Pero Zubac - Strana 4
Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234
Prikaz rezultata 46 do 48 od ukupno 48

Tema: Pero Zubac

  1. #46
    Reči bih se mogao setiti

    Vetar pokušava da mi otrgne
    papir u koji utiskujem reči
    u majsko popodne 79.

    I ja vlažnim dlanom pritiskam
    hartiju na kolenu.

    Reči bih se mogao setiti isponova
    i dozvolio bih pesmi da se otme
    od mene,
    jer bi deo tebe ostao u ovom gradu.

    Ali šta bi mogao znati čovek
    koji slučajno uzme ispisan papir
    ako bi i znao moj jezik,
    do da je nešto nejasno beležio
    dokon, usamljen,
    Jugosloven, koji je, ko zna zašto,
    sedeo u parku,
    zagleda u krovove Bukurešta,
    na koje sipi mlako veče.

    ~:~:~:~:~:~:~:~:~:~:~

    Onima koji su čitali "100 godina samoće" možda nešto zazvuči poznato.

    Tužbalica za A. B.

    U ovom času streljaju
    pukovnika A. B.
    pucaju u njegovo tiho srce
    pucaju njegovi jer sa drugima
    nije vojevao
    gadjaju srce pukovnika A. B.
    da bi mu lice ostalo lepo
    na vidjenju
    da bi mu čelo bilo vedro i mirno
    u njegovo srce koje je kucalo
    bilom naroda
    i pukovnik A. B. ne pali cigaretu
    on sa devetoro očiju gleda
    u devet nišana
    vidi svojuženu s belim letom
    u kosi
    svoje odjednom odrasle dečake
    na brzim belim konjima
    u rodnom lugu
    ........................ u zelenom
    i vidi sebe u seni niskog drveta
    na bregu ponad doma
    ruka mu je mirna ali je ne oseća
    i srce mu je mirno
    i misao sigurna i hitra
    pukovnik A. B. je mrtav
    pre smrti
    ........................ jer tako on hoće
    ne moraju ticati oroze
    da im usnidni budu tihi
    ........................ ali to oni ne znaju
    pukovnik A. B. u uniformi
    s koje su strgnuti svečarski venci
    a sada niću mladice na ramenima
    ........................ ali to oni ne vide
    niko to ne razume
    smrt zatiče pukovnika A. B.
    u danu potpune blagosti
    jer je svaki minut čekanja umanjivao
    lepotu sećanja na život koji
    traje
    izmireni sa smrću ne žedjaju minute
    preostalog života
    pukovnik A. B. vidi svoju kuću
    u osoju
    i javor pred kućom
    i sunce u granju
    vidi male kolevke kako lete nebom
    i dečje košulje zmajeve u nebu
    on je veseo ali to ne zna
    on je krotak po prvi put u životu
    prijatelji ne znaju da je već
    mrtav pukovnik A. B.
    dok ispisujem ovu uzaludnu molitvu
    za njegovu lepotu
    vidim zvezda padallica gori u moru
    gori i ne gasi se
    vidim uzleće ponovo i luta
    praznim nebom zvezda pukovnika
    Aurelija Buendije
    sitna i žarna
    ........................ hladnog svetla
    sestra moje zvezde.
    Poruku je izmenio Cecara, 15.07.2010 u 14:58
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  2. #47

    Odgovor: Pero Zubac

    Prepevi

    Nama nepojamnu tajnu
    saopštavaju zrikavci
    rskavičavim glaskanjem
    i sva naša bdenja
    dokučiti neće igru tih
    glasova
    priču nad pričama
    To svoju kratku baklju života
    oni prepevavaju na jezik
    jasan tananom svemirskom uhu
    Njihov pev čuje daleka zvezda
    nas glas ne čuje
    jer čist je od straha
    kao zvezda od života.


    ~:~:~:~:~:~:~:~:~:~:~


    Vene lišće orovo

    Mlačna pitka jesen
    svlači košulju
    u gustišu leta
    u zelenom
    i more prozračnu halju
    presvlači

    Vrh glasne vetrene krošnje
    zlati se kosa dečaka
    blizak suncu i vazduhu
    jede otrovan plod
    go akvarel tišine

    Iza skrovitog doma
    cakli se ljubičast grmen
    jedini

    Jul spava
    Vene vene lišće orovo
    pod kojim je majkin Pero
    bolovo.


    ~:~:~:~:~:~:~:~:~:~:~


    Konjanici

    Iznebuha su u zoru
    i kockast vetar u okna
    i sunca pune kašike
    projahali

    Ni konje nismo videli
    ni konjanike

    Samo je fijuk bičeva
    zvonio u vazduhu.
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  3. #48

    Odgovor: Pero Zubac

    ZAŠTO NEKE PESME NE VOLIM

    Ne volim pesme nečije
    koje se zovu dečije.

    O kucama i mecama
    priča se malim decama.

    Pisci dečjih pesama
    prave nas malim blesama.

    Ako smo tako sitni
    za svet smo vrlo bitni.

    Tata mi kupuje stripove
    za nedorasle tipove.

    Mama mi kao blesku
    donosi šarenu svesku.

    Al sinoć mi deda Ostoja
    kupio dva tri Tolstoja.

    I šta da kažem više:
    taj Tolstoj dobro piše!
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Strana 4 od 4 PrvaPrva ... 234

Slične teme

  1. Pero Defformero
    Autor HLEBmaster u forumu Domaći spotovi i tekstovi
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 08.01.2010, 09:49

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •