Branko Miljković
Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 56
  1. #1

    Branko Miljković

    Branko Miljković
    (1934-1961)

    Rođen je u Nišu. Godine 1953. se preselio u Beograd, gde počinje da piše pesme i da se bori za njihovo objavljivanje. Njegove pesme pokazuju uticaj francuskih simbolista Valerija i Malarmea, kao i filozofije Heraklita. Pored poezije, pisao je eseje i kritike i bavio se prevođenjem ruskih i francuskih pesnika. Dobio je Oktobarsku nagradu Beograda 1960. za zbirku Vatra i ništa. Krajem 1960. se preselio u Zagreb. Izvršio je samoubistvo 1961.

    Hronika


    Prvog dana pomrese ptice i zmije nastanise gnezda i vetrove
    Drugoga dana ribe izadjose iz vode i voda otece prazna
    Trecega dana suma je posla prema gradu a grada nigde
    Cetvrtoga dana sazidase cele-kulu od lobanja i skrguta
    Petoga dana suma je skupljala kraj reke obezglavljene leseve
    Sestoga dana malo vatre zaljubljeno nalik na sunce
    Sedmoga dana ne zapevase andjeli
    Osmoga dana u ponedeljak prvi put zapeva ptica
    od pepela i zid progovori.

    Agon


    Dok su obale u svađi
    Vode će mirno proticati


    Epitaf


    Ubi me prejaka reč
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  2. #2

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Jedan maleni cvet


    Jedan maleni cvet
    jos ni progovorio nije
    a vec je zano sve tajne Sunca
    i sve sto zemlja krije.

    Jedan maleni cvet
    jos nije ni prohodo
    a vec je umeo sam da se hrani
    svetloscu, vazduhom i vodom.

    Jedan maleni cvet
    na zna da cita i pise,
    al' zna sta je zivot, sta je cvet,
    i mirise, mirise.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  3. #3

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Branko Miljković je pre svega misaoni pesnik.
    Čega god da se dotakne kao teme pevanja, prožme ga refleksijom.
    Nema žene, erosa, ljubavi - nema ni ljubavnih pesama.
    Pesnik obuzet smrću, prazninom i ništavilom. A njih prevazilazi baš poezijom - ona je ispunjavanje praznine.
    Drugi razlog nepevanja o ljubavi prema ženi leži u pesnikovoj prirodi: on je introverni tip modernog pesnika koji je okrenut poeziji, dakle sebi.


    Kraj putovanje


    O sve što prođe večnost jedna biva.
    Sen koja beše drvo, traje. Budi
    Ispod svoga imena koje budi
    Ruka sa cvetovima krv što sebe okiva.

    Završiće se putovanje ostaće tiha brda,
    Siva praznina vetar koji bludi,
    Mesto koje nema mesta u zelji al nudi
    Zlo da nas spase i istinu otkriva.

    To čemu se molite je Žalosni Slavuj.
    Ljubav nikad nije završena.
    Čega ima ljudskog u patnji? O čuj
    Dan odjekuje. Nepokretne zvezde stoje.
    Prazne ruke prazno srce pusta sena
    I nema mene al ima ljubavi moje.
    Poruku je izmenio Cecara, 15.08.2010 u 08:33
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  4. #4

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Lauda


    NAJLEPSE PEVAJU ZABLUDE.

    O, vali, Rimuje se more. Tad smo na zal pali.
    Malo je imena ispisanih na vodi.
    Svi puze il lete, al malo ko brodi
    Gordijim morem opasnoj slobodi.
    Dan je u sebi noc, a sunce se pali.
    Izgubi put ako putovanju smeta.
    Ah sto je lepo i opasno: cvetradicveta
    Posveti gorkoj zvezdi uvrh leta
    Lekoviti recnik bilja u uvali.
    Kroz potajne gore goren lek ti je.
    Da zemlju zemljom ljubis vek ti je.
    Al ako je u oci poljubis nek ti je
    Prozracan poljubac ko prazni kristali.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  5. #5

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Poeziju ce svi pisati




    San je davna i zaboravljena istina
    koju vise niko ne ume da proveri
    sada tudjina peva ko more i zabrinutost
    istok je zapadno od zapada lazno kretanje je najbrze
    sada pevaju mudrost i ptice moje zapustene bolesti
    cvet izmedju pepela i mirisa
    oni koji odbijaju da prezive ljubav
    i ljubavnici koji vracaju vreme unazad
    vrt cije mirise zemlja ne prepoznaje
    i zemlja koja ostaje verna smrti
    jer svet ovaj suncu nije jedina briga
    ali jednoga dana
    tamo gde je bilo srce stajace sunce
    i nece biti u ljudskom govoru takvih reci
    kojih ce se pesma odreci
    poeziju ce svi pisati
    istina ce prisustvovati u svim recima
    na mestima gde je pesma najlepsa
    onaj koji je prvi zapevao povuci ce se
    prepustajuci pesmu drugima
    ja prihvatam veliku misao buducih poetika:
    jedan nesrecan covek ne moze biti pesnik
    ja primam na sebe osudu propevale gomile:

    KO NE UME DA SLUSA PESMU SLUSACE OLUJU
    ali:
    HOCE LI SLOBODA UMETI DA PEVA
    KAO STO SU SUZNJI PEVALI O NJOJ
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  6. #6

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Noć između 12-tog i 13-tog februara 1961. godine, našla je telo srpskog pesnika Branka Miljkovića obešenog o drvo u parku u centru Zagreba, u kojem je živeo poduže vreme. U vreme smrti imao je 27 godina. Zvanični nalazi govore da je bilo samoubistvo, dok je u to vreme postojao broj dokaza da postoji mogućnost da je ubijen od strane hrvatskih nacionalista. Do danas, ne postoji konkretan zaključak o njegovoj smrti.

    Usled geopolitičkih prilika u posleratnoj Evropi, ime Branka Miljkovića nije poznato širem auditorijumu zapadne Evrope. Branko Miljković je rođen u Nišu 1934. godine. Niš je u vreme Drugog svetskog rata bio svedok masovnih pogubljenja, što se odrazilo na mladog Miljkovića i njegovu poeziju koja je sledila.

    Njegov talenat i lakoća sa kojom se koristio i igrao rečima nisu prošli nezapaženi. 1953. godine sa roditeljima se seli u Beograd, u koji Branko stiže sa stotinak već napisnaih pesama, i u kojem provodi narednih 8 godina pokušavajući da se istakne u poezijskim krugovima. Ubrzo po dolasku upisuje se na Beogradski univerzitet, na Filozofski fakultet, i stvara prijatelje sa drugim pesnicima, Vaskom Popa i Ivanom Lalićem.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  7. #7

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Sonet


    To su reci uvek iste koje kasne
    gorku ljubav i svet. One su uspesni
    prestanak jave, al' ne san kad se izjasne
    sunca za noc, vec nesto trece, neutesni
    zbog cega jesmo. Izvod iz cudesne basne
    sna. Gorke obale na kojima neumesni
    stojimo okrenuti svome pocetku gresni
    zbog gubitka vida kada svetlost zgasne.
    U snu smo oni cije zaljubljene usne traze
    reci bez cilja, bez izmisljenih predela.
    Oh te reci kako mogu da ublaze
    ako su od sna. Lepoto neuvela
    reci bez senke kada ko casu sunce
    drzimo u snu gledajuci u crne vrhunce.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  8. #8

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Mladi Miljković odbija članstvo i asociranje sa partijom, što je rezultiralo u neobjavljivanju njegove poezije. Međutim, njegov uspeh kod mladih je bio očigledan i pet njegovih pesama je objavljeno u poznatom časopisu Delo, čiji je glavni i odgovorni urednik u to vreme bio niko drugi do Oskar Davičo. Ubrzo potom sledi njegova prva kolekcija pesama 1956. godine, pod nazivom Uzalud je budim, i bila je uspeh kod publike kao i kod kritičara. Pesma je postala klasik, i jedna od najpoznatijih njegovih pesama. Prema Miljkoviću, on je jednog dana posetio svog komšiju u Nišu i video na zidu sliku njegove preminule sestre. On se zaljubio u sliku sa devojkom, i u njeno ime napisao ovu pesmu, za koju je kasnije govorio da je trijumf pesnika i života.


    Uzalud je budim


    Budim je zbog sunca koje
    objasnjava sebe biljkama
    zbog neba razapetog izmedju prstiju
    budim je zbog reci koje peku grlo
    volim je usima
    treba ici do kraja sveta i naci rosu na travi
    budim je zbog dalekih stvari koje lice na ove ovde
    zbog ljudi koji bez cela i imena prolaze ulicom
    zbog anonimnih reci trgova budim je
    zbog manufakturnih pejzaza javnih parkova
    budim je zbog ove nase planete koja ce mozda
    biti mina u raskrvavljenom nebu
    zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izmedju dve bitke
    kada nebo nije bilo vise veliki kavez za ptice nego aerodrom
    moja ljubav puna drugih je deo zore
    budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
    budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
    sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema
    ta zena sa rukama deteta koju volim
    to dete zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
    uzalud uzalud uzalud
    uzalud je budim
    jer ce se probuditi drukcija i nova
    uzalud je budim
    jer njena usta nece moci da joj kazu
    uzalud je budim
    ti znas voda protice ali ne kaze nista
    uzalud je budim
    treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku
    ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  9. #9

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Svest o zaboravu


    NADA JE LUKSUZ.

    Vecna noc u krvi
    izmisljenom oku slepim zidom preti.
    O vatro tamna iza sebe, ko prvi
    da ljubim tako ljubim, ne mogu da se setim.
    Zar znam sta sam znao zar znam sta cu znati:
    skelet usamljeni izgubljeno ime
    divno uskladjene s prazninom sto pamti
    jalovost cveta i jalovost zime.
    Ja sam zabrinuti ljubavnik tog cveta
    sto mami iz mene to sunce i prazninu
    pretvara u slavuja, kad razlicit od sveta
    predeo me tace i pretvori u prasinu.
    Al zaboravom svet sam sacuvao i cuvam
    za sva vremena od vremena i praha
    O gde su ta mesta kada vetar duva
    i pustos pomera? Gde zvezda moja plaha?
    Niskosti uzalud ceznu pesmu Citam
    na kolenima predeo koji se otvara
    u bicu u kamenu praznom gde je skita
    poslednja zvezda ciji sjaj ne vara.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  10. #10

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Često je viđen po kafanama Beograda, u kojem je Branko vodio boemski i bezbrižan život. Međutim usled stalnog konzumiranja alkohola, umeo je da pokaže i svoju agresivnu stranu kada je bio u pijanom stanju, zbog kojih je stalno ulazio u tuče koje je skoro uvek gubio. Ovakvo ponašanje ga je često dovodilo u neprilike sa režimom koje nije želelo da toleriše slične ispade. Na sreću, imao je puno prijatelja, pisaca, koji su u to vreme bili veoma bliski režimu i koji su ga izbavljali iz raznih neprilika. Usled ovakvog ponašanja i neprilika u koje bi upao, uvek bi govorio, kuneći se, da više nikad neće pisati. 1958. godine njegova druga kolekcija pesama je objavnjena pod nazivom Smrću protiv Smrti. 1958. godine Žan Pol Sartr posećuje Beograd kao gost Srpske akademije nauka i umetnosti. Miljković prima posebno priznanje od francuskog filozofa, i njih dvojica su se nakon posete ubrzo sprijateljili.

    Zamorena pesma


    Oni koji imaju svet
    Neka misle sta ce s njim
    Mi imamo samo reci
    I divno smo se snasli u toj nemastini
    Utesno je biti zemlja
    Ponosno je biti kamen
    Premudro je biti vatra
    Pobozno je biti nista
    Prljav od suvise opevane sume
    Pesnik peva uprkos poeziji
    Bez srca bez nasilja i bez zara
    Kao rec koja je prebolela muziku
    Sloboda je zastarela
    Moje pravo ime ceka da umrem
    Ptico iza sunca usred recenice
    Kojom nasilnicki ljubimo buducnost
    Sve izgore; to je praznik
    Poslusni pepeo
    Brasno nistavila
    Pretvara se
    Iza mojih ledja u sugavog psa
    Ispred mene u zar pticu
    Govori mi istinu iza ledja
    Grlice
    Ti si pravi naglasak umrle neznosti
    Nacini zoru od naseg umora
    Miris je vreme koje je posedovao cvet
    Al nerec kaze
    kasno
    je
    Necvet kaze
    noc
    je
    Neptica kaze
    plam
    je
    A je kaze nije
    Na to ptica opsuje
    Cvet kaze to je pakao
    Prava rec se jos rodila nije
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  11. #11

    Odgovor: Branko Miljkovic

    U jesen 1960. godine Branko se našao u okruženju članova partije i neprijateljske atmosfere. Čak i njegove bliske kolege su se okrenuli protiv njega, što je on teško podneo, i doneo odluku da zauvek napusti Beograd, i nađe novi dom u Zagrebu, u kojem ga je čekao posao kulturnog urednika Radio Zegreba. Po odlasku šalje pismo novinama Duga i odriče se nagrada koje je dobio. U Zagrebu, Branko je nastavio da piše, ali i da pije. U poslednjnoj noći njegovog života, viđen je kako je pio u društvu nekolicine devojaka. Prema iskazu svedoka, bio je veseo, čuli su ga kako je govorio da je završio sa uobraženim urednicima, političkim ulizicima i partijom, i da je spremao objavljivanje nove kolekcije pesama. Ubrzo nakon ponoći, napustio je prijatelje za stolom, rekavši da mora da se sastane sa nekim. Sledeći put kada je bio viđen, visio je o drvo u parku.

    Neki kažu da se sam ubio, jer nije više mogao da podnese pritisak i ruganje, neki kažu da nije mogao da prežali sukob sa partijom zbog kojih se odrekao svojih pesama i to sebi nije mogao da oprosti, neki kažu da je bilo samoubistvo zbog neuzvraćene ljubavi. Postoji broj svedoka koji su rekli da je bio veoma pijan, i da je nakon napuštanja svojih prijatelja otišao u drugu kafanu gde je glasno pevao srpske pesme, i da kad su ga okružili hrvatski nacionalisti, ih je psovao. Ovo nikad nije bilo zvanično uvršteno u uzveštaj o smrti, jer bi ubistvo pesnika od strane nacionalista izazvao veliki broj problema u tadašnjoj Titovoj Jugoslaviji.



    Jugoslavija


    Evo kako je pocela u dan svoje nuznosti
    Sve sto nema vatre u sebi sagori
    Sto sagori postaje noc
    Sto ne izgori radja dan
    Treba zapaliti sve sto moze da gori
    Treba srusiti sve srusivo, sve sto nije vecno
    Treba u svemu i posle svega pronaci nadu
    Revolucijo ono sto ostane je covek
    Ono sto prodje je proslost
    Proslost koja ne prodje je buducnost i budnost
    Svaka stvar i svaki covek je detalj tvoje nade
    Eto tako je pocela u dan svoje nuznosti
    Obala jednome Moru
    Zvezda na poluostrvu
    Rt Dobre Volje
    Oivicena beskrajem
    Savetuje plodovima ljubav i razum
    U fabrikama ljudi konzerviraju sunce
    Koje se javlja na najrazlicitije nacine
    U plodu i kamenu podjednako
    Prvi put slatko drugi put vrelo
    Sada ima sve sto je njeno
    Na jugu More na severu oblake
    Na istoku tresnje na zapadu maslinjake
    I sazvezdje nad Fruskom zvezdane strofe
    najlepse
    U kamenu i na vodi:
    Grozd je uspomena na njihov raspored
    Ima svoju buducnost i njenu proslost
    Ima svoj put i njegovu istinu
    Savetuje plodovima ljubav i razum
    Obala jednom Moru
    Zvezde na Poluostrvu
    Rt Dobre Volje
    Oivicen beskrajem
    Tudja presahlost bi joj izvore otrovala
    Tudje pustinje klevetaju njeno sunce i zemlju
    A ona bez milosti prema onome sto je stvarno
    Ali ne i istinito ne prestaje da se bori
    Srce njenih gradova je belo sunce svih ljudi
    Ona uci gradove da budu braca Velikome Gradu
    Koji vencava Sumadiju i Zagorje
    Medjusobno i sa budnoscu
    Istrazivaci pod zemljom u smrti vojnici i
    rudari
    Istrazivaci u vazduhu pevaci i ikari
    Istrazivaci pod vodom pesnici nesvesnoga
    Trazite nadjite pretrazite sva blaga
    Sve mogucnosti i sva imena svom Jugu
    Koji savetuje plodovima ljubav i razum.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  12. #12

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Usnih je od kamena


    Neka tvoji bijeli labudi kristalna jezera sanjaju,
    ali ne vjeruj moru koje nas vreba i mami.
    Prostore gde nevidljiva snaga sanja kojoj se suncokreti
    klanjaju
    vidiš li okrenuta zaboravljenim danima u tami?

    Tebe tri svijeta vole tri te vatre prže. A mi
    idemo ispred nade koju lutajuće pustinje proganjaju.
    Oni smo što su sve izmislili i ostali sami,
    ženo od svetog mramora bijela utjeho kojoj se priklanjaju.

    Na zvučnim obalama gdje drevno završava more
    kamenim srcem slutiš: vazduh je veliko čudo.
    Nek traje ljepota sunca do poslednjeg sna, gore
    prema vrhovima koji zagubiše nam trag. Al ludo
    ne veruj tome moru koje nas vreba i mami.
    Kristalna jezera sanjaj u tami.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  13. #13

    Odgovor: Branko Miljkovic

    Sonet o neporocnoj ljubavi


    Nema je ovde, sve je vise gubim
    U casnom krugu kog zaborav rubi.
    Oh, gipka sliko varke, varko ziva,
    kad kamen vida njeno lice biva.
    Daj mi snage da neporocno ljubim,
    dane zapoceo tuzno. Tu se skriva
    bol bez odjeka i rec bez odziva.
    O, daj mi snage nad silama grubim.
    Vrati mi slicnost da usnim, dok strava
    tisti mi celo i nice na stolu.
    Ona je deo predela sto spava.
    Pomesana s vetrom dok cuti u sjaju.
    Iscrpem buducnost u svirepom bolu
    sto sanja krv leta i pakao u raju.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  14. #14

    Odgovor: Branko Miljkovic

    SEDAM MRTVIH PESNIKA
    (1956)

    BRANKO

    Noć ispod zemlje razveselim
    Izraste vetar u nežnu biljku
    iz tog podzemlja gde svetiljku
    i pticu nikad da doselim
    Nepronašene proplanke krvi
    u peščano podne sam odbolovo
    al topli hleb tvog imena još mrvim
    ptico među predelima, Stražilovo
    zemljo preko moga zaspalog uma
    dok list po list umire šuma
    Dete sakriveno u jednom poljupcu pati
    sutra rođeno. O nek se vetar s biljkama izmotava
    Neka se kamenje pred nevidljivim raskršćem uspava
    Samo da l će na skeletu osmeh moj prepoznati?
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  15. #15

    Odgovor: Branko Miljkovic

    GROB NA LOVĆENU


    Ali ne, to još uvek nije
    vreme. to je jedno mesto
    koje prepoznajem u prostoru.
    Mrtve su gore odakle ta reč dođe.
    Sfingo s pticom lažljivom umesto lica koje savlada
    tajna iza slepe maske. Rođenje je jedina nada.
    Vidim smele mostove preko kojih nema ko da prođe.
    Spavaj ti i tvoja sudbina pretvorena u brdo, kruta
    gde provejava smrt i ljubav ne spasava.
    Dan i noć si pomirio u svoj smrti što nas obasjava.
    Taj san je u noći produžetak dana i puta.
    Šta si ptica ili glas koji luta
    pod divljim nebom gde te pesma ostavila samog
    na vrhu Lovćena s čelom punih sunca, tamo
    gde ne postoji vreme, gde jedna svetlost žuta
    negde u visini čuva otisak tvoga lica.
    Čoveče tajno feniks je jedina istinska ptica.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

Strana 1 od 4 123 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Branko Ćopić
    Autor yige_gui u forumu Književnost
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 02.02.2015, 15:31
  2. Branko Radičević
    Autor ARIJEVKA u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 20
    Poslednja poruka: 02.02.2014, 16:10
  3. Branko Ve Poljanski
    Autor zosim u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 30.07.2013, 22:55
  4. Antun Branko Šimić
    Autor lunejuvenal u forumu Jugoslovenska poezija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 04.03.2012, 19:08

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •