Gledala i slusala juce...nekoliko puta
Sta reci...moj covek
Gledala i slusala juce...nekoliko puta
Sta reci...moj covek
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
nemo` sad da kloneš duhom...
nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje
Ma jok Mene tako nesto strefi,znas...i onda malo eksplodiram, znas...i malo se istresam po tastaturi, znas...i onda to mene tako malo prodje, znas...i...
Ma dodzi 'vamo
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Evo nadjoh jedan koristan link pa da ti poshaljem:
How to survive winter in edmonton
Brrrrrr....
Crvenu maramu nosiću ja i plavu kapicu, tralalala
Crvena zvjezdica na kapi sja, o vratu marama, tralalala
Kako si ti pazljiv. Ubi me bice mi lakse
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Ajd' ajd', na noge lagane... ne izmotavaj se,k'o da nisi lebac jela
Ćuti i prenesi dalje....
bako odoh ja na more pa u da ti nakupim dzak dva soli da imaş za stazu po dvoriştu
Ko je za jednu voznjicu
gde si?
osh ti riknem bez tebe?
ko ti greje tabane?
Krek, krek.. Ne gudra
Ovde je pravo vreme za nešto ovako, a onda onako
somewhere i have never travelled,gladly beyond
by E. E. Cummings
somewhere i have never travelled,gladly beyond
any experience,your eyes have their silence:
in your most frail gesture are things which enclose me,
or which i cannot touch because they are too near
your slightest look will easily unclose me
though i have closed myself as fingers,
you open always petal by petal myself as Spring opens
(touching skilfully,mysteriously)her first rose
or if your wish be to close me, i and
my life will shut very beautifully ,suddenly,
as when the heart of this flower imagines
the snow carefully everywhere descending;
nothing which we are to perceive in this world equals
the power of your intense fragility:whose texture
compels me with the color of its countries,
rendering death and forever with each breathing
(i do not know what it is about you that closes
and opens;only something in me understands
the voice of your eyes is deeper than all roses)
nobody,not even the rain,has such small hands
Ne znam cime da uzvratim...jedino da pokusam
Jedna od mojih omiljenih...i ljubila ja vas sve
Da li znaš, i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvorištu... pod kestenom stol...
nekada...
Prašnjava slika i cesta od sna... curice...
drugova pjesma... u duši se budi djetinjstvo...
zamisli... miriše lipa.... i ljeto je tu...
kasnije snijegovi...
Pramen sam magle pod neonskim svijetlom u zimu...
Pricam ti... imao sam druga ko brata ja...
sada pustinja...
cežnjiva pisma... Pacifik od tuge i sjecanja...
kažu sudbina...
Ta kurva bol ime mora imati... i razlozi...
milion prica, al' svaka vodi samo do pustoši...
pitam da li znaš...
A znam da ne znaš niti ceš ikada shvatiti...
a i zašto bi...
Oprosti, to gorka tecnost iz mene gluposti govori...
nije nostalgija...
To je romanticno, nevino cedo, spram ovih stanja...
necu da spominjem, rat i užase,
politiku, i slicna sranja...
Necu da ponavljam... pravda ne postoji...
ta to je jasno bar...
Hocu da dopustim suzu ljubavi,
sa njom sam divan par.
Kasno je, znam... curi noc...
svaka je mala vjecnost za mene.
da, znam, moraš poc,
o kako nervira kad zadnji autobusi se izgube...
pitam, ...da li znaš i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvorištu... pod kestenom stol...
ah, vec sam ti pricao to.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro