Poklonite pesmu... - Strana 22
Strana 22 od 114 PrvaPrva ... 1220212223243272 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 316 do 330 od ukupno 1704
  1. #316

    Odgovor: Poklonite pesmu...




    More govori jezikom koji se ne upotrebljava u pristojnom društvu.
    To je sočni i bezobzirni govor đubretara.
    Da li je strašno - biti sam?



    Prerija ne priča ništa dok kiša to ne zaželi.
    Prerija je žena obuzeta svojim mislima.
    Da li je strašno - voleti mnogo?

    Carl Sandburg
    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  2. #317

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ne diraj mi godine

    Ne diraj moje godine
    ne igraj se mojim rukama
    ostavi moje usne ...
    Najbolje bi bilo za tebe
    da odes
    da otvoris vrata
    ostavis tu kafu koju pijemo
    zaklopis knjigu i
    pokupis tih svojih deset slicica
    iz raznih razdoblja tvoga zivota.
    Zasto me gledas tako bezobrazno
    tako toplo i nemirno
    tebi cu, evo, samo tebi cu
    otkriti tajnu
    jer te zelim spasiti od sebe i tuge
    Ja sam rodjen u godini
    lose berbe
    i sto mozes od mene dobiti
    samo suzu na kraju.
    Zato ti kazem
    pokupi sve te tvoje neznosti
    skini poljupce sa mojih usana
    ne ostavljaj te mirise na jastuku
    jer tako te volim
    a rodjen sam u godini lose berbe
    i znam da ce sve to
    lose zavrsiti ...

    Ž.Krznarić
    Ćuti i prenesi dalje....

  3. #318

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Sem Separd
    UBIJANJE



    Bilo je to onog trena kad smo bili zajedno

    Da se ubojstvo dogodilo

    Bez ikakvog oruzja

    Dogodilo se

    Izmedju dva trenutka u nikoje vrijeme



    Bilo je to u trenu

    Izmedju dvije misli

    Kada se bez ikakvog oruzja

    Ubistvo zbilo



    Nisam bio siguran tko je od nas dvoje bio ubijen
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  4. #319

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Čarobna večera

    Ostavi vrata otvorena

    pozovi sreću na večeru

    izbaci nemire kroz prozor

    mali veo na ljutnju

    u tortu stavi nadu

    umesto čokolade

    za jelo : poljubac ili dva umesto jaja

    u salatu nemoj ništa dodati

    može malo nežnosti u prahu

    po volji milovanje

    duha bez mere

    paprike punjene hrabrošću

    flaša vina radosti

    nekoliko zrna razuma

    kašičicu slobode

    posoli ljubavlju

    nije bitna ljubomora

    sveće neka gore

    ruže na stolu

    skuvaj kafu na kraju

    dodaj malo magije

    ne zaboravi čašicu rakije

    ako ne dođe sreća

    da ona sa tobom večera

    oko rane zore, doći ću ja

    siguran budi, doći će sreća ili ja

    ostavi vrata otvorena!

    Zorica Sentić
    Ćuti i prenesi dalje....

  5. #320

    13 Odgovor: Poklonite pesmu...

    Volim tvoje ruke za igračke
    to telo koga skoro nema.
    Žena je samo u mekoti mačke
    što u tvom struku prede i drema.

    Kako da nađem ruke detinje
    da ti objasnim šta ljubav znači,
    a da ne ranim to malo zverinje;
    usnu na kojoj se mrve kolači.

    Oskar Davičo

  6. #321

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Iluzija

    Trazili smo se po tuđim zalutalim osmesima
    blesavo razvučenim i praznim...
    Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
    otrovnom dahu sosptvene setve...
    Upijali bezvezne reči u nemim odjecima
    zamorno tupim i neprolaznim...
    I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
    San koji uzleće iznad kletve...

    Ne, nisi ti iluzija... Tako nešto ne postoji.
    U iluziju veruju samo izgubljene duše.
    U svakoj dozi nemira koja bojom telo žesti
    oživljavaju dubine što te videše i čuše
    kako izranjaš iz svemira
    kroz paučinu svesti...

    Izgubljeni trenuci slažu se u memljive kule
    otežalih eona vremena...
    Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
    i prelivaju poslednje kapi...
    I one što su sve videle, i one što su čule
    posrću pod teretom bremena...
    Hoće li se bar jedna obojiti svojom silinom
    pre no što se stopi, ishlapi...?

    Ne, nije sve iluzija... Tako nesto ne postoji.
    U iluziju veruju samo umorni i stari.
    U svakoj senci trajanja nazirem nešto o tebi
    što mi zenice boji i ćutanje osmehom zari
    dok te u moru kajanja
    nalazim negde u sebi...

    D.Konstantinović
    Ćuti i prenesi dalje....

  7. #322

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja,
    pesmu jednu u snu što sam svu noć slušao:
    Da je čujem uzalud sam danas kušao,
    Kao da je pesma bila sreća moja sva.
    Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.


    U snu svome nisam znao za buđenja moć,
    I da zemlji treba sunca, jutra i zore;
    Da u danu gube zvezde bele odore;
    Bledi mesec a se kreće u umrlu noć,
    U snu svome nisam znao za buđenja moć.


    Ja sad jedva mogu znati da imadoh san,
    I u njemu očin neke, nebo nečije,
    Neko lice, ne znam kakvo, možda dečije,
    Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan.
    Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.


    Ne sećam se ničeg više, ni očiju tih:
    Kao da je san mi ceo bio od pene,
    Il te oči da su moja duša van mene,
    Ni arije, ni sveg drugog, što noćas snih;
    Ne sećam se ničeg više, ni očiju tih.


    Ali slutim, a slutiti još jedino znam.
    Ja sad slutim za te oči, da su baš one,
    Što me čudno po životu vode i gone:
    U snu dođu, da me vide, šta li radim sam.
    Ali slutim, a slutiti još jedino znam.


    Da me vide, dođu oči, i ja vidim tad
    I te oči, i tu ljubav, i taj put sreće;
    Njene oči, njeno lice, njeno proleće
    U snu vidim, ali ne znam, što ne vidim sad.
    Da me vide, dođu oči, i ja vidim tad:


    Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
    I njen pogled što me gleda kao iz cveća
    Što me gleda, što mi kaže, da me oseća,
    Što mi brižno pruža odmor i nežnosti svet,
    Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.


    Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
    Ne znam mesto na kom živi ili počiva;
    Ne znam zašto nju i san mi java pokriva;
    Možda spava, i grob tužno neguje joj stas.
    Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.


    Možda spava sa očima iznad svakog zla.
    Izvan stvari, iluzija, izvan života,
    I s njom spava, neviđena, njena lepota;
    Možda živi i doći će posle ovog sna.
    Možda spava sa očima izvan svakog zla.



    DIS
    Poruku je izmenio Mish, 26.05.2010 u 00:35 Razlog: dodat autor

  8. #323

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kad pozelim..



    Kad pozelim da budem

    zelena trava

    nakvasena rosom

    pridji mi tiho

    dotakni nogom bosom

    ja cu te milovati

    vlasima umjesto kosom.



    Kad pozelim da budem

    bistra rijeka

    sto sretna i mirna tece

    pridji mi nezno

    ja cu ti hladiti

    uzareno srce kad pece



    Kad pozelim da budem

    mirisni cvijet

    sto krasi svaku bastu

    pridji mi kradom

    nemoj me brati

    ne kvari moju mastu

    najljepsi miris cu ti dati


    nep. autor



    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  9. #324

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Riječi na kraju

    Neću te pitati ništa,
    sve mi je, glasno, rekla tišina.
    Letjeli smo skupa uz zvuke glazbe iz visina
    i stvarno ne znam što očekuješ sad!?
    Zar da ti poželim sretan pad,
    letove nove, radosne snove?
    Ni sebi ih ne želim!
    Odlazeći od tebe, od sebe se dijelim!
    Srce mi je gorka pjesma
    koju nikad nećeš čuti,
    iskidano jedro što oluju sluti,
    ali neću ti reći ništa.
    Vrijeme naše neka ostane za nama.
    Dalje ćeš sam..i ja ću opet sama,
    a vrijeme sunca i vrijeme plača
    sakrit će tama.
    Riječi na kraju oblaci su što nebo kriju,
    vjetar i kiše što u srcu zriju,
    magla..i krik već stranog glasa
    i nikad, nikad..obala spasa!
    nep.autor
    "Tamo gde prestaje moć reči - počinje muzika."

  10. #325

    Odgovor: Poklonite pesmu...




    PABLO NERUDA 2007
    "Tamo gde prestaje moć reči - počinje muzika."

  11. #326

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zivko Taleski

    Priznajem

    Sve priznajem, kriv sam.
    Kriv sam za ono za ovo,
    kriv cu biti umesto vas, umesto sebe.
    Kriv sam

    Kriv sam sto disem,
    sto sam digao ruku.
    Kriv sam kada se nasmejem,
    sto se vide zubi,
    ako kazem koju rec,
    ako pokazem prstom,
    kriv sam.

    Sve priznajem, kriv sam.
    Kada popijem casu vode,
    kada otsecem krisku hleba,
    kada cepam drva,
    ako zakujem ekser, kriv sam.

    Kriv sam
    za ono sto krijem.

    Ako pomislim da nisam,
    kriv sam.
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  12. #327

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Hladnokrvna

    Rekose mi u opstini, mada mi nisu dali na uvid tvoju krstenicu
    da nisi rodjen u Zamrzivacu, ni na Severnom Polu.
    Rekose:Ne pise nista. Ne dajemo takve podatke.
    Ne moze bez licne karte. Vi niste normalni, sta pitate!!!
    Zahvalih na komplimentu, divno je biti nenormalan. Umalo batine nisam dobila.

    Upitah tvoje prijatelje i rodjake, odmahnuse rukom:
    Mislis na Sezama!? O, taj se tesko i nama otvara.
    Ne znamo odakle mu, ni kako mu kockice leda kruze krvotokom.
    Takvih nije bilo u nasoj familiji.
    Hteo je onomad da se prijavi za Ginisovu knjigu rekorda., rekose tvoji.

    Ne vredi, moracu sama

    Odakle si se samo stvorio Leden?
    Matematickim putem stigoh do onog cuvenog:
    Zadatak ima vise resenja.
    Da ne dolazis ti sa neke daleke ohladjene Zvezde?
    Ocigledno je da nismo sa iste.
    Bacam se na Fiziku. Kakva greska se godinama provlaci:
    :Dajte mi polugu i oslonac i pomericu Zemljinu kuglu.
    To je neprimenljivo na tebe, Hladnokrvnog.
    I Zemlju ce uspeti pomeriti - tebe ne.

    Izvajacu te nocas od gline, isklesacu te u gipsu i gledacu dugo u te tvoje blesave oci.
    Pusticu neku pesmu, zapalicu cigaru i udahnuti duboko. Onda cu ti samo lupiti cvrgu

    Znas kako me je bolelo kad su mi slucajno iz ruku izbili najdraze izvajano delo?
    Znas kako me je povredilo kad su neka pobacali mrzelo ih je da brisu prasinu.
    I kako mi je bilo kada su mi ukrali odlivenu saku?
    Mora da se secas, pricala sam ti to.

    Prvi put, niko mi nece nista razbiti.
    Ja cu te cusnuti sama, skliznuces sa stola.
    Ucim da budem Hladnokrvna zivotinja.
    Nema tu kod tebe, moze se, ne moze se, jednostavno mora se.
    Dobicu keca velikog ko vrata, izlazicu i na popravne u Avgustu,
    ali cu kad-tad izvuci bednu dvojcicu i bar toliko postati tebi bliza.

    Oticicu i na hemijsko ciscenje, da mi te izvuku kao fleku.
    Ako oni ne uspeju, izbrisacu te iz sebe sama.
    Ucim
    da budem
    Hladnokrvna
    zivotinja.

    autor: jelenaartpoezija


    Ćuti i prenesi dalje....

  13. #328

    Odgovor: Poklonite pesmu...


    Kada na skup tihih misli prizovem sećanje na prošle stvari,
    uzdišem zbog mnogih stvari koje sam tražio
    i sa starim bolovima opet tugujem za dragocenim vremenom
    koje sam uzalud trošio.
    Onda mogu da ovlažim oko, nenaviklo suzi,
    za dragim prijateljem skrivenim u večitoj noći smrti,
    i ponovo oplakujem davno prigušen ljubavni jad.
    Onda mogu da patim zbog prošlih patnji,
    i da setno od jada do jada zbrajam tužni način već ožaljenih žalosti,
    koji ponovo plaćam kao da ga nisam ranije platio.
    Ali ako za trenutak pomislim na tebe, dragi prijatelju,
    svo gubici se nadoknađuju, a sve tuge prestaju.



    William Shakespeare XXX sonnet
    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  14. #329

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Hodaš

    Hodaš ovuda i dan danas
    ali se od senke ne vidiš
    obasjavaš sam sebe,
    u glavi ti je zenit,
    u peti smiraj sjaja.
    Zoveš me,ja te ne čujem
    sa tela sumrak svlačim.
    Gledam te
    kroz tebe prolazim s kraja na kraj
    ti me ne vidiš
    gde su ti oči?
    Sa mesta se nisam pomerila
    ali tu više nisam.
    Ništa nema od igre.
    D.M.
    Ćuti i prenesi dalje....

  15. #330

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    KAD ZABORAVIŠ NEDELJU


    A kad zaboraviš šarene pokrivače sredom i subotom,
    A naročito
    Kad zaboraviš nedelju;
    Kad zaboraviš naše trenutke nedeljom u krevetu,
    Ili mene kako sedim na radijatoru ulične sobe u tromo popodne,
    I gledam niz dugu ulicu koja nikuda ne vodi;
    Zagrljenu priprostim starim kućnim ogrtačem nenadanja;
    I ništa ne moram da radim, i sretna sam....
    I kad ponedjeljak ne bi nikad trebao doći!
    kad to zaboraviš, kažem....

    I kako si psovao ako bi netko uporno zvonio na vratima,
    I kako bi meni zastalo srce ako bi zvonio telefon,
    I kako smo konačno odlazili na nedeljni ručak;
    To jest, kroz uličnu sobu do stola zamrljanog tintom u
    jugozapadnom ćošku, na
    Nedeljnji ručak.
    A to je uvek bilo pile s testeninom, ili pile s rižom, i salata,
    pa raženi hleb i čaj, i kolačići s čokoladnim mrvicama.
    Kažem, kad to zaboraviš.....

    Kad zaboraviš moj tihi predosećaj
    Da će rat završiti pre nego dođe red na tebe;
    I kako smo se konačno svlačili,
    Gasili svetlo, uranjali u krevet,
    Ležali načas opušteni u nedeljnoj svežoj posteljini,
    I nežno se slivali jedno u drugo...

    Kada kažem, zaboraviš sve to,
    Tada možeš reći, tada ću možda povjerovati
    Da si me dobro zaboravio.

    GWENDOLYN BROOKS (1917)

Strana 22 od 114 PrvaPrva ... 1220212223243272 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •