Poklonite pesmu... - Strana 17
Strana 17 od 114 PrvaPrva ... 715161718192767 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 241 do 255 od ukupno 1704
  1. #241

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Iz kojeg si ti svijeta
    Iz kojeg cvijeta dolaziš
    Zašto nisi kao i sve druge žene
    Koje prođu kao sjene
    Čija se ni imena ne pamte
    Čiji se dodiri usana zaborave
    S prvim jutrom.

    Iz koje si ti ljubavi
    Iz koje knjige
    Iz kojeg romana
    Kad mi tako bez ikakvog plana
    Bez namjere
    Srce lomiš na djelove
    I noći mi pretvaraš u dane.

    Koja si ti žena
    Kad mi pola života u tebe stane
    Zbog koje žalim
    Sve ovo što prebrzo ide
    Što su jeseni bliže
    I što mi se suze vide prvi puta.

    Jedino si s neba mogla doći
    Jer druge putove poznam
    I na njima sam s drugima bio sam.

    Iz kojeg si svijeta
    Iz kojeg cvijeta nosiš taj miris
    Da te volim
    I nikad ne prebolim.

    Krznaric

  2. #242

    02 Odgovor: Poklonite pesmu...

    Dva Nokturna

    1

    More govori jezikom koji se ne upotrebljava u pristojnom društvu.
    To je sočni i bezobzirni govor đubretara.
    Da li je strašno - biti sam?

    2

    Prerija ne priča ništa dok kiša to ne zaželi.
    Prerija je žena obuzeta svojim mislima.
    Da li je strašno - voleti mnogo?

    Carl Sandburg

    bonus track [Njegova,takodje]


    Postoji mesto gde ljubav počinje

    Postoji mesto gde ljubav počinje
    i mesto gde ljubav prestaje.

    Postoji dodir dve ruke
    koji se opire svim rečnicima.

    Postoji pogled što bukti ko veliko vitlejemsko ognjište
    il` mala acetilenska lampa zelenog sjaja.

    Postoje jednostavna i bezbrižna tepanja
    čudesna ko velika okuka Misisipija.

    Ruke, oči, tepanja -
    pomoću njih se ljubav bori i gradi.

    Postoje cipele koje ljubav nosi
    i njen je dolazak tajna.

    Postoji upozorenje koje ljubav šalje
    i cena njegova zna se mnogo docnije.

    Postoje tumačenja ljubavi na svim jezicima
    i nije nađeno nijedno mudrije od ovog:

    Postoji mesto gde ljubav počinje i mesto
    gde ljubav prestaje - a ljubav ne traži ništa.

  3. #243

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Rabindranat Tagore - 65

    Zoveš li me ti to ponovo?
    Dođe veče. Umor se obavija oko mene kao ruke žedne ljubavi.
    Zoveš li me ti to?
    Sav svoj dan dao sam ti,svirepa vladarko,moraš li me lišiti i noći moje?
    Negde se sve završava, a nama pripada samoća tame.
    Zar je morao glas tvoj da je probije i mene da pogodi?
    Zar veče ne svira svoju svirku sna pred tvojim vratima?
    I krilate zvezde zar se nikada ne pružaju tiho na nebu iznad tvoje nemilosrdne kule?
    Ne umire li cveće u tvom cvetnjaku nikada blago u prašini?
    Moraš li me zvati, nemirnice?
    Neka onda tužne oči ljubavi uzalud bde i plaču.
    Neka žižak gori u samotnoj kući.
    Neka splav vrati domovima umorne radnike.
    Ja se otimam od svojih snova i hitam na tvoj poziv.
    neunistiva zlojebaba!

  4. #244

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kroj - Mika Antić

    Ukrašcu tvoju senku, obući je na sebe i pokazivati svima. Bićes moj način odevanja svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad dotraješ, iskrzanu, izbledelu, necu te sa sebe skidati. Na meni ceš se raspasti. Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju ove detinje duše. I da se više ne stidim pred biljem i pred pticama.
    Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.
    Zašivacu te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati moju kožu sa tvojom. Ne znam da li me shvataš: to nije prožimanje. To je umivanje tobom.
    Ljubav je čiscenje nekim. Ljubav je nečiji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje maštom.
    Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipeo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.
    neunistiva zlojebaba!

  5. #245

    02 Odgovor: Poklonite pesmu...

    Onima koji ovo citaju right now


    Volim tvoje ruke za igračke
    to telo koga skoro nema.
    Žena je samo u mekoti mačke
    što u tvom struku prede i drema.

    Kako da nađem ruke detinje
    da ti objasnim šta ljubav znači,
    a da ne ranim to malo zverinje;
    usnu na kojoj se mrve kolači.

    Oskar Davičo
    Poruku je izmenio SQUAW, 19.07.2007 u 19:03 Razlog: dodat autor

  6. #246

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Luis Aragon - Bezimena

    Poveriću ti jednu tajnu Vreme si ti
    Vreme je žena Ono oseća
    Potrebu da mu se udvara i da se klekne
    Pred njegove noge као kad se haljina raširi
    Vreme je kao kosa beskrajna
    Očešljana
    Ogledalo koje dah zamućije i dah razbistrava
    Vreme si ti koje spava u zoru kada se budi
    I kao nož si koji prolazi kroz moje grlo
    Oh što ne mogu da iskažem tu neprolaznu moru vremena
    I najgore je što je želja beskrajna i neispunjena
    Ta žeđ oka kad ti koračaš po odaji
    Ja znam da ne treba razbijati čaroliju
    Mnogo je gore nego da te osetim stranom
    Da bežiš sa mislima izvan nas
    I srcem već u nekom drugom veku
    Bože moj kako su reči teške A ustvari jeste to
    Moja ljubav iznad zadovoljstva
    Moja ljubav van domašaja današnjeg udarca
    Ti koja kucaš na moju slepoočnicu kao časovnik
    I ako ti nedišeš gušim se
    I po mojoj puti kolebaš se i zastaješ svojim stopalom
    Veliku tajnu hoću da ti kažem Svaka reč
    Na mojoj usni sirotica je koja prosi
    Jednu sitnicu za tvoje ruke stvarčicu koja tami pod tvojim pogledom
    I zato ja kažem tako često da te volim
    U nedostatku dovoljno jasnog kristala izraza kojiu bi ti stavila sebi oko vrata
    Ne vređaj se zbog mog prostačkog govora
    Prosta je voda koja izaziva taj neprijatni šum u vatri
    Reći ću ti veliku tajnu Ja ne znam
    Da govorim o vremenu koje na tebe liči
    Ja ne znam da govorim o tebi i ja se pravim
    Kao oni koji vrlo dugo na peronu stanice
    Mašu rukom pošto su vozovi otišli
    Šaka se smiruje tek pod novim teretom suza
    Hoću da ti kažem veliku tajnu Bojim se za tebe
    Bojim se onoga što te prati večerom ka prozorima
    I gestove koje ti činiš od reči koje se ne izgovaraju
    Bojim se vremena brzog i laganog bojim se za tebe
    Hoću da ti kažem veliku tajnu Zatvori sva vrata
    Lakše je umreti nego voleti
    Zato ja sebe mučim životom
    Ljubavi moja.
    neunistiva zlojebaba!

  7. #247

    02 Odgovor: Poklonite pesmu...

    Rade Serbedzija - Balasu,a ja ,panonskim mornarima


    Pismo iz Londona


    Dodju tako, ponekad, neke tamne ure,
    sjetim se drugara starih,
    ili neke davne cure.

    Zatvorim oci polako, boli me sjecanje svako,
    Dodju tako ponekad,
    neke tamne ure.

    Vratim se mladosti svojoj i prvoj cigareti,
    sjetim se ljubavi prve
    i prepustim se sjeti.

    Zamisljam gradove stare, ulice, trgove, ljude...
    Dodju tako ponekad,
    neke tamne ure.

    Ja mogu sve razumjeti,
    i mogu sve oprostiti,
    al' tesko mi nekako zivjeti,
    bez tebe,
    stari moj.

    Od Mure sve do Morave,
    Ako se svi zaborave,
    Ostat ce uvijek poneki
    Mornar Panonski.

    Ponekad napisem pismo,
    adresu imam u glavi,
    kazu zajedno vise nismo,
    Drug mi u drugoj drzavi!

    A nekad smo znali skupa,
    Brzim, preko Bosne....
    Na sto je ovo izaslo, tri im matere rosne!

    I tako svake noci sjetim se pjesme tvoje,
    sto mi vrijedi sto znam,
    da samo tuge postoje....

    Popijem malo vina,
    pa mi je nekako lakse,
    princip je uvijek isti,
    sve su ostalo.... zna se...

    Od Mure sve do Morave,
    Ako se svi zaborave,
    Ostat ce uvijek poneki,
    Mornar Panonski.

    Ja mogu sve razumjeti,
    i mogu sve oprostiti,
    al' tesko mi nekako zivjeti,
    bez tebe,
    stari moj.

  8. #248

    Poklonite pesmu...

    Iluzija

    Trazili smo se po tudjim zalutalim osmesima
    blesavo razvucenim i praznim...
    Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
    otrovnom dahu sopstvene setve...
    Upijali bezvezne reci u nemim odjecima
    zamorno tupim i neprolaznim...
    I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
    San koji uzlece iznad kletve...

    Ne, nisi ti iluzija... Tako nesto ne postoji.
    U iluziju veruju samo izgubljene duse.
    U svakoj dozi nemira koja bojom telo zesti
    ozivljavaju dubine sto te videse i cuse
    kako izranjas iz svemira
    kroz paucinu svesti...

    Izgubljeni trenuci slazu se u memljive kule
    otezalih eona vremena...
    Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
    i prelivaju poslednje kapi...
    I one sto su sve videle, i one sto su cule
    posrcu pod teretom bremena...
    Hoce li se bar jedna obojiti svojom silinom
    pre no sto se stopi, ishlapi...?

    Ne, nije sve iluzija... Tako nesto ne postoji.
    U iluziju veruju samo umorni i stari.
    U svakoj senci trajanja nazirem nesto o tebi
    sto mi zenice boji i cutanje osmehom zari
    dok te u moru kajanja
    nalazim negde u sebi...


    Dragana Konstantinovic

  9. #249

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    As long as I feel the full breeze in my hair

    As long as I feel the full breeze in my hair
    And see the sun shining bright on the leaves,
    I will not ask for more.
    What better thing could destiny give me
    Than the sensual passing of life in moments
    Of ignorance like this?
    Wise is the one who does not seek.
    The seeker will find in all things
    The abys, and doubt in himself.


    ~ ~ ~

    Dok god osecam povetarac u svojoj kosi
    I dok vidim sunce koje sija po liscu
    Ja necu traziti vise.
    Sta jos sudbina moze da mi da
    Do zivota koji se zivi u trenutku
    Kakvo neznanje?
    Mudar je onaj koji ne trazi.

    Lutalica ce naci u svim stvarima
    Ponor i sumnju u sebe.


    Fernando Pessoa


    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  10. #250

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Po rastanku
    Reci mi sad, kada vec proslo je sve:
    casi bolni i dani dragi, lepi;
    kad novi bol se starom bolu smeje;
    od reci tvojih kad dusa ne strepi, -
    reci, da l' te je moja
    tuga bolela
    nekad, kad sam te mnogo,
    mnogo volela?

    Reci mi sad, kada me ne volis vise;
    kad ti se prosloj ruga nova sreca;
    i kad se dani koji nekad bise
    dusa ti samo, kad me vidis, seca -
    reci, da l' te je moja
    radost bolela
    jednom, kad nisam vise
    tebe volela?

    Nekad sam bila dobra i mlada
    i poverljiva i puna nada,
    nekada pre,
    ti si mi tada reci mog'o
    beskrajno mnogo, o kako mnogo
    sa rec i dve.

    Spokojni bili su dani moji,
    a ti si srcu mi prvi koji
    bese drag,
    pa iza svega sto si mi rek'o
    katkad surovo, kadkad meko,
    ostao je trag.

    Sad srce moje bije tise:
    vec manje volim, a znam vise
    nego pre;
    vec sad mi ne bi reci mog'o
    onako dosta, onako mnogo
    sa rec i dve.

    I kad bi danas prisao meni
    i hteo reci davno receni'
    buditi draz,
    u srcu mome saptao bi neko:
    da sve sto si mi ikada rek'o,
    bila je laz.

    Desanka Maksimovic
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  11. #251

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ceznja

    Danas cu ti dati, kad vece padne,
    U svetlosti skromnoj kandila i sveca,
    U cistoti duse moje, nekad jadne,
    Citavu bujicu proletnjega cveca.

    U sobi ce biti sumrak, blag ko tvoje
    Srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
    Na oknima svetlim zabljestace boje
    U taj svezi trenut prvoga saznanja...

    Sve ce biti lepse, sve draze i vise,
    Noc koja se spusta, svet sto mirno spava,
    Dugo mrtvo polje na kome mirise
    Krzljava i retka u busenju trava.

    I tako kraj cveca ostacemo sami...
    - prolice se tada, kao bujne kise,
    Stidljivi sapati u blazenoj tami,
    I reci iz kojih prolece mirise...

    M.Rakic
    neunistiva zlojebaba!

  12. #252

    02 Poklonite pesmu...

    ..želim ti biti sve..

    ..noćas želim sve i ništa..
    ..želim da budeš nežan..
    ..da budeš grub..
    ..noćas želim biti tvoja..
    ..želim ti biti rob i gospodarica..
    ..želim vatru i led..
    ..nebo i zemlju..
    ..želim sve i ništa..
    ..želim da me voliš..
    ..da me mrziš..
    ..da me uzimaš..
    ..da me odbijaš..
    ..želim ti biti sve..
    ..želim ti biti ništa..
    ..želim ti biti sada i nikada..
    ..želim zbog..
    ..sitnica koje život znače..

    "nepoznat autor"

  13. #253

    02 Poklonite pesmu...

    Ove noci

    Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
    Napisati na primjer: "Noć je puna zvijezda,
    trepere modre zvijezde u daljini".
    Nocni vjetar kruži nebom i pijeva.
    Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
    Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
    U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.
    Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
    Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.
    Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.
    Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
    Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
    Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
    I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
    Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
    Noć je zvjezdana i ona nije uz mene.
    I to je sve.U daljini netko pijeva. U daljini.
    Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
    Kao da je želi približiti moj je pogled traži.
    Moje srce je trazi, a ona nije uz mene.
    Ista noć odjeva bjelinom ista stabla.
    Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
    Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
    Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.
    Jer sam je u noćima snovima držao u svom naručju,
    moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
    Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
    i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

    Pablo Neruda

  14. #254

    02 Poklonite pesmu...


    Znat ćeš da te nevolim i da te volim,
    jer živjet je moguće na dva načina,
    riječ je samo krilo tišine,
    a vatra čuva polovinu studeni.

    Volim te da bih te počeo voljeti,
    da bih ponovo počeo beskraj,
    da te ne bih prestao voljeti nikada:
    zato te još uvijek ne volim.

    Volim te i ne volim, kao da imam
    u svojim rukama ključeve sreće
    i nesigurnu sudbinu nesretnika.

    Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
    Zato te volim kada te ne volim
    i zato te volim kada te volim.

    Pablo Neruda

  15. #255

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Requiem za palog andjela

    Mozes mi reci da u bezglasju
    Cesto zalutas
    kad sricem slogove tvoga imena
    I da se uzalud borim protiv vremena
    koje na nasim telima gravira
    Nebeske istine u strahu od smrti.

    Mozes mi reci da je moja tisina laka
    Poput niti paukove mreze
    A teza od sedam smrtnih grehova
    I ja cu od nje satkati pesmu i pokriti te
    Kad neman noci teskom sapom poklopi nebo
    I u krzno svoje sakupi zvezde kao cicke.

    Mozes mi reci da sam slobodna
    A dusa sam slepa koja cuje samo zlo kad se govori o svetlost
    Dusa koja nocima ne spava i ciji su okovi tragovi nebeski
    bozjih karuca sto u sumrak ispisuju molitve najvecih gresnika
    I postaju vapaj upucen tebi.

    Mozes mi reci da bih trebala da te saslusam
    Kada se budem pravila da te ne cujem
    Sakrivsi usi rukama
    Kao sto deca sakrivaju po dzepovima
    male sedefne skoljke sto izbaci mora utroba.

    Mozes mi reci kako sam gresila
    I ja cu na svoja ramena
    Tezinu neba, ako treba, prihvatiti
    I ti ces opet biti u pravu a ja cu se osmehnuti

    Osmehnucu se kada tvoje ime bude prelazilo preko mojih usana
    i one budu krvarile kao nekada moje srce.
    Osmehnucu se jer moja ce dusa pevati
    U tisini sto tvoje ime u vazduhu iza sebe ostavi
    I doci cu tebi kao sto kap kise dolazi zemlji
    U krugu vecnom
    Isparavanja i padanja
    I tada, na dlan ces me topao docekati
    Kao suzu izdajnicu sto bezi preko obraza
    I u secanjima potraziti moje ime
    Kao sto bi trazio uvojak kose
    Il`neki davno naucen stih.

    Mozes mi reci da su tvoji dani podeljeni
    Na dane secanja i dane zivljenja
    A neces znati da su svi moji dani - dani prezivljavanja
    secanja davnih ozivljavanja
    sto kopne na izmaku noci.

    Mozes mi ponovo reci da bi mi srce u kutiji dao
    Da ga pored kreveta cuvam
    dok na barsunu kao na odru
    Mirno pocivaju snovi
    A ja bih mogla.
    mogla bi da ti kazem da te jos uvek sanjam, da te jos uvek volim,
    Ali reci nista necu, cutacu,
    Jer ja i kada cutim - cutim o tebi.

    M.Simokovic
    Ćuti i prenesi dalje....

Strana 17 od 114 PrvaPrva ... 715161718192767 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •