Lov na morske pse na otvorenom moru nedaleko od svetionika Blitvenica za sportskog ribolovca Sašu Rakara i njegovog prijatelja Danka Medića zamalo je bio koban. U trenu se pretvorio u grčevitu borbu za život. Sašu Rakara ugrizao je morski pas pa ga je trebalo što pre prevesti na obalu, udaljenu 30 milja, do bolnice.

Saša Rakar, ugostitelj i vlasnik restorana Primošten u Zagrebu, i prijatelj mu Danko Medić, građevinski preduzetnik iz Sidneja, strastveni su sportski ribolovci. Danko Medić specijalizovao se za lov na velike morske pse te je, po veličini i broju ulovljenih primeraka, jedan od najpoznatijih lovaca na morske pse u svetu. Uz to, dobitnik je mnogih nagrada.
Saša Rakar pak lovi isključivo tune. No, prošle ga je godine prijatelj nagovorio na drugu vrstu lovine.

Majstor za psine

Majstor mi je odlučio pokazati kako se love morski psi. Za vožnje Sašinim brodom Chiraz od Jezera na ostrvu Murteru prema ostrvu Purari, posljednjem u nizu bisera Kornatskih ostrva, pripremali si mamac i razglabali o načinima lova na morske pse. Kad su stigli nadomak svetionika Blitvenica, u more su spustili mamce. Lovili su sa cetiri stapa. Prvi su mamac spustili na dubinu od 150 metara, a četvrti ni na deset metara.

Nedugo potom, nedaleko od broda primetili su siluete, a onda i leđno peraje kako seče uzburkanu površinu mora. Morski su psi kružili oko broda, nestajali u dubini, pa opet izranjali. Bila je to igra nadmudrivanja riba i ribolovaca.
- Gledaj kako kruže oko mamca! Čini mi se da su se dobro namamili. Pitanje je trenutka kad će zagristi. Znam im ćud, davno sam proniknuo u nju, objašnjavao je Danko Saši. Trajalo je to neko vreme. Najlon je lelujao kad bi ribe doplivale bliže površini, kao da su udarcima u mamce iskušavale njihovu kakvoću.

- Brzo na štap! Zagrizao je! - povikao je Danko. S role se u trenu odmotalo tristotinjak metara najlona, a onda je zastalo. Saša je počeo povlačiti najlon ne bi li ribu privukao.
- Velika je i jaka. Odeeee! - otelo se Saši dok je grčevito namotavao olabavljeni najlon.
- Ni prva ni posljednja... Ništa zato. Biće ih još - tešio ga je Danko.
No dok je namotavao najlon na rolu, ponovo se zategao.
- Nije, čoveče! Imam je! Opet zateže - bio je ushićen Saša.

To je onaj neopisivi trenutak u ribolovu. Preokret, kad nakon čekanja riba napokon zagrize. Vučeš je k sebi, a onda, najednom, najlon olabavi. Riba se otkačila ili je prekinula najlon. No, taj put riba se nije otkačila niti je pregrizla najlon, nego je velikom brzinom zaplivala prema brodu. To je olabavilo najlon pa je Saša pomislio da je nestala. No, borba se nastavila. Svaki put kad bi je Saša privukao brodu, ona bi naglo zaranjala, pa je valjalo popuštati. Potezanje i popuštanje trajalo je, sve u svemu, 55 minuta. No kad su ribu uspeli privući na desetak metara od broda, ocenili su da je bila teška i više od stotinu pedeset kilograma. Snagu i veličinu procenili su po tome što se krmeni deo broda, kad bi riba naglo zaronila u dubinu, spuštao do same površine mora, a triput čak i ispod površine.

Opasna igra

No, uspeli su je dovući do broda. A kad su hteli da prerezu najlon i puste je, osetili su nagli trzaj. Riba je oštrim zubima presekla najlon i zaronila u dubinu.
- Nismo stavljali sajle niti smo lovinu želeli izvlačiti na brod. Lovili smo ekološkim udicama, kojima nakon nekog vremena glava otpadne pa se riba oslobodi udice bez ikakve opasnosti - objasnio je Saša.

Bila je to njihova igra s morskim psima. Saša je učio kako ih najlakše uloviti, a za Danka je to bio rutinski lov.
Sat vremena nakon što je s udice pobegao prvi morski pas, zagrizao je još veći. I s njim su se nadmudrivali oko sat vremena. I taj je, nakon jednosatne borbe, naglim trzajem pregrizao najlon i oslobodio se.

- Često je tako. Ma kako bio umoran, morski pas ipak pregrize najlon pri izvlačenju na brod - objasnio je Danko te nastavio: Ako ribu želiš izvući na brod, udicu valja postaviti na sajlu.
Treći morski pas kojeg su uspeli privući blizu broda bio je težak oko 80 kilograma. I taj se oslobodio. No četvrti je već ulovljen rutinski iako su se i s njim natezali pedesetak minuta. Njega su pak oslobodili lovci presekavši najlon.

Peta je njihova lovina bila najmanja, no taj ih je pas najviše izmučio. Otimao se i prevrtao. U silovitom kovitlacu najlon mu se omotavao oko tela. Licio je na upleteno vreteno.

Kao pile u kučinu

Tako obmotanog nismo ga hteli pustiti u more jer se ne bi mogao osloboditi najlona. Zapleo se kao pile u kučinu - seća se Saša.
Zato su ga izvukli na palubu. Malo potom Saša je osjetio strašnu bol u nozi - pas ga je nekoliko puta ugrizao kao žilet oštrim zubima. Iz gležnja desne noge šiknuo je mlaz krvi do iznad kolena. Saša je prebledeo.

- Ma vidi ti mrcinu - procedio je.
Danko je brzo reagovao.
- Brzo nogu ovamo. Opasno je. Čoveče! Pa ti ćeš začas iskrvariti!
Saša je čvrsto pritisnuo krpu na gležanj ne bi li zaustavio krvarenje, a Danko mu je nogu podvezao na bedru, snažno stežući povez. Nazvali su Marinka Pavlića, predsednika Sportskog ribolovnog društva Punta Rata u Jezera, te mu poručili da organizuje hitnu pomoć u Murteru. Potom su punim gasom zaplovili prema obali.

- U Domu zdravlja u Murteru kažu da je verovatno prerezana vena pa je bolje da vozite u šibensku bolnicu. Sve sam organizovao. Na rivi će čekati Hitna pomoć - javljao je Marinko Pavlić mobitelom.
Vozili su dvadesetak milja na sat, no i to im se činilo sporo. Nakon sat i po vožnje, pristali su uz šibensku obalu.

U bolnici su Saši ranu očistili.
- Najviše me je bolelo kad su iz rane vadili oštre zube morskog psa - priseća se Saša, koji je iz bolnice izašao s otpusnom listom u kojoj je pisalo: "Ugrizao ga morski pas na suvom."
Pustolovina je imala sretan završetak za sve, osim za morskog psa osvetnika on sada prepariran visi na zidu restorana Primošten. Premda ga nisu uspeli izmeriti, procenili su da je bio težak više od pedeset kilograma.