Ako je dotle došlo, onda negde nešto nije štimalo u predhodnoj, ili tekućoj vezi, u svakom slučaju najbolji je bolni rez, jer se već otišlo dalje, nego igrati na dve karte.
Ako je dotle došlo, onda negde nešto nije štimalo u predhodnoj, ili tekućoj vezi, u svakom slučaju najbolji je bolni rez, jer se već otišlo dalje, nego igrati na dve karte.
nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje
hm ovako da postoji mogucnost da slucajno upoznas osobu i da se sa njom sprijateljis,ali konstantno druzenje sa njom i iskljucivanje svog partnera je u samom startu laz (pre svega samog sebe).Uzajamna privlacnost moze da se oseti 1000 puta u zivotu ali stvar je samo dokle ko ide,pa zar je moguce da ste usli u brak a da ta osoba nije osoba vaseg zivota ali svakako ako se pojavi ta druga za koju ovog puta mislite da je prava,vasem dotadasnjiem zivotnom saputniku dugujete bar toliko da ga ne lazete i ne radite mu nista iza ledja sto bi za njega bilo bolno.Mozda za njega u tom trenutku iz zivota odlazi "princeza",sto ne znaci da nece uskoro upoznati "kraljicu" .Ukratko moj savet ostati prijatelj i uvek imati prava gledati nekoga direktno u oci!!!!
Ne treba ovaj zivot shvatati suvise ozbiljno kada ionako nećemo zivi iz njega izaci.
On - udovac u sezdesetim, ona - razvedena, njegova vrsnjakinja, vole se i dugo su zajedno, misle da su potomci prijateljskih porodica, ali su brat i sestra po ocu. Plod nestasluka roditeljskog. Da li je to zabranjena ljubav u tim godinama i da li biste im saopstili istinu? Mozda ih je najbolje ostaviti u uverenju da su samo prijatelji i da su se konacno pronasli u zivotu?
U maticnom uredu su upisani kao deca razlicitih roditelja, on ima prezime coveka koga smatra za oca, a ona svoga, njihovog zajednickog. Uostalom, decu vise ne mogu imati, pa im je verovatno svejedno. Ipak, u ljubav ne treba dirati.
ispricacu vam svoju pricu.... sveze od pre mesec dana.
U braku sam 6 godina, nemamo decu, radimo mnogo. Moj muz je jedna super osoba, volim ga i postujem. Imamo sve sto nam treba, solidno zaradjujemo, putujemo, provodimo se, kupili smo stan, automobile. Nekako sve ide svojim tokom.
Dok...
moj poslovni partner s kojim saradjujem uglavnom telefonskim putem (knjigovodja sam) koji je iz drugog grada uvek nekako ima lep ton dok razgovaramo, pristojan je, uctiv, jednostavno zraci. Kroz posao se s vremena na vreme provukla i poneka privatna pricica, odakle sam saznala da je ozenjen i ima dvoje dece.
Jednom prilikom sam mu poslala e-mail sa svog privatnog naloga (msn) i on me je kontaktirao putem Messengera na chat.
Prva prica je bila strogo poslovna, ali nesto kasnije, pceo mi je postavljati razna pitanja i tako smo krenuli da caskamo, nekako je to sve islo lagano.. skoro da nisam ni primetila koliko sam se ja ustvari navukla na ta nasa caskanja o svemu i svacemu.
Posle mesec dana, zamolio me je da mu posaljem neku svoju fotografiju. Ne znam zasto ali nisam ni razmisljala poslala sam mu, on meni, ja njemu,....
Usledeli su pozitivni komentari na moj fizicki izgled.
Posle nekog vremena i poziv na da se vidimo, kao, neobavezno.
Videli smo se i.. ja sam se zaljubila na prvi pogled....
Jako je cudan taj osecaj. Volim muza a poludela sam za nekim drugim koji cak nije mom muzu ni prineti, bar po fizickom izgledu.
Sve u svemu da ne davim. Zamalo se nesto nije desilo, ali sam promuckala glavom i zapitala se sta to meni treba....
Kraj price je sledeci: Shvatila sam da se sa muzem ne vidjam mnogo zbog obaveza i jednostavno sam pozelela paznju, a drugi se nasao u pravi cas i prepoznao to.
Sada: imam bolji odnos sa muzem, s vremena na vreme dobijem poruku od "njega" da mu nije jasno kako sam mu to izmakla.....
konfuzija....
sve su to male vjecnosti...
takvih iskusenja ima kroz cijeli zivot. srecom ima jedna mudra : svima njima prije ili kasnije smrde carape...
ili da pojasnim sto je pjesnik time zelio reci - savrsen/a ne postoji . svi bi se mi rado igrali boga i kada nas netko tako postavi na predstolje i izgubimo pogled u ruzicastim oblacima zaboravimo kako nismo ni sami bez gresaka.
Tajne su tu zato da ih neko nasluti...Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...
Gospodine, vase dete se plazi na mene!
Pa...da ispričam i ja nešto, iz ličnog iskustva. Pre godinu dana, bio sam se zaljubio u moju sestru od tetke, koja je dve godine mlađa od mene. Za vreme prošlog leta smo provodili puno vremena zajedno, puno pričali, i bili na istim mestima. I tako, malo po malo, ja sam počeo prema njoj da osećam više. Kad sam posle nekog vremena konačno skupio hrabrosti da joj kažem, ona mi je rekla da oseća isto prema meni, ali da ne bi trebalo da se više viđamo, jer to nije u redu. Otad je viđam retko, iako živimo u istom gradu, i retko razmenimo više od pozdrava, ili pogleda. Zaista sam bio nesrećan, jer je to bio prvi, i zasad jedini put da sam se zaljubio u neku osobu, ne zbog fizičkog izgleda, već zbog onog iznutra. Ona je mogla da me sasluša štagod da joj kažem, i da me razume kao niko drugi. Tek tog leta sam to uvideo, i odmah sam je izgubio. Ona je strašno religijski vaspitana (brat njenog oca je lokalni pop) i tako nije želela da bude sa mnom, iako je osećala premi meni što i ja prema njoj, jer je mislila da je to pogrešno, i da je to greh. Nisam je još zaista preboleo, zato što je ona bila prva devojka koja se zaljubila u mene, i ja u nju, a baš s njom nisam mogao da budem.
Tolko od mene o zabranjenoj ljubavi....
I Dont Believe In God, and I'm proud if it.
Upravo mi se desila jedna ovakva prica.
Pobedio je brak, ali nije da je bez boli, ne uopste!
Probudila sam se sutradan s osecajem da mi nedostaje nesto moje (kao ruka ili noga) a onda sam se pogledala u ogledalo i shvatila da mi nema odraza u ogledalu, nestalo mi je moje drugo JA.
On je to bio, moje drugo JA!
A najvise me ubija njegova zadnja poruka u kojoj pise:
"Ulepsala si mi celi moj zivot... Ljubiti kazu nije greh, ali za mene izgleda jeste.
Ja, kao da sam te ljubio, kao da sam te imao, kao da si sad pored mene, cuvacu te, u mislima ces biti sa mnom, vodicu te tamo gde sam trebao..."
Znam da sam pametno postupila, i znam da je bolje ovako, ali ipak boli.
Zelim da ti budem drug u igri, da jedem iz tvog tanjira i da spavam na tvom jastuku...
eh,,,,kostala me je skoro zivota...al' opet bi isto napravila...sto smo ti mi zene cudne zverke...valda je to ljubav?
ah da... desilo se...ali se na moju inicijativu zavrslo..jer nisam mogla vise to da podnesem...ko zna sta bi bilo da se nastavilo... bilo je tesko al sto se mora..mora se...
I can see us holding hands
Walking on the beach, our toes in the sand