Poklonite pesmu... - Strana 34
Strana 34 od 114 PrvaPrva ... 2432333435364484 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 496 do 510 od ukupno 1704
  1. #496

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ako me sretnes negdje
    u gradovima stranim
    po kojima se muvam
    u posljednje vrijeme

    Sretni me
    kao da me sreces prvi put
    nismo li se mi vec negdje vidjeli
    kazi i zaboravi

    Zaboravi, dane koje smo
    nekada zajedno i noci zaboravi
    gradove kojima smo mjenjali imena
    i ucrtavali u karte samo nama
    dostupne

    Onaj hlad pod maslinama
    u nasoj uvali, uvali mirnih voda
    otok nas i ime broda pjesnika
    koji nas je tamo nosio

    Zaboravi da si ikada rekla
    da me volis
    i kako se nikada, nikada
    necemo rastati

    Treba zaboraviti naslove knjiga
    koje smo zajedno citali
    filmove koje smo gledali
    Hemfri Bogarta i Kazablanku
    narocito zaboravi

    Ulicu divljih kestenova
    s pocetka Tuskanca

    I onaj nas poljubac na kisi
    za koga bi znala reci
    nikada necu zaboraviti
    molim te zaboravi

    I kada ti kazem da zaboravis
    kazem ti to zato sto te volim
    kazem ti to bez gorcine

    Otvori oci ljubavi
    nasim gradom prosli su tenkovi
    odnijeli su sobom sve sto smo bili
    znali, imali, zato, zaboravi

    Cemu sjecanja
    pogledaj kako tresnja u tvome vrtu
    iznova cvjeta svakoga proljeca
    nasmijesi se jutru koje dolazi
    zagrli bjelinu novih dana i zaboravi

    Kasno je vec dragana
    hocu da kazem, zreli smo ljudi
    to jest, nismo vise djeca

    I znam da nije lako
    i znam da mozda i boli
    ali pokusaj, molim te
    pokusaj zaboravi

    I ako me sretnes
    negdje u gradovima stranim
    po kojima se muvam
    u posljednje vrijeme

    Sretni me
    kao da me sreces prvi put
    hej, nismo li se mi vec negdje vidjeli
    kazi i zaboravi

    Šerbedzija..
    me me para a quin soy.
    Entindame para a quin soy.
    Causa que esto es estar alguna vez.

  2. #497

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    UVEK SAM SE PLAŠIO DA TI TEPAM

    Uvek sam se plašio da ti tepam
    Plašio se uvek da ti kosu držim u ruci
    Prestrašen bio da naglo možeš da se okreneš
    i da mi uhvatiš nežno oko na svom vratu.
    Jer sam glupavo verovao
    da ću ako ti ruku na rame stavim
    da ću ako ti prstima čelo dodirnem
    da ću ako ti u tople oči grudi slijem
    da ću izgubiti sebe.
    Sad kad si otišla imam sebe, isuviše.

    Zoran Radmilović
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  3. #498

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    DALJINA


    Svijet je sada podeljen na dvoje-
    I put se moj I tvoj sastati nece.

    Za nas nesavladivih daljina
    U prostranstvenom priblizavanju
    Ipak ima
    Jesi li sada tu
    Ili na drugom kraju Zemlje,
    Ili na nekoj planeti-
    Nepoznatoj-
    Jednako smo daleko jedno od drugoga
    I u mraku izmedju nas razlivenom
    Ne cuje se
    Ni zov,
    Ni zvuk,
    Ni znak.
    Sta ako isti pjenusavi val
    I tvoju
    I moju
    Obalu prelije?
    I najjaca je tvoja zelja slaba danas
    Da ukloni spustene barijere
    A ja-
    Krila nevidljiva steci ne mogu
    Da posljednju stazu preletim
    I da ti na veceri tuznoj
    Budem gutljaj vina i zalogaj hljeba.

    Svijet je sada podeljen na dvoje-
    I put se moj i tvoj sastati nece.


    ELISAVETA BAGRJANA(Bugarska)
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  4. #499

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Breza na mesecini

    Ja nisam tvoga kova
    tebi se samo cini
    nisam iz tvojih snova
    breza na mesecini

    Ti zelis da se vratim
    u tvoju ljubav setnu
    da tvoju dusu shvatim
    i da me cuvas sretnu

    Ne treba mani neznost
    ni tvojih reci svila
    zar mogu da se vratim
    gde nikad nisam ni bila

    Dusko Trifunovic
    neunistiva zlojebaba!

  5. #500

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Mreža

    Vredi li se upustati u tumacenja stvari kojima nismo u stanju da sagledamo obim?
    Milijarde su godina potrebne da se vratimo u dubine strpljenja.
    Jer ogromna je starost tog svojevrsnog cuda koje se zove: nas dvoje.

    U tami prastare proslosti, bas kao i sad, ovako, spusti mi polako glavu na neko bivse rame, i zagledaj se pazljivo u plave barice neba.

    Da se ti nisi rodila, neko bi morao biti voljen na ovom mestu. Da se ja nisam rodio, neko bi umesto mene bio tu da te voli.
    Drugi bi primili poruku i drugi bi produzili to sto se zove beskrajno.

    Veruj mi, prva ljubavi, nemoguce je voleti prvi put u ovoj vecnosti.

    XIX

    Vredi li se upustati u tumacenja stvari kojima nismo u stanju da sagledamo obim?
    Milijarde su godina potrebne da se popnemo uz okomitu buducnost do nekih kristalnih vrhova nacinjenih od zelja.
    Jer ogromno je obnavljanje tog svojevrsnog cuda koje se zove: nas dvoje.

    U izmaglici dalekog, bas kao i sad, ovako,spusti mi polako glavu na neko sutrasnje rame i zagledaj se pazljivo u plave barice neba.
    Ako se ti ne pojavis, neko ce umesto tebe cekati tamo da primi i da prenese poruku.
    Ako se ja ne pojavim, neko ce drugi produziti to sto se zove beskrajno.

    Veruj mi, poslednja ljubavi, nemoguce je voleti poslednji put u vecnosti.

    Mika Antic
    Ćuti i prenesi dalje....

  6. #501

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    OVE NOCI

    Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
    Napisati na primer: "Noc je puna zvezda,
    trepere modre zvezde u daljini".
    Nocni vetar kruzi nebom i peva.
    Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
    Volio sam je, a katkad je i ona mene volela.
    U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju.
    Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
    Volela me je, a katkada sam i ja nju voleo.
    Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci.
    Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
    Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
    Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
    I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
    Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati.
    Noc je zvezdovita i ona nije uz mene.
    I to je sve.U daljini netko peva. U daljini.
    Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
    Kao da je zeli pribliziti moj je pogled trazi.
    Moje srce je trazi, a ona nije uz mene.
    Ista noc odeva belinom ista stabla.
    Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
    Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
    Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.
    Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
    moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
    Iako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje,
    i ovi stihovi poslednji koje za nju pisem.

    Pablo Neruda
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  7. #502

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ako ste dokoni, procitajte ovo:
    Stari patak ukraj bare drzao je slovo.

    Slusale ga zabe-velike I male,
    Slatke sum u reci jedva docekale.

    Govorio patak, o vrlini mira,
    I da niko nikog ne treba da dira.

    Svako ima prava da slobodno zivi,
    Niko ne sme tlacit one sto mu nisu krivi.

    Sloga, mir I ljubav blagoslov je pravi,
    Zato neka niko nikoga ne gnjavi.

    Slusale su zabe ovo krasno slovo
    Kad patak ucuta, desilo se ovo:

    Jedan zabac mali poblize je stao,
    a patak ga zgrabi pa ga progutao.

    Iz ovog se nesto I naucit dade:
    Hulje lepo zbore, al nitkovski rade.


    J.J.Z.
    ...................

  8. #503

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ИКОНА

    Видим ли коју жену
    теби да личи:
    у капуту пепељастом и белом шеширу,
    дешава се на улици да застанем.
    И мада знам
    одавно већ да трунеш,
    помислим: можда си ти.
    Иначе, ти знаш:
    у Бога нисмо веровали
    ни ја ни ти.
    И заиста нема то са њим везе
    што желим
    пред сликом твојом кандило да палим.

    Ристо Ратковић
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  9. #504

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Cekaj me

    Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
    samo me čekaj dugo.
    Čekaj me i kada žute kiše
    noć ispune tugom.
    Čekaj me i kada vrućine zapeku,
    i kada mećeva briše,
    čekaj i kada druge niko
    ne bude čekao više.
    Čekaj i kada pisma prestanu
    stizati izdaleka,
    čekaj i kada čekanje dojadi
    svakome koji čeka.

    Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
    Ne slušaj kad ti kažu
    da je vreme da zaboraviš
    i da te nade lažu.
    Nek poveruju i sin i mati
    da više ne postojim,
    neka se tako umore čekati
    i svi drugovi moji,
    i gorko vino za moju dušu
    nek piju kod ognjišta.
    Čekaj. I nemoj sesti s njima,
    i nemoj piti ništa.

    Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
    sve smrti me ubiti neće.
    Neka rekne ko me čekao nije:
    Taj je imao sreće!
    Ko čekati ne zna, taj neće shvatiti
    niti će znati drugi
    da si me spasla ti jedina
    čekanjem svoji dugim.
    Nas dvoje samo znaćemo kako
    preživeh vatru kletu, -
    naprosto,ti si čekati znala
    kao niko na svetu.

    Kostantin Simonov
    neunistiva zlojebaba!

  10. #505

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Има дана кад ме нема,

    када све је привид само,

    када Овде тако боли

    да пожелим да сам Тамо.



    Тад говорим празне речи,

    тад се смејем туђим смехом,

    тад понављам туђе кретње

    и не чезнем за утехом



    јер утехе за ме нема

    онде где је туга била:

    не напушта она престо

    где се једном зацарила.



    Тада будем неко други,

    за тренутак ил век цео,

    све док радост не освоји

    мога срца добар део



    па га онда узме нежно

    и одјезди ко зна куда,

    Тамо - где је све утеха

    и где живе само чуда.



    Али сада само ћутим

    и за пут се тајно спремам -

    да ме има Тамо негде

    кад ме сад и овде нема.



    Виолета Милићевић

  11. #506

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Postoji mesto gde ljubav pocinje
    i mesto gde ljubav prestaje.

    Postoji dodir dve ruke
    koji se opire svim recnicima.

    Postoji pogled što bukti ko veliko vitlejemsko ognjište
    il` mala acetilenska lampa zelenog sjaja.

    Postoje jednostavna i bezbrižna tepanja
    cudesna ko velika okuka Misisipija.

    Ruke, oci, tepanja -
    pomocu njih se ljubav bori i gradi.


    Postoje cipele koje ljubav nosi
    i njen je dolazak tajna.

    Postoji upozorenje koje ljubav šalje
    i cena njegova zna se mnogo docnije.

    Postoje tumacenja ljubavi na svim jezicima
    i nije nadeno nijedno mudrije od ovog:

    Postoji mesto gde ljubav pocinje i mesto
    gde ljubav prestaje - a ljubav ne traži ništa.

    Karl Sandberg
    neunistiva zlojebaba!

  12. #507

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    i placem...placem kao dete....
    pitam kroz suze gde siii
    i nikad prestati necu
    zauvek si ostao u meni

  13. #508

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kap mastila

    šta sve može da stane u kapi mastila
    jedno nenapisano sunce
    jedna nepotpisana ptica
    jedan nenacrtani cvet
    i još će ostati toliko
    da se napiše epitaf:

    dve su zvezde zanoćile
    u čijem srcu u čijoj noći
    zatim su dva cveta nikla
    iz čije krvi iz čije krvi
    i dve su ptice poletele
    iz čije glave u čiju noć
    dve zvezde dva cveta dve ptice
    niko ne zna čije su
    niko ne zna odakle su

    B.Miljković

    ( znaš ti)...
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  14. #509

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Postoji sigurno neko


    Postoji sigurno neko
    Ko me jednom ubio
    A zatim otišao
    Na vrhovima prstiju,
    Ne narušivši svoj savršeni ples


    Zaboravio me položiti u krevet
    I ostavio me da stojim
    Svezana čvrsto na putu
    Sa srcem zarobljenim kao i pre
    S očima nalik
    Na njihov odraz u vodi još čist


    Zaboravio izbrisati lepotu sveta
    Oko mene
    Zaboravio sklopiti moje oči gladne
    I dopustio im tu pustu strast.....


    Anne Hbert
    neunistiva zlojebaba!

  15. #510

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Da li sam svuda gde su mi tragovi,
    Ko zna s čim sam se spajao,
    A nisam ni takao?

    Možda sam boravio i u svom životu,
    Možda, postoje izvesni znaci,
    Ali kao da je neko stran.

    Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
    Sa mnom je opasno ići, ja se nikad ne umaram.

    Valjda sam jedini svedok, koji sumnja u sebe
    Sve češće mi se čini,
    Da nisam nikakav oblik,
    Već da slobodno jedrim kroz sopstveno
    Pijanstvo prepušten sunčevom vetru
    Odlivam se i dolivam...

    Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
    Sa mnom je opasno hteti, ja nikad ne odustajem.

    Neiskvaren iskustvom, poseban slučaj samoće.
    Ponekad izmislim sadašnjost,
    Da imam gde da prenoćim.
    I suviše sam video, da bih smeo da tvrdim,
    Mnogo toga sam saznao, da bih imao ijedan dokaz.

    Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
    Sa mnom je opasno voleti, ja nikad ne zaboravljam.

    Pokušavam da shvatim učenja koja mene shvataju.
    Nejasna mi je vera, spremna u mene da veruje.
    Teško je biti okovan u moju vrstu slobode.
    Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir.

    Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
    Sa mnom je čudno čak i umreti, jer ja se ne završavam...


    M. Antić
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

Strana 34 od 114 PrvaPrva ... 2432333435364484 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •