da li vise razmisljate racionalno i pokusavate da nadjete smisao u svemu..? ili pushtate srce da luta i da radi kako zeli, sta zeli i gde zeli?
imate li neku granicu izmedju razuma i osecaja?? sta vise prevladava kod vas?
da li vise razmisljate racionalno i pokusavate da nadjete smisao u svemu..? ili pushtate srce da luta i da radi kako zeli, sta zeli i gde zeli?
imate li neku granicu izmedju razuma i osecaja?? sta vise prevladava kod vas?
Ne bi bilo lose kad bih pocela malo vise glavom da razmisljam
Gather ye rosebuds while ye may...
Osećam. Ne čuvam se od toga da osećam iako mnogi ljudi to čine, jer osećanje isključuje razmišljanje. Nikada nisam bila osoba koja uvek nešto meri i trudi se da stalno nešto mozga i razotkriva. Važno mi je da osećam, možda zato što mene razmišljanje uvek odvede na pogrešan put . A i lepše mi je nekako kad znaš i osetiš da si u nečijem srcu, a ne u nečijoj glavi. Ifjunouvotajmin.
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
Razum ili srce ? pa to je vecna klackalica kod mene ,konstantni sukob
Naucio sam da u nekim delovim zivota pustim razum da vodi , a negde srce , ali ni to nije bas sredjeno jer ne ispadne bas sve uvek kako treba a onda stara prica..... osetio sam da ne ...... ili ono a znao sam da ne treba ali .....
Possibility of dream come true makes life worth living.....
Razum. Uglavnom. Ali onda kada sve racionalizujem, usložim, sistematizujem i odmerim, taman kad napravim reda, srce se uzvrpolji, ojača, pobuni i nadjačava razum. Sukob neizvesnog ishoda koji opustoši unutrašnji mir. Eh, a o haosu u sistemu da ne pričam.
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
Dokle god imaš srca, razum je manje-više nepouzdan.
Ako ti je srce nepouzdano, napustiće te i razum.
A ako nemaš srca onda ti je razum nebitan.
Srce razumeš
ni jedno. idem za stomakom. ozbiljno. onako nako njemci kazu bauch gefuel.
Tajne su tu zato da ih neko nasluti...Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...
Uglavnom razmisljam sta bi moglo da se desi, znaci ipak volim da je razum prisutniji! Nekad me to nervira kod sebe, ali sta cu takva sam!
Naravno da ima situacija kada uopste ne razmisljam, nego pustim da se desi, uglavnom posle dodje do neke zbrke, ali ipak nista ne moze da uzme taj momenat kad nisam dozvolila da me razum nadvlada i kad sam zaista bila prepustena trenutku!
Mislim da je najbolje kad se balansira izmedju razuma i srca, ali to, uglavnom nije lako! Ko to uspe, svaka cast!
"toliko puteva.. koji izabrati, gde poci, koga povesti..???"
Razumom ostvarujem zelje srca
''Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, glory in the flower, we will grieve not, rather find strength in what remains behind.''
William Wordsworth
ranije razum...sada srce, definitivno
...no one understands the heartache,
no one feels the pain,
'cos no one ever sees the tears
when you're crying in the rain...
Srce i samo srce... a tako bi bilo lepo kad bi mi razum malo proradio.
Misljenje je ko i dupe...svako ima svoje.
Razum i srce su kod mene cesto u sukobu... I retko kada srce pobedjuje... Nekako su mi razlozi koje razum daje uvek jaci od razloga koje ima srce...
Da slusam srce ja ne bih bila ovde gde sam sada...
Razum je zadovoljen, ali se srce buni jer su mu zelje neuslisene, ugusene...
Ali za sada ne mogu drugacije.
U startu razum, ali stara kurva, srce, ukljuci sve svoje sporohodne, ali stabilne motore, i, i naravno pobedi. I eto ja opet bum po svom nosu, ili pesnicom u lice. Ha! Ostane jed zbog startne pragmaticnosti, ali i sitna fluidna lepoda srca.Dovoljnoza razbijen nos.
Pre sam mnogo češce išla slepo srcem vodjena kroz sve... Sad posle puno , naučila sam da malo više koristim svoju glavu...i da ne srljam toliko...Bezbolnije je