Za Blossom
SVOJA RUPA
Najlepše je
gledati
kroz rupu.
Napravi svoju rupu
i gledaj kroz nju.
To što ti vidiš,
niko drugi ne vidi.
Kad ti dosadi,
rupu možeš
zatvoriti
ili baciti.
Dušan Radović
Za Blossom
SVOJA RUPA
Najlepše je
gledati
kroz rupu.
Napravi svoju rupu
i gledaj kroz nju.
To što ti vidiš,
niko drugi ne vidi.
Kad ti dosadi,
rupu možeš
zatvoriti
ili baciti.
Dušan Radović
Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid
Ogden Neš
Ustajem sad i idem
(preveo Dragoslav Andrić)
Čak u Tibet
Živi lama,
Nema tata,
Nema mama.
Nema žena,
Nema deca,
Jok mu treba
Streptomeca.
Nema sapun,
Nema plakar,
Ne zna najlon,
Ne zna bakar.
Nema šlager,
Nema rok,
Ne zna Presli,
Bitls jok.
Nema desni,
Nema zubi,
Ne zna pasta
Pa u tubi.
Voli seče
Kad se brije,
Baš ga kosa
Briga nije.
Ne zna šljoka
Kao neko,
Nema bonton,
Pije mleko.
Ne zna šta je
Klozmetika,
Nema kola
Da se slika.
Nema štampa
I te stvari,
Nepotrošac
To je stari.
Taj sebičnjak
Samo drema,
Nema pojam
Ni šta nema.
Zato, zarez,
Kažem svim,
Idem nađem
Družim s njim.
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Kraj druma
Na mjesečini pjenu
Pjeva vodopad.
O, kad se samo sjetim
Da nisam više mlad!
O, kako zdravo diše
Polje, zemlja, zrak!
Da, noć je drugim podne,
A jai danju mrak.
O, rosi, roso, rosi!
Veli livada.
O, kad ću, kada kući,
Zar nikad, nikada?
Već drijema drug moj, cvrčak,
Šeta Danica.
O, Bože, što li snuje
Sad moja mamica?
Kroz praskozorje snovi
Ždrali, ždralovi,
a dušom plovi, plovi
Val i valovi.
A.G.Matosh
neunistiva zlojebaba!
Doba
Proljeće
proljetni mraz
pleše u zraku
drhtaj topline
Ljeto
žutozeleni pauk
polako hoda
po crvenoj ruži
Jesen
skoro crno
sve grimiznije
zrelo grožđe
Zima
dvije tri stijene
razbacane okolo
isušeno polje
Nepoznat autor
Poruku je izmenio Kalina, 11.05.2008 u 10:59 Razlog: autor
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
RASTANAK
Jesi li postao trava ili oblak koji nestaje,
Svejedno.
I na klisurama orlovi te prate
i u vodama i među zvijezdama.
Ne mogu rastaviti oči,
izvori koji istom moru gledaju.
Nema rastanka
Nema smrti.
Ako osluškujem vjetar
čujem tvoj glas.
Ako u smrt gledam
čujem tvoju pjesmu.
JURE KAŠTELAN
...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
...Ne znam...
CITATI UJUTRU I UVECE
Onaj koga volim
rekao mi je da sam mu potrebna.
Zato se pazim,gledam kud idem
i bojim se,da bi me svaka kisna kap mogla
ubiti.
Bertold Breht
Ploviti se mora i bez broda ..
Danas si išla posve sama
Danas si išla posve sama,
I ja ne vidjeh Tvojih čuda.
Na gorskom Tvome visu, tamo,
Zupčasta šuma bješe svuda.
I ta šuma krošanja zbitih,
I ti putovi gorski tmasti
Smetahu mi se s neznanim sliti
I plavetnilom tvojim cvasti.
- Aleksandar Blok
neunistiva zlojebaba!
KAO PO CVECU
Kao da stupa po samom cvecu,
kao da pesmu peva joj hod,
k'o vila vitka svud nosi srecu-
ja joj se divim, bila gde god.
Nikad joj pevat prestati necu,
dokle me greje nebeski svod;
noge ce njene ici po cvecu,
valovi pesme njihat joj hod.
Eino Leino
Poruku je izmenio meseceva_kci, 10.05.2008 u 23:36
...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
...Ne znam...
nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje
TUPA PESMA
"Šta ti je? Neraspoložena si?", pitaš.
- "Ne. Samo sam tupa, sasvim tupa, danas. Komplikovan mi je čak i
ljubavni dijalog u tom filmu."
-"Onda napiši tupu pesmu.", kažeš.
Ima dana
kada ti se čini
da si toliko tup
da ne možeš sastaviti
ni dve reči što imaju smisla.
I kao da je neko spustio zavesu
između tvojih očiju
i malog krematorijuma tvoje glave
u čijem pepelu oživljavaju
još samo navitalnije muve.
Iz filmova pamtiš samo da behu u boji.
Iz pozorišnih predstava
samo gomilu lica
koja se, pre paljenja svetla,
na pozornici drže za ruke.
Iz svega viđenog na platnu sveta
sve što možeš da zaključiš je
da li je u pitanju akt
ili mrtva priroda. Trećeg nema.
Ni osmeha Mona Lize
ni dame sa hermelinom:
oblici isuviše nedokučivi umu.
Unutra ne ostade ništa,
čak ni Foknerov Bendži
da sastavi nepovezane senzacije
u pristojan roman toka svesti.
Ne bi se moglo reći
ni da ima svesti.
I kao da ništa video nisi. Ništa čuo.
Od početka bio idiot
na programu za osposobljavanje,
prikačen za elektrode
od kojih je kroz jednu prodirala u telo
beskrajna ljubav,
kroz drugu beskrajan bol,
kroz treću beskrajna, ali jalova
radoznalost, uzalud
jer na kraju sve ispade samo razlika
između Rubensovog akta
i mrtve prirode, koliko svačije
toliko i ničije.
Ima dana,
koji kao tup nož što uranja u meso
jasnije prizivaju oštrinu,
ili su tu samo zbog toga
da podsete.
Ana Ristović
SLEPI URLIK
Spoticao sam se na plocniku
Izbezumljeni potrosaci su bili brzi
I klinci koji su kupovali travu
I svi drugi
Jer moj pogled je bio zamracen
Smrt je cucala na ramenu
Rekla si - mi smo samo prah
I odjednom sva vrata su se zatvorila
Slepi urlik nase zudnje za zivotom
Osudnjen
Neporodjen.
M.
nomen est omen
Miroslav Krleža:
BILA JE MJESEČINA
Bila je mjesečina, snijeg i mi
išli smo tihi i nesretni.
Monogram naših snova blistao je nama,
ko blistav svjetionik. Vjetar. Tama.
Ja sam bio sam i ti si bila sama.
Bili smo straža na mrtvačkoj straži,
na pogrebu jedne tihe laži.
I tako smo stigli na kraj drvoreda.
Tvoj parfem od gnjilih, uvelih rezeda...
Rosa u staklu staklenog pogleda,
Adieu, ma chere, jer tako živjeti se ne da.
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
NE
Noć te uništava da bih te tražio
kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.
Kakva samoća i mrak, kakav suh mesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim telesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.
Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
Moje su reči uspravne trazeći te utaman.
Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
pružena kao reka sa samostalnim obalama.
Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sećanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.
Jose Luis Hidalgo
nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje
Malilini
Mora biti da sam pošašavio
- načisto.
Zar ne vidiš da si lepa,
Malilini,
da si lepa kao ptica
od šarenog perja.
Nemam dukat da te kupim.
Nemam braću da te otmem.
Nemam majku da te uvračamo.
Da odem u vojsku
dve-tri godine,
rano mi je za vojsku,
a i šta cu bez tebe.
Da idem po vašarima,
Da sviram po birtijama,
da kupujem perje,
da se kockam, pa da zaradim,
- udaćes se za nekog
dok se vratim, nesrećo.
Beži mi sa mojih očiju.
Mora biti da sam pošašavio
- načisto.
Nisi ti ni lepa,
Malilini.
nisi ti ni kao ptica
od šarenog perja.
Ima takvih u ciganskom rodu
i jos lepših - barem hiljadu.
Da te kupim za dukat,
da ga odmah potrošiš.
Šta će meni braća,
pa da se u tebe zaljube.
Da je živa moja mati,
ti bi u nju pogledala
urokljivim očima,
i mater bi moju pretvorila
u vrbu.
A možda i ne bi,
Malilini.
Eto šta ja govorim.
Teško meni: lud sam!
Zar ne vidiš da si lepa,
Malilini,
da si lepa kao ptica
od šarenog perja - priznajem!
Nemoj da me kljuješ
u to moje grlo
sa tim lepim očima.
Ne mogu da dišem
od tebe.
U nosu mi duša,
nesrećo.
Ja žvaćem tvoju kosu.
Ti žvaćes moju krv.
Ja žvaćem tvoje ruke.
Ti žvaćes moje srce.
Ja žvacem tvoju crvenu maramu.
Ti žvaces moj nikakvi život.
I moju nikakvu sudbinu.
Tako si me dovela u nešto
glupavo
pa govorim,
a ne znam šta govorim.
Pa osećam,
a ne znam šta osećam.
Pa ja plačem
i ne plačem ujedno.
Sad moram da idem
da probam da nađem
neki drugi život
i drukčiju sudbinu.
Idem u vojnike.
baš me briga za tebe.
Idem odmah sutra
da budem oficir.
Baš je meni
život lep.
Otkud da je nikakav.
Nakriviću kapu preko uveta.
Četa mirno!
Četa napred marš!
Eto vidiš šta govorim.
sve - koješta.
šalim se.
Oprosti.
Mora biti da sam pošašavio
- načisto.
Miroslav Antić
nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje
San... za san
Sanjala sam da te gledam
Stidljivo, da povoda ti ne dam
Otvorenih ociju u tami
Pogledi su govorili sami
Sanjala sam ruzu sto se plavi
Nezno spustenu u travi
cuperak je leteo celom
krila sam tajnu na licu belom
Sanjala sam da te znam
Plaseci se da ozivim san
Pila kap rose sa lattice plave
gutala reci i krila pogled sto odaje
Sanjala sam da si san
Da Bogom za mene si dan
Stvarnost si i mnogo vise
Konacno znam na dlanu pise
nepoznat autor
Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.