@Becar, iz tvog ugla možda jeste preterivanje, a možda i nije
- samo što nećeš da priznaš da ti ne imponuje,
ili da ne osećaš isto ili slično.
@Becar, iz tvog ugla možda jeste preterivanje, a možda i nije
- samo što nećeš da priznaš da ti ne imponuje,
ili da ne osećaš isto ili slično.
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
mislila sam, da sam samo ja takva ali vidim ima nas jos.....ne znam koliko da je pored mene nedostajao bi mi...
Ja mislim da je Becar u pravu. On, verovatno, spada u onu retku klasu muškaraca sa laskavim epitetom nezamenjivih alfa mužijaka, koji i kada nisu pored svoje drage, snagom svoje harizme nadomeštavaju svoje odsustvo. To su ti toliko ženama potrebni muškarci koji su inverzija fenomena koji se obrađuje u ovoj temi i oni su uvek tu, pored svojih izabranica i u njihovim srcima, čak i kada su miljama daleko...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Da, upravo se nalazim u jednom takvom emotivnom stanju.
Lepo nam je kada smo zajedno. U jednom momentu se samo javi pomisao: otići će, ili ću da odem, na par sati... par dana...
Žacnem se - nije mi svejedno.
Te trenutke, kada razmišljam o rastancima, pa sastancima, mogla bih nazvati baš takvim nedostajanjem.
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
mislim u naslovu..najgora moguca kategorija kad dodjes do saznanja da onog koji je uz tebe vise ne poznajes i da medjuvama postoji neki nevidljivi zid koji se ne moze premostiti..razlaz je jedino pamjetno iako iznudjeno rjesenje,,
'Bolje citav zivot kao milioner, nego jedan dan kao siromah.'
mislim da se taj osecaj iz zenskog ugla javlja iz licne nesigurnosti,straha od gubitka,neuzvracenosti partnera na ocekivani nacin...licno i meni se desavalo u momentima lude zaljubljenosti...Kod muskaraca je taj ugao posmatranja malo drugaciji koliko sam primetila...apriori su im neke druge stvari a ljubav se sama po sebi podrazumeva ,ako ste tu,tu ste i sta ima tu da se palamudi.
Druga opcija,kad se javio osecaj da vam je partner odsutan i nedostaje vam iako lezi tu pored je svakako signal da je veza osla u opsajd i da je ,kao sto rece Meffisto,razlaz najbolja moguca opcija u slucaju da vam pored nedostatka stvara i stalni osecaj nezadovoljstva.To je onda sigurni put koji vodi u apatiju kojeg se treba sto pre manuti.
Eto malo i o tome iako se nenavodi na tu stranu u uvodnom postu.
Sva divota i sva skrivena blaga u srcu jednog dragulja... U srži jednog bisera sve boje i svaki odsjaj mora... Dašak i cvet, blesak i sen… Najjasnija istina u svemiru – sve to bilo je za mene u poljupcu jedne devojke.....
Za mene je to onaj osećaj kada zagliš nekoga koga voliš iz sve snage ,sa kim si (ili bar misliš da jesi) a negde u dubini duše nepogrešivo znaš ,imaš taj osećaj da ga zapravo nemaš,da nije tvoj.
Nedostajao mi je i kada je bio pored mene a želela sam da upijem sve njegovo-miris,toplotu kože,puls..ma sve.
I baš me briga što će sada neko na ovom forumu gde se sve meri i odmerava i gde se svemu sudi pomisliti da sam patetična.I don`t care.
O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih
nedostaje uzvracanje koje proizvodi jos jedan osecaj, i zato mozemo govoriti o jednostranoj ljubavi koja jeste na visem stepenu od obostrane jer strada, a kada nesto strada a opstaje, uvek vredi za osecaj vise i pripada posvecenima ali i sudbini da jedino sama razume svoje postojanje. i gle... ona je zadovoljna.
No comment
Naprštiti se - izdovoljiti se maženjem. Lepa reč, stara, gotovo zaboravljena. A upravo ona odslikava moju težnju da upijem u sebe biće koje volim i koje grlim i koga se ne mogu naljubiti. Iz tog osećaja nedostajanja, neizdrža prisutnosti-odsutnosti, kad ste pored voljenog bića, dohode najlepši momenti vođenja ljubavi, vođenja ljubavi koje vas odvuče u blješteću svetlost miline i smisla, radosti postojanja i čovek zna da je stvaralac stvarao crpeći snagu iz tog vrela. Zato sam lud kad volim, lud od neizdrža, od želje da neprestano, iznova i iznova tonem, umirem i rađam se u ženi koju volim.
Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
daleko od savršenog siromaštva