Statika
Cinilo se kao da
vekovima vec ulaze u tu sobu.
Veliki gazda,
pazevi i sluge,
poslovne sekretarice,
vlastela.
Ovo je ipak zlatno doba
feudalizma.
Miris skupog losiona
"posle brijanja",
golica nase nozdrve,
skupa odeca
laptopi.
U vazduhu visi nebo,
i onda sve...
stoji.
Iskra svetla
pred rodjenjem kosmosa.
Cinilo se da je skulprtura
osmeha
ledena i prazna.
Tu na visinama
kiseonik je razredjen.
I svi ovde nose maske.
I svi ovde slave beskonacnu
prazninu statike.
Onda kralj sedne na presto,
i vazduh proburazi kozu,
kao udarna igla,
kao noz koljaca.
Tisina.
I nije to bas neka akcija,
nego nagovestaj.
Nesto kao cudjenje na njegovom
gojaznom licu.
Nesto kao cena iznajmljene harizme.
Statika.
U dubinama pomamno kljuca krv.
Jesti.
Spavati.
Jebati.
Trcati.
Dodirivati.
Njusiti neciju znojavu kozu.
U dubinama pomamno kljuca krv.
Misici se trzaju,
ali nista ne sme
da narusi velicanstveni prizor.
Mokracni se mehuri sire.
Menstrualna krv natapa tampone.
Kastrirano meso truli.
Truli.
Staticno.
Porozno.
Kralj lupa svojim malim
skiptrom po
stolu od mahagonija.
Znoj probija sminku,
Kralj ustaje, sipa
vodu.
Sve nema smisla.
Salo se siri, celulit.
Zene se goje na bokovima,
muskarci u predelu stomaka.
Neko bi pozeleo
da podrigne glasno.
Sve ovo nema nikakvog smisla.
MC_