Poklonite pesmu... - Strana 107
Strana 107 od 114 PrvaPrva ... 75797105106107108109 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,591 do 1,605 od ukupno 1704
  1. #1591

    Odgovor: Poklonite pesmu...


    SLAP


    Teče i teče, teče jedan slap;
    Što u njem znači moja mala kap?

    Gle, jedna duga u vodi se stvara,
    I sja i dršće u hiljadu šara.

    Taj san u slapu da bi mogo sjati,
    I moja kaplja pomaže ga tkati.

    (Dobriša Cesarić)
    Poruku je izmenio Cecara, 06.03.2012 u 07:34 Razlog: bold

  2. #1592

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    LJUBEĆI ŠTA LI TO UBIJAM
    ŠTA LI BUDIM

    Promočivi limbusi
    onog što bejah ja
    što beše ona

    U brazdu blizoće
    vetropirasto propupile
    dražesne kapi znoja

    Jedrih grudi nanižicom
    gustiram usnama drobnim
    krunim mekotu

    U pupak živi
    peska klepsidre
    poljupci laze

    Vavjekost ispiljena
    u žustrom volišanju
    uzjogunjenih trošnosti


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #1593

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    EPILOG - M.Beric

    Nisam li drugacije zamisljao ovu noc,
    purpurnu do zvijezda,
    biserno-hladnom sobicku bez zidova
    i dva malena svica utetovirana u tvoju kosu.
    Bit ce da jesam jer samo klovnovi znaju
    koliko je najcesce tuzno ono sto izaziva smijeh...

    A ja jos uvijek nosim one iste
    vagone neistovarene njeznosti ispod koze
    kao usnulu obalu vrele krvi
    u ocima koje su ponekad zelene.

    Na sto te nocas sjeca sve to?
    Dva svjetla u jednom mraku sta cine?
    More ili moru...
    Okean ili kap...
    Trijumpf ili elegiju...

    Znam,
    vrijeme je rastanka
    i svaka staza nekuda vodi...
    osim unatrag.
    A ja bih nocas upravo unatrag...

    Ti dobro znas, biseri u mom oku ne poticu od kapi
    vec od uplasenih svitaca koji ti vise ne pripadaju.
    Rukama sada gutam prazninu dok tisina postaje bodljikava,
    kao noc usamljenog vojnika.
    Prst sudbine... ili dva i po prsta sudbine?
    Dvije jednake zvijezde nisu li najudaljenije?
    U praskozorje kad nas vise ne bude
    ostace samo milion pahulja vrelog snjega na vrsku granate.

    I mjesec je svjestan da postoji jos samo dok pliva na povrsini vode,
    kao posljednji camac u posljednoj noci,
    a srebrni trak rijeke u njegovom oku je samo mac sudbine
    koja ga dijeli na pola.
    Zatvori vrata,
    iza crvene zavjese je i crvena svjetlost.
    manje crvena, a
    ja iza nje ucim da zaboravim.

    U svijetu slavuja i cvrcaka osim krvi postoji jos pjesma,
    nemoj nikad bar to da zaboravis,
    ostalo je uglavnom nevazno.

    Mali moj svicu, ciji mrak nocas cinis blagim.
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  4. #1594

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    U SNU ŽENE

    Potražih ženu u sebi
    Izaoblačnim koracima
    muškosti stenje
    zgnjecao sam

    Magma iz mene
    izliva se i hladi
    na srebrnkastoj
    mustri snatrenja
    u prepoznato obličje

    Sad veštastven
    postojim u ozbiljenom
    snu jedine žene vezan
    u pećini opsednutosti
    lancima želje

    Ne razaznajem vreme
    Osećam samo
    život mi kap po kap
    ugiba teme


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #1595

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Tvoja dusa suti i govori - Josip Pupacic


    Zbog tebe sam obolio u sebi
    gdje si ti
    I ne smijem te više vidjeti
    A gledao bih te
    do dna vremena
    koje činiš trenutkom
    trenutkom što je vječnost po tebi
    Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
    po kojima lutam u tvome odsustvu
    Nemoj da te vidim
    Hocu da te naselim živim sobom
    i da prestanem izvan sebe ići tvojim životom
    Zbog tebe sam obolio u sebi
    gdje si ti
    I ne smijem te više vidjeti
    A gledao bih te
    do dna vremena
    koje činiš trenutkom
    trenutkom što je vječnost po tebi
    Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
    po kojima lutam u tvome odsustvu
    Prije nego iz mene moju svijest izvedeš
    daj da te spoznam kao istinu
    Prije nego neznano odšumi moj sluh
    da te čujem
    kao glas koji me na svijet dozvao
    I prije nego utopim te u svoj vid
    da te vidim
    kao svjetlo koje ostaje u sebi
    Tražiti te ne znači živjeti
    vec slijep moliti gluhe ove predjele
    da se tobom napune
    Vidjeti te ne znači umirati
    vec hrvati se sa sjenama mutnoga sna
    u kome ti isčezavaš
    Imati te ne znači hraniti se
    vec gladnim grlom tamaniti voće
    i žednim grudima presušivati izvore
    Izgubiti te ne znači osiromašiti
    vec bojati se pustoši
    i naslućivati bijedu
    koju za sobom ostavljaš.
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  6. #1596

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    VEČNOST

    Neko je napisao
    Put u pakao posut je cvećem
    Noćas je snonevidan
    ječanje tišine slušao
    začudo lako je bilo tegobno
    poniranje u sebe

    Probudio se znajući
    ovo je jedan od onih dana
    kada sve može da učini
    čak da nestane
    i da se ponovo kroz neiskaz
    vremena pojavi ili već
    sutra u nečijem dnevanju
    opipljiv kao šašoljeća žud

    Dužnicima je sve oprostio
    neće da ustane ne sme
    da usni jer ovo je čas
    kada živi u svim svetovima
    svih doba i nije važno
    je li na uzglavlju kreveta
    ili groba


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  7. #1597

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    U NOCI PUNOG MJESECA


    Nocas sam samo leptir
    koji u mljecnom putu tvoje kose
    glumi medonosni cvijet.
    I malo mi je ove moje prasume
    u kojoj poput nacetog vrganja
    starim u svjetlosti.

    Samog me nema
    pa mi se i sjenka uvukla u kamen
    po kojoj gmize mjesecina,
    poput miholjskog gustera
    umanjena za najveci dio mene,
    koji sada negdje s tobom suska
    po bojama jeseni koja se razliva.

    Noc je punog mjeseca,
    moja mjeseceva djevojcice,
    pa te ne trazim pod desnim kapkom
    gdje povremeno stanujes
    i gdje ti je krevet i nocno ogledalo
    i duguljasta lampa koju palis pogledom..
    nego u krugu sto spaja dvije delte...
    Trazim te,
    dok se onaj lopov u grudima
    koji otkljucava brave koje je vec jednom otkljucao,
    divi svojim madjionicarskim rukama
    u kojima se kalauz zacas pretvara u ruzu.

    Cvrkucu zvijezde u rasparanom sutonu
    nad premijerom pozorista iluzija.

    Obuci se,
    kad sjenke prerastu prazninu
    sa pristojne udaljenosti ce mjesec da izviri iza oblaka
    da doceka moj znak.

    Jer najjace svjetlo se ipak krije u mraku...

    Oprosti
    jos samo...
    jos samo da u bunar zelja ubacim ovaj zamotuljak od stihova.
    Miladin Beric
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  8. #1598

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Путник

    Ја сам тај путник што је кренуо
    У предисконско прво свитање,
    За путем увек пут променуо
    Међ звездама кроз вечно скитање.

    У смрт и живот, трен и трајање,
    Из облика у облик ходећи,
    Вечити покрет кад и стајање,
    И увек нов у новој одећи.

    У олуј сунца и у мракове,
    Као Реч чиста некад бачена,
    Свих праоблика носећ знакове:
    С краја до на крај нит провлачена.

    Сејач и семе, реч и обличје,
    Од прапочетка исто начело;
    Закона истих хладно заточје -
    И једно у свем што се зачело.

    Али у патњи вечних промена,
    Свемоћни! дух мој сада вапије
    За првим јутром тим без помена,
    За чистим прагом прве капије.

    Прођох све своје страшне путање
    Звезде и мрава; с тобом ходећи,
    Сав круг обиђох; познах ћутање
    Ствари у њиној сјајној одећи.

    Сад опет куцам на тим вратима
    Са којих пођох; опет вапијем,
    Клица живота неповратима,
    На првом врелу да се напијем!

    Да стрела с другог копна бачена,
    Ко зна за коју коб изливена,
    Врати се с овог пута смрачена -
    Свом стрелцу ком и не зна имена.

    Jovan Dučić
    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti

  9. #1599

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Mit o ptici

    Prvi deo

    I

    Ko u ramenima oseća zemljinu težinu,
    kao prikriven bol,
    pripada potomstvu onih što su u drevna vremena
    znali za veštinu lebdenja:

    onoj potpuno drukčijoj vrsti naših predaka,
    ne ovih što nas dosežu krvlju iznutra,
    već nekih prozračnih, što nas dotiču samo spolja,
    usnama zlatnim kao večnost.

    To je taj rodoslov od koga smo nasledili
    neizlečivo mučenje da mislimo.
    I u amanet dobili zenicu što ne sabira
    i ne odašilje utiske,
    nego je čulo sa iskustvima jednog sutra.

    Jedno je gledati vidom. Drugo je videti vid.
    Poruku je izmenio Cecara, 28.03.2012 u 21:22 Razlog: bold
    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti

  10. #1600

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Pretnja

    To je ljubav.
    Pokušaću da se sakrijem ili pobegnem.
    Rastu zidovi njene tamnice,
    kao u strašnom snu.
    Lepa maska se promenila,
    ali kao i uvek,
    jednistvena je.
    Čemu moji talismani:
    bavljenje književnošću,
    nepouzdana erudicija,
    učenje reči koje je koristio
    oštri sever da opeva svoja mora
    i svoje mačeve, vedrina prijateljstva,
    galerije Biblioteke,
    obične stvari, navike,
    mlada ljubav moje majke,
    ratničke sene predaka,
    bezvremena noć,
    ukus sna?
    Biti s tobom
    ili ne biti s tobom je mera moga vremena.
    Već se vrč razbija na izvoru,
    već čovek ustaje na cvrkut ptice,
    potamneli su oni koji gledaju s prozora,
    ali tama nije donela spokoj.
    To je, već znam, ljubav:
    nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas,
    čekanje i sećanje,
    užas življenja u budućnosti.
    To je ljubav sa svojim mitologijama,
    sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama.
    Ima jedan ulični ugao
    kojim se ne usuđujem proći.
    Vojske me već opkoljavaju, horde.
    (Ova soba je nestvarna; ona je nije vidjela.)
    Ime jedne žene me odaje.
    Boli me jedna žena svuda po telu.

    Jorge Luis Borges
    neunistiva zlojebaba!

  11. #1601

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    PUTNIKU KOJI DOLAZI U SMEDEREVO

    Kad dolaziš
    putniče gradu priđi
    s reke zidine i kule
    tvrđave razrušene gledaj
    ne miriši vodu
    ne obziri se na kranove
    bogomoljke što proždiru
    utrobe lenjih šlepera

    Zlatno jaje
    iz kog se vasceli
    ispilio svet promoliće se
    iz tvojih grudi

    Na groblju
    starom u hram uziđi
    za žitelje ovdašnje
    pomoli se prođi kroz grad
    raskrčene pomiluj vinograde idi
    i ne vraćaj se još te molim
    pred Tvorcem neku suzu
    pusti za njega


    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  12. #1602

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Carolija zaborava - Irena Vrkljan

    U ovom prostoru
    omedjanom stablima mog razuma,
    u ovom prostoru bez sredista svjetla,
    bez okusa, bez glasova,
    u ovom sjecanju,
    zatvorenom u tamni obruc tijela,
    u ovoj boli
    u ljubavi nepravednoj,
    u ljubavi
    ja dozivam lice
    koje sam posjedovala jucer,
    ja dozivam noc.
    U ovaj sat neponovljen,
    u ovaj dan neotrovan
    blizinom vremena,
    u strahu prisutnom medju oblicima,
    u ovaj moj plac
    neka iz mahovine izidju sve kosute
    i poloze moje tijelo
    na zle i visoke borove,
    danas,
    na dan neprolazne osvete,
    neka umorne zene
    svezu moja stopala
    i zapale sve ladje,
    snene pod lukom mog vrata. Ja zovem.
    Neka dodje velika tisina,
    neka dodje velika tisina,
    neka se rijeke udalje od obala
    i tijelo neka napusti
    dubinu vlastite krvi,
    jer ja vise ne poznajem
    granicu svog krika,
    ne vidim vise daljinu izmedju dva neba,
    ne osjecam krv
    U ovaj suton
    sastavljen od dva oblika patnje,
    u ovu plahost
    koju nose stupovi
    lagani od nevinosti ljeta,
    u ovaj san
    ja dozivam rijeci
    nage i bez uspomena,
    ja dozivam agoniju
    hladniju od snijega.
    U disanju moje koze,
    u ove plohe tuge,
    u ovu tamu,
    ja zovem vjetar
    koji brise obrise gorkih planina,
    vjetar zaborava
    ja dozivam pcele,
    da lancima bez zvukova
    zarobe tu travu
    taj plamen
    na tvom imenu.
    Ja zovem.
    Neka se mora preliju
    u presusen izvor zemlje
    i zaustave krv
    koja me napusta,
    neka se moja zaljubljenost
    pretvori u osamljene perivoje,
    moj osmijeh otudji od sunca,
    neka ostrice izrasle u dodiru nase sutnje
    prodru kroz ovaj plemenit okus smrti.
    Nadjite me,
    vezite me,
    spalite moje sjecanje,
    zakopajte moje sunce
    u jezgro najtamnijeg korijenja,
    otvorite moje dlanove od soli
    i oduzmite mi taj lik
    koji i sljunak pretvara u ljubav.
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  13. #1603

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ČINI MI SE

    Treba mi neko da sa mnom živi u kutiji,
    neko ko nije niko,
    neko ko pali insens,
    zatim čisti svakodnevnu pozornicu
    (ali ne veruje u rituale),
    neko ko udiše vazduh i zatim ga
    drži u plućima... u stvari,

    Ne treba mi niko
    ....

    Treba mi neko ko voli decu
    neko ko pravi umetnost,
    ali za nju - nema uvek vremena...
    neko ko se budi posle podne i pali džoint,
    ko roni na dubinu od 1 000 metara
    i tu ajkuli glanca zube,
    ali ko ni mrava zgazio ne bi,
    treba mi neko ko poznaje bolnice,
    ko pravi stolice, ko tuca anđele,
    ko sa đavolom tikve sadi, u stvari,

    Ne treba mi niko
    ....

    Treba mi neko nežan kao meko
    praskozorje, tvrd kao stena Gibraltar,
    razuzdan i veseo, težak i glomazan kao ormar,
    neko ko jede slatko od ruže, rahat-lokum
    ko me pred zoru sastavlja
    i rastavlja kao sat,
    neko ko hoda kao mačka i otvara
    žute zenice u ponoć,
    neko ko ne kaže ništa
    čak ko ne postoji, u stvari i zaista,

    Niko mi ne treba

    Treba mi kamikaza uzdignutih krila,
    neko ko poklanja cvet,
    ko ne mrzi svet
    i ko se smeje smrti u lice...
    Neko ko plače usred autobusa...
    na sredini koncerta
    na polovini razgovora i dok seče luk,
    Treba mi neko koga nisam srela,
    zavela, ponela, omela, obezglavila,
    navela, zanela, ranila...
    Treba mi neko ko laje na mesec – u stvari,

    Ne treba mi niko

    Treba mi neko ko pravi muziku,
    ko pravi sranja, ko donosi odluke,
    neko ko kopa u rudniku, ko radi u banci,
    ko čisti slivnik, spava na kiši,
    ko glanca kavez u zoološkom vrtu,
    neko ko guta asid, predaje etiku,
    pegla veš, razmišlja o sutonu,
    pronalazi vakcinu protiv SIDE, dosade,
    neko ko je završio sa meditacijom
    i izašao iz neuroze,
    neko iz pećine, iz loše porodice,
    neki prosjak koji voli da se smeje,
    princ koji krade vazduh iz nozdrve,
    orgazam iz pete, koji trebi vaške iz kose,
    knjige iz biblioteke,
    ko snima film o beskrajnim oblacima
    i napuklim ogledalima, ikona mudrosti
    i ludosti, znanja i neznanja,
    u stvari

    Ne treba mi niko
    kome mnogo trebam...

    Treba mi neko ko čisti cipele,
    seče nokte, slaže posuđe,
    posmatra planete, voli nauku,
    ima svoje mišljenje, ne gaji predrasude,
    ko nema kičmu ali ima auru na mestu
    gde hoda uspravno... u stvari,

    Ne treba mi niko

    Treba mi neko ko razmišlja u bojama,
    ko oseća prstima i ko sanja budan,
    treba mi neko vešt,
    a nesiguran poput akrobate,
    učitelj džiu-džica na električnoj stolici
    punoj vate,
    magnetna plazma u bolnici,
    krvno zrnce u plaštu sena,
    perverzna princeza na zrnu graška,
    ulični diler sa dosta praška,
    pustinjski vetar bez jednog daška,
    u stvari... u stvari,

    Niko mi ne treba...

    niko baš toliko, toliko
    toliko
    kao
    Ti...

    Nina Živančević
    Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
    kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?

  14. #1604

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    OTELOVLJENJE SNA

    Otelovljenje sna
    misli
    maštarija to biće
    te oči
    kao da gleda me
    preda mnom stoji
    duša moja nostalgična

    Mukotečevinu
    zagrlih drhturavo

    Kao večernje rumenilo
    nasušne topline
    dohodim u baštu
    njene nutrine
    Oslušnite
    otvaraju se ladoleži
    zapretenih lepota

    Žudnja neućutljiva
    mnome drumari
    i ja bih da upijem
    među rebra vratim
    deo odlutali

    Zosim Popac
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  15. #1605

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    KISA


    Ti kisu volis, evo kisa pada.
    Ne cini li ti se, blage uspavanke
    Sto bi ih s najdrazih usta hteo cuti,
    Glasovi o kojim uvek sa zudnjom snevas
    Po svoj vasioni da su razasuti?.

    Ne cini li ti se da najsladji snovi
    U suze teku pretvoreni mnoge
    Ne cini li ti se, negde, kao plima
    Necija neznost prema tebi raste,
    I prosipa se tu, pred tvoje noge?
    Ne cini li ti se neko tiho zove:
    "Dodji k meni, dodji, dodji".

    Ne cini li ti se da govore kapi,
    Da odjekuju svi prostori suri:
    Pozuri k meni, pozuri, pozuri.
    Ne cini li ti se bezbroj nekih grla
    Necijim mekim glasom umiljatim
    Da ti govori
    Patim, patim, patim.

    Ne cini li ti se pljusak milovanja
    O kom se u najtisim casovima sanja
    Da lije sa svih grana i oluka,
    Buja po gradskim plocnicima golim,
    I da glas neki toploga prizvuka
    Sumori odasvud
    Volim, Volim, Volim.

    Ne cini li ti se u naletu jacem
    Neko, ko dugo je suze uzdrzavo,
    Da sad ih lije i bolje mu biva?
    Ne cini li ti se, odasvud se sliva
    Odasvud roni
    Placem, placem, placem.

    Ne cini li ti se, mada sunca nema
    Lepota neka kako svice svuda
    O kojoj si sanjao od postanja?
    Ne cini li ti se da govore kapi
    Da cujes iz njih topla obecanja:
    Dogodice se
    Cuda, cuda, cuda.

    D.Maksimovic
    Poruku je izmenio Cecara, 10.04.2012 u 21:07 Razlog: boja
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

Strana 107 od 114 PrvaPrva ... 75797105106107108109 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •