Poklonite pesmu... - Strana 19
Strana 19 od 114 PrvaPrva ... 917181920212969 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 271 do 285 od ukupno 1704
  1. #271

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Noć te uništava da bih te tražio
    kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
    Moje srce izgara kao osamljena ptica.
    Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.
    Kakva samoća i mrak, kakav suh mesec na nebu,
    kakvi daleki putnici po nepoznatim telesima
    pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
    za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.
    Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
    Moje su reči uspravne trazeći te utaman.
    Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
    pružena kao reka sa samostalnim obalama.
    Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
    iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sećanje.
    Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
    Svet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.

    Jose Luis Hidalgo

    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #272

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ANDJEO


    Da, ja sam Andjeo poslat tebi...
    samo su mi drugi slomili krila.
    I prosto ne znam ni sama gde bih,
    ako ne bih tvoja bila...

    Srce su mi slomili,
    sjaj iz ociju ukrali,
    al' ja sam tu za tebe...

    Da te milujem
    i obrisem suze,
    da oteram sve senke kojih se bojis,
    da ti dam oci kad ne vidis,
    i radujem se sto postojis...

    A ti...
    ..ti ni ne slutis ko sam ja...
    a ja cu i poslednji dah dati...
    jer ja sam Andjeo poslat tebi...

    By Joanna

  3. #273

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    NEKO

    Znaj da postoji neko,
    ko svake noci izgovara molitvu za tebe.

    Neko, ko ti mozda nije drag
    i nikadfa biti nece.

    Neko ko voli pogled ociju tvojih
    Neko u sustini mali
    i tebi nebitan,
    a sa tako velikim srcem...
    ...punim ljubavi samo za tebe...
    By Joanna

  4. #274

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Odavno sam, sugradjani cestiti,
    izmirenja zastavu belu
    na srce svoje pobola.
    Sve mi je sad svejedno
    i ravno do mora;
    sita sam i mrznja i ljubavi
    i cutanja i romora.
    Za vasu borbu zivotnu
    ja nemam svojstva.
    A srce mi je, medjutim, vecno zedno
    svega onoga cega je sito;
    i umrlo bi ako bi u danu
    imalo cas spokojstva.

    Ni za srecu ljudsku nisam ja stvorena,
    jer ne umem da zivim
    samo od zivljenja;
    jer ni za sta cega ima
    nemam divljenja;
    jer znam da ne mogu svoj zivotni dug
    samo snom izmiriti.
    Pa ipak, mada mi ovde nije udesno,
    zivota ja bih zadrzala krug,
    jer boli mene ipak cudesno
    sto ce me jednom nestati.

    Ni srca nemam vaseg, sugradjani cestiti,
    jer beskrajno volim nekoga
    iza onih na vidiku atara.
    Za njegov bih osmeh jedini
    posla preko voda i vatara,
    preko urvina i bregova,
    odavde na dan i noc hoda;
    pa ipak njegova
    ne bih mogla biti,
    niti ce ljubav moja za njim
    ikad drugoga roda
    do pesama imati.


    D.M .

  5. #275

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    TRENUCI

    Kada bih svoj život mogao ponovo da proživim.
    Pokušao bih u sledećem da napravim više grešaka,
    ne bih se trudio da budem tako savršen, opustio bih se
    više.

    Bio bih gluplji nego što bejah, zaista,
    vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatio,
    Bio bih manji čistunac.
    Više bih se izlagao opasnostima, više bih putovao,
    više sutona posmatrao, na više planina popeo,
    više reka preplivao.
    Išao bih na još više mesta na koja nikad nisam otišao,

    jeo manje boba a više sladoleda, imao više stvarnih
    a manje izmišljenih problema .

    Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive
    svaki minut svog života. Imao sam, jasno, i časaka
    radosti.
    Ali kada bih mogao nazad da se vratim, težio bih samo
    dobrim trenucima.
    Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od
    trenutaka samo;
    nemoj propuštati sada.

    Ja sam bio od onih što nikad nigde nisu išli bez
    toplomera,
    termofera, kišobrana i padobrana;
    kada bih opet mogao da živim, lakši bih putovao.

    Kada bih ponovo mogao da živim,
    s proleća bih počeo bosonog da hodim i tako išao do
    kraja jeseni.
    Više bih se na vrtešci okretao, više sutona posmatrao
    i
    sa više dece igrao, kada bih život ponovo pred sobom
    imao.

    Ali vidite, imam 85 godina i znam da umirem.

    Horhe Luis Borhes

  6. #276

    02 Poklonite pesmu...

    MOJA SI

    Najdraža mala moja
    Tvoje su me crne oči
    Provele do raja
    Srce otele samoći

    Dodiri tvojih vrelih usana
    Kao ljetna kišna noć
    Dugo me drže izvan sna
    Imaju neku tajanstvenu moć

    Imaš lijepo anđeosko lice
    Koje suze pretvara u bisere
    Iz očiju ti svijetli sunce
    U njih isparava more

    Tvoje crne kose
    Vjetrom lako raspletene
    Ljubav lako pronose
    Kroz oblake kišne

    Molim te noćas tiho
    Došetaj u moje snove
    Snagu mi predaj plaho
    Za pobjede nove

    Noćas u ljubav zaranjam
    Tvojih očiju tražim sjaj
    Noćas tebe sanjam
    Naša ljubav nema kraj

    T.L.


  7. #277

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Svima onima koji nisu 1 u 100

    Večno troje

    Dva čoveka na svetu
    s kojima se ukršta moj put postoje
    jedan je onaj koga ja volim
    drugi voli sve što je moje

    Jedan,
    u mojim snovima večno živi
    I čuva ga moj mračni um
    drugi,
    pred mojim srcem stoji samo
    A ja ga nikada ne puštam tamo

    Jedan je bio samo tren prolećne nade,
    proćerdane sreće dah
    drugi mi ceo svoj život dade
    a, ne uzvratih mu ni sat.

    I , jedan živi u mojim pesmama
    gde je ljubav slobodna i vrela, poput krvi
    drugi je onaj sa dosadnim danima,
    gde su svi snovi isušeni i sve se mrvi
    Izmedju ovo dvoje sve žene pate, žude
    Da budu u ljubavi, s voljenim, i čisto
    Ali, samo jednom u svakih sto godina bude
    Da se to dvoje spoje u isto

    Eternal three

    There are two men in the world, who
    Are crossing my path I see,
    And one is the man I love,
    The other's in love with me.

    And one exists in the nightly dreams
    Of my somber soul evermore,
    The other stands at the door of my heart
    But I will not open the door.

    And one once gave me a vernal breath
    Of happiness squandered-alack!
    The other gave me his whole, long life
    And never got an hour back.

    And one lives hot in the song of my blood
    Where love is pure, unbound-
    The other is one with the humdrum day
    Where all our dreams are drowned.

    Between these two every woman stands,
    In love, beloved, and white-
    And once every hundered years it happens
    That both in one unite.

    Tove Ditlevsen

    ( nisam mogla naći i original, a pokušah )
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #278

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Gluvi telefoni

    U vazduhu ruzno slutim
    Mi sedimo k'o pokisli
    Ona cuti i ja cutim
    Tonemo u svoje misli

    Oboje smo povredjeni,
    Ponizeni, uvredjeni
    Iscrpljeni, pobedjeni
    I u svoje ubedjeni

    Potpuno smo otudjeni
    Nema vise nje i mene
    Na cutanje osudjeni
    Sve su teme iscrpljene

    I dok se napolju polako smrkava
    Gledam kako nam ljubav crkava

    Ona nece da pokusa
    Da me makar malo slusa
    Igramo se ja i ona
    Igre gluvih telefona

    Il' ona nece il' ne ume
    Da me cuje i razume
    Igramo se ja i ona
    Igre gluvih telefona

    B.Đorđević

    Ćuti i prenesi dalje....

  9. #279

    02 Odgovor: Poklonite pesmu...

    Volim tvoje ruke

    Volim tvoje ruke za igračke
    to telo koga skoro nema.
    Žena je samo u mekoti mačke
    što u tvom struku prede i drema.

    Kako da nađem ruke detinje
    da ti objasnim šta ljubav znači,
    a da ne ranim to malo zverinje;
    usnu na kojoj se mrve kolači.

    Oskar Davičo

  10. #280

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Odlazak u noć

    uz tihu kletvu jurim kroz grad
    kaput na ramenu normalna stvar
    novine u ruci jučerašnji broj
    ne izgledam lijepo briga me za to
    zalazim u svaku birtiju
    tamo trgnem vino rakiju
    a onda žurim da ne zakasnim
    i prije nego što se pozdravim s njom
    dodirnut ću joj usne lagano
    odlazimo zajedno u noć

    ona želi da joj govorim tiho
    da ne veličam svoje probleme
    hoće da živi sa onim kog voli
    gleda u druge a misli na mene
    priznaje mi da je udata
    da ne ljubi svoga čovjeka
    a ja šutim mudro razmišljam
    njeni prsti kao da traže krivca
    samo lete oko moga lica
    ma hajde ženo koji ti je vrag

    diskretno šapućem spominjem kino
    vani je tužno a unutra fino
    skupe pare za dosadne sate
    ne žalosti se srce mislim ja na te
    kupuje mi tada kokice
    kikiriki slane koštice
    stvarno se trudi da mi ugodi
    a oko nas sve neki gladni ljudi
    šušte papiri odozada nam smrdi
    jao gospode kako grozan film
    o moj bože kako grozan film
    jao gospode kako grozan film

    ponoć se bliži predstava traje
    sjedamo u kola idemo dalje
    izvan grada ima parcela
    lijepo mjesto na kraju sela
    vodimo ljubav zagušljiv je zrak
    snažno svijetlo pada ravno na nas
    nije normalno pa to je vlak
    grabim volan i dodajem gas
    hladan znoj mi curkom nagriza vrat
    paranoja bježimo u mrak

    Branimir Štulić

    ......
    ...hell ain't a bad place to be......

  11. #281

    02 Poklonite pesmu...

    Otkucaji tišine

    ..volim te...najnježnijom ljubavlju ikada izrečenom..
    ..riječima ljubavi..
    ..dodirom usana..
    ..tišinom noći..
    ..negdje na dalekim modrim horizontima beskraja dotaknut će se naše ruke, u snu koji i budna sanjam..
    ..prelaziš mi prstima preko usana, sklanjaš nestašni pramen sa čela..
    ..dodir tvoj kao pahulja padne mi na lice, nježan..
    ..otkucaji tišine..
    ..glasniji od svake riječi donose mi tvoju ljubav..
    ..sklapam oči u svom kutu postelje,
    tonem u san..
    ..sretna...voljena...tvoja..



    "Nepoznat Autor"

  12. #282

    Odgovor: Poklonite pesmu...


    Epilog

    Nisam li drugacije zamisljao ovu noc,
    purpurnu do zvijezda,
    biserno-hladnom sobicku bez zidova
    i dva malena svica utetovirana u tvoju kosu.
    Bit ce da jesam jer samo klovnovi znaju
    koliko je najcesce tuzno ono sto izaziva smijeh...

    A ja jos uvijek nosim one iste
    vagone neistovarene njeznosti ispod koze
    kao usnulu obalu vrele krvi
    u ocima koje su ponekad zelene.

    Na sto te nocas sjeca sve to?
    Dva svjetla u jednom mraku sta cine?
    More ili moru...
    Okean ili kap...
    Trijumpf ili elegiju...

    Znam,
    vrijeme je rastanka
    i svaka staza nekuda vodi...
    osim unatrag.
    A ja bih nocas upravo unatrag...

    Ti dobro znas, biseri u mom oku ne poticu od kapi
    vec od uplasenih svitaca koji ti vise ne pripadaju.
    Rukama sada gutam prazninu dok tisina postaje bodljikava,
    kao noc usamljenog vojnika.
    Prst sudbine... ili dva i po prsta sudbine?
    Dvije jednake zvijezde nisu li najudaljenije?
    U praskozorje kad nas vise ne bude
    ostace samo milion pahulja vrelog snjega na vrsku granate.

    I mjesec je svjestan da postoji jos samo dok pliva na povrsini vode,
    kao posljednji camac u posljednoj noci,
    a srebrni trak rijeke u njegovom oku je samo mac sudbine
    koja ga dijeli na pola.
    Zatvori vrata,
    iza crvene zavjese je i crvena svjetlost.
    manje crvena, a
    ja iza nje ucim da zaboravim.

    U svijetu slavuja i cvrcaka osim krvi postoji jos pjesma,
    nemoj nikad bar to da zaboravis,
    ostalo je uglavnom nevazno.

    Mali moj svicu, ciji mrak nocas cinis blagim.

    Milan Beric
    neunistiva zlojebaba!

  13. #283

    02 Poklonite pesmu...

    Večeras Budi Mi

    ..za mene večeras budi more..
    ..ja postati ću rijeka..
    ..u Tvoje dubine uliti se..
    ..stapajući se s Tobom..
    ..pomiješati sa Tvojim valima..
    ..sve ću svoje virove i brzake..
    ..zaploviti Tvojim strujama..
    ..hladnim, nemirnim..
    ..pa budimo snaga..
    ..što udara u hridi i lomi ih..
    ..bez milosti..
    ..za mene večeras budi nebo..
    ..ja oblak ću biti..
    ..u Tvoje ću visine popeti se..
    ..plešući na vjetru..
    ..uzmi od mene sve boje..
    ..sve nevere u meni skrivene..
    ..raširi, rasprostri me dahom..
    ..topline i nježnosti..
    ..pa budimo vječnost..
    ..što ostaje ucrtana u ljepoti..
    ..rumenog sutona..
    ..za mene večeras budi ljubav..
    ..ja ljubav već jesam..
    ..urezana na Tvojim usnama..
    ..vezana okovima želje..
    ..zarobljena samoćom..
    ..kojom Ti pripadam..



    D.M.

  14. #284

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Neko drugo more

    Neko drugo more
    jutrom ti osvice pod
    oknima

    Neka druga ruka
    u snu ti kupine na
    dlan prinosi

    Neko drugo lice u
    tvojoj bistroj se zenici
    ogleda

    Neko drugo uho iz
    sna tvoga,
    muziku za svoje uho
    izbira

    Neka druga senka vitku
    tvoju senku podnevom
    dotice

    Ali niko drugi u tvom
    snu
    ne usni
    a da u
    budnom oku
    osvane

    Pero Zubac
    neunistiva zlojebaba!

  15. #285

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Vec naglas su te brezama recitovala moja predvecerja
    Vec nista u mom zivotu nije bilo vazno kao ti
    Vec sve oko mene je bilo deo mog opsteg mita o tebi
    Svaki drvored kroz koji si prosla nije se zvao prosto drvored
    Vec sve je znalo da ces doci
    S nebom plocnici vec su se u zivot kladili da si negde tu
    Buducnost je imala hiljadu imena a tek poslednje bilo je
    usamljenost
    Buducnost je vec oponasala tvoje pokrete i tvoj hod....



    Izet Sarajlic
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

Strana 19 od 114 PrvaPrva ... 917181920212969 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 20:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 16:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •