Ovo je napisala moja drugarica Danijela Čordić Stanojević:
Dana 27.02.2007. godine nešto pre 16:00 časova došla sam u predškolsku ustanovu Zvončica 1 po svoje dete, Čordić Mariju. U dvorištu me je dočekalo sedam-osam roditelja dece iz naše grupe vidno uznemirenih. Od svoje dece su čuli, što je i nekoliko dece u mom prisustvu potvrdilo, da je moje dete slučajno udarilo drugaricu po ruci, dete se rasplakalo a vaspitačica, Dragana Brusin, je širokom selotejp trakom zalepila Mariji usta, postavila je na sredinu sobe i rekla ostaloj deci da je udaraju po rukama da bi videla kako je to kad nekog udara.
28.02.2007. godine u 07:00 časova otišla sam u direkciju predškolske ustanove na razgovor sa Vama. Vi ste mi potvrdili da je događaj koji su mi deca iz Marijine grupe prezentovala istinit i da je isto to potvrdila i vaspitačica Dragana Brusin. Složili smo se da tako nešto nije smelo da se dogodi, i da je vaspitačici očigledno potrebna pomoć, te da bi možda bilo najbolje da neko vreme ne radi sa decom. Rekla sam i opet ponavljam da ne želim da vaspitačica Dragana Brusin dobije otkaz jer ne mogu da živim sa tim saznanjem da sam nečije dete ostavila bez hleba.
Nadam se da ćete ispoštovati naš dogovor i da ćete zaštititi moje dete, a takođe i svu ostalu decu.