Poklonite pesmu... - Strana 42
Strana 42 od 114 PrvaPrva ... 3240414243445292 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 616 do 630 od ukupno 1704
  1. #616

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Cuerpo de mujer, blancas colinas, muslos blancos ...
    (Pablo Neruda)

    Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
    ima li veće nježnosti nego što je moja
    dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

    Silazeći u tebe kao u ponornicu
    ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
    perunija, azaleja, robinija hispida.

    Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam
    svoje ruke, rastužena i vječna,
    sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

    Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim:
    tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam,
    i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.

    Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
    kao glas svoju jeku sto ne prestaje
    i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

    Evo koliko te želim: kao pusta površina vode
    svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo
    gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.

    Ima li ljepše od tvoje kovine,
    od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod
    što tone i što se ljulja između tvojih obala.

    Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći
    ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora?
    U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

    Zagledan u beskrajne prostore otvaram
    dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više
    od mene u meni, jednako i jednako samo.

    Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava
    sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši,
    i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa.
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  2. #617

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Miladin Beric-Ti ne znaš


    Ti ne znaš kako je čarobno
    znati da negdje postojis
    jednako draga i krhka
    i na poludjelom moru
    u ovu tetoviranu jesen
    koje se sve manje bojiš
    u svijetu u kojem leptiri
    i ne dočekaju zoru.

    Sakriven u tvojim venama
    ja sam kap što ne otiče,
    ma kako bili daleko,
    ma kako izgledali tudji.
    Srećom ne gube klovnovi
    na kraju svake priče
    mada iz nje izlaze
    bar za milimetar ludji.

    A ti, ti si zvijezda
    zaspala na mom dlanu
    i ja te čuvam i ne dam
    i nemoj da se bojis.
    A ako vec budeš bodež
    i napravis nekakvu ranu
    i tad cu da budem sretan
    što jos uviek negdje postojiš.

  3. #618

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Bilo je nečeg tajanstvenog

    Bilo je nečeg tajanstvenog
    u tom plamenu vasih pogleda
    u toj neprestanoj borbi
    cvetova i nesigurnih reci
    taj mali rat ljubavi izmedju dve tuge
    vino izmesano u čašama
    muzika posle ponoćnih vesti na uzglavlju
    u toplini vašeg tela
    i verujte
    ja danas strepim nad svakim budjenjem
    za mene je opasnost taj zrak mirisnih naranči
    i bilo je nečeg
    znam da je bilo malo ljubavnog
    u toj kratkoj epizodi
    koja je živela na vašim usnama
    predivna gospodjo
    vi ste taj ulazak u ozbiljno neozbiljno shvatili
    a meni su se otvarali vidici
    meni su u ocima planule zore lomeci mi srce
    na beskrajnim zvucima
    vasa lomna bojazljivost u velovima snova
    i verujte
    ja danas strepim nad svakim budjenjem
    za mene je opasnost svaki vlak
    koji donosi mirise juga
    u ovu mirnu sliku davnine
    i nema vise toga kao nekad

    ovo je druga mladost
    ovo više nisu hrabri vulkani

    i ne govori se kao nekad
    predivna jasnoća mojih retrospektivnih lutanja
    očcajnickih pokušaja bekstva
    noćc
    i eine kleine nacht musik
    kao zvono nad čelom
    kao luna nabrekla nad površinom koji umiru
    i još ima neotvorenih strana
    i tajanstvenosti u pogledima
    kao da nismo oboje poraženi
    u tom malom ratu ljubavi
    izmedju dve tuge.

    Ž.Krznarić
    Ćuti i prenesi dalje....

  4. #619

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    OPOMENA

    Vazno je,mozda,i to da znamo:
    covek je zeljan tek ako zeli.

    I ako sebe celog damo,
    tek tada i mozemo biti celi.

    Saznacemo tek ako kazemo
    reci iskrene,istovetne.

    I samo onda kad i mi trazimo,
    moci ce neko i nas da sretne.


    Miroslav Antic
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  5. #620

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Šta ne bih dao za sećanje
    na prašnjav puteljak sa niskim ogradama
    i visokog konjanika što zoru ispunjava
    (pohaban dugački pončo)
    jednog dana među danima ravnice,
    jednoga dana bez datuma.
    Šta ne bih dao za sećanje
    na majku koja posmatra jutro
    na estansiji Svete Irene
    a ne zna da će se zvati Borhes.
    Šta ne bih dao za sećanje
    da sam se borio kod Sepede
    i video Estanislaa del Kampa
    kako pozdravlja prvi kuršum
    s radošću hrabra čoveka.
    Šta ne bih dao za sećanje
    na kapiju skrivenog letnjikovca,
    koju je moj otac svake večeri zatvarao
    pre no što bi se izgubio u snu
    i koju je zatvorio poslednji put
    četrnaestog februara 38.
    Šta ne bih dao za sećanje
    na Hengistove čunove
    koji kreću sa peščanih obala Danske
    da osvoje ostrvo
    koje još Engleska ne beše.
    Šta ne bih dao za sećanje
    (imao sam ga i izgubio)
    na jedno zlatasto Tarnerovo platno
    široko kao muzika.
    Šta ne bih dao za sećanje
    da sam čuo Sokrata
    kad je pred veče kukute
    s vedrinom ispitivao problem
    besmrtnosti,
    naizmenično navodeći mitove i razloge
    dok se plava smrt penjala
    iz već studenih nogu.
    Šta ne bih dao za sećanje
    da si rekla da me voliš
    i da nisam spavao do zore,
    bestidan i srećan.

    Borhes, Elegija o nemogućoj pesmi
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  6. #621

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    DOK SAM TE IMAO



    Jezik sam ptica razaznavao
    i tajne pticije odgonetao
    biljke sam razumeo, i u nocima
    prepisivao razgovor trava
    tolike sam pesme ispisao
    prepisujuci rukopis vetra
    uz more, u noci,u planini
    tolike navoljnike saslusati umeo
    i ciniti im male radosti
    bez napora,bez sebicnosti imalo
    tolike sam dobrote i plemenitosti
    umeo u druge utkati
    a da i prevec ostane u meni
    san sam s radoscu na oci nanosio
    i budjenju se kao drvece radovao
    dok sam te imao

    Pero Zubac
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  7. #622

    14 Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ti koja imaš nevinije ruke

    Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
    i koja si mudra kao bezbrižnost.
    Ti koja umiješ s njegova čela čitati
    bolje od mene njegovu samoću,
    i koja otklanjaš spore sjenke
    kolebanja s njegova lica
    kao što proljetni vjetar otklanja
    sjene oblaka koje plove nad brijegom.

    Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
    i tvoja bedra zaustavljaju bol,
    ako je tvoje ime počinak
    njegovim mislima, i tvoje grlo
    hladovina njegovu ležaju,
    i noć tvojega glasa voćnjak
    još nedodirnut olujama.

    Onda ostani pokraj njega
    i budi pobožnija od sviju
    koje su ga ljubile prije tebe.
    Boj se jeka što se približuju
    nedužnim posteljama ljubavi.
    I blaga budi njegovu snu
    pod nevidljivom planinom
    na rubu mora koje huči.

    Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
    ožalošćene pliskavice.
    Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
    neće ti učiniti zla.
    I žedne zmije koje ja ukrotih
    pred tobom biti će ponizne.

    Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
    u noćima oštrih mrazova.
    Neka te miluje dječak kojega zaštitih
    od uhoda na pustom drumu.
    Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
    svojim suzama.

    Ja ne dočekah naljepše doba
    njegove muškosti. Njegovu plodnost
    ne primih u svoja njedra
    koja su pustošili pogledi
    goniča stoke na sajmovima
    i pohlepnih razbojnika.

    Ja neću nikad voditi za ruku
    njegovu djecu. I priče
    koje za njih davno pripremih
    možda ću ispričati plačući
    malim ubogim medvjedima
    ostavljenim u crnoj šumi.

    Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
    budi blaga njegovu snu
    koji je ostao bezazlen.
    Ali mi dopusti da vidim
    njegovo lice, dok na njega budu
    silazile nepoznate godine.
    I reci mi katkad nešto o njemu,
    da ne moram pitati strance
    koji mi se čude, i susjede
    koji žale moju strpljivost.

    Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
    ostani kraj njegova uzglavlja
    i budi blaga njegovu snu.


    Vesna Parun
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  8. #623

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Radjard Kipling
    Ako mozes

    Ako mozes da sacuvas svoju glavu kad svi oko tebe
    gube svoje i okrivljuju te za to;
    Ako mozes da verujes sebi kad svi u tebe sumnjaju
    i sam pridodajes njihovim sumnjama;
    Ako mozes da cekas a da ti ne dosadi cekanje,
    ili,ako si prevaren - da sam ne varas,
    ili,ako si omrznut - da sam ne mrzis,
    a da pritom ne izgledas predobar ili premudar;

    Ako mozes da sanjaris a da snovi ne ovladaju tobom,
    Ako mozes da mastas a da ti mastanje ne bude cilj,
    Ako mozes da se suocis sa uspehom i neuspehom
    i smatras te dve varke kao da su potpuno iste;
    Ako mozes da podneses da istinu koju si rekao
    izvrnu nitkovi,kako bi od nje napravili zamku za budale,
    ili da posmtras propast onoga cemu si posvetio sav zivot
    i da,pogrbljen,s dotrajalim alatom opet novo stvaras;

    Ako mozes da prisilis svoje srce,nerve i tetive
    da te sluze dugo iako si ih nemilice trosio,
    i da izdrzis i kada nema vise niceg u tebi
    sem volje koja ti dovikuje:"Istraj!"

    Ako mozes da razgovaras sa nizima od sebe
    i ne istaknes svoju superiornost,
    ili da u drustvu s visima od sebe -
    sacuvas svoje dostojanstvo;

    Ako mozes da ispunis jedan nezaboravni minut
    sadrzajem koji traje sezdeset sekundi -
    tvoja je zemlja i sve sto je na njoj,
    i,iznad svega,bices covek,sine moj!

  9. #624

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  10. #625
    Statika


    Cinilo se kao da
    vekovima vec ulaze u tu sobu.
    Veliki gazda,
    pazevi i sluge,
    poslovne sekretarice,
    vlastela.
    Ovo je ipak zlatno doba
    feudalizma.

    Miris skupog losiona
    "posle brijanja",
    golica nase nozdrve,
    skupa odeca
    laptopi.
    U vazduhu visi nebo,
    i onda sve...
    stoji.
    Iskra svetla
    pred rodjenjem kosmosa.

    Cinilo se da je skulprtura
    osmeha
    ledena i prazna.
    Tu na visinama
    kiseonik je razredjen.
    I svi ovde nose maske.
    I svi ovde slave beskonacnu
    prazninu statike.

    Onda kralj sedne na presto,
    i vazduh proburazi kozu,
    kao udarna igla,
    kao noz koljaca.
    Tisina.
    I nije to bas neka akcija,
    nego nagovestaj.
    Nesto kao cudjenje na njegovom
    gojaznom licu.
    Nesto kao cena iznajmljene harizme.

    Statika.
    U dubinama pomamno kljuca krv.
    Jesti.
    Spavati.
    Jebati.
    Trcati.
    Dodirivati.
    Njusiti neciju znojavu kozu.
    U dubinama pomamno kljuca krv.
    Misici se trzaju,
    ali nista ne sme
    da narusi velicanstveni prizor.

    Mokracni se mehuri sire.
    Menstrualna krv natapa tampone.
    Kastrirano meso truli.
    Truli.
    Staticno.
    Porozno.
    Kralj lupa svojim malim
    skiptrom po
    stolu od mahagonija.

    Znoj probija sminku,
    Kralj ustaje, sipa
    vodu.
    Sve nema smisla.
    Salo se siri, celulit.
    Zene se goje na bokovima,
    muskarci u predelu stomaka.
    Neko bi pozeleo
    da podrigne glasno.

    Sve ovo nema nikakvog smisla.


    MC_
    Poruku je izmenio Kalina, 11.11.2008 u 10:24 Razlog: autor, forma pesme
    nomen est omen

  11. #626

    14 Odgovor: Poklonite pesmu...

    LXXXI



    Istinite reči nisu ugodne.
    Ugodne reči nisu istinite.
    Čestit čovek nije dobar govornik.
    Dobar govornik nije čestit čovek.
    Mudar čovek nije sveznalica.
    Sveznalica nije mudar čovek.

    Višnji se čovek bogaćenja kloni
    Odanost bližnjima njegovo je blago,
    Koje se uveća - netom se iscrpi

    Put nebeski prednost je bez štete.
    Čoveka višnjeg vrlina čini, ali ništa ne ište.



    Lao Tse ''Knjiga puta i vrline''

    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  12. #627

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ***

    U moru bih spavao
    u zenice ti ronim

    Na plocniku bih cvetao
    u hodu ti leje crtam

    Na nebu bih se budio
    u smehu tvom lezaj spremam

    Igrao bih nevidljiv
    u srce ti se zatvaram

    Tisini bih te oteo
    u pesmu te oblacim.


    Vasko Popa
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  13. #628

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Crtezi

    Ponekad tako sebe damo,
    za oci jedva upoznate.

    I na rastanku cutimo samo,
    i ne trazimo da nas vrate.

    Zivimo posle u tom drugom,
    sve dok mu oci svetom plamte.

    I ne znamo sto nas pamte dugo,
    kad ne trazimo da nas pamte...

    Miroslav Antic

  14. #629

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    DA SAM ZNAO KOLKO KOŠTA LJUBAV

    Da sam znao kolko košta ljubav
    Pod tvoj prozor ne bi došo
    Gde cvetaju bele ruže nežne ruže
    Ni slučajno ne bi proso

    Da sam znao da ćeš ti
    U mom srcu ostati
    Tu bi iskru odmah zgazio
    Da sam znao da ćeš ti
    U mom srcu ostati
    Na srce bi bolje pazio

    Da sam zbao gde će me dovesti
    Mirna Tisa i čamac mali
    Do ternutka kada samo tebe volim
    Alte više to ne pali

    Da sam znao da ćeš ti
    U mom srcu ostati
    Tu bi iskru odmah zgazio
    Da sam znao da ćeš ti
    U mom srcu ostati
    Na srce bi bolje pazio

    Da sam znao da će vreme proći
    Kao lasta plavih krila
    Daće lenger moje sreće pasti
    U dane kad si moja bila

    Da sam znao da ćeš ti
    U mom srcu ostati
    Tu bi iskru odmah zgazio
    Da sam znao da ćeš ti
    U mom srcu ostati
    Na srce bi bolje pazio

    Nepoznat autor
    Poruku je izmenio Kalina, 11.10.2008 u 21:45 Razlog: autor..
    Lako cu,ako je do mene.........

  15. #630

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Pesma za nas dvoje

    Znam mora biti da je tako...

    nikad se nismo sreli nas dvoje,
    mada se trazimo podjednako
    zbog srece njene
    i srece moje.

    Po obrazima vetar me mlati,
    cupa drvecu zutu kosu...

    U koji deo grada da svratim?

    Dan je niz mutne ulice prosut,
    vucaram okolo dva prazna oka,
    gledam u lica prolaznika.

    Koga da pitam
    smesan i mokar
    zasto je nisam sreo nikad?

    Ili je vec bilo...
    Trebalo korak?

    Mozda je sasvim do mene dosla,
    al ja za ugao skrenuo gorak,
    a ona ne znajuci prosla...

    Mozda smo celu jesen obisli,
    u zudnji ludoj podjenakoj,
    a za korak se mimoisli?

    Da.Mora da je tako...

    Antic

Strana 42 od 114 PrvaPrva ... 3240414243445292 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •