hm...
mogu ja da poverim stosta ljudima iz svog zivota
naprosto,bole me ushi ako ce to otici dalje
dobro,nije bas svejedno,alio,u principu,ne marim
ali
ne znam koliko sam sama iskrena u odnosu sa ljudima
o onome o cemu mislim,o cemu sanjam,za cime zudim,sta me je slomilo,cega se bojim ,o bojazni da bi me nesto moglo slomiti,o tome kog sanjam i volim,o tome cemu se nadam....ne govorim
gotovo nikome
ne verujem nikome dovoljno
znate onu igru sa padanjem u necije ruke?
jok ja
Ploviti se mora i bez broda ..
Poznajui sebe kakav sam ne mogu nikom da verujem
Ko je za jednu voznjicu
U svojoj okolini važim za osobu od poverenja, tako da sam ko hodajuća zbirka ispovesti. Ispovedači imaju pravo, imam tu suludu bojazan da će mi nići rep ili rogovi, ako nekog ispalim. I mada je lep osećaj biti pošten u tom smislu, ume da bude itekako opterećujuće, nekad i smorno. No, smatram to obaveznim delom prijateljstva, pa nameravam takva i da ostanem.
Upravo zato što je meni poverenje tako bitna stavka u jednom odnosu, umem da budem rigorozna, ukoliko mene neko u tom smislu izigra. I imala sam loših iskustava, na žalost, više sa muškarcima nego sa ženama, iako žene važe za veće tračare. Nije ovo etiketiranje muškog roda, tek mali izvod iz lične statistike...
Sad ovaj post preti da postane moja lična ispovest... Ali, ja sam osoba sa veoma malim procentom eksluzivnih tajni, ne štedim se, rećiću o sebi i ono što drugi zaključavaju sa sedam brava, nije mi to nikakav problem. Međutim, postoji neka tanana selekcija u nivoima bliskosti. Očekujem od svojih prijatelja da to osete, čuvaju, neguju. Svi smo mi u dubini duše ranjivi, zato nam je poverenje toliko i važno. Samo jednoj osobi u mom životu mogu reći apsolutno sve, a nekoliko je tu negde, jako blizu...
Vrag odneo šnalu...
Vrlo sam otvorena, ako neko zeli da slusa moje jade. Ne bojim se prepričavanja, to škodi onima koji pričaju, više nego meni, neka se kamenom baci na mene onaj ko nije grešio.
Nije mi teško da se izvinem ako nekog povredim nenamerno, nije mi teško da ponudim pomoć i da pomognem ljudima, ne ocekujem da mi se nešto vrati, pa se i ne vraća.
Šta čujem, ne pričam dalje, ako nije za priču, ne zbog drugih, nego zbog sebe, da ne bih bila tračara.
O sebi pričam, o drugima ćutim.
"Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."
Retko se bilo kome poveravam.
I najjace breme nosim sama.
Svoje probleme sama resavam i na nikog se ne oslanjam.
Ne trazim tudja ramena za plakanje i tudje usi za slusanje mojih zalopojki.
Ono sto je moje, to je samo moje.
Misli, strahovi, nadanja, ocekivanja, zelje i sudari sa realnoscu.
Tek ponekad ako je breme pretesko, poverim se, odabranima, svega dvoje i nikad do kraja.
Nikom ne verujem, da bi me mogao razumeti i sacuvati to nesto moje, bolje od mene same.
Primetio sam da s drugim ljudima lako (možda olako) delim podatke o prošlosti, o tome kad sam, gde, šta i kako uradio, šta mi se dogodilo... tu neku vrstu statističkih podataka.
Ali, istovremeno, izuzetno teško delim svoja osećanja, misli, želje... nekako sam navikao da taj intimniji deo zadržim za sebe, po cenu da me ponekad smatraju pregrubim, uzdržanim. Nadam se samo da osobe koje su mi drage mogu to primetiti i na pravi način vrednovati. Možda je to i jedino važno.
Ima stvari koje ne govorim nikom. Retko poklanjam poverenje, posebno kada se radi o stvarima koje se to ne tiču direktnog odnosa sa nekom osoboma, a i kada to činim, dozirano je...
Takođe ne volim kada mi se ljudi tek tako poveravaju, niti to tražim. Inače, najviši stepen poverenja održavam u svojoj porodici. Sve ostalo je pijaca na kojoj su u bekgraundu uvek lični interesi...
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Otvorena sam osoba...ali, naravno da ne idem i okolo, bilo kome, trubim o mojim osecanjima...ne
Ne znam, da li sam u zivotu (bar sto se toga tice) imala vise srece neg' pameti (ne umem da kalkulisem u prijateljstvu), da li je to neko sesto culo ili se mozda zove intuicija...ali jako je mali procenat "neuspesnog" poverenja (cije je izigravanje uglavnom bilo izazvano zbog poradi postojanja niskih strasti) od onog drugog...
Veoma brzo steknem procenu necije licnosti...naravno obostrano, osetimo se nekako...e onda nastupa i poverenje...
I, nikada ne insistiram na istom...ostavljam punu slobodu, pa ako i kada zeli.....poverice mi se...
Budi pametan i pravi se lud
niti zhelim, niti ochekujem da me neko smatra osobom od povjerenja...
jer tajna vishe nije tajna ako se podijeli s nekim...
te s toga, najvishe povjerenja imam u one s kojima zhivim - porodicom i do sad me po tom pitanju nikad nijesu 'iznenadili'...
a ove druge 'tajne' shto se prenose s koljena na koljeno, a sve u smislu 'nijesam nikom rekao/la samo tebi' me vazda slatko nasmiju...
ne znam ko mi je jadniji - da l ona(j) koji 'olakshava dushu' ili ona(j) ko mora da to nosi to 'breme povjerenja'...
'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović
Sada mislim malo drugacije, gubim poverenje u ljude ovde, stalno mislim, ko li je, a ja na finjaka.
"Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."
Drzim se stare dobre "seeing is believing", iliti ne verujem dok ne vidim. I svaki put kad razmisljam o ovome, neizbezno mi padne na pamet ona "Draga, zar vise verujes svojim ocima nego meni?"
Da, vise verujem svojim ocima Uvek sam i verovala I nekako se uvek na kraju ispostavljalo kao ispravno.
Gather ye rosebuds while ye may...
Veoma sam zatvoren pri prvom kontaktu sa ljudima, mada svima prilazim sa stavom Svi su dobri dok se ne dokaže suprotno'', a pri tom sa velikom dozom skepticizma iliti sklonošću ka detaljnom procenjivanju sagovornika. Moje poverenje je steklo samo par osoba. Samo njih nekoliko me poznaje. I njima bezgranično verujem. Moje poverenje je teško zaraditi, ali kad ga neko stekne, onda ga ima i teško će ga izgubiti, jer koliko god se negativnih stvari nakon toga desilo, uvek ostaju i one kojima je stečeno poverenje. Neko kaže malo prijatelja'', ja kažem sasvim dovoljno pravih prijatelja''.
Amor fati