... Bio je tako letargican. Lenj. Mrzovoljno je ustao i otisao do WCa. Sedela je sama i osecala se dobro. Svuda oko nje bio je vazduh. Disala je lakse. Odlucila je da je doslo vreme da ga ostavi. Vratio se i seo pored nje.
Da, bila je sigurna. Njegovo prisustvo ju je gusilo. Bilo joj je jako zao, ali nije videla drugi izlaz. Mozda da se razidju na neko vreme, pa vide kako ce im biti. Uvek je znala da nove civilizovane tvorevine u ljubavi nisu nikad pokazivale rezultate, ali bio bi to, ako nista drugo, bezbolniji kraj.
Ujutro je otisla na posao. Posle posla se nije vratila kuci.
Prvo vece provedeno u hotelskoj sobi setila prve stvari koju je kod Njega volela.
Drugo vece je neki dasa hteo da je vodi na veceru, pa se setila druge stvari koje je kod Njega volela.
Trece vece su imali incident u bolnici, pa se setila i trece stvari koju je kod Njega volela.
Cetvrtog dana je otisla kuci.
Otvorio je vrata.
"Zdravo".
"Zdravo".
"Je l' mogu da udjem"?
"Mozes". Sklonio se sa vrata i ona je usla.
Skini naocare.
Skinuo je naocare. Ona je ugasila je svetlo i podigla roletne.
"Zasto to radis"?
"Zato sto sam se vratila kuci".
"Samo tako"?
"Nije samo tako. Razmisljala sam. Pokajala sam se. Vratila sam se da trazim tvoje oprostenje".
"Ali umesto toga, pocela si da pravis razmestaj po kuci".
"Samo sam podigla roletne".
"Zar mislis da se moze lako preci preko toga"?
"Ne moze".
"Dabome da ne moze. Mogao sam se ubiti juce".
"Drago mi je da nisi".
"Sta bi radila da jesam"?
Ucutala je. Onda mu je prisla i cvrsto ga zagrlila.