Malo ko zna da je mimoza poreklom iz Australije odakle je preneta u Sredozemlje gde se odomaćila prvenstveno zbog svog lepog cveta, opojnog mirisa.
Ova biljka iz porodice Mimosaceae ima stablo sa dobro razvijenom krošnjom koje raste i do 14 metara u visinu. Listovi su dvostruko perasti, dok na svakom od tih "pera" ima od 20-40 listića tzv. iglica koji deluju paperjasto i lagano. Obično cveta od januara do marta mada se dešava da na osojnoj strani procveta i ranije. Cvetovi su grupisani u omanje bukete u kojima može biti i do 30-ak pojedinačnih cvetova.
Razmnožava se uglavnom kalemljenjem ali i iz semena koje se nalazi u dugim, glatkim mahunama braon boje.
U Boki vlada mišljenje da će mimoza bolje cvetati ako se dobro zaliva ali i ako se rascvetale grane ne seku već kidaju.
Teško podnosi niske temperature pa ako je izložena temperaturi od 0 stepeni (ili nižoj), cvetovi potamne i uvenu. Ako je pak duže izložena temperaturi ispod -5�C velika je verovatnoća da će i sama biljka izmrznuti tj. uvenuti.
Zanimljivo je da su biljne sokove iz Acacia decurrens Aboridžini koristili u ishrani dok su je kolonisti dugo upotrebljavali kao sredstvo za štavljenje kože. To je i razlog zašto mimoza masovno uzgajala na plantažama u Australiji i Južnoj Americi.