Interesuje me kako bi Vi definisali ljubav?
Postoje mnoge vrste ljubavi. Prema voljenoj osobi, detetu, roditeljima, prijateljima, muzici, poslu... U svakom od tih slučajeva ja bih je definisala kao energiju koja nas pokreće da radimo dobre i plemenite stvari, da budemo lepi, radimo na sebi, izgrađujemo se, da se dajemo i time produbljujemo svoju ličnost. Ljubav je davanje u neograničenim količinama, neograničena snaga, motor za sve.
"...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."
Ljubav je apsolutno prihvatanje, potpuno davanje, unutrašnje pripadanje. Ona nas obogaćuje, ona nas čini živim, ona nas čini ljudima.
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
ljubav je umetnost koja nas majušne čestice čini veličanstvenijima dodeljujući životu smisao, pružajući vidike slobode osećaja i održava naš duh budnim..
Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!
Ja cu kratko i nije moja definicija ali tako mislim.Interesuje me kako bi Vi definisali ljubav?
Svesti ceo svemir na jednu osobu- to je ljubav.
Viktor Igo
Na pocetku kod mene se javlja nedoumica da li je ljubav nesto sto nuzno pretpostavlja i seksualni cin ili se ona ne moze ostvariti i samo u okviru duha. Dakle bez seksa. Ali i tu je klizav teren, zbog tvrdnji da je ona sublimacija seksualne zelje. Dakle, po tvrdnji nekih psihoanaliticara, ona predstavlja samo vrh ledenog brega, odnosno ona je samo vidljiv deo nagonske potrebe.
Za Froma ona je prevazilazenje odvojenosti, otudjenosti od prirode. Traganje za uspostavljanjem ponovnog jedinstva sa svim ljudima, a ne samo otudjenje u dvoje. Naime, kada se covek odvojio od prirodnog poretka stvari (po Fromu) on je osetio izvesnu teskobu, neprijatnost. Kao potkrepljenje svojoj tezi on navodi biblijsku pricu o Adamu i Evi i njihovom progonstvu iz raja. Ne secam se da li je From naveo razloge tog "odvajanja od prirode". Za njega spas od takvog stanja predstavlja, ne ponovno vracanje prirodi, vec sjedinjenje u sveopstoj ljubavi. Hteo bih da istaknem da Fromovo stanoviste predstavlja simbiozu marksizma i misticnog hriscanstva (okretanje drugog obraza).
Njegovo vidjenje ljubavi implicira i specifican drustveni odnos koji je zasnovan na pravilnoj raspodeli materijalnih sredstava i davanju prioriteta duhu nad materijom, odnosno isticanje covekove potrebe da bude stvaralac a ne samo puka kreatura. I dosledno svojim ubedjenjima, on ne poziva na ustanak, vec, kao pravi hriscani, na ljubav i prastanje.
Za njega je sve stvar prakse. Kao da je covek sam sebe stvorio. Kao da je sam sebi odredio svoje prioritete u onom stanju koje nazivamo - zivot. Kada bi uistinu to tako bilo, covek bi bio slika koja je samu sebe naslikala. Koja stoji nepomicno okacena na nekom vanvremenskom zidu na koga nista ne utice.
Daleko je From. Kao i u ostalom marksisti koji kazu da covek stvara drustvo, da je on bog. Ta tvrdnja i jeste tacna ali samo do neke granice. A ta granica je svest o sebi kao o kolima koja idu nizbrdo i koja ce se prevrnuti ukoliko naglo skrenemo ili zakocimo. Dakle, koliko je sve praksa, a koliko je covek list na vetru? Za Froma ne postoji nesto "izvan" nas samih, nesto sto nas goni, vrlo cesto, na nesto sto se posmatra zbunjenim pogledom. Cudjenje koje proizilazi iz saznanja da mi nismo svemoguci upravljaci onoga sto se naziva covek, odnosno telo. Da li je moguce ubediti sebe u ispravnost nekog cilja bez obzira da li se ispunjenje tog cilja dozivljava kao zadovoljstvo? Po Fromu je moguce. Moze se nauciti voleti osoba bez obzira na odsustvo, da se tako izrazim, animalne privlachnosti. To bi bila privlachnost koju izaziva skladno gradjeno telo. Najnovija istrazivanja o seksualnoj privlacnosti govore da je ona zavisna iskljucivo od simetricnosti fizionomije koja predstavlja indikator zdravih gena. Zar to Fromovo insistiranje "zarad viseg cilja" nema slicnosti sa rodoskrnavljenjem, u proslosti mahom aristokratskih porodica, zarad ocuvanja isto tako "visih interesa"?
Ili je ljubav samo krik pobune protiv praznine zivota?
nomen est omen
...kap vode u pustinji...
"Frankly my dear, I don't give a damn!"
Biti zaljubljen ne znachi nuzno i voleti....
Biti zaljubljen je odredjeno stanje... voljeti je chin....
Stanje podnosimo, za chin se odluchujemo....
Ubica mekog srca.
Ljubav je sreca natopljena tugom
Danas otvaram oči,nakon svih ovih godina...
niti ja voljeh tebe,nit si ti mene voljela...
samo stara navika je ostala...
Kad nekog volis, a ne znas zasto ga volis.
Jednostavno, bezuslovno, predano.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
LJubav je kad on napravi glupost, a ja ga posle toga isto volim...zaboravimo sve...Ostanemo nas dvoje...Isti onakvi kakvi smo bili...Jer se volimo...
Ljubav je strpljiva,
Ljubav je nezna,
U ljubavi nema traga zavisti ni ponosu.
Ljubav ne zna za bes.
Ljubav je slepa za pogreske.
Ljebav je puna oprastanja.
Ljubav se ne nasladjuje zlom.
Ljubav se uzdize u istini.
Ljubav uvek stiti, uvek veruje.
LJubav se uvek nada, uvek sprecava zlo.
ljubav nikad ne posustaje.
Žena nije stvar od celika, ona je cvet. Ona ne traži suvoparnu stvarnost, ona želi vedrinu ljubaznih reci. Bolje je svakog dana reci nešto milo, nego surovom ozbiljnošcu raditi za nju celog veka.