Poklonite pesmu...

[DrinChe]

modifikovana haiku poezija,prilagođena ovoj sekundi

pita me zrnce
što volim
crn
ce
e
e
e

eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee

[TVO.JA_]

Dazd rijeci

Svaki bih ton ponoviti mogo
Od dazda tvojih rijeci,
Al da me pitas za njihov smiso?
Ni slova ne znam reci.
Evo, ko dijete u tebe gledam
Koje govoru uce,
Gledam kako iz tvojih usta
Moj glas u tebi guce.


Enes Kisevic

[Buba Erdeljan]

***

Kad budem imao iskustva
i budem stariji
govorio sam na kraju svake ljubavi
na rubu svakih ociju
i na rubu pameti ako baš hoćeš
kad budem imao godina
kao ljubavi u sebi
nikad više neću
ponavljati iste greške
i neću pamtiti sve sitnice
i nikad neću bez pameti
samo srcem
kroz maglene koprene
i to sam govorio
ponavljao
a eto s tobom sam stariji
i ništa nisam naučio.


***


Željko Krznarić

[NSdjanka]

ZALJUBLJENA
Ona stoji na mojim očnim kapcima
I njene kose zamršene su u mojima,
Njeno telo ima oblik mojih ruku,
Ona je boje mojih očiju,
Ona se utapa u moju senku
Kao kamen u nebo.
Ona ima uvek otvorene oči
I ne dopušta mi da spavam.
Njeni snovi pri punoj svetlosti
Mogu sunce da ispare,
Zbog njih se smejem, plačem i smejem,
Govorim, a ništa ne kazujem.
Pol Elijar

[Goga]

Notturno

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vijeđe pote:
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.
Duša je strasna u dubini,
Ona je zublja u dnu noći:
Plačimo, plačimo u tišini,
Umrimo, umrimo u samoći.

Uhapšen u svojoj magli
Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.
I svak žudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.
I na oblak koji tišti,
i na munju koja prijeti,
naša blaga Nada vrišti:
biti čisti. Biti sveti.
I kad nema Našeg duha
među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.

Tin Ujević

[Kathy]

Ako te ne vidim nikada više

Ako te ne vidim nikada više, ako me operu jesenje kiše, ako u srcu tek nulu slutiš, ako je smrzla sve nade što ćutiš, Ako te ne vidim nikada više, tad neću htjeti ni zrak što dišem, Tad neću žedan vodu iskati tad neću srce u dlanu stiskati. Ako te ne vidim nikada više. ( Lothario )

[Kathy]

Poetika žudnje

Pobacaj noćas sve svoje hartije
odloži pero
pusti da ti prsti
pišu po mom telu,
neka je prazna stranica,
neka je reč,
jedna rečenica, napiši pesmu
ako mi tvoja gramatika povredi kožu
ako uzdahnem, ako jauknem
neka ti zagrljaj bude još jači,
i ako tvoji prsti stanu da mucaju
umoči ih u noć
i počni iznova
popuni moje margine
uguši me jezičkim pravilima
ispravi slovne greške ovog ludila
koje stvaraš
usnama izbriši
sve čemu tu nije mesto,
pod tvojim prstima nastaje
štivo koje me čita
napisano ima uvid
u stranice mog života
oživele
tvojim dodirom
ove noći.


Rina Sing

[Buba Erdeljan]

Ne zanima me od čega živiš.
Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga?

Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li spreman rizikovati da ispadneš budala zbog ljubavi ...
zbog svojih snova ...
zbog ove pustolovine koju nazivamo životom?

Ne zanima me koje planete utiču na tvoj Mesec.
Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli ...
jesu li te životna razočarenja otvorila ili si se skupio i zatvorio od straha da ponovno ne osetiš bol?
Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe ...
možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš da budemo pažljivi, realni, svesni ljudskih ograničenja?

Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi?
jesi li spreman podneti optužbe za izdaju, a pritom ne izneveriti sebe?
Želim znati jesi li u stanju videti lepotu, svakoga dana ...
i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću?
Želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspehom, svojim i mojim ... i da bez obzira na njega stojiš na rubu jezera i ushićeno uzvikuješ "To!!!"

Ne zanima me gde živiš i koliko novaca imaš.
Želim znati jesi li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi nahranio svoju decu?

Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospeo ovamo.
Želim znati šta te u tebi samom gura napred u trenucima kad se sve ostalo ruši... želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li uistinu osobu koja jesi...
želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati?

Oriah Mountain Dreamer

[Danka]

Vasko Popa
Ociju tvojih da nije

Ociju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U slepom nasem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz ociju nestajali

Slavuja tvojih da nije
vrbe ne bi nikad
Nezne preko praga presle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu nasem prenocilo.

[NSdjanka]

Za početak, ne bih da se pravim važan, kao dete
roditelji me nisu oblačili u mornarsko odelo.
Otac nije pušio lulu. Majka je, obično
nedeljom uveče,
hodala hodnikom stana na petom spratu
stambene zgrade
sa plastičnim viklerima u kosi.
Sestra je sa udvaračem stajala u ulazu zgrade.
Nisam učio latinski jezik, nisam bio
talentovan za crtanje,
oduvek nepravilno izgovaram neke reči
maternjeg jezika.
Nisam učio biologiju, fiziku, hemiju,
matematiku.
Svetsku istoriju sam poznavao površno.
Čitao sam samo ono što me ne bi zamorilo u
prvih
tridesetak redova.
Filozofiju nisam poznavao uopšte. Nisam
naučio ni šah da igram.
Hteo sam da kažem,
da sam i takav bio oduševljen sopstvenom
rukom na hartiji,
da čak i ja mogu da pišem i da mi to bude važno.
Dao sam, odnekud, sebi pravo na to.
Pa čak i da to nazovem radom.
I sad, dok mi zelena gusenica prelazi preko
zgloba leve ruke, ne prekidam ovo što bih hteo
da otpevam
hemijskom olovkom u tri prsta desne šake.
To zovem radom.
Znam koliko sam u svemu krt, tanak, lomljiv.
Sopstena zamućenost me je naterala da kroz
ispruženu ruku
po hartiji poređam slova preko kojih kao
cevkom iz bare
mogu da dišem, hvatam vazduh. I tek onda, počeo
sam da učim.
Tankim vrhovima prstiju počeo sam da pevam
i osetio da je to jedva vidljivo:
puckaju mi nožni zglobovi, kolena, lakat,
vratni pršljen i ramena
kad se protegnem:
sve to ipak vredi.

S.Valjarević-Klinč

[Tami80]

Konstantin Simonov - Čekaj me

Čekaj me, i ja cu doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek kaže tko me čekao nije
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu -
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svetu...

[ZOE]

ISPUNI MI ŽELJU


Ispuni mi zelju...
noćas,
da budem tvoja pahulja,
snežna i plaha,
a potom nestanem,
kao vetar u noći.

Da se kotrljam
na tvom dlanu,
da se topim,
dok me dodiruješ...

Smeje se duša...
Ove reči
postoje zbog tebe.

Jednom,
kad tvoje nade,
drugo ime ponesu,
u srcu tvom ostaću,
blaga tačka.
Pamti me...
po dobru...

Kad te nečiji
ledeni prsti probude,
možda ćeš tada
priznati sebi:
Bila je
sasvim obična,
plemenita i nežna...

L.Simić

[SQUAW]

Mačka

U gradu, nije važno ime,
u praznoj sobi, kaže priča,
i usred ljeta, usred zime,
ja vidim tužnoga mladića.

On živi sam i ko zanesen
u svom svijetu od papira,
a vani sunce, kiša, jesen,
a vani vergl nešto svira.

No jednog dana šum kraj vrata,
to netko neznan ući želi
u njegov život, poput t�ta,
da njegovu samoću dijeli.

A vani zima, vani sniježi,
i pored praga mačka leži,
on pruža ruke, k� da sanja,
a vani zora � svjetlost danja.

No, u tom času, u tom trenu
pred sobom vidje nagu ženu,
i on joj reče: budi moja,
a ona kaže: ja sam tvoja.

I sve što ima mladić skupi
i stavi trgovcu na vagu,
da prstenje od zlata kupi
i haljinu za svoju dragu.

Da, zlato želi, al' ne haje
za skromnu halju što joj daje,
i tužni mladić svako veče
u novu krađu opet kreće.

Jer, on je želi, on je ljubi,
i volio bi da je mazi,
a zna da svoju ljubav gubi
bez darova i ruku praznih.

I riješi sada, još ove noći,
u zadnju krađu on će poći,
i u zoru se mladić vrati
da strašnim novcem ljubav plati.

I donese joj dragi kamen
u svijetu najveći od sviju,
u kom se, kao jedan plamen,
sve vatre ovog svijeta kriju.

I vidje � žena ruke pruža
i ljubi kamen kao muža,
i kao što njega nikad nije
uz tijelo hladan kamen grije.

I dok se njemu lice grči
u sobu uđe miš i trči,
i kao mačka skoči žena,
na plijen se baci istog trena.

I stiže ga, a njeni zubi
već traže meso koje peče,
i ženi koju mladić ljubi
sa kuta usne krv poteče.

U strahu mladić oči sklopi �
te strašne slike neka odu,
on vidje lađu što se topi,
i svoju ljubav na tom brodu.

A kada opet nađe snage
on digne vjeđe � žene nema,
i tada mjesto svoje drage
on vidje mačku kako drijema.

Kroz prozor uđe svjetlost danja,
on pruža ruke, k� da sanja,
sad opet samo mačku ima,
a vani studen, snijeg i zima.

Ibrica Jusić

[Kalina]

IF

If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you,
If you can trust yourself when all men doubt you
But make allowance for their doubting too,
If you can wait and not be tired by waiting,
Or being lied about, don't deal in lies,
Or being hated, don't give way to hating,
And yet don't look too good, nor talk too wise:
If you can dream--and not make dreams your master,
If you can think--and not make thoughts your aim;
If you can meet with Triumph and Disaster
And treat those two impostors just the same;
If you can bear to hear the truth you've spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the things you gave your life to, broken,
And stoop and build 'em up with worn-out tools:
If you can make one heap of all your winnings
And risk it all on one turn of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginnings
And never breath a word about your loss;
If you can force your heart and nerve and sinew
To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: "Hold on!"
If you can talk with crowds and keep your virtue,
Or walk with kings--nor lose the common touch,
If neither foes nor loving friends can hurt you;
If all men count with you, but none too much,
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds' worth of distance run,
Yours is the Earth and everything that's in it,
And--which is more--you'll be a Man, my son!
--Rudyard Kipling

[natka]

Njoj ( Arthur Jean Rimbaud )

U ružicasti vagon sa plavim jastucima
Sešcemo, zimi, pa na put!
Bice nam dobro. Gnezdo sa ludim poljupcima
Skrivace svaki dremljiv kut.
Sklopiceš tada oci, da ne vidiš kroz prozor
Sav cudovišni onaj puk
U kom se mrzovoljno, da ispuni te grozom,
Crn demon ceri, crni vuk.
Tad ce ti iznenada pecnuti obraz nešto.
I sicušni poljubac vratom ce tvojim vešto
Potrcati, ko pauk lud...
Rekavši: "Traži", ti ceš prignuti glavu k meni;
I tražicemo dugo tu bubu, zaneseni,
- A ona ce da skita svud...