Platon tvrdjaše da 'tema' te platonske ljubavi treba da bude duša, a ne sexualni čin, odnosno tijelo, pa zaključujemo da je platonska ljubav ljubav duha...
Onda se nameće vječita dilema..da li se ta platonska ljubav odvaja od muško ženskog prijateljstva...
ja volim muškog prijatelja i imamo neki posebno čist odnos, ali ne stupam u intimne odnose sa njim - neko to definiše kao platonsku ljubav...
dok drugi opet tvrde da platonska ljubav dođe kao neka vrsta težnje prema osobi suprotnog pola, ali iz raznoraznih razloga se ne mogu sjediniti fizički, dok se emotivno itekako osjećaju i 'nalaze'...da l' zbog toga shto su oženjeni, udati, zauzeti i sl, različitih vjeroispovijesti, zdravstvenih razloga..ne znam..
ja još ne nadjoh definiciju, ali se slažem sa obije iznad koje predstavih ..mada mi ova druga malčice prisnija..Hvala lepo.
'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović
Što reče onaj grafit : Volim Platona, ali mi je sex draži !!!"
Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim...
Verujem da je moguce da volis nekog svim srcem, onako iskreno i jako iako znas da je malo verovatno da se ostvari.
Volis i mastas za tu osobu, mozda je i malo idealizujes, ali ako se nekim slucajem desi da se spojite, onda blizina ucini svoje - ukoliko ne postoje druge prepreke, koje ne dozvoljavaju da budete realizujete svoju ljubav i onda ona nastavlja da bude platonska ljubav.
E sad jedan ozbiljan odgovor:
Ja sam imala 13, on 19.
Kad se nisam onesvestila kad sam ga upoznala.
Kapiram ja taj odnos, ja mlađa sestra njegove drugarice.
Ja derište, di ćeš veće
Ali sam tako ludo bila zaljubljena, da mislim da takvu ljubav (strogo se odnosi na platonsku), nikada više nisam doživela.
Bila sam opsednuta njime.
Godinama.
Neko vreme sam ga viđala, bio je jako fin prema meni, fascinirao ga je moj mozak, to mi je cesto govorio...
A onda zatišje
Onda se svašta nešto izdešavalo.
Ja sam malo i odrasla u međuvremenu (da ne poveruješ).
i onda..
Ja imala 22, on 28.
Hm
Kad me video, kad se nije onesvestio.
Par susreta, cisto da proverimo da li je platon i dalje tu.
I bio je.
I onda poljubac
Sve godine spojene u tako mali vremenski period.
U meni eksplozija. I nista.
Rekla sam mu: Pa ti ne umeš ko čovek ni da se ljubiš! i otišla
I tako je nestao iz mog života i moje glave...apsolutno
Iluzije, strasti, opsesije...sve palo u vodu
Qratz bre platon!!
Da te vidim ja na delu pa onda mogu da te obožavam
Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim...
Zato sam i rekla - idealizujemo osobu u kojoj smo zaljubljeni.
Kao sto si ti njega (a i on tebe) dok niste se spojili jel da?
E onda...ili bude kako treba ili ne.
Ne kazem da bih volela ceo zivot da zivim u takvoj iluziji ili da je to to. Naravno i ja volim realno i opipljivo. Ali da moze postojati takva ljubav - moze (bar po meni)
Jes
ja sam ideal opravdala
on nije
Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim...
Paparazo je dala odlican primer i nista ja tu ne bi dir'o
Samo da dodam.
Ne verujem u nju, jer u sanjarenju i idealizovanju izgubis onu nit sa stvarnoscu,a paparazo nam je odlicno prezentovala taj susret sa realom
Mozda,postoji u nekim klinackim godinama, kad sanjas, mastas, idealizujes i slatko je sve.
Ne, ne verujem.
Ne bih se slozila da postoji samo u klinackim godinama. Ljubav ne radja se i ne traje zavisno od godina.
Evo opet uzecu primer koji je opisala paparazzo, ali sad s druge strane
- A sto ako se nikad nije desio taj poljubac?
- Dali bi ona prestala da oseca bilo sta prema njemu?
- Ili bi mozda ostala ta ljubav u njoj jos dugo i pitanja - sto i kako ako se jednom desi i mastanja i td.
Zato i verujem da postoje takve ljubavi.
Navešću vam jedan primer:
Bella i ja
koliko je samo tu neizgovorenih reči
nedosanjanih snova
nedoživljenih uzdaxa
a sve zato što je ona u stvari nevidljiva....
živote, lutalicO
Ljubav je ljubav, bilo da je nazovemo platonskom ili bilo kakvom drugom. U čemu je razlika? Da li je priroda naših osećanja drugačija? Da li je manje leptirića na onoj zamišljenoj livadi u stomaku pri pomenu njenog/njegovog imena? Da li smo manje privrženi toj osobi u odnosu na "pravu" ljubav?
Možemo govoriti o ostvarenoj i neostvarenoj ljubavi, ali ne možemo ljubav bez seksa učiniti manje vrednom jer nije fizički konzumirana. Osećanje je isto.
Po Platonu, eros ne počiva toliko u onome koji je lep,
već u onome ko tu lepotu opaža..
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
Ja se sa ovim ne bih slozila.
Al razlika je u tome kako tu stvar zovemo. Zove se i nama je poznata kao Platonska ljubav.Ja to uopste ne dozivljavam kao ljubav niti bih je tako nazvala. To je, za mene, opsesija, zaljubljenost, zaludjenost, idealizacija, tiha patnja, strepnja..sta god od navedenog.
Za mene ljubav podrazumeva poznavanje i prihvatanje neke osobe. I onda volis i srcem i dusom i telom.
Ja jednostavno ne verujem da mozes voleti osobu sa kojom nikada nista nisi imao.
Mozes imati osecanja, to ne sporim, ali ja to ne zovem ljubavlju.
Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim...
Samo da bliže definišem... I ja podrazumevam da osobu poznaješ i prihvataš. Osećati ljubav prema osobi koju si negde video/la, a s njom nemaš nikakav kontakt je znak ozbiljnog poremećaja, nisam o tome govorio. Dakle osobu poznaješ, prihvataš je sa svim njenim vrlinama i manama i voliš je... ali tu ljubav iz nekog razloga ne "ostvariš"... po meni se to uopšte ne razlikuje od "prave" ljubavi. Ljubav je u nama i mi je pružamo drugoj osobi.
Ako to da li ćemo voleti ili ne zavisi od toga da li nam je uzvraćeno ili ne, onda to i nije prava ljubav...
To je najchistija Ljubav,jer tu nema "prljavih" igrarija...Naravno da postoji...
Me Bring Da Enlightenment...