Poklonite pesmu... - Strana 111
Strana 111 od 114 PrvaPrva ... 1161101109110111112113 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,651 do 1,665 od ukupno 1704
  1. #1651

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ljubav je svojevrsno društvo,
    Ne znam više hodati sam putovima,
    jer više ne mogu ići sam.
    Jedna me vidljiva misao tjera da hodam brže
    a vidim manje i da istodobno žarko žudim sve vidjeti.
    Čak i njezina odsutnost biva samnom,
    a ljubim je toliko da ne znam kako je žudjeti.

    Ne vidim li je, zamišljam je, i jak sam poput visokoh stabala,
    videći je, tresem se, i ne znam što se dogodi s onim
    sto ćutim, u njezinoj odsutnosti.
    Cijelim sam svojim bićem neka sila što me napušta,
    cijela me zbilja gleda kao suncokret s njezinim licem u
    središtu.


    (Fernando Pessoa)
    'Bolje citav zivot kao milioner, nego jedan dan kao siromah.'

  2. #1652

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Samo je san stvarnost
    Tu nema ni jučer, ni danas, ni sutra...
    Preostaje samo nada i očekivanje.

    Zbivanja su u mašti, a misli su snovi o snovima.
    Povijest je niz halucinacija, čovječanstvo živi u opsjenama,
    a pogiba sa laži na usnama.

    Kada umrem, htio bih da moje ime pripadne ne jednoj ulici ni nekoj zvijezdi,
    no radije jednoj lijepoj, velikoj, mirišljavoj ruži.
    Za mnom da zaplaču Marije, ali samo lijepe...
    i da se skupe esencije proliju u ljubavnu izgaranje nad lomačom tijela.
    Da smrt moja ne došavši prerano ni prekasno bude motiv za dublju,
    svečanu muziku energije koja pročišćuje.
    Jer patnja mora da je zaslužila jednu vječitu ljepotu.
    I sve ove riječi jednom nasumce bačene u vjetar, da se vrate drugi put,
    s dubljim stalnijim zvukom i čišćim značenjem,
    da se dogodi saznanje proljeća.

    Tin Ujevic
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  3. #1653

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Blaže Koneski - Majska noć

    Svu noć je sanjam. Budim se povremeno tek koliko da osetim da je zapravo nema, da je realnost nemilosrdno prosta i jasna. Nezaštićeno je moje srce u ovakvoj noći, razgoljeno za patnju. U snu ja sa njom razgovaram, prilazim joj, ne mogu da savladam prokletu granicu između nas - budim se - i osećam neizmernu tugu - teško mi se svila na levoj strani grudi. Ovo je majska, kišna noć. Sada se čuje glas ptice iz bašte. Poput suza kaplje ta pesma. Šapućem njeno ime, sam iznenađen koliko sam zanesen. Ali me samo užasna, potpuna samoća svojim beztelesnim dlanom dodiruje ove noći
    'Bolje citav zivot kao milioner, nego jedan dan kao siromah.'

  4. #1654

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Čežnja

    Sanjam da ćeš doći:
    jer mirišu noći, a drveće lista,
    i novo se cvece svakog jutra rodi;
    jer osmesi ljupki igraju po vodi,
    i proletnjim nebom sto od sreće blista;
    jer pune topole, i kao da hoće
    k nebu, pune tople, nabujale žudi;
    jer u duši bilja ljubav već se budi,
    i mirisnim snegom osulo se voće;
    jer zbog tebe čežnje u vazduhu plove;
    svu prirodu Gospod za tvoj doček kiti.
    Cveće, vode, magle, jablanovi viti,
    sve okolo mene čeka te i zove.
    Dođi! Snovi moji u gustome roju
    tebi lete. Dođi, bez tebe se pati!
    Dođi! Sve kraj mene osmeh ce ti dati
    i u svemu čežnju opazićeš moju.


    Desanka Maksimovic
    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti

  5. #1655

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    OPOMENA

    Čovječe
    Pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!
    Pusti da cijelog tebe prođe
    Blaga svjetlost zvijezda
    Da ni za čim ne zažališ
    Kad se budeš zadnjim pogledom
    Rastajao od zvijezda!
    Na svom koncu
    Mjesto u prah
    Pređi sav u zvijezde.

    Antun Branko Šimić

  6. #1656

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Boje


    Nije to bio zeleni sto
    i da jeste, zar je važno
    sada među hiljadama
    razmotanih sati,
    onog čega više nema.

    Uzaludno ti je da svratiš
    u svoju staru, dečiju sobu,
    tu sada leži, srećni
    prazni svet, koji ne možeš da
    obrišeš kao ni ostalu
    blaženu prašinu.

    Ako me pozoveš,
    doći ću da popijemo malo
    crne kafe sa mirisom vetra
    što je preuzeo poslove
    u gluvoj,
    zapuštenoj kuhinji.

    Prisustvo dana je iscrpljujuće
    dugo, dok prelistavamo
    po rečima koje bi se mogle
    reći, ali tako ih je malo
    bolje da se i ne izgovore.

    Od bespomoćne dece
    stasali smo u ogorčene ljude.
    ovakvi ne možemo
    niti šta početi ni završti,
    to je za neke druge.

    Zaključavaš vrata,
    rastajemo se na pragu,
    nismo se sreli,
    hladno je i sa juga…



    Gorica Margo Maldini
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  7. #1657

    Odgovor: Poklonite pesmu...


    Trudim se da ne zapazim
    ni jednu boru njegovog lica.
    Od umora koji je duboko
    zazidan u njegov hram,
    samo su ostali temelji,
    ni traga od zvonika.
    Tuzne su mu oci.
    Radost i sjaj su davno izbrisali
    samari sudbine.
    Skrivam pogled od njega
    da ne vidi kako zalim
    za onim mladim covekom
    kojeg sam u kapiji
    nase avlije cekala.
    U ciji sam zagrljaj
    duz cele ulice kao devojcica trcala,
    a on,umornih ruku do neba me vinuo.
    Bila sam slatki teret,
    koji se sa mnogo ljubavi nosi
    Njemu nisam nikada bila breme.
    Te jake ruke,danas su potrosene,grube,
    i na mestima na kojima su bili zuljevi
    sada su rane.
    Posmatram mu lice,istrazujem ga
    Gledam tu mapu puteve,jedne drzave,
    necijeg zivota.
    Pamtim svaku stazu,svaki puteljak,
    postavljeni znak.
    Svaka bora je dobro utaban drum
    Po jedna mudrost,misao,briga
    ljubav,zelja,dobrota,bes,tajna,dobro jutro,
    dobar dan i jedva docekana laku noc.
    Volim ga isto kao kad sam bila mala,
    sa istim nevinim,neiskvarenim decijim srcem,
    taj deo sam sacuvala za njega.
    Da nisam!Izdala bih coveka bez koga danas ja ne bih postojala,
    ne bih imala znanje o nekim sasvim obicnim stvarima,
    koje ipat zivot znace.
    Ne bih bila osoba bez pera
    Ja samo nastavljam tamom gde je on stao.
    Ovde zaustavljam samu sebe,
    ova prica nema kraja
    i nece biti napisana jos dugo.
    To je moja zelja,
    dobrog Boga cu zamoliti da se za njega ispuni...

    M.Tubic
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  8. #1658

    Odgovor: poklonite pesmu..

    Jesi li živa, staričice moja?
    Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
    Nek' uvečer nad kolibom tvojom
    ona čudna svjetlost sja i dalje.

    Pišu mi da viđaju te često
    zbog mene veoma zabrinutu
    i da ideš svaki čas na cestu
    u svom trošnom starinskom kaputu.

    U sutonu plavom da te često
    uvijek isto priviđenje muči:
    kako su u krčmi finski nož
    u srce mi zaboli u tuči.

    Nemaj straha! Umiri se, draga!
    Od utvare to ti srce zebe.
    Tako ipak propio se nisam
    da bih umro ne vidjevši tebe.

    Kao nekad, i sada sam nježan,
    i srce mi živi samo snom,
    da što prije pobjegnem od jada
    i vratim se u naš niski dom.

    Vratit ću se kad u našem vrtu
    rašire se grane pune cvijeta.
    Samo nemoj da u ranu zoru
    budiš me k'o prije osam ljeta.

    Nemoj buditi odsanjane snove,
    nek' miruje ono čega ne bi:
    odveć rano zamoren životom,
    samo čemer osjećam u sebi.

    I ne uči da se molim. Pusti!
    Nema više vraćanja ka starom.
    Ti jedina utjeha si moja,
    svjetlo što mi sije istim žarom.

    Umiri se! Nemoj da te često
    viđaju onako zabrinutu,
    i ne idi svaki čas na cestu
    u svom trošnom starinskom kaputu.

    Sergej Jesenjin-Pismo majci
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  9. #1659

    Odgovor: poklonite pesmu..

    Večernji sutoni govoriće ti o Smrti, a tišine o Zaboravu.
    -A ti ćes odgovoriti sutonima i tišinama:
    "Ima nešto sto ne umire za ljudsko srce,
    a to je nerasudna ali nenadmašna vera
    u nerealno i nemogućno.
    I ima nešto sto stoji iznad sudbine čoveka,
    a to je Ljubav koja je, kao i Smrt,
    uvek slepa moć prirode,
    a ne cilj čovečje sreće ili nesreće."

    Jovan Dučić- Stari zapis
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  10. #1660

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ову песму поклањам свим дамама које воле Дучићеву поезију.

    Дубровачки мадригал

    Вечерас, Госпођо, у Кнеза на балу,
    Играћемо опет бурни валс, ко прије;
    С радошћу на лицу минућемо салу,
    Као да никада ништа било није.

    А затим ће доћи весели кадрили,
    Музика ће страсна да хуји, ко бура;
    Госпође ће бити у млетачкој свили,
    Господа у руху од црног велура.

    Затим ће властела у зборе да тону!
    Млађи о јунаштву, песништву, и вину,
    Старији о небу, о старом Платону,
    И о сколастици, Светом Августину.

    Ми ћемо, међутим, сести у дну сале,
    У меке фотеље, не слушајућ тезу,
    И написаћу вам, хитро, ко од шале,
    Један тужан сонет на вашу лепезу.
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  11. #1661

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Vratiću se kada bude kasno.

    Prekasno...

    Kad se proleća ne budu više primećivala
    od običnosti koja ti se uselila u obraze.

    Kad te samo još neverica može nasmejati.

    I kad me shvatiš skroz,
    sve lakoće moje, i moje težine,
    sva ćutanja i reči...

    Kada budeš znala zašto
    uvek idem bez kišobrana,
    a život počneš posmatrati
    kroz obaveze, doručak,
    neplaćene račune,
    kafu, porez i bore...

    Kada rutina pojede magiju.

    I ako te tada još uvek budem voleo,
    nek sam proklet...

    Onda sam te zaista voleo.



    Ratko Petrović - Jedina prava hrabrost muškarca-
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  12. #1662

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kao da sam stena
    i da bola nema
    ti me vajas lako, poljupcima jako
    znam to i osecam
    ti me jutrom budis, osvajas i sudis
    znam to i osecam

    Tako dan za danom, tvoja sena
    medju snom i javom zapletena
    spusti se polako, zagrli me jako
    znam to i osecam
    uzalud se borim, opijena gorim
    znam to i osecam


    Kada taknem te ja
    ceo svemir na tren
    kao postane snen
    kada taknes me ti
    tada svetlost na tren
    sklopi oci i svet
    znam to i osecam

    Putevima tvojim mesecina
    izlazim iz kruga s vetrovima
    jer u tvome oku vidim i dobrotu
    znam to i osecam
    pa sam kao reka koju more ceka
    znam to i osecam



    Severom i jugom, tragom tvojim
    probudjena sanjam, vreme stoji
    jer u tvome oku vidim i lepotu
    znam to i osecam
    niceg se ne bojim
    dok uz tebe stojim
    znam to i osecam
    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti

  13. #1663

    Odgovor: poklonite pesmu..

    Ispovest antimoderne devojke

    Moderna devojka ljubi kroz zube.
    Ne nosi gaćice ispod mini suknje.
    Moderna devojka ne misli o njemu.
    Ona poklanja grudi i kosu vetru.

    Moderna devojka lenjo stoji na prozoru.
    Gleda nehajno niz ulicu, pljucka na noć.
    Moderna devojka nikada
    Ne telefonira njemu.

    Moderna devojka ne vidi nikog.
    Ona nokautira pogledom.
    Ona mrvi na dlanovima nežnost.

    Moderna devojka sedi čvrsto na zemlji
    Na čvrstom i zategnutom dupetu.
    Moderna devojka ne prepoznaje mirise suparnica.
    Ona ne strahuje od prevare i druge žene.

    Moderna devojka ume da ne vidi.
    Ume da ne misli, ume da ne čuje.
    Modernu devojku poklanjam njemu.

    On je takodje moderan muškarac.
    A ja sam neka starovremena,
    Arhivski uzorak.

    Sa usnama sto se smeju veri i nadi,
    Sa telom koje bi samo nežnost da mami.
    Ja sam devojka koja ne ume da čeka
    Ulizujuci se mudro obmani, laži.

    Ja sam devojka koja bi da se ljubi,
    Koja bi da misli, da se smeje,
    Devojka koja traži nekog sebi slicnog
    Koji ce umeti da je oseti i vidi,
    Bez želje da je od glave do pete promeni.
    Ukratko ja sam antimoderna.

    Volim da pisem ljubavna pisma.
    Jos vise da ih čitam.
    Ali nikad ih ne dobijam.
    Zato ih sama sebi saljem i izmišljam.
    Pa se topim od milja
    Kao sladoled na suncu, dok ih čitam.
    Mozda sam ja ćaknuta.

    Ali ja umem da glumim modernu devojku.
    I uglavnom svi i misle da sam moderna.
    I mogu iz dana u dan da menjam tip, kostim za mimikriju,
    i da nateram sebe da budem srećna.

    Ja sam devojka za muškarca uramljenog
    U sredinu stare retuširane slike,
    Za belosvetsku muškarčinu koji je jak
    Kao grom i lekovit kao melem.
    I koji nikad ne odašilje otrovne strele,
    Već igra pikado sa vremenom i
    Koji se smeje, smeje, smeje.

    Ponoć je odavno prošla.
    Osecam hladan miris zore.
    A ja jos čekam da pojavi se
    ovaj moj moderni muškarac.
    Da pogleda me blago moderno,
    Blago podatno.
    I da mu se široko osmehnem.

    Pored njega, znam, biću usamljena
    Bas kao i ove noći
    Dok slušam o njegovim podvizima,
    O uspehu, o neprijateljima, i preprekama,
    Uz veliku šansu da i sama postanem moderna
    I za ljubav blago, koketno nezainteresovana.

    Tatjana Mandić
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

  14. #1664

    Odgovor: poklonite pesmu..

    Volim….
    Kada se nasmejes
    to volim.
    I onda
    Kada utones u mene
    kao u toplu rec
    i tvoje dlanove
    kao nezne ptice
    kada drhte
    na dlanovima mojim.
    Volim sto umes da se veselis
    i da tugujes
    i sto kazes
    ono sto treba reci
    a sebi precutim,
    i sto precutis
    ono sto sam sebi rekao.
    I sto brines bole li me ledja
    kada dugo stojim u crkvi
    na badnje vece
    drzeci te za ruku
    da ne odletis sa ostalim andjelima
    i tvoje tiho: “hvala”.
    A nije bilo na cemu… I volim sto si luda
    I sto nisi normalna
    I sto si drugacija
    I sto si nicija
    A opet tako moja…
    Kao sto je moj zrak sunca
    Od kog ti oci tako lepo sjaje…
    A najvise volim
    Vise od svega nabrojanog
    I jos i vise
    Od svega precutanog
    Najvise volim ono sto se ne sme
    Sto bih
    Zbog tebe
    Pisao pesme…
    D.Maksimovic
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

  15. #1665

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Daleka od tebe

    Kada u bijelini jutra razlepršaju se sunca
    i pozlate livade optočene rosom života
    onako snenu,
    prekrij me toplinom svojih boja,
    jer iako daleka, samo sam tvoja.
    Kad utihnu pjesme mitskih sirena
    sa pijeskovitih magličastih obala
    na kojima valovi se pjene
    od zanosa zapadnog vjetra,
    nacrtaj mi oči u tužnoj boji zalaska,
    jer tada sam još dalja,
    al' opet samo tvoja.
    Kad uzavre ovaj nemir, valja mi poći.
    Nevidljiva, tihim koracima ko sjena,
    krišom tvojim labirintima
    okupanim kišom obojanog prosinca.
    Na drugi kraj priče,
    tijela gladnog tvojih dodira.
    Tad naslikaj me
    poput mora koje mira nema
    al' koje ima ruke bez granica,
    jer od tebe sam,
    kao Ono daleko daleka.

    Ina Valent W.
    Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...

Strana 111 od 114 PrvaPrva ... 1161101109110111112113 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •