Poklonite pesmu... - Strana 32
Strana 32 od 114 PrvaPrva ... 2230313233344282 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 466 do 480 od ukupno 1704
  1. #466

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zalutala

    Ispod kiše nade
    na terasi dosade
    ispod pljuska osude
    na klupi teorije
    na tragu lutanja
    na ivici bunara
    pronašla sam ludilo
    u jezeru svetlosti
    na stazama memorije
    izgubila iluzije
    tražila pobede
    na stazi života
    zalutala, izgubila se
    na poljima žita
    na putiće racvetale
    u Edenske bašte
    u doline snegom pokrivene
    na vrh najveće planine
    otići ću da se tražim
    ili ću stradati
    ili ću pobediti
    ako se nadjem
    pisaću tebi...


    Zorica Sentić
    Ćuti i prenesi dalje....

  2. #467

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    BUDI VJEČNI VALCER VIR

    Budi vječni valcer vir,
    vrtlog vjetra nek' te vije.
    Budi glazbe dubok mir,
    budi sunce poezije.

    Budi takva kakva jesi,
    ne mijenjaj se za sva blaga,
    Uvijek nek' ti mis'o resi
    ona tiha patnja draga.

    Ma koliko bila žena,
    uvijek više tajna budi,
    Budi šutnja, al' iskrena,
    nek' te vječno slute ljudi.

    E.Kišević
    neunistiva zlojebaba!

  3. #468

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ja sam jedini čovek na Zemlji, a možda
    ne postoje ni Zemlja ni ljudi.
    Možda me neki bog obmanjuje.
    Možda me je neki bog osudio na vreme,
    na taj dugi privid.
    Sanjam mesec i svoje oči
    kako ga gledaju.
    Sanjao sam veče i jutro prvoga dana.
    Sanjao sam Kartaginu i legije
    kako je razaraju.
    Sanjao sam Lukana.
    Sanjao sam brdo Golgotu
    i rimske krstove.
    Sanjao sam geometriju.
    Sanjao sam tačku, pravu, ravan
    i zapreminu.
    Sanjao sam žuto, crveno i plavo.
    Sanjao sam kartu sveta, i carstva
    i crninu u osvit dana.
    Sanjao sam neizmerne boli.
    Sanjao sam sumnju i sigurnost.
    Sanjao sam jučerašnji dan.
    Ali možda za mene juče ne postoji,
    možda nisam ni rođen.
    Ko zna, možda sanjam da sam sanjao.

    Horhe Luis Borhes
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  4. #469

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Sumnjaj da na nebu zvezde sjaju ove,
    sumnjaj da sunce zna putanju svoju,
    sumnjaj da laž se istinom ne zove,
    ali ne sumnjaj u ljubav moju!!!

    HAMLET



    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  5. #470

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Pismo jedne zene



    Koracam bosa tvojim tragom
    Priljubljujem usne uz tvoju praznu casu
    U tvom odelu trazim odlutalu toplotu
    Pogledom doticem sve sto si ti gledao
    Ispisujem ti ime, izgovaram ga tiho
    Blagosiljam dane kad cuvas svoje zdravlje
    Ponavljam sve nezne reci koje smo ikad rekli
    Secam se zaveta tvojih ociju
    Tvoj se poslednji dodir jos ne odvaja od mene
    Sa svakim danom se suocavam
    umorna srca, tromih nogu
    To sto smo razdvojeni pola mi odnosi snage
    A ostatak mi treba da bih te sacekala...



    Kerolin Ris
    neunistiva zlojebaba!

  6. #471

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Jos si u mojim stihovima.
    Pisuci ih
    cini mi se kao da ih citam
    zajedno s tobom.
    U nekoj tajanstvenoj zemlji
    sa plavijim nebom, vise sunca.
    S tobom polazim opet
    u svako novo jutro...
    Gledam tvojim ocima zoru.

    Obojim svaku misao
    mirisom cveca procvetalog
    nakon dugih zimskih mrazeva.
    Pazljivo...
    Kao najvecu dragocenost.

    Da ne izgubi svoj miris
    na dalekom putu
    do tvog srca.


    n.n.

    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  7. #472

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nemoj ignorisati jutro,
    - nasmej mu se.
    Sunce će znati kako da te cuva.
    Kisha će znati kako da te skvasi,
    kap po kap.
    Nemoj da zaboravish,
    da nisi Bilo ko.
    Ne.
    Nikad nemoj da zaboravish da nisi jednan od milion istih.
    Nemoj da zaboravish da u svoj gomili strchish,
    virish.
    Nemoj.
    I nemoj da te boli shto ne nadjesh sebe uvek.
    I ne treba.

    ( nep. autor )


    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  8. #473

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Sve moje nežnosti i gluposti
    još uvek na tvome pragu spavaju
    kao mala kudrava štenad
    na mokrim,
    nabreklim,
    crnim sisama gospođe kučke.
    Sasvim sam zakopčan od sluzokože do duše.
    Ova 32 zuba još uvek ljubav
    samo za tebe jecaju i pevuše.
    Ti ćeš me, nadam se, shvatiti.
    U ogledalu vidim:
    sve je
    zauvek
    gotovo!

    Uplašeno sam pijan
    i prazan
    i sam.
    Ponekad neko naiđe da me nespretno pazi,
    neko, kome ja, zaista, naivno, zaista bez zlih namera,
    već posle druge čaše otkrijem putokaze
    koji vode od tebe
    do moga usijanog temena.
    Nikome nemoj reći
    ali dok ležim ovde kao ispražnjen sarkofag
    i nešto mudrujem o sreći,
    trudim se da bar malo zabrinute dobrote
    tom drugom nekom dam.
    I dok umire drveće
    i susnežica po lišću gazi,
    trudim se da mu bude dobro,
    makar mrvicu dobro,
    u ime izvesnog aorista moje ljubavi
    i davnoprošlog vremena.
    Dalje ne bih imao ništa više da ti javim.
    Pijana od hladnoće, subotnja noć se valja.
    Satovi su već odavno povečerje odsvirali.
    Dalje,
    zaista, ne bih imao ništa više da ti javim.
    Jedino, možda to:
    da si ostala najlepša medalja
    iz najlepšeg rata u kojem su mi srce amputirali.
    Gospođice,
    ja nisam za tobom bio onako obično,
    gimnazijski zanesen.
    U meni je sve do tabana minirano.

    M.Antić
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  9. #474

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nisam vishe tu

    S mesta se nisam pomerio
    Ali tu vishe nisam

    Neka udju
    Neka pregledaju neka pretraze

    Vodenica u senci rebara
    Zrelu prazninu melje
    Opushci jevtinih snova
    U pepeljari se dime
    Nisam vishe tu

    Privezan chamac njishe se
    Na crvenim talasima
    Par nedozrelih rechi
    U oblachnom grlu visi
    Nisam vishe tu

    S mesta se nisam pomerio
    Ali vec sam daleko
    Teshko da ce me stici


    V. Popa
    neunistiva zlojebaba!

  10. #475

    09 Odgovor: Poklonite pesmu...

    Pozdrav svim čitaocima i poštovaocima poezije.
    Početnik sam u svemu ovom ali vam šaljem jednu svoju





    KAD UMRE LJUBAV


    Kad umre ljubav, muzika nek svira,
    Nek cveta svaki cvet.
    Tiho sviraj pesmu ljubavnu
    I ne diraj, molim te ne diraj dušu umornu.

    Preumornu od nadanja, čekanja,
    Dugih devet godina.
    Život prolazi, starost sve brže dolazi.

    Molim te, molim te idi,
    Idi iz mog srca, iz moje duše,
    Ne zovi, ne vraćaj se nikad, nikad više!

    Pusti dušu umornu da u miru izdiše ...
    Poruku je izmenio Kalina, 04.07.2008 u 11:17 Razlog: vb kodovi

  11. #476

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Pesma o cvetu za nasu Gogu

    Jedan maleni cvet jos ni progovorilo nije,
    a vec znao sve tajne Sunca
    i sve sto zemlja krije.

    Jedan maleni cvet
    jos nije ni prohodao
    a vec umeo sam da se hrani
    svetloscu,vazduhom i vodom.

    Jedan maleni cvet
    ne zna da cita i pise
    al zna sta je zivot,sta je svet,
    i mirise,mirise.

    Kada si neraspolozena citaj ovu pesmu i oraspolozi se.
    Ich Bin Nich' Ich

  12. #477

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Uteha

    Misao se gubi, nestaje i tone
    u dolini plača, gde se nada kupa,
    gde stradanja žive, gde se suze rone
    i gde točak patnji klopara i lupa.

    I dok miso spava, klonula, u miru,
    izvija se ljubav na krilima noći,
    i sa sobom nosi razlupanu liru,
    i kreće se, čebdi po mojoj samoći.

    Kao eho sreće, bez šuma i glasa,
    preko tajnih snova visinama stremi,
    kao zora nebom zračno se talasa,
    kao veče u noć gubi se i nemi.

    I trag joj ostaje, i slika se stvara:
    Nebo plavo, vedro, kao njeno oko,
    pogled koji priča, teši, razgovara,
    pojima i voli i gleda duboko.

    Ja osećam dušu i svoju i njenu:
    Obe, večne, stoje na jednom osmehu,
    na jednom prostoru, u dalekom vremenu,
    koje katkad stupa i šapće utehu.

    V.Petkovic - Dis
    Poruku je izmenio Kalina, 04.07.2008 u 11:18
    neunistiva zlojebaba!

  13. #478

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ROMANSA

    Na svet sam dosao slican ljudima
    koji na srcu nemaju ljusku.

    I sve sam menjao u grudima
    za jednu pesmu dobru i ljudsku.

    U nebo sam se sunovratio.
    Sa svima sam se vlazno ljubio.

    I kome treba, neznost vratio.
    I kome treba, bol izgubio.

    Bicevi grana... Rebra plota...
    Vetrovi sumrak za rukav vuku.

    Sta sam to imao od zivota?
    Neciju kosu... Neciju ruku...

    I jedno srce ustreptalo.
    I dva-tri osmeha tiha i prosta.

    Sve je to ponekad tako malo.
    Sve je to, videces, sasvim dosta.


    Miroslav Antic
    Ćuti i prenesi dalje....

  14. #479

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Iluzija

    Trazili smo se po tudjim zalutalim osmesima
    blesavo razvucenim i praznim...
    Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
    otrovnom dahu sopstvene setve...
    Upijali bezvezne reci u nemim odjecima
    zamorno tupim i neprolaznim...
    I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
    San koji uzlece iznad kletve...

    Ne, nisi ti iluzija... Tako nesto ne postoji.
    U iluziju veruju samo izgubljene duse.
    U svakoj dozi nemira koja bojom telo zesti
    ozivljavaju dubine sto te videse i cuse
    kako izranjas iz svemira
    kroz paucinu svesti...

    Izgubljeni trenuci slazu se u memljive kule
    otezalih eona vremena...
    Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
    i prelivaju poslednje kapi...
    I one sto su sve videle, i one sto su cule
    posrcu pod teretom bremena...
    Hoce li se bar jedna obojiti svojom silinom
    pre no sto se stopi, ishlapi...?

    Ne, nije sve iluzija... Tako nesto ne postoji.
    U iluziju veruju samo umorni i stari.
    U svakoj senci trajanja nazirem nesto o tebi
    sto mi zenice boji i cutanje osmehom zari
    dok te u moru kajanja
    nalazim negde u sebi...


    Dragana Konstantinovic

    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  15. #480

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kad bi čovjek

    Kad bi čovjek mogao reći ono što voli,
    kad bi čovjek mogao uzdići svoju ljubav do neba,
    kao što je oblak uzdignut u svjetlosti;
    kad bi poput zidova što se ruše
    da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
    kad bi čovjek mogao razoriti svoje tijelo,
    ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
    istinu samoga sebe,
    koje se ne zove slava, sreća ili ambicija,
    nego ljubav i želja, ja bih konačno bio onaj,
    kako sam se zamišljao,
    onaj što svojim jezikom, svojim očima i rukama
    objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
    istinu svoje istinske ljubavi.

    Ne poznajem slobodu, osim slobode
    da budem zarobljen u nekome,
    čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
    zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
    za koga sam danju i noću ono što želi,
    a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
    kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
    slobodno, sa slobodom ljubavi,
    jedinom slobodom koja me ushićuje,
    jedinom slobodom za koju umirem.

    Ti opravdavaš moje postojanje.
    Da te ne poznam ne bih živio,
    da umirem ne znajući te, ne bih umro,
    jer nisam živio.


    Luis Cernuda......
    neunistiva zlojebaba!

Strana 32 od 114 PrvaPrva ... 2230313233344282 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •