Pravo tinejdžera na privatnost
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 17
  1. #1

    09 Pravo tinejdžera na privatnost

    Nedavno sam razgovarala sa ženom čija su deca tinejdžeri i saopštila mi je pomalo,hmmmm...hajde da to nazovem totalno šokantnu vest.Naime,dotična je počela redovno da kontroliše i najmanju sitnicu koja je vezana za život njene dece.Manično proverava gde se oni nalaze,pretura im po stvarima,čita dnevnik,kontroliše njihove telefonske razgovore,...i još milion drugih stvari.

    Priznajem da sam bila pomalo šokirana posle tog razgovora.Razumem ja njenu potrebu da zaštiti svoje dete,i sama sam roditelj,medjutim sve ono što mi je ispričala vodi u krajnost.

    I sama sam kao tinejdžerka imala milion tajni koje sam čuvala samo za sebe.Naravno da nisam želela da moja mama čita moj dnevnik ili da mi pretura po torbi.Hvala Bogu,nije to ni radila.

    Sa druge strane,donekle razumem i potrebu roditelja da kontrolišu odredjene aspekte detetovog života ali u nekim umerenim granicama.Postoji milion dobrih razloga zbog kojih dete treba kontrolisati,u tinejdžerskom dobu oni nailaze na raznorazna iskušenja i potrebno ih je usmeriti na pravi kolosek.Kada postanu zrele i kompletne ličnosti zahvaliće roditeljima na tome.Uskraćivanje i najmanjeg prava na privatnost će dovesti do toga da deca izgube poverenje u roditelje koje je kasnije jako teško vratiti,strogom kontrolom se ipak može mnogo više izgubiti nego dobiti.

    A možda ipak grešim?
    I may not be perfect but I'm always me

  2. #2

    Odgovor: Pravo tinejdžera na privatnost

    Evo mišljenja neroditelja i bivšeg tinejdžera.
    Mislim da se individualnost, samostalnost, svest da svako od nas ima pravo na neku svoju privatnost i intimu, ali i odgovornost, ugrađuje mnogo pre tinejdžerskog doba. Po meni to treba negovati, a kad dete dođe u "lude godine" poštovati. Naravno da roditelj mora svoje dete pratiti i usmeravati (a ne kontrolisati kao policajac u civilu sa velikom značkom "roditelj"). Ali i to se po meni čini tako što se na vreme izgradi blizak odnos sa detetom koje pretpostavlja i međusobno poverenje, ali i uzajamno poštovanje (a nikako strahopoštovanje roditelja).
    Elem, svi smo mi prošli to doba. I naravno da smo imali samo svoj svet, samo svoja saznanja i neke svoje tajne (tajne ili je to bila naša intima?). I nismo bili baš primereni u svaki put, pravili smo razna sra*a za koja roditelji tada nisu znali (a možda ne znaju ni danas).
    Sasvim je uredu što roditelj treba i mora da zna u kom mu je okruženju dete, kako provodi vreme, šta su mu zanimacije i preokupacije, ali uz sve to da poštuje pravo na detetov mikrosvet. Ali način na koji će roditelj to znati sigurno nije isleđivanjei oduzimanje svake privatnosti individui.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  3. #3

    Pravo tinejdžera na privatnost

    Svakako ponašanje dotične mame ne opravdavam ali razumem...do nekle..
    Nisam roditelj ali se ponekad zapitam kako cu u ovom "ludom" svetu jednog dana vaspitati svoju decu...tj. kako cu ih izvesti na pravi put...kako ce oni zaobici kandže svih negativnih stvari kojima su okruženi...
    Mnogo su se "kriterijumi" srozali, gluposti koje su se očekivale od deteta koje je punoletno sad možeš očekivati od osnovca...
    Medjutim, privatnost svakoga apsolutno treba da postoji...Neke stvari roditelj ipak ne može da shvati jer na sve gleda isuviše subjektivno...I isto tako u nekim trenucima treba pustiti dete da samo odraste...da samo shvati neke stvari...da napravi dobar izbor...
    Roditelj treba da bude tu...kao neko večito utočište, kao drug sa kojim uvek možeš da popričaš, da se posavetuješ, da se dogovoriš...

  4. #4

    Odgovor: Pravo tinejdžera na privatnost

    Zavisi od poverenja majka - dete... Nisam siguran, ali posto dolaze ova "podobna" tinejdzerska vremena mozda i nije lose malo kontrolisati dete ali u umerenim kolicinama...

  5. #5

    Odgovor: Pravo tinejdžera na privatnost

    CILJ OPRAVDAVA SREDSTVA.

    Ništa nije suvišno što roditelj preduzme da bi bio pravilno informisan i na korak ispred nevolje u koju mu dete može zapasti.
    Sve se mora odraditi detektivski, kako dete ne bi saznalo da je pod BRIŽNIM nadzorom.

    Koliko god se gnušali takvih metoda, mnogo je svrsishodnije biti u toku sa detetovim životom i na takav način, nego sve prepustiti GOLOM POVERENJU.

    Kasno je posle kad se nevolja pojavi da se pravdamo kako smo bili drugarsko-demokratski nastrojeni roditelji.

    I koliko god da mislite da ste u toku zbivanja, uvek će vam nešto izmaći. I daj Bože da to ne bude nešto pogubno po decu.

    Da bi svojoj deci mogao da dozvolim da rade sve što im je volja, trudio sam se da saznam šta im je u glavi i koliko se mogu osloniti na instrumente njihove samokontrole i procene šta je prihvatljivo u ponašanju.

    I pored toga treba se što otvorenije družiti sa svojom decom i razmenjivati kroz priču što više životnih pouka koje će im biti od koristi.

  6. #6

    Odgovor: Pravo tinejdžera na privatnost

    Postujem to ali ako ste ga odgojili da mu mozete vjerovati da nebi danas sutra bilo joj a on kaze ili ona pa sta je vi ste me zapostavili
    u svakom zlu ima nesto dobra

  7. #7

    Odgovor: Pravo tinejdžera na privatnost

    Sin mi vise nije tinejdzer, ima 22 godine ali jos uvek je sve to aktuelno.
    Paradoks kontrole dece je u tome, sto ga vise kontrolises on se sve vise skriva.
    Imao sam i jos uvek imam suptilnije metode kontrole. cim je poceo da izlazi sa drustvom (do 22 sata) samo u ulici, nagovestio sam mu da ce biti kontrolisan. Rekao sam mu da cu ga kontrolisati tako da on nece ni znati. Usput se druzim i sa roditeljima njegovih drugova, pa saznam ponesto i polako sklapam sliku o desavanjima i po analogiji u glavi pravim pretpostavke. Tako sklopim profil osnove njihovog druzenja. Saznam poneku cinjenicu i onda ga stavim na muke. Pitam sta se desava u drustvu, sta rade i tako to. Pitam npr. ko je sinoc bio pijan (a saznao od komsije), a on u cudu "otkud ja to znam". Tada dolazi ono cuveno "Slusaj, i ja sam bio mlad i radio isto sto i ti i ne mozes mi nista sakriti" onda se on polako mic po mic otvori i kaze nesto sto znaju samo oni i niko vise, a tice se npr. nekog roditelja. Tada mi ni po koju cenu nismo o tome pricali da ga "ne odamo" jer je to "nasa tajna". I tako smo saznavali mnogo vise nego da spijuniramo i preturamo po stvarima. Cak ako i preturamo po stvarima, onda se igramo dobrog i loseg policajca (ja sam dobri policajac i kazem mu da je mama preturala po njegovim stvarima ali da sam joj ja zabranio da to ne radi vise). Samo ako oba roditelja, zajedno, smisljeno nastupe dete se nece osecati ugrozeno (po pitanju privatnosti). Ja, posto sam otkacen, salim se sa svim njegovim drugarima, spustim se na njihov nivo i pricam im moje dogodovstine, a usput ih navedem da i oni ponesto ispricaju i tako saznam poneke cinjenice. Nikad nisam direktno ispitivao njegovo drustvo, oni sami pocnu pricati a da nisu ni svesni. Treba primeniti psihologiju.
    Znam da on ima mnogo "tajni" koje ja ne znam, a zato ima i onih tajni za koje misli da ja ne znam. Te tajne mu ponekad nabijem na nos kad pocne da previse luta na svom zivotnom putu, recima da "ja znam sve" pa mu nabacim jednu od njegovih "tajni" i onda ga razoruzam, a ostale cuvam za sledecu priliku. Mozda je to podlo od mene ali on nam se ipak dosta poverava.
    Sad je trenutno zaljubljen ko tetreb. Misli da mi to ne znamo al to se vidiiii..
    Nije sve crno, nadje se i poneka plavusa

  8. #8

    Odgovor: Pravo tinejdžera na privatnost

    Ima stvari koje diskretno kontrolišem, na primer, starijoj nisu dostupni lrkovi koje pije, nibilo šta čime može sebe povrediti. Ali, ne preturam im po stvarima, ne čitam njihove beleške, kucam kad ulazim u njihove sobe.
    Koliko god ih kontrolišemo, oni će naći način da izvrdaju. Moja starija je upisala fakultet, tada je bila malo bolje, bilo je važno da ide redovno, i zbog učenja i zbog socijalizacije i lečenja, jedno vreme je zaista išla, a oonda je počela da izbegava. Nama je govorila da je bila na fakultetu, a nije, išla je na aerobik u to vreme i srela ju je naša kuma koja je živela i komšiluku. Kad me je zvala zbog drugih stvari, a ne zbog toga, nije ni znala da ona ne ide na fakultet i kakav joj je raspored, ćerka je sama priznala da nije išla, i kao da je skinula teret sa srca.
    Od fakulteta nema ništa, ne može da savlada strah od ljudi, od neuspeha, ali mnoge stvari laže, mi često pređemo preko toga, jer bi imalo kontra efekat da se ulazi u diskusije o tome.
    "Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."

  9. #9

    Odgovor: Pravo tinejdžera na privatnost

    Uh, dobra tema!

    Od drugih očekujem poštovanje svoje privatnosti pa samim tim poštujem tuđu. To lepo zvuči i lako je za napisati ali stvaran život, e...

    Moje dete dolazi u godine kada svi moramo biti taktični i tolerantni. Do sada imamo jedan otvoren odnos. Naučio je da nama (roditeljima) može (i treba) sve da kaže, da je bitno da imamo informaciju jer onda možemo i da pomognemo (ako treba). Očekujem da će biti u budućnosti nekih prećutkivanja jer je to normalno a opet se nadam da smo zaslužili poverenje i da velikih tajni neće biti...

    Nadam se da ću svoju potrebu za kontrolom držati pod kontrolom... Nadam se...
    ...svi mukarci misle da su bogovi...samo im niko nije rekao da su ene ateisti...

  10. #10

    Odgovor: Pravo tinejdžera na privatnost

    Svi imamo pravo na privatnost, tinejdžeri naročito, samo dok je ne zloupotrebljavaju.
    "Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."

  11. #11

    Odgovor: Pravo tinejdžera na privatnost

    Imam jako lepo ... i "neobično" ... roditeljsko iskustvo. Razlika između moje dece je 22 godine.
    Mnogi me smatraju "neobičnim" roditeljem, ne samo zbog podatka da sam od jednog sina starija 19 a od drugog 41 godinu,
    već (možda i više) zbog široke "demokratije" koju sa decom primenjujem i negujem.

    Često se zapitam, da li sam kada, gde i šta pogrešila, da li je moglo bolje, drugačije, strožije ...
    I odgovor je uvek isti - Možda je moglo, možda može, možda će moći - ali ne u mojoj kući.

    Ništa meni ne znače tuđi zaključci da sam "superiška", niti me tangiraju tuđi komentari da sam ili da ću za neke "stvari" baš ja biti kriva,
    ja radim onako kako osećam.
    A osećam isključivo njihove pulseve i u našim životima se rukovodim - jedino tim signalima.

    I jedan i drugi su svakako ... uz svoje živote sa "specifičnim problemima", dobili majku u ulozi "najbolje drugarice".
    Stariji sin i ja prolazimo kroz velike probleme ... i rešavamo ih zajedno - kako najbolje znamo i umemo.
    Mlađi i ja prolazimo kroz (samo naizgled) male probleme i rešavamo ih zajedno - kako znamo i umemo.
    Operisana sam od kontrole (u bilo kom smeru) ... i to je tako rasterećujuće ... i za mene i za njih.
    Igram na jednu jedinu kartu - p o v e r e nj e .

    Bitno mi je samo da znam da obojica znaju,
    da im je,
    gde god da krenu, šta god da ih u životu snađe, koliko god duboko da im jedna noga u koraku "propadne", kakve god da se prepreke pojave i kad god da im brodići krenu da tonu,
    jedna noga uvek na "sigurnom ",
    da ih dva oka uvek budno prate,
    da su dve ruke uvek spremne da daju, pruže, pomiluju, zagrle i pomognu,
    i da jedno srce kuca ... zbog njih.


    (u preskocima doduše ... al' kuca ).

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  12. #12

    Odgovor: Pravo tinejdžera na privatnost

    Ne dozvoljava program da Ti dam reput, ali sjajno si to napisala.
    Čudni su putevi Gospodnji.
    Ja sam mojim ćerkama govorila da uvek treba da nam kazu, sve što im se događa i kad zabrljaju nešto, jer i ako ih iskritikujemo, mi smo jedini koji će ih poučiti i koji će im pomoći da se izvuku iz svake nevolje.
    To je funkcionisalo dobro, i dans je dobro sa mlađom, ali starija se razbolela, i čitav život nam je u haosu.
    Daće Gospod da bude bolje.
    "Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."

  13. #13

    Odgovor: Pravo tinejdžera na privatnost

    Naravno da će biti bolje ... mora biti bolje ...


    jer gore "ne može".


    Ne verujem da se mnogo njih može pohvaliti izostankom haosa. Takav nam je "trenutak". TakVa nam je "država".
    U takVom smo "sistemu".

    Da ne previše i da ne filozofiram mnogo,
    ali ponekad se stvarno zapitam odakle mi toliko energije i volje, čak i u trenucima kada bi' najradije da puknem ili da se lansiram u orbitu, kada nema šta više ni da se "isisa iz palca"
    pa bi da se sama od sebe sakrijem u petu.

    Mislim da je jedini odgovor - (upravo) dete/deca.
    I jedini odgovor deci - (upravo) roditelj/roditelji.

    To "poslednje utočište".

    Ako se to uzdrma, poremeti, naruši ili sruši onda je to stvarno "dno".

    Deca su "sjajna" (mislim na kompletne generacije s'kraja sedamdesetih pa na ovamo) ako bolje porazmislimo o gore nabrojanim "momentima": trenutak-država-sistem.
    A ako već nismo uspeli da im obezbedimo ta tri bolja "momenta" ... pravo na privatnost je najmanje što im možemo dati.

    Najlakše je (za)sesti i kritikovati ih...
    (sa labavim i klimavim ili nikak'im pokrićima ) jer - Roditeljstvo nema bezuslovno pravo (samo) na to.
    Poruku je izmenio CHichaGlisha, 07.04.2009 u 10:27 Razlog: izostavljen :fijuk: ...

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  14. #14

    Odgovor: Pravo tinejdžera na privatnost

    Nekad zadiranje u privatnost tinejdzera moze dospeti i do suda..

    Tužio mamu zbog Fejsbuka


    Zbog toga što mu je hakovala Fejsbuk stranicu, tinejdžer iz Arkanzasa se prvo posvađao sa svojom majkom, zatim iselio iz kuće, a onda rešio da pravdu potraži na sudu. Majka najavila žestoku borbu za svoja roditeljska prava.
    Šesnaestogodišnjak iz Arkadelfije u Arkanzasu tužio je Deniz Nju, svoju majku, jer je ušla na njegovu Fejsbuk stranicu i zatražio od suda da joj zabrani svaki kontakt s njim.

    Do suđenja izgubila starateljstvo nad sinom: Deniz Nju sa novinarkom Kanala 7 televizije KATV


    Dečak u tužbi koju je podneo preko advokata Trevisa Berija, tvrdi da mu je mama "hakovala Fejsbuk profil, promenila lozinku i napisala neke stvari o njemu koje su ga kompromitovale kod prijatelja".
    Nakon svađe sa majkom sa kojom je do tada imao fenomenalan odnos, buntovni tinejdžer se preselio kod bake koja se smatra privremenim starateljem do suđenja, zakazanog za 12. maj.
    "Mislim da imam zakonsko pravo da pratim šta moj maloletni sin radi i da imam sa svojim detetom konverzaciju na Fejsbuku, bez obzira da li je to njegov nalog, moj nalog ili bilo čiji nalog. Glupo mi je što uopšte dajem ovaj intervju oko toga", rekla je dečakova majka za Kanal 7 lokalne televizije KATV i najavila žestoku borbu na sudu za svoje pravo da "gura nos" u sinovljev Fejsbuk profil.
    "Neću popustiti, jer mislim da bi ovo mogao da bude presedan za sve roditelje", izjavila je gospođa Nju.

    Roditelji, navodno, ne razumeju Fejsbuk pravila njihove dece



    Drug uticao na odluku majke
    Žena je priznala da je čitala ono što je njen sin pisao, ali i naglasila da se na taj korak odlučila nakon što joj je jedan njegov drug u poverenju rekao šta je nedavno uradio njen sin.

    Advokat "žrtve" Trevis Beri

    "Pročitala sam na Fejsbuku kako je jedne noći otišao u Hot Springs, vozeći kola brzinom od preko 150 na sat jer se posvađao sa devojkom. Pre toga, njegov najbolji drug me je nazvao telefonom i prepričao mi šta se desilo, što me je nagnalo da 'pročešljam' njegovu stranicu i vidim šta se dešava, s kim se druži i šta radi."
    S druge strane, Trevis Beri, maloletnikov pravni zastupnik, smatra da je majka prekoračila svoja prava. "Želja za kontrolisanjem deteta nije samo roditeljsko pravo već i obaveza. Ali ona je duboko prešla granicu", tvrdi Beri.
    Tod Tarner, javni tužilac okruga Klark nije želeo da komentariše taj slučaj zbog toga što je podnosilac tužbe maloletan, ali je citirao zakon o uznemiravanju koji je na snazi u američkoj saveznoj državi Arkanzas. U njemu piše sledeće: "Smatra se da je osoba izvršila prestup ako svrha uznemiravanja ili dosađivanja nije opravdana, ili ako se neprekidno ponavlja čin koji uznemirava ili donosi ozbiljnu neprijatnost drugoj osobi".


    rts
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  15. #15

    Odgovor: Pravo tinejdžera na privatnost

    pa,recimo da imam kontrolu
    nit sam ja gvozdena ruka nit hocu da budem
    ali volim da znam gde ,s kim,do kad
    vise volim da mi napravi lom s drugarima nego da ne znam gde je
    u poredjenju s vrsnjacima u skoli,on ima poprilicno slobode
    moja majka bi kazala - preterano
    jednu stvar mu govorim ,uvek: Ako ne mozes da verujes porodici,kome onda mozes?
    dozvoljavam da lupi glavom,da pogresi,da istera svoje
    sve moze
    ali nemoj da to cujem od nekog s ulice
    dodji kuci,tresni na sto sta imas ,pa da vidimo sta cemo
    jer ,kao sto rekoh:Ako ne mozes da verujes svojoj porodici,kome onda mozes?
    Ploviti se mora i bez broda ..

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Imaš pravo samo na dve...
    Autor dankaBg u forumu Pričaonica
    Odgovora: 33
    Poslednja poruka: 18.02.2015, 11:51
  2. Moje pravo ime je...
    Autor Lady S u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 163
    Poslednja poruka: 17.08.2013, 13:55
  3. Tinejdžerske muke
    Autor makilli u forumu Tinejdžerski kafić
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 11.11.2010, 20:04
  4. Roditeljsko pravo
    Autor dane u forumu Porodica
    Odgovora: 35
    Poslednja poruka: 17.10.2009, 21:11
  5. Tri tinejdžerke digle ruku na sebe
    Autor makilli u forumu Spomenar
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 13.09.2007, 12:20

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •