Branko Miljković - Strana 4
Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234
Prikaz rezultata 46 do 56 od ukupno 56
  1. #46

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Balada
    Ohridskim trubadurima


    Mudrosti, neiskusno sviću zore,
    Na obične reči više nemam pravo!
    Moje se srce gasi, oči gore.
    Pevajte, divni starci, dok nad glavom
    Rasprskavaju se zvezde kao metafore!
    Što je visoko iščezne, što je nisko istruli.
    Ptico, dovešću te do reči. Al vrati
    Pozajmljeni plamen. Pepeo ne huli.
    U tuđem smo srcu svoje srce čuli.
    Isto je pevati i umirati.

    Sunce je reč koja ne ume da sija.
    Savest ne ume da peva, jer se boji
    Osetljive praznine. Kradljivci vizija,
    Orlovi, iznutra kljuju me. Ja stojim
    Prikovan za stenu koja ne postoji.
    Zvezdama smo potpisali prevaru
    Nevidljive noći, tim crnje. Upamti
    Taj pad u život ko dokaz tvom žaru.
    Kad mastilo sazre u krv, svi će znati
    Da isto je pevati i umirati

    Mudrosti, jači će prvi posustati!
    Samo nitkovi znaju šta je poezija,
    Kradljivci vatre, nimalo umiljati,
    Vezani za jarbol lađe koju prati
    Podvodna pesma javom opasnija.
    Onesvešćeno sunce u zrelom voću će znati
    Da zameni poljubac što pepeo odmara.
    Al niko posle nas neće imati
    Snagu koja se slavujima udvara
    Kad isto je pevati i umirati.

    Smrtonosan je život, al smrti odoleva.
    Jedna strašna bolest po meni će se zvati.
    Mnogo smo patili. I, evo, sad peva
    Pripitomljeni pakao. Nek srce ne okleva.
    Isto je pevati i umirati.
    Prvo je postala emocija pa onda reč"

  2. #47

    Odgovor: Branko Miljkovic

    DANTE

    To je bila šuma koja je pojela nebo
    šuma iz koje kad izađoh videh
    da nisam izašao da su me zveri pojele
    i znah da će biti gorko da pričam
    o tome šta sam video i nisam
    video kad uđoh u njen mrak i ne izađoh
    iz te šume što je zelenim čeljustima
    pojela svoje staze i izgubila se u sebi
    postoji jedna topla obala breg zelenila i jedna
    Beatriča
    ali su tri čeljusti tri makaze i tri noža
    da voleo bih povratak
    išao sam ispred sebe po isplakanom
    putu i pesak je ujedao za stopala
    ko staklo i videh pse koji su grizli zemlju
    videh grešnike kako ih vitla zli vetar
    nebo što laje i kišu prokletstva tešku
    i večitu
    videh slepe vode Stiksa i blato mržnje
    videh grad u plamenu i žene čije su ruke zmije
    videh zid plača bez zvezda
    i čuh reči bola u vrtlogu
    onih koji su postali drvo ili kamen
    i ne mogu se smrti nadati
    onih jadnih koji se nikada nisu rodili
    videh videh videh i čuh i zaplakah
    svirala od zemlje od šume
    od krvi
    dozivala drugu obalu
    na kobnom žalu stajo narod i plako
    o jao jao vama duše uklete
    s balsamovanim rukama i usnama od krvi
    videh videh videh čuh i padoh mrtav
    o Aheronte Aheronte
    sve strane sveta stiču se na tvojim obalama.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  3. #48

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Slepi pesnik
    Filipu Višnjiću


    O čelo moje od sna i vetra mapo
    čudnih otkrića vidu ispod kože
    u izmišljenoj senci cvete i lampo
    umesto reči koja se ponoviti ne može.
    O čelo moje od sna i vetra mapo!

    Odajem se mrtav suncu posle mene
    jer nesreća i posle smrti traje.
    Slepi jasno vide sudbinu pred kojom šene
    predeli nebesni satvoreni od izdaje.
    Odajem se mrtav suncu posle mene.

    To je sve što je ostalo od moga glasa,
    taj odjek u kome su zatočeni svi dani.
    Je li spomenik grob? Izdvojen zvezdama stasa
    predeo koji ću zauvek da nastanim.
    I to je sve što je ostalo od moga glasa.

    U tihom se cvetu neke vatre pale.
    Izgubljene u svetu varke mi oko snuju.
    O tužne noći preko sna mog pale!
    Nek nebo usni oganj i oluju!
    U tihom se cvetu neke vatre pale.

    O čelo moje od sna i vetra mapo
    čudnih otkrića vidu ispod kože,
    u izmišljenoj senci cvete i lampo
    umesto reči koja se ponoviti ne može.
    O čelo moje o moja slepa mapo!
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  4. #49

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Raspored reči

    Plod neumoljen vidom slep
    Dozivanje zdravca pokoj i san
    Vek njiše se peskom i sen
    Padom i harfom probuđen slap
    Isceljen zabludom pretvoren u kip

    Javu kad zbuni pesnik i mag
    Krije početak tajnu i mig
    Od jezera dublja stoji kap

    Poverene boli dostojan stih
    Marljivim zaboravom izmenjen lik
    Veni u gromu kasna za lek
    Prognane šume gde nogom stah
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  5. #50

    Odgovor: Branko Miljković


    Svest o pesmi

    Posvećeno piscu A.Bosketu

    *

    Mene ničega više nije stid.
    Klonu sunce preko svega. Željen plod
    pun je noći. Glas što sebe sanja, zid
    otkri u daljini gde zazidan mi brod.

    U tom zidu čuvam svoju gordost, pevam
    iz te zazidanosti lepše no na slobodi.
    Otkud ta moć da sebi odolevam,
    a ne odoleše vinogradi rodni!

    Je li to čudna želja da se živi
    bez sebe? Želja za pesmom bez pesnika?
    Od prošlosti i zaborava vreme što se divi
    izdajstvu moga zaustavljenog lika?

    Da li to znači reći promeni: neću!
    I ostaviti pesmu da se sama menja?
    Pokloniti sebe životinjama i cveću
    i snagu svoju dati gladi crnog korenja?

    U ovoj noći mene nije stid
    što pevam iz zida lepše no na slobodi.
    Sunce mi u peti bridi. Blešti zid
    na kraju puta što nikud ne vodi.


    **

    Reč vatra! ja sam joj rekao hvala što živim
    toj reči čiju posedujem moć da je kažem.
    Njen pepeo je zaborav. Ako pred tom reči skrivim
    pod čelom mi poledica i dan poražen.

    Reč krv! najlepša reč koja se ne sme.
    A koliko ptica i zveri u krvi mojoj prenoći!
    Možda izvan moga srca i nema pesme,
    jer krv je vanvremena mastilo bez moći.

    Reč žudnja! jedina još smisao ne nađe;
    I ptica u paklu kroz tužnu mi glavu.
    O gorko more za moje bele lađe
    kroz ispisani predeo i verbalnu javu!

    Reč smrt! hvala joj što me ne sprečava
    da otputujem u sebe ko u nepoznato,
    gde ako ne nađem sebe i smisao što spasava
    naći ću svoga dvojnika i njegovo zlato.

    Reč vatra! ja sam joj rekao hvala što živim.
    Reč smrt hvala joj što me još ne preči
    da volim samog sebe i da se divim
    svojoj ljudskoj moći da izgovaram reči.


    ***

    Verujem da bih mogao da govorim
    da izađem iz sebe s nadom na povratak,
    makar kroz pustinju do mesta gde gorim,
    makar kroz smrt do istinskih vrata.

    U pogrešnom rasporedu reči utešno vreme
    možda ću naći. Ili ću otkriti
    kako je besciljno ljubim ko kiša, kao vreme,
    ko onaj što menja reči a ne svet skroviti.

    Verujem, mada bez nade ući mora
    u noć, u zaborav kroz koji se prostirem,
    ta pesma bez zavičaja, ta ptica bez gora,
    da smrt svoju ne izdam, da živim dok umirem.

    Onaj ko peva ne zna je li to ljubav
    ili smrt. Kada miris pomeri cvet,
    gde je cvet, da l tamo gde miriše sa ruba
    sveta punog a praznog, il tamo gde mu je cvet?

    Svaka je pesma prazna i zvezdana,
    Ni bol ni ljubav ne može da je zameni.
    Ona je sve što mi osta od nepovratnog dana,
    Praznina što peva i mir moj rumeni.

    Pesmo prazna i zvezdana, tamo,
    tvoj cvet mi srce slaže, kroz krv šeta,
    ako ga uberem ostavlja me samog,
    ako ga napustim za leđima mi cveta.

  6. #51

    Odgovor: Branko Miljković

    Crni konjanik

    Noći divlja i gorka veritkalna
    kao ograda evo dolazi crni konjanik
    da zaveru sa putevima sklopi
    noći stisnuta u pesnicu

    Njegov će glas da isprazni zvučne prostore
    njegove će reči da probude košmar
    u dnu njegovih crnih očiju leži
    pas spreman da zalaje na svako nebo

    Crni konjanik koga je izmislila gorka
    noć divlja noć koju je konjanik proneo
    užasnutim putevima koji su se posvadjali
    i razišli na četiri strane sveta

    Crni konjanik o kome se ne zna
    čije su ime dneli vetrovi
    crni konjanik koji nas je jedini
    tražio van nas i klao našu odsutnost

    O strašna pomisao na crnog konjanika
    kada smo ujutru ustajali krvavi
    presečena grla odsečenih ruku
    nemoćni da viknemo i da uzmemo

    O strašna pomisao na crnog konjanika
    vidjenog prvi put na Crvenoj Baniji
    koji zatočen u našoj lobanji
    juri od čela do temena


    ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~


    Duša rakije


    Na promaji smo izmedju dva sveta
    dok otrovi se mešaju i zvezde tutnje.
    Jeka još jednom ponovi sve smutnje,
    varka praznine i proročanskog vetra.

    Prečista vatro minuloga leta
    prostore vanvremene kad u tebi nadju.
    Nad glavom ptica zamenjena gladju.
    O crna šumo od ovoga sveta!

    Javo senke i zida ludju ladju
    ne vide otok lisice i vuka.
    Vreme okruglo pa neka se snadju.

    Rosa nek kane cvet nek mir povrati.
    Zru vodoskoci nestvarni i bez zvuka.
    Tuguju želje idu lažni sati.
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  7. #52

    Odgovor: Branko Miljković

    Duša vina

    Za moju dvojakost i dubinu vez mreže
    sidji u glas moj u dan moj osvežen
    senkom i vremenom, o slatka pomamo!
    Jedan čemerni predeo za ledjima znamo.

    dodji neka te moja ljubav vodi
    kad pada neodbranjeno zelenilom drvo,
    udesa zvezdo, vladarice kruga, mrvo
    sjaja u glibu čula da se misao rodi.

    Čarolijo, bunar varke, zvuk, il klica,
    nebo i sunčane brave odškrinute,
    bezdan lišen sebe jaz u letu ptica,

    sve tajnom poče svetovi kad se mute,
    Mahnitosti loze izdanku nesvestica,
    svirale letnje nek te poljem slute.
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  8. #53

    Odgovor: Branko Miljković

    PESMA ZA MOJ 27. ROĐENDAN



    Više mi nisu potrebne reči, treba mi vreme;

    Vreme je da sunce kaže koliko je sati;

    Vreme je da cvet progovori, a usta zaneme;

    Ko loše živi zar može jasno zapevati !



    Verovao sam u san i u nepogodu,

    U dve noći bio zaljubljen noću,

    Dok jug i sever u istome plodu

    Sazrevaju i cvokoću.



    Sanjajući ja sam sve praznike prespavao !

    I grom je pripitomljen pevao u staklu.

    Ne rekoh li: vatru vrati na mesto pravo,

    A poljupcu je mesto u paklu.



    I hlebovi se pod zemljom školuju;

    Ja bih se želeo na strani zla tući;

    Pa ipak, po milosti istorije,

    Povraćajući i ja ću u raj ući.



    Za prijatelje proglasio sam hulje,

    Zaljubljene u sve što peva i škodi.

    Dok mi zvezde kolena ne nažulje

    Moliću se pobožnoj vodi.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  9. #54

    Odgovor: Branko Miljković

    ODBRANA ZEMLJE

    U srcu ljubav jača od smrti
    U glavi misao veća od glave
    I to je odbrana zemlje

    Strašni su ratnici pod zemljom, vojnici
    odbrane,
    Zaliha snage spremna ako živi klonu
    I to je odbrana zemlje

    Velika reč ni iz srca ni iz glave
    Već iz zemlje ko biljka il cvet
    Raste, i to je dobrana zemlje

    Namučeno zrno misli cvet
    Dan misli sunce
    I to je odbrana zemlje

    Koliko je zemlje iza nas
    Toliko je snage u nama
    I to je odbrana zemlje
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  10. #55

    Odgovor: Branko Miljković

    IZMEĐU DVA VREMENA

    Časovi prošli koje smo zaboravili da su ikada bili
    Časovi koji su davno otkucali nisu nas napustili
    Oni su samo otišli ispred nas
    I dobar deo nas odneli sobom zato čeznemo budućnost
    Časovi su ogledala koja su ponela ispred nas naše lice
    I zato ti časovi koji su otkucali
    Ponovo će otkucati sa časovnika budućnosti.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  11. #56

    Odgovor: Branko Miljković

    ODISEJ

    Ići bez približavanja
    Lutati i biti uvek daleko od nečega

    Otimati od noći deo po deo
    I videti sebe unakaženog u razmrskanom ogledalu jutra

    Dok na gromobranima cvetaju modri cvetovi
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234

Slične teme

  1. Branko Ćopić
    Autor yige_gui u forumu Književnost
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 02.02.2015, 15:31
  2. Branko Radičević
    Autor ARIJEVKA u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 02.02.2014, 16:10
  3. Branko Ve Poljanski
    Autor zosim u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 30.07.2013, 22:55
  4. Antun Branko Šimić
    Autor lunejuvenal u forumu Jugoslovenska poezija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 04.03.2012, 19:08

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •