Tog psihološkog terora je vazda bilo i biće...i uverena sam da su sada "novopečenim" šefovima,čak i odrešenije ruke,nego ikad...kad daju sebi za pravo da se ponašaju prema radnicima kao prema
robovima,da,bukvalno tako ih je jedan novopečeni nazvao baš danas,a klijentelu koju uslužuje on naziva
potrošnom robom a ljudi su u pitanju...jelte u oba slučaja.Al eto tako on ima povlašćenja da radi šta hoće,jer nisu bitne čak ni njegova stručnost ni kvalifikacije,nego stranačka pripadnost
.
Taj osmeh koji pominješ...ja mogu da vidim (a i ne moram) samo u slučaju kad se pojavi njegov nadređeni..il u najgorem slučaju..da sam pristala da imam bilo kakvo intimiziranje sa "novopečenim šefom"
,što mi ne pada na um ni u najgorem košmaru.
Ako je zloupotrebe nekad i bilo..ima je sve manje,jer su udesili tako,da radnik,čak i koji je bolestan jedva se odlučuje da uzme bolovanje,jer mu otkidaju od plate toliko,da mu se više isplati da radi bolestan,jer svakako nema toliku platu da pruži svojoj deci svakodnevne potrebštine,a ne tek ni slučajno neke luksuze.
Radnik koji ima 15.ooo mesečno,doživeo je da pored teškog posla i neadekvatnih uslova za rad,doživi da ga "novopečeni šef" podrugljivim tonom naziva i "socijalom" (a mislim da čak i socijala daje veća primanja) i da kaže sledeće:
"Ko vam je kriv,što ste izrađale toliku decu,neću valjda ja da ih hranim,i ovako vam i platu zarađujem!"Državna firma je u pitanju....
...i da dodam..sve su šanse da nadrljam,zbog ovog što pišem ovde...