
    sada su za jednu smrt daleko od svake
    obale

    svetlost i senka
    igraju na vodi
    igru života i smrti
    daleko protiče reka
    večita i uzaludna
    ptice lete za vetrom
    i žene plaču na obali

    čovek pada na svoju senku
    oni su bez senke sišli u dubinu
    i bez imena

    za istoriju

    od slepog lica brodoloma u njihovim
    poslednjim očima stvorena je istorija

    pouka za ostale

    ljudi su mrtvi a ne smrtni sunce će
    proći i kroz naše oči neizmenjeno
    tvoj poslednji umski patuljak...

  11. #41

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Triptihon za Euridiku

    I

    Na ukletoj obali od dana dužoj, gde su slavuji
    svi mrtvi, gde je pre mene crveni čelik bio,
    gorki sam ukus tvoga odsustva osetio
    u ustima. Još mi smrt u ušima zuji

    Noć s ove strane meseca često ogrezne
    u nepotrebne istine i oduševljena klanja.
    O, ispod kože mlaz krvi moje čezne
    noć s one strane meseca, noć višanja.

    Al sva su zatvorena vrata. Svi su
    odjeci mrtvi. Nikad tako voleli nisu.
    Da li ću iznenaditi tajnu smrti, ja žrtva.

    Gorka suza u srcu. Na kužnom vetru sam.
    Nikad da se završi taj kameni san
    Probuditi te moram Euridiko mrtva.

    II

    Na dno slepog predela gde me nema, jezoviti
    gde su prizori, s one strane krvi gde voće
    otrovno raste, siđoh, tamo gde uskoro noć će
    pokrasti sazvežđe suza koje će u oku mi zriti.

    O, u slepoočnice se svoje nastaniti.
    Evo me bez odbrane ispred strašne samoće.
    Ne okrenuti se ma koliko da se to hoće.
    Lice bez očiju na pustome zidu biti.

    Crvene ptice pevaju u mome mesu.
    Crne ptice obleću oko moje glave.
    Neka mi čelo bude načeto u lesu

    gubom i kamenom ispod letnje trave,
    ako izgubim tvoje divno lice
    na ovoj gorkoj obali od mraka i groznice.

    III

    Noć to su zvezde. Iz moje zaspale glave izleće
    ptica.
    Između dve gorke dubine jedna ptica: I rt
    dobre nade. O mrtav da sam. Al ne pomažu
    kletve. Smrt
    svoju u glavi nosim ja putnik bez prtljaga i lica.

    Izgubio sam te noći podzemnoj daleku
    ja divlji lovac zvezda krivotvorno suočen
    sa neistinom, nepomirljivi spavač uočen
    od sudbine, ja čije suze sada niz tuđe lice teku.

    Gde si osim u mojoj pesmi divna Euridiko?
    Prezrela si svaki oblik pojavljivanja o sliko
    moga crnoga grada i izgubljenog cilja.

    Svuda u svetu užasna ljubav vlada.
    Na horizontu se ukazuju kao poslednja nada
    Oblaci puni ptica i budućeg bilja.
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  12. #42

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Citat blueella kaže: Pogledaj poruku
    Uzalud je budim


    Budim je zbog sunca koje
    objasnjava sebe biljkama
    zbog neba razapetog izmedju prstiju
    budim je zbog reci koje peku grlo
    volim je usima
    treba ici do kraja sveta i naci rosu na travi
    budim je zbog dalekih stvari koje lice na ove ovde
    zbog ljudi koji bez cela i imena prolaze ulicom
    zbog anonimnih reci trgova budim je
    zbog manufakturnih pejzaza javnih parkova
    budim je zbog ove nase planete koja ce mozda
    biti mina u raskrvavljenom nebu
    zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izmedju dve bitke
    kada nebo nije bilo vise veliki kavez za ptice nego aerodrom
    moja ljubav puna drugih je deo zore
    budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
    budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
    sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema
    ta zena sa rukama deteta koju volim
    to dete zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
    uzalud uzalud uzalud
    uzalud je budim
    jer ce se probuditi drukcija i nova
    uzalud je budim
    jer njena usta nece moci da joj kazu
    uzalud je budim
    ti znas voda protice ali ne kaze nista
    uzalud je budim
    treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku
    ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen.
    U interpretaciji Radeta Šerbedžije
    Uzalud je budim
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  13. #43

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Sunce

    Ovo će se neizvesno kretanje završiti
    Suncem. Osećam to pomeranje juga
    U svom srcu. Majušno podne se ruga
    U kamenu, varnica što će osvetliti

    Zvezdani sistem mog krvotoka.
    A dotle sve što bude nek je zbog pesme. Druga
    Uteha nam ne treba. To trajanje se ruga
    Pretnji crnog i otrovnog nekog soka.

    Ne, neće se otrovom to putovanje završiti.
    Neki će svemir ponovo da nas stvori.
    Maker slepog lica i mračnog srca reč pravu izgovori.
    U kamenu spava malo sunce što će nas osvetliti.

    Čuješ li zvezdani sistem mog krvotoka!
    Ponavljam: neki će svemir ponovo da nas stvori
    Maker slepog lica i mračnog srca dok sunce ne progovori
    Nad pretnjom crnog i otrovnoh nekog soka.
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  14. #44

    Odgovor: Branko Miljkovic

    POHVALA VATRI



    I

    Ona nema nikoga
    osim sunca i mene


    II

    Ona se ukazuje lutalici
    ukayuje se lukavstvom
    ukazuje se zaljubljenom

    Ništa nije izgubljeno u vatri
    samo je sažeto


    III

    Na krajevima vatre
    predmeti koji ne svetle
    niti se nečim drugim odlikuju
    traju u tuđem vremenu

    Ptica koja sama čini jato
    iz nje izađe

    Uzmite šaku svežeg pepela
    ili bilo čega što je prošlo
    i videćete da je to još uvek vatra
    ili da to može biti

  15. #45

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Nebo



    Ne postoji nebo koje je plavo
    to je samo eksplozija nasheg iznenadjenja
    nad prazninom.

Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Branko Ćopić
    Autor yige_gui u forumu Književnost
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 02.02.2015, 15:31
  2. Branko Radičević
    Autor ARIJEVKA u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 02.02.2014, 16:10
  3. Branko Ve Poljanski
    Autor zosim u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 30.07.2013, 22:55
  4. Antun Branko Šimić
    Autor lunejuvenal u forumu Jugoslovenska poezija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 04.03.2012, 19:08

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •