Poklonite pesmu... - Strana 106
Strana 106 od 114 PrvaPrva ... 65696104105106107108 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,576 do 1,590 od ukupno 1704
  1. #1576

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zvezde crtaju cudan krug oko mene
    i pricaju jos cudniju pricu...
    Kazu,nema slucaja u ovom beskraju
    svako zasto,ima svoje zato.
    Kako da im verujem,
    kad je toliko pitanja bez odgovora?!
    Ili sam ja samo zalutala
    na neki drugi Mlecni Put
    u kome se ne prepoznajem.
    Mozda ti,koji znas sva sazvezdja
    mozes da mi posaljes neko zrnce divne nebeske prasine
    da se pronadjem
    Prasina...
    Mozda je tu odgovor?
    Bacih je onomad i verovatno mi je zavrsila u oku,
    ali osecam,i tako slepa
    da zelim da budem Pangu u zenskom obliku
    da ispunim prostor u vremenu,izmedju zemlje i neba
    Zelim da moja glava stvori
    beskrajno lepe otoke sa pitkom vodom,
    da moja stopala od celog univerzuma
    nacine jednu dugu...
    Zelim moju dusu u zrnce kosmicke prasine smestiti
    i da je neke svemirske kise
    do necijeg oka odnesu
    i u njemu zacakle...
    Za sve su krive zvezde,koje cudnu pricu pricaju...

    T.Music

  2. #1577

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ŠETAČI

    Provalija
    Tišina
    Na rubu ponora
    kolona
    Pogrbljeni gacaju
    oprezno ljudi
    blatom nedira
    Broje korake-odjeke
    svog stremljenja
    Izvežbani šetači
    na limbusu vremena

    Bezdan
    Tmina
    Mrtvovidice zure
    u njih sećanja
    Tragedije izabrane
    vedro iščekivanje
    duše je let dar
    za posvećene

    Ponekad
    od smeha umorni
    tuže nad braćom
    probuđeni
    Gle kad uminu
    glasovi šta pečali
    Kao da vetar
    prslinama struji

    Jecaju
    okamenotine namisli
    Grobovi živi
    Na rubu ponora
    korak
    do beskraja
    šetači plaču
    nad samima sobom
    Kojima pod dugom
    suze navru
    naći će svoje oči

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #1578

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Uvicu se u bele carsafe.
    Samo ovlaz,ogrnucu se
    golih ramena, bosa
    plesacu.
    Hoce li ostati tajna ako pevusim
    i probudim dan?
    Smem li danas da ne skupljam lisce,
    ne budem sizika,
    ne diram bele plahte?
    A ti zapamti sve reci koje su ti se iskrale
    i isto ih tako redjaj u niz svaki dan
    do kraja zivota.
    I cesljaj me dugo
    isto tako
    i isto me gledaj .
    I smej se.
    Smeh tvoj,
    nezna muzika za moj glasni svet.
    Cista klasika.
    Otmena.
    Daleko od bezobrazluka i roka
    obecava mir.
    Slikaj me.
    Poljubi me.
    Pisi
    vrhovima prstiju
    po mojim ledjima
    one reci...samo nase...
    Evo zmurim ,
    pricaj mi opet onu pricu,
    znas onu o trenutku
    kada si me video prvi put...
    I opet.
    Ne, ne moze mi dosaditi!
    Ja sam zena...
    Pricaj mi,kako si se od svih prelepih, belih,
    kamenih statua Grckih Bogova
    pretvorio u krv i meso
    i bio toliko ljubazan i hrabar
    da me nazoves svojom
    i oslobodis...

    annasa2n
    Poruku je izmenio Cecara, 13.02.2012 u 09:10

  4. #1579

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ILUZIJA

    Prašinu tvog glasa
    oblepili mi snovi

    Nemirnim prstima čežnje
    nacrtah ti usne

    Neznanim plavim tminama
    dušinih skrivenih bezdana
    zasjaše tvoje oči

    Puti izmaštane ti gradinar
    sufler mi je vazduh lakomi

    šnjuvam prazninu pomno
    ljubomorno

    Treperiš - lik meseca
    svetli u vodi sanja

    Kako lepa si
    mijazmo nada ugnjilelih

    Iluzijo poimaj me
    poimaj i ispričaj
    praznoslovi zabludelom meni

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #1580

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    posvećujem onima koji nisu sa nama...


    Nebrojeni u nama žive,
    Ako mislim ili osećam, ne znam
    Ko je taj što misli ili oseća.
    Ja sam samo mesto
    Gde se misli ili oseća.


    Imam više od jedne duše.
    u meni je više ja od ovog jednog mene.
    Ipak postojim
    prema svima ravnodušan.
    Sve ih ućutkam: govorim ja.


    Unakrsni impulsi
    Svega sto osećam il ne osećam
    Bore se u ovom meni koji sam.
    Ali ja pažnju ne obraćam. Ne diktiraju ništa
    Onom meni koga znam: pišem sam.

    Fernando Persoa
    Poruku je izmenio Cecara, 16.02.2012 u 09:37 Razlog: boja

  6. #1581

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Čekaj me - Konstantin Simonov

    Čekaj me, i ja cu doći,
    samo me čekaj dugo.
    Čekaj me i kada žute kiše
    noći ispune tugom.
    Čekaj me i kada vrućine zapeku,
    i kada mećava briše,
    čekaj i kada druge nitko
    ne bude čekao više.
    Čekaj i kada čekanje dojadi
    svakome koji čeka.

    Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
    Ne slušaj kad ti kažu
    kako je vreme da se zaboraviš
    i da te nade lažu.
    Nek poveruju i sin i mati
    da više ne postojim,
    neka se tako umore čekati
    i svi drugovi moji,
    i gorko vino za moju dušu
    nek piju kod ognjišta.
    Čekaj i nemoj sesti s njima,
    i nemoj piti ništa.

    Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
    sve smrti me ubit neće.
    Nek kaže tko me čekao nije
    Taj je imao sreće!
    Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
    niti će znati drugi
    da si me spasila ti jedina
    čekanjem svojim dugim.
    Nas dvoje samo znat će mo kako
    preživjeh vatru kletu -
    naprosto, ti si čekati znala
    kao nitko na svetu...
    Nikad ne reci nikad !

  7. #1582

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    KRV I PIJANSTVO

    Zahvatam
    neobuzdanu prazninu
    čašom gole žudnje

    U jari čežnje mi tvoren
    znoji se lik

    Dlanovi žedni piju kapi znoja
    i linije mog bivstvovanja
    mirišu po tebi

    Nazdravljam ti čašom vina
    izmaštana-stvarna

    U stezi strasti providna
    pršte forma

    Krhkotine stakla
    i zajapureno
    lice oslobođenog vina

    s nevidnim
    ratničkim bojama moje krvi

    padoše
    na podatnu belinu papira

    A on sve što ga takne
    pretvara u reč

    Zato ova srča reči vonja
    na pijanstvo i krv

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  8. #1583

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Da bih rekao što želim


    Da bih rekao što želim dosta je jedna riječ,
    ali tu su i ostale da bi nastanile tišinu.
    Da bih rekao što želim dosta je jedna ruža,
    jedan plamen za moje vlažne prste.
    Nedostaju mi ruke, nedostaje mi žito i zubi
    da bih te primio i da bih te zaboravio.
    Vjetar podiže iz pijeska moje ime
    i ono kaplje na mene poput žedne kiše.
    Postoje dani u kojima je sve zapisano,
    postoje godine i prazno lišće jeseni.
    O tebi znam samo da si bila,samo da živiš,
    i pamtim samo ono čega se ti ne sjećaš.
    Naga, ti se stidiš svoje sanjive nježnosti
    kao stablo koje vjetar pokriva lišćem.
    Daleko je djetinjstvo koje zaboravljam
    ti ostavljaš svoj život kao da ti ne pripada.
    I sada sniježi po njemu gusta kiša i ja koji stojim
    kraj prozora nekog vlaka koji bez mene odlazi.
    Da bih rekao što mi nedostaje, izmišljam riječi
    kao što su: nekad, i zauvijek, i nikada više.

    Z.Golob
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  9. #1584

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    DECEMBAR

    Bljuzgavicom
    okopnele mi nežnosti
    nečija gola stopala radosti
    razdragano šljapkaju

    Kao novorođenče
    tanane ruke drže meko
    knjigu pesama

    milo i toplo

    Pada sneg
    nevešto
    navlači bele rukavice
    na reumatične prste sete

    Decembar
    Među brezama
    voleo bih da živim

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  10. #1585

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Rade Serbedzija - Popodnevna pjesma

    Upucujem ovu lijenu popodnevnu misao,
    njeznu i pohotnu
    u ono dvoriste u kojem sam vas gledao,
    draga susjedo
    Tisucu devetsto pedeset sedme godine
    Kada je bila jesen slicna ovoj
    I kada su jos u moj san udarali prozori
    Roditeljske kuce utopljene u sibenskoj jugovini
    U gradu koji je postajao moja bolnica
    A mojom napola razbudjenom glavom kolali prvi tramvaji
    plavi i uspavani
    Adresiram tamo ovu misao i kazem: steta
    Bili ste ljubavnica mog cimera od osam do jedanaest
    svakog jutra
    Kako ste se zvali Ema, Selma, Alma, Adela
    Da li je sto izmijenilo Vase lice, oci i trbuh
    A kako sam Vam zavidio vracajuci se iz setnje
    od osam do jedanest izjutra
    Uz cetvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom Pescenickom mljekarstvu
    Svim je bojama vec moj prvi studentski rujan dodavao
    malo crnog i malo tamnozelenog
    I danas Vam iskreno kazem: steta, steta
    Vise vjerojatno i niste za takva sta
    Ponovo ono dvoriste
    Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vas suprug odlazi
    Vi znaci danas dolazite jos ranije u moju sobu - oko pola sedam
    A ja bas izlazim - steta
    Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
    I ja bih Vam vjerojatno pruzio vise
    Ali ja idem u setnju
    I setao sam tako godinu i drugu
    I ne da Vam se hvalim - bilo je toga
    Kakve sve zemlje, pica, kakva mora, gdje sam sve bio
    Gdje sam sve ljubio i kakve zene
    Jer vama otvoreno mogu reci
    Kuda sam sve setao po kisi ujutro
    Nekakav vlak je istruo u crnom proljecu u Poljskoj, blizu Rusije
    Kakvu sam tamo zenu ostavljao, Isukrste
    I kakva je mene ostavljala na sjeveru
    Pijuci neko nerazgovjetno pice svog naroda
    Daleko, daleko, kao u snovima
    Opet netko ovdje u Zagrebu u Jurijevskoj
    Pa oci providne i dragocjene jedne Cehinje iz Brna
    Vozderkove
    Premjestene zauvijek u moju utrobu
    A takav snijeg i sve sto treba - bilo je, bilo
    Ali ono dvoriste u kojem sam Vas vidjao
    Izmedju dva neodredjena stabla crna od vlage one jeseni
    Vas tako obicnu i raskalasnu domacicu i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi
    U sezonama 1957,58 i sljedece
    steta, nepovratno steta

    Niceg nema, niceg nema od tebe, od mene
    Poruku je izmenio Cecara, 23.02.2012 u 07:19 Razlog: link

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  11. #1586

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    NAŠAO SAM JE U SNU

    Našao sam je u snu
    ustreptalu
    mednim usnama
    setno je šaputala
    tvoja sam Sofija

    Sad javlja se svake noći
    milje sveudilj
    govore njene oči

    Ali gubim je
    u lagumima košmara
    i budim se
    svetlogrožljiv
    u zdravilištu dana

    Čežnjive na grudima
    sklapam ruke i grem
    očiju otvorenih da tražim

    To biće što u snove mi
    nepostavne dohodi
    slutim
    svetom luta stvarna
    opipljiva

    I našao sam je
    Smešila se milo sa fotografije
    na mermernoj ploči


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  12. #1587

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Budim te...Željko Krznarić



    Budim te u tri ujutro
    samo da ti kažem koliko te volim ,
    jer ko zna
    hoće li biti vremena
    i hoću li moći to sve sutra da ti kažem ...

    Budim te u tri ujutro
    da ti vidim oči pospane,
    jer ko zna-
    ako me sutra nestane,
    pa onda da žalim
    što nisam poludeo,
    pa te u tri ujutro probudio,
    da ti u očima ostavim
    sve svoje što imam .

    Samo da ti kažem,
    mišu moj pospani:
    Kad poželiš nekome
    nešto lepo reći-
    ne čekaj sutra...
    Jer mnogi su tako zakasnili!
    Poruku je izmenio Cecara, 23.02.2012 u 07:17 Razlog: bold

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  13. #1588

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    I kada mi dušu sruše,
    što ni u snu lako nije,
    moje će me staro srce
    još da grije,
    još da grije.
    Enes Kisevic

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  14. #1589

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Biti nekome potreban ... mozda je to sreca ?

    Naci svoju svrhu da smo nekom sve .
    I pocetak i oslonac .
    I cvrsta ruka koja vodi prve korake , i pogled koji govori sta se sme , a sta ce da boli ...

    Mozda su sva lutanja bila samo potraga za sidrom , za necim sto ce da nas veze za tlo , ma kako
    zudeli za letenjem ...

    Mozda .

    Rumeno sunce se spremalo da ode na pocinak , tamo negde , daleko iza mojih ledja .
    A ispred mene se smirio Dunav , kao veran i drag prijatelj osluskuje moje misli .
    Sreca ?

    Sreca je u svakom trenutku .
    Ako taj trenutak ume da se zivi ...

    Sreca je u ljudima oko nas .
    Mada , cesto se i tuga na istom izvoru krije ...

    Na kraju , na nama je .

    Sreca je izbor .

    A ja sam svakog dana svoga zivota odabirao da ostanem srecan .

    Sreca je imati ovakvog prijatelja , tihog , vernog , kao sto Dunav ume da bude tih i veran ...
    Spustio sam misli niz tok reke , kao poruku u boci .
    Mozda je neko negde i odgonetne .
    I seti me se .

    Mora biti da neko jos negde , tamo daleko i nizvodno , sedi na obali reke .
    I bas ovako kao ja , spusta svoje misli o sreci u ovu bistru vodu .

    Ako je tako , dobro je .

    Jos neko je shvatio da je srecan ...

    Dalibor Maksimovic

  15. #1590

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kad sam je drugi put video rekao sam:
    "Eno Moje Poezije kako prelazi ulicu."
    Obećala je da će doći ako bude lepo vreme.
    Brinuo sam o vremenu, pisao svim meteorološkim stanicama.
    Svim poštarima svim pesnicima a naročito sebi.
    Da se kiše zadrže u zabačenim krajevima.
    Bojao sam se da preko noći ne izbije rat,
    Jer na svašta su spremni oni koji hoće da ometu naš sastanak
    Sastanak na koji već kasni čitavu moju mladost.
    Te noći sam nekoliko vekova strepeo za tu ženu
    Tu ženu sa dve senke,
    Od kojih je jedna mračnija i nosi moje ime.
    Sad se čitav grad okreće za Mojom Poezijom
    Koju sam davno sreo na ulici i pitao:
    "Gospodjice osećam se kao stvar koju ste izgubili
    Da nisam možda ispao iz vaše tašne?"
    Ja sam njen lični pesnik kao što ona ima i lične ljubavnike.
    Volim je više no što mogu da izdržim,
    Više od mojih raširenih ruku,
    Mojih ljubavnih ruku punih žara punih magneta i ludila.
    Moj snu, kao asfalt izbušen njenim štiklama,
    Noći, za mene sve duža bačena izmedju nas,
    Ona mi celu krv nesrećnom ljubavlju zamenjuje.
    Moje su uši pune njenog karmina,
    Te providne te hladne uši to slatko u njima
    Kad se kao prozori zamagle od njenog daha.
    Kako je ona putovala pomerao se i centar sveta.
    Pomerala se njena soba koja ne izlazi iz moje glave
    Sumo vremena, sumo ničega, ljubavna sumo,
    Još ne prestaje da me boli uvo
    Koje mi je pre rodjenja otkinuo Van Gog
    To uvo što krvari putujući u ljubavnim kovertama.
    U staklenu zoru palu u prašinu,
    Plivao sam što dalje ka pustim mestima da bih slobodno jaukao.
    Ptico nataložena u grudima što ti ponestaje vazduha,
    Radnice popodne na tudjem balkonu,
    Već dvadeset godina moj pokojni otac ne popravlja telefon,
    Već dvadeset godina on je mrtav bez ikakvih isprava.
    O koliko ćemo užasno biti razdvojeni i paralelni,
    O koliko ćemo biti sami u svojim grobovima.
    Još oko nje oblećem kao noćni leptir oko sveće
    I visoke prozore spuštam pred njene noge.
    Moje srce me drži u zatvoru i vodi pred njenu kuću
    Gde su spuštene zavese nad mojom ljubavlju.
    Ta žena puna malih časovnika sa očima u mojoj glavi,
    Taj andjeo, isprljan suncem list vode, list vazduha,
    Ljubomorne zveri oru zemlju i same se zakopavaju.
    O sunce nadjeno medju otpacima...
    Zuje uporednici kao telegrafske žice,
    Prevrću se golubovi kao beli plakati u vazduhu,
    I mrtve ih krila godinama zadržavaju u visinama
    Kao što mene njena obećanja održavaju u životu.
    O siroče u srcu što ti brišem suze
    Moja nesrećna ljubavi razmeno djubreta
    Stidim se dok je ljubim kao da sam sve to izmislio.
    Kuća, ništavilo na svim prozorima,
    Sve je dignuto u vazduh.
    Samo se još nesrećni pesnici kurvinski bave nadom.

    " Kad sam je drugi put video"- Matija Beckovic
    Poruku je izmenio Cecara, 24.02.2012 u 15:11 Razlog: nema potrebe za slovima u boji

Strana 106 od 114 PrvaPrva ... 65696104105106107108 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •