Poklonite pesmu... - Strana 10
Strana 10 od 114 PrvaPrva ... 891011122060110 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 136 do 150 od ukupno 1704
  1. #136

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    POSLE LJUBAVI


    Opraštamo se,
    opraštamo se i strašno dugim nogama
    odlazimo u svet.

    Ti u svoju mladost
    onuda iza fabrika,
    iza pristaništa
    i mosta,
    niz raskršca koja se razilaze kao posvadani ljudi.

    Ja u svoju mladost
    onuda uz prugu,
    gde trava ima ukus vode,
    peska
    i sunca.

    Nikad više necemo sedeti u istoj klupi
    ni jedno od drugog prepisivati zadatke,
    ni deliti užinu na odmoru.
    Nikada se više necu smejati tvojim olinjalim lutkama
    ni ti mom neukrocenom žvrku na temenu
    za koji su me vecito cupkali
    oni što sede iza nas.
    Nije ovo više završena samo jedna školska godina.
    Kažu:
    gotovo je detinjstvo.
    Jedno veliko detinjstvo danas je gotovo.

    Kažu,
    i svi su zajedno radosni
    i kotrljaju se niz stepenice kao šaka prosutih klikera,
    i svi su smešni od zadovoljstva
    kao plastelinske figure,
    i svi su šareni i cudni
    kao grad za vreme velikih praznika.

    Samo ja znam:
    nikada više,
    nikada više,
    necemo se uhvatiti za ruke
    ni hodati od ugla do ugla
    i pokušavati uzalud da se setimo dok cutimo
    necega vrlo važnog,
    necega toliko ogromno važnog
    cega se razdvojeni nikada više necemo moci setiti.



    Miroslav Antic
    Poruku je izmenio SQUAW, 01.05.2007 u 09:27 Razlog: dodat autor
    Ljudi mogu da oproste sve osim iskrenosti !!!

  2. #137

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Malo sećanja na M. Antića

    OPOMENA


    Važno je, možda, i to da znamo:
    covek je željan tek ako želi.

    I ako sebe celog damo,
    tek tada i možemo biti celi.

    Saznacemo tek ako kažemo
    reci iskrene, istovetne.

    I samo onda kad i mi tražimo,
    moci ce neko i nas da sretne.

    Ljudi mogu da oproste sve osim iskrenosti !!!

  3. #138

    Odgovor: Čarolija zaborava

    TRAZIM TE

    Trazim te na oronulim plocnicima grada
    U crvenim, sramnim ulicama
    skrivenim od oka slucajnog prolaznika
    Tamo gdje je granica izmedju
    vulgarnosti i svakodnevnice mala
    Gdje izgubljene djevojke nude
    kratkotrajna zadovoljstva
    Dovoljna da tek na prvi pogled
    Zadovolje zudnju za ljubavlju
    I bolesnu ovisnost o nekoj nepostojecoj sreci
    Tek na tren
    Onoga trena kada nastavis dalje
    Osjecaj se vraca
    Ali sad jos puno zesci
    I spoznaja da si sam obavija tvoj razum,
    Mracna zavijesa,
    Spusta se na podijum zivota
    Ironija preuzima dirigentsku palicu
    I glava ti je sve teza,
    Klati se na vjetru.

    Trazim te u pogledu prolaznika
    Koji pokusava pobijeci od kise
    Ali on me ne vidi
    Trazi zaklon u nepreglednom kaosu
    ovoga grad i ne mari za nekog poput mene
    Mokar do koze trci kroz lokve
    Ne znajuci da svaka od njih
    skriva rupu
    koja ceka upravo njega,
    savrsenu zrtvu u svom neznanju

    Trazim te u nepreglednim kolonama auta
    Dok prelazim sklizavu cestu
    Trazim tvoju reflekciju u retrovizoru
    Ali gledaju me hladne i nepoznate oci
    Umorne od cekanja
    Sivila dana
    Znam da te vise necu naci
    I svejedno mi je.
    Zaista..

    By Bruna
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  4. #139

    Odgovor: Čarolija zaborava

    zvuk gitare i tihi jecaj djeteta u meni...

    dugi pogled.., hladne ruke i moje srce usamljeno trazi svoj let...

    dali ce ga naci moj duh? , dali ce suze pokazati da je sada dosao mir?, moj mir...

    crvene usne i tihi glas, uzbudeni pogled u njegovom oku , ...ja se smijesim....

    ko li ce me uhvatiti dok padam? , hoce li mi ptice dati svoje gnjezdo??

    ili ce mi on dati svoj bogati kutak pun latica ruza???...

    moj je let iznad mora i zvuk cujem iz daljine , miris doma, miris njegov ...

    i ja se smijesim .....

    tiho ponavljam molitve i obecanja i nijedno mi se nece ispuniti, jer tako mi je sudeno....

    ionako se smijesim ...

    jer sam nasla moj mir.....

    Natalija D.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  5. #140

    Odgovor: Čarolija postojanja

    Nesto se desava, unutra, duboko, skuplja se
    kao grc,steze i boli ..
    Lagano, pa sve jace ... Osjecam ... klizi mi iz prstiju, osjecam ...
    Umirem ... gasim se, poput sjaja zvijezdice u svitanju dana ...
    pozornica. Veceras nastupa tama.
    Tuga, vjerna joj publika..
    Svjetlost... svjetlos je prolazna ...
    Vristim !
    Nitko vapaj ne cuje ..
    Boli ..
    Nema lijeka ...
    Znam. ......To je zivot ......


    by njezna
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  6. #141

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Charles Baudelaire
    HEMISFERA U KOSI

    Dopusti mi da udisem dugo, dugo,
    miris tvojih kosa,
    da uronim u njih svoje lice
    kao sto zedan uranja glavu u vodu izvora
    i da masem njima
    kao mirisljavom maramicom
    istresajuci iz njih uspomene.
    Kad bi samo mogla znati sta sve vidim
    sta sve osecam
    sta sve cujem u tvojim kosama
    moja dusa lebdi na mirisima
    kao sto dusa drugih lebdi na muzici.
    Tvoje kose kriju ceo jedan svet
    pun jedara i jarbola,
    u njima leze velika mora
    ciji me monsuni nose prema
    blazenim podnebljima
    gde je prostor plavetniji i dublji
    gde je vazduh mirisljav
    od plodova lisca i ljudske puti
    U okeanu tvojih kosa
    nazirem luku
    punu tuznih pesama
    krepkih ljudi
    svih nacija
    ladja svih oblika
    koje ocrtavaju svoju tananu slozenu arhitekturu
    na beskrajnom nebu
    gde pociva vecna toplota.
    U milovanju tvojih kosa
    ponovo nalazim malaksalu tugu
    dugih casova
    provedenih na divanu
    u kabini neke lepe ladje
    koju jedva primetno ljulja zanjihana voda bure
    izmedju saksija sa cvecem
    i praznih posuda iz kojih struji svezina
    u toplom domu tvojih kosa
    udisem miris duvana izmesan s' opijumom, secerom
    u noci tvojih kosa vidim
    blistavo plavetnilo tropskog neba.
    U maljavim pribezjima tvojih kosa
    opijam se mirisima sacinjenim od sumske smole, mosusa i kokosovog ulja.
    Dopusti mi da ujedam
    tvoje crne teske pletenice,
    Kada grickam tvoje gipke i nepokorne kose
    cini mi se da jedem uspomene...
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  7. #142

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ljubavi moja ne reci nista vise
    Ostavi nek padnu obe ove reci u cutanje
    Kao kamen dugo glacan izmedju dlanova mojih ruku
    Kao kamen hitar i kamen tezak
    I dubok svojim padom kroz nas zivot
    Dugim putovanjem i nista ne susrecuci do samo ponor
    Taj beskrajni put bez suma da trajanje
    I nespecavanje nikakve daleke vode radja uzas
    Nikakve povrsine dodirnute nikakvo odskakivanje od prepreka
    Nista do univerzum koji treba dostici i ja te uzeh za ruku
    Nikakav eho sve pada i uzalud sam culio uvo
    Nista cak ni uzdah ni sinkopa zvuka
    I ukoliko vise pada i prolazi kroz tminu
    Utoliko vrtoglavica raste i noc je sve brza
    Nista do samo zahuktali teret
    Neprimetna pesma izgubljena
    Izbegla lepota poneta i sudarena
    Vec mozda ili ne
    Ne jos ne ljubav
    Nista do samo nepodnosljivo odlaganje bez mere
    Smrvljavaju sigurnom uzasno podmetnutom
    Kamen ili srce stvar savrsena
    Jedna stvar dovrsena a ziva ipak
    Pa preko toga udaljuje se i manje je kamen
    O naopaki bunaru gde plen posle tame polece ko ptica
    Kamen ipak kao svi kamenovi
    Na kraju krajeva koji se zamara od svega
    I zavrsava time da bude samo grob
    Cuj cuj
    Izgleda da preko ograde bunarske
    Nece preci krik udar ili lom
    Vec nejasno i uzvitlano neodredjeno zastraseno
    Svetlucanje bledih i cistih dubina
    Slicno prividjenjima u detinjskim pricama
    Boja nas samih mozda za poslednji put
    I kao da je sve bilo iznenadno sve sto jos moze biti
    Doslo da nadje objasnjenje jer je neko
    Koga nisu videli da je usao podigao zavesu prozora
    A kamen tamo dole nastavlja do zvezdanih dubina
    Sad znam zasto sam rodjen na ovom svetu
    Pricace se moja istorija jednog dana i njenih hiljadu peripetija
    U stvari sve je to samo leprsava varka
    Venac od sarene hartije za jedno vece u siromasnoj kuci
    Sad znam zasto sam rodjen
    I kamen silazi dalje izmedu nebuloza
    Sta li je gore sta li je dole u tome donjem nebu
    Sve sto sam kazao sve sto sam ucinio sve sto sam izgledao da sam
    Lisce lisce koje umire i ne ostavlja drvetu do samo goli pokret svojih ruku
    Evo ispred mene velike istine zime
    Svaki covek ima sudbinu varnice
    Svaki covek je samo
    Vidjeni cvet a sta sam vise nego svaki covek
    Moja gordost je da sam voleo
    Nista drugo
    A kamen se zariva bez kraja u prasinu u prasinu planete
    U sustini sam samo malo vina prosutog a vino
    Svedoci o pijanstvu u rano bledo jutro
    Nista drugo
    Rodjen sam bio za te reci koje rekoh
    Ljubavi moja

    Louis Aragon
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  8. #143

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    NAJBOLJOJ DEVOJCI NA SVETU


    Beli golub je pao na tvoj krov
    Hteo je nocas da cujes moj zov,
    Da ti svojim prisustvom
    kaze da ti si u srcu mom.
    Golub ljubavi,....Golub mira,...
    Govori da u mome srcu muzika svira.
    Svira zbog tebe,
    I neizmerne zelje da te vidim.
    Ne, ja se toga ne stidim.
    Tesko je vreme za mene,
    Ali, znam, prebole bih sve uz tebe.
    Osecam,...da ti si moj spas,
    I shvatam, sve vise zelim nas.
    Zelim tebe pored sebe,
    Zelim da me volis,
    Zelim da te volim,...
    Zelim da me mazis,
    Da me od ovog surovog sveta pazis.
    Ali,da li je to u redu?
    Ne znas me ni stoti deo dana,
    A ja bih zeleo da tvoja dusa bude meni odana.
    Izvini,...o, oprosti meni,
    Ja samo ne mogu da zivim vise u seni...
    Seni ljubavi koja ceka,
    A tako,tako je daleka....



    Pozdrav od autora-Aca1983

  9. #144

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    OPOMENA

    Važno je, možda, i to da znamo:
    čovek je željan tek ako želi.
    I ako sebe celog damo,
    tek tada i možemo biti celi.

    Saznaćemo tek ako kažemo
    reči iskrene, istovetne.
    I samo onda kad i mi tražimo,
    moći će neko i nas da sretne.

    M.Antic
    Lako cu,ako je do mene.........

  10. #145

    Odgovor: Čarolija postojanja

    Ostali smo u oblacima nadanja ,
    nedovrsenih recenica.
    U beskrajnim hodnicima bez koraka,
    -zamisljeni u tisini.
    Izmedju prolaznosti i strpljenja
    u iscekivanju prvog koraka.

    Jos uvijek na istom mjestu,
    od straha da ne izgubimo i ovu
    beskrajnu tisinu.

    by Noela
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  11. #146

    Odgovor: Čarolija postojanja

    Kad vrijeme odnosi sve sto je lijepo
    A srce ranjeno vapi do neba,
    Trazim slamku nadohvat ruke
    Ona mi jedina ostaje i treba

    Na oprostaju nasem tek pogled u oci
    Ja nista vise od Tebe ne molim,
    A moje ce srce sapnuti tiho:
    Jos uvijek,jos uvijek Te volim

    Zivotna rijeka nek tece dalje
    Nek nosi sve sto nade na putu,
    I tad nemoj zavirit mi u dusu
    Da ne vidis ranu bolnu...ljutu

    I pocet cu zivot posve iznova
    Smijeskom pocinjat svaki novi dan,
    Ponavljat cu u sebi po stotinu puta:
    Ostat ces moj nedosanjani san!

    by enie
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  12. #147

    Odgovor: Čarolija zaborava

    Proslo je sve; i jedva dusu dirne secanja talas drag
    ko s veceri kad tihom vodom pirne
    daleki vetar blag.
    Proslo je sve sto bolelo me ikad!
    O, laz je da ne zaceli nikad
    rana i radosti trag.
    Bez nespokojstva, bez srdzbe, bez krika,
    secam se danas ja
    ljubavi nase, tvog smeha, tvog lika;
    a srce jedva zna
    za uzas dana, za besane noci,
    za kletve da se ziveti nece moci,
    za gorke snove bez sna.
    Kako se mirno pozdravljamo sada!
    Ni bol,ni gnev, ni strah.
    Proslo je sve.
    I samo katkad, kad mesecev takne me prah
    dusu mi talas jedan jedva dirne,
    ko tihu vodu u veceri mirne
    dalekog vetra dah.

    Massuka
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  13. #148

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Okean - Dis


    Plavo, zlatasto nebo,uronjeno u crno sazvežđe
    vekova, roje se pčele sumraka i popunjavaju prostor.
    korenjem vazduha struje žile svetlosti, iako je već
    uveliko sumrak nalegao nad vodom. Krotko mi boginjo
    pevaj nad ovom svetom vodom, ovde gde duša zamire tiho
    i raspline se od miline, od tvoje blizine, divni Orfeju,
    žalče, osećam u vetru glas tvoje da(v)našnje pesme,
    beli krinu mrkle noći, što sineš kad smrtni dah
    plime pline. To li je ta tamnica svemira, kneže,
    Taj okean,
    kojim si nam pokazao u kakav nas odvodiš beskraj,
    potonji vizantinče u crnoj i zlatnoj freskopisaniji,
    imenovanoj metaforički kao Vizantija. A onda
    odjednom zaćutiš, pa mi se od ucrvenjelih korala
    učini tvoje srce i onda dugo, dugo, odgonetam u tami,
    u tom vetrosnevu tišine, da li je potrebno više biti
    čovek ili biljka, ovde, da bih zaslužio raskoš tog
    rajskog snivanja. Izgube se tad i boje i odbegnu zvezde
    u maglu ovovremenog izbivanja, ali slika sačuvana
    u ramu večnosti, sa tvojim krupnim tamnim očima
    (ko sa Risimove slike)
    još dugo me prati, kad siđem nekad potonje, dole
    do obale mora, ne razaznavajući tvoj svetli duh
    od odbleska daleke munje,
    što sine pokatkad u kasno leto. Ne znam, ja sad odlazim
    kneže da popijem vino u tvoje ime, misleći još dugo
    na taj nevini pad u dubinu, u rodnicu svemira, u svetvar
    u(z)rastanja, vodu ukrotivu jedino u nama, pesnicima,
    zbogom pesniče, možda ću da spavam, dok i mene ne stigne
    taj Veliki Talas što smiruje i pokajava i najnemirnije
    duhove, zbogom kneže do tada...
    neunistiva zlojebaba!

  14. #149

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Tuzna pesma

    Rec Jedna I Kraj
    Bol, Gospodski Sjaj,
    Gazila Bih Duboku Reku,
    Samo Da Nadjem Zvezdu Neku
    Koja Na Tebe Podseca..

    Zid Izmedju Nas,
    Noc Pruza Mi Spas,
    Htela Bih Da Ti Zovem Ime,
    Plakala Bih Al Nemam Skime,
    Ubila Bih I Dosta S Time
    Znaj, Ipak Znaj Da..

    Tuzna Pesma Na Sto Nacina
    Svetom Putuje,
    Stara Slika Naseg vremena
    Jos Uvek Tuguje
    A Kisna Jutra Opet Pocinju
    Od Kad Sam Otisla
    Smejem Se A Suze naviru
    Kurva Sudbina..

    Neverne Bebe
    Poruku je izmenio SQUAW, 01.05.2007 u 09:38 Razlog: dodat autor

  15. #150

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nocas Te Tugujem

    Nocas Te Tugujem Najdraze Moje
    S Nekim Osecajem Daljine
    Jer, Nema Nikoga Ovde Pored Mene
    I Nitko Da Mi Skine
    Tu Suzu Sa Obraza..

    Nocas Te Tugujem..

    Nismo U Istom Gradu
    Al Zato Brojimo Iste Minute
    Samo Sto Usne Ne Ljube I Sute
    Samo Sto Oci Prosipaju Sjaj
    U Nekim Drugim Sobama
    Nekim Drugim Ljudima..

    Nisi Daleko..

    A Cini Mi Se Kao 100 Godina
    Svetlosti I Tame
    Kao Da Se Ljubav Tamo Topi
    Na Plamenu Svece..

    Zeljko Krznaric
    Poruku je izmenio SQUAW, 01.05.2007 u 09:39 Razlog: dodat autor

Strana 10 od 114 PrvaPrva ... 891011122060110 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •