Poklonite pesmu... - Strana 48
Strana 48 od 114 PrvaPrva ... 3846474849505898 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 706 do 720 od ukupno 1704
  1. #706

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ŽELJA

    Želim da sam s tobom stopljena u ćutnji,
    rasplamsalom dahu il' podnevnoj šetnji...
    Probudjena želja talasa u slutnji
    koja se kroz nemir iscrta u pretnji.

    Šta ako je sve to samo igra čula,
    samo treptaj rose, kratki ples leptira...?
    Ako s prvim daškom vetrometnih frula
    sve ovo u nama počne da se spira...

    Zagledam u sebe, tražim tvoje oči,
    i plaši me pogled s tim osmehom smelim.
    Obojena slutnjom strahujem da kročim
    i ne mogu ništa osim da te želim..

    D. Konstantinovic
    Ćuti i prenesi dalje....

  2. #707

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    AKO ME ZABORAVIŠ

    Hoću da znam
    jednu stvar.

    Znaš kako je to
    ako gledam
    kristalni mesec, crvenu granu
    spore jeseni u mom prozoru,
    ako dotaknem
    uz vatru neopipljiv pepeo
    ili izborano telo drveta,
    sve me odvodi tebi
    kao da je sve sto postoji,
    mirisi, svetlost, metali
    poput barčica što plove
    ka ostrvima tvojim koja me čekaju.

    E, pa dobro,
    ako malo-pomalo prestaneš da me voliš
    i ja ću prestati tebe da volim
    malo-pomalo.

    Ako me odjednom zaboraviš
    ne traži me
    jer bih te ja već zaboravio.

    Ako smatraš dugim i ludim
    vetar zastava
    što prolazi kroz moj život
    i odlučiš
    da me ostaviš na obali
    srca u kome imam korena
    zapamti
    da ću toga dana,
    toga časa
    dići ruke
    iščupati svoje korene
    u potrazi za drugim tlom.

    Ali
    ako svaki dan,
    svaki sat,
    pristaneš da mi budeš sudbina
    s neumoljivom slašću,
    ako se svakoga dana popne
    jedan cvet do tvojih usana tražeći me
    o ljubavi moja, o moja
    u meni se sva ta vatra ponavlja,
    u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
    moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
    i sve dok živiš biće u tvojim rukama
    ne napuštajući moje.

    Pablo Neruda
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  3. #708

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ove su rijeci
    Preko ulice
    Upucene k tebi,
    Ljubavi.
    I stid me je,
    Ne od njih,
    Vec zbog svijeta.
    Mozda nije trenutak pravi.
    Mozda sam trebao,
    U ovo vrijeme
    Bijede i izobilja,
    Umjesto ljubavi,
    Preko ulice
    Dobaciti rijeci nasilja.
    Mozda sam morao
    U ovo vrijeme
    Sto se osjeta gnusa
    Izaci na trgove
    I zavijati
    U pustinje ljudskih dusa.
    Mozda je moja ljudska duznost
    Morala u ovo vrijeme
    Okomiti se na lesinare,
    Zagristi u hijene.
    Al da mi u ovom tuznom svijetu
    Ne sija radost tvoga lica,
    Ni vjetar se usudio ne bi
    proci kroz ovu sumu bez ptica.

    Enes Kishevic

  4. #709

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    TREBA ZNATI

    Bas tad se smejati,treba znati
    Kad najbolje odlazi polako
    Kad samo najgore moze da nas prati
    U zivotu u kome,plakati je lako

    Sta kosta nek kosta,treba znati
    Dostojanstvo svoje cuvati
    Bez obzira kol'ko treba da se plati
    Ici bez osvrtanja,treba znati

    Pred srecom koja nece da se vrati
    Pred sudbinom razoruzani,mali
    Sakriti suze,treba znati
    Al' moje srce i ja,nismo znali

    Kad ljubav postane neusluzna
    Napustiti taj sto,treba znati
    Pre nego sto postane jadna,ruzna
    I otici tiho,bez buke da nas prati

    Ispod maske svakodnevnog,treba znati
    Sakriti patnju sto plavi
    I zauzdati krike mrznje,
    koji su poslednje reci ljubavi

    Treba znati,hladan ostati
    I utisati srce koje umire
    Sakriti da te volim,na licu koje pati
    Ali ja nisam znao,i necu znati

    Sarl Aznavur
    neunistiva zlojebaba!

  5. #710

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Idem...
    Od jedne ruke do druge.....
    Gde si...?
    Zagrlio bih te....
    Grlim tvoju odsutnost...
    Poljubio bih ti glas...
    Čujem smeh daljina....
    Usne mi lice rastrgle...
    Iz presahlih dlanova
    blistava mi se pojavi....
    Hteo bih da te vidim, pa, oči zaklapam....
    Idem....
    Od jedne slepoočnice do druge....
    Gde si....?


    Vasko Popa
    Ćuti i prenesi dalje....

  6. #711

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Pesmica

    Reci, kad bi moj osmeh bled,
    rastopio se kao cvet
    pola san a pola led.

    Kad bih jos jednom
    mogao da volim...

    Da li bi mi tad bilo dobro svud,
    i zivot bio manje lud?

    Ili bih i tad kao sad
    morao da se smesim i razbolim,
    i da umrem?

    Kad bih jos jednom
    osetio da volim,volim?

    Milosh Crnjanski

  7. #712

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Da Sam Kishna Kap

    O, da sam sicushna kishna kap,
    kucnula bih ti o prozor,
    skliznula ko suza po licu,
    praveci mali svilenkasti slap.

    Mozzda bih ti pala na usne,
    na ochi i ostavila trag,
    ne daj bozze vecoj zloci,
    bio bi to samo poljubac blag.

    Mozzda bih ti pala na kosu,
    ostavljajuci u njoj srebrenkastu rosu,
    izljubila ti kapima trepavice, umila lice,
    ostavila sicushne kapi, da secanje ne izlapi.

    Djurdjica Haladi

  8. #713

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Postojala si, živo i modro, trenutak. I nestala si.
    I ništa od sebe nisi ostavila. Ni dah u zraku.
    Ni miris u lišću. Ni oblik svoj u vjetru.
    Ništa. Tvoj trzaj je bio brz i odlučan.
    A ja evo mučim sva čula, da oživim
    ovaj uzavreli čas. Onaj oštri bljesak
    tvoje prisutnosti.
    Gledam more i nebo
    i tražim boju tvojih zjenica.
    Slušam lahor (s juga dolazi) i lovim u njemu val tvoga glasa.
    Pipam vrške tvojih prstiju, nije li možda,
    bar malo, na njima ostalo leda od tvoje vatre,
    pepela tvoje ljubavi?
    Tražim dušu tvoju u duši tišine,
    krv tvoju u svojoj krvi,
    prisutnost tvoju u svojoj odsutnosti.
    Ali ništa. I nigdje.
    I sjećanje je nemoćno pred tvojim modrim letom.
    Ni ono nije moglo zadržati ništa
    od tvoje plahe pojave,
    od tvog toplog plavetnila.
    I more šumi modro. A tebe nema.
    I dan šumori modrinom daljine i neba.
    I vedro je. I toplo. A mene nema.
    I ne znam gdje si, ni gdje sam.
    Niko te više ne pozna. I nema te nigdje.
    Ni na nebu. Ni u moru.
    Ni u ovoj modroj elegiji,
    koja te uzalud traži.


    Nikola Milićević
    neunistiva zlojebaba!

  9. #714

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    KAD ZABORAVIS NEDELJU


    A kad zaboravis sarene pokrivace srijedom i subotom
    A narocito kad zaboravis nedelju;
    Kad zaboravis nase trenutke nedeljom u krevetu,
    Ili mene kako sjedim na radijatoru ulicne sobe u tromo popodne,
    I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi;
    Zagrljenu priprostim starim kucnim ogrtacem nenadanja;
    I nista ne moram raditi, i sretna sam ...
    I kad ponedeljak ne bi nikad trebao doci!
    Kad to zaboravis kazem ...

    I kako si psovao ako bi netko uporno zvonio na vratima,
    I kako bi meni zastalo srce ako bi zvonio telefon,
    I kako smo konacno odlazili na nedeljni rucak;
    U stvari, kroz ulicnu sobu do stola zamrljanog tintom
    u jugozapadnom kutu, na nedeljni rucak.
    A to je uvijek bilo pile s tjesteninom, ili pile s rizom, i salata,
    pa razeni kruh i caj, i kolacici s cokoladnim mrvicama.
    Kazem, kad to zaboravis ...

    Kad zaboravis moj tihi predosecaj
    Da ce rat zavrsiti prije nego dodje red na tebe;
    I kako smo se konacno svlacili,
    Gasili svjetlo, uranjali u krevet,
    Lezali nacas opusteni u nedeljno svjezoj posteljini
    I njezno se slivali jedno u drugo ...

    Kada, kazem zaboravis sve to,
    Tada mozes reci, tada cu mozda povjerovati
    Da si me dobro zaboravio.


    Gwendolyn Brooks
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  10. #715

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Mostarske kise...........

    U Mostaru sam voleo neku Svetlanu
    Jedne jeseni
    Jao kad bih znao sa kim sada spava
    Ne bi joj glava, ne bi joj glava
    Jao kad bih znao ko je sada ljubi
    Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi
    Jao kad bih znao ko to u meni bere
    Kajsije još nedozrele

    Govorio sam joj ti si derište ti si
    Balavica
    Sve sam joj govorio
    I plakala je na moje ruke, na moje reči
    Govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo
    Telo ti zrelo, šta se praviš svetica
    A padale su svu noć neke modre kiše
    Nad Mostarom

    Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg
    Nije bilo
    Pitala me je imam li brata, šta studiram
    Jesam li Hrvat, volim li Rilkea, sve me
    Je pitala
    Pitala me je da li bih mogao sa svakom
    Tako sačuvaj bože
    Da li je volim tiho je pitala
    A padale su nad Mostarom neke modre
    Kiše
    Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
    Ali nije htela to da čini, nije htela
    Il nije smela, vrag bi joj znao

    Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
    Njene oči ptica, njena bedra srna
    Imala je mladež, mladež je imala
    Ne smem da kažem
    Imala je mladež mali ljubičasti ili mi
    Se čini
    Pitala me je da li sam Hrvat imam li
    Devojku
    Volim li Rilkea, sve me je pitala
    A na oknu su ko božićni zvončići moga
    Detinjstva zvonile kapi
    A noćna pesma tekla tihano niz donju
    Mahalu
    Ej Sulejmana othranila majka

    Ona je prostrla svoje godine po parketu
    Njene su oči bile pune kao zrele breskve
    Njene su dojke bile tople ko mali psići
    Govorio sam joj da je glupava, da se pravi
    Važna
    Svetlana Svetlana znaš li da je
    Atomski vek
    De Gol, Gagarin i koještarije, sve sam
    Joj govorio
    Ona je plakala, ona je plakala

    Vodio sam je po kujundžiluku po
    Aščinicama
    Svuda sam je vodio
    U pećine je skrivao, na čardak nosio
    Pod mostovima se igrali žmurke Neretva
    Ždrebica
    Pod Starim mostom Crnjanskog joj
    Govorio
    Što je divan, šaputala je, što je divan

    Kolena joj crtao u vlažnom pesku
    Smejala se tako vedro, tako nevino ko
    Prvi ljiljani
    U džamije je vodio Karađoz beg mrtav
    Premrtav
    Pod teškim turbetom
    Na grob Šantićev cveće je odnela malo
    Plakala kao i sve žene
    Svuda sam je vodio

    Sada je ovo leto
    Sad sam sasvim drugi, pišem neke pesme
    U jednom listu pola stupca za Peru Zupca
    I ništa više
    A padale su svu noć nad Mostarom neke
    Modre kiše
    Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
    Al nije htela to da čini, nije htela
    Il nije smela, vrag bi joj znao

    Ni ono nebo ni ono oblačje ni one
    Krovove
    Bledunjavo sunce izgladnjelog dečaka
    Nad Mostarom
    Ne umem zaboraviti
    Ni njenu kosu njen mali jezik kao jagodu
    Njen smeh što je umeo zaboleti kao
    Kletva
    Onu molitvu u kapeli na Belom Bregu
    Bog je veliki, govorila je, nadživeće naša
    Ni one teške modre kiše
    O jesen besplodna njena jesen

    Govorila je o filmovima o Džemsu Dinu
    Sve je govorila malo tužno malo
    Plačljivo o Karenjini
    Govorila je Klojd Grifits ne bi umeo
    Ni mrava zgaziti
    Smejao sam se, ti si glupa on je ubica
    Ti si dete

    Ni one ulice one prodavnice poslednjeg
    Izdanja Oslobođenja
    Ni ono grožđe polusvelo u izlozima ne
    Umem zaboraviti
    Onu besplodnu gorku jesen nad Mostarom
    One kiše
    Ljubila me je po cele noći, grlila me i
    Ništa više
    Majke mi ništa drugo nismo

    Posle su opet bila leta posle su opet
    Bile kiše
    Jedno jedino malo pismo iz Ljubljane
    Otkud tamo
    Ni ono lišće po trotoarima ni one dane
    Ja više ne mogu, ja više ne umem
    Izbrisati

    Piše mi pita me šta radim, kako živim
    Imam li devojku
    Da li ikad pomislim na nju na onu našu jesen
    Na one kiše
    Ona je i sad kaže ista kune se Bogom
    Potpuno ista
    Da joj verujem da se smejem davno sam
    Davno prokleo Hrista
    A i do nje mi baš nije stalo klela se
    Ne klela
    Mora se tako ne vrede laži

    Govorio sam joj o Ljermontovu o Sagalu
    Sve sam joj govorio
    Vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu
    Knjigu čitala popodne
    U kosi joj bilo zapretano leto žutilo
    Sunca malo mora
    Prve joj noći i koža bila pomalo slana
    Ribe zaspale u njenoj krvi
    Smejali smo se dečacima što su skakali
    Sa mostova za cigarete
    Smejali smo se jer nije leto a oni skacu baš
    Su deca
    Govorila je mogu umreti mogu dobiti
    Upalu pluća

    Onda su dolazile njene ćutnje duge
    Preduge
    Mogao sam slobodno misliti o svemu
    Razbistrit Spinozu
    Sate i sate mogao sam komotno gledati
    Druge, bacati oblutke
    Dole niz stenje, mogao sam sasvim otići
    Nekud otić daleko
    Mogao sam umreti onako sam u njenom
    Krilu, samlji od sviju
    Mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu
    U stenu, sve sam mogao

    Prste je imala dugačke krhke beskrvne
    A hitre
    Igrali smo se buba-mara i skrivalice
    Svetlana izađi eto te pod stenom nisam
    Valjda ćorav
    Nisam ja blesav hajde šta se kaniš
    Dobićeš batine
    Kad je ona tražila mogao sam pobjeći u
    U samu reku našla bi me
    Namiriše me kaže odmah pozna me dobro
    Nisam joj nikad verovao valjda je stalno
    Curila kroz prste

    Volela je kestenje kupili smo ga po
    Rondou
    Nosila ga je u sobu vešala o končiće
    Volela je ruže one jesenje ja sam joj
    Donosio
    Kad svenu stavljala ih je u neku kutiju
    Pitao sam je šta misli o ovom svetu
    Veruje li u komunizam
    Da li bi se menjala za Natašu Rostovu
    Svašta sam je pitao
    Ponekad glupo znam ja to i te kako

    Pitao sam je da li bi volela malog sina
    Recimo plavog
    Skakala je od ushićenja hoće hoće
    A onda odjednom padala je u neke tuge
    Ko mrtvo voće
    Ne sme i ne sme, ne bi to ona ni za
    Živu glavu
    Vidi ti njega, misli tek tako, kao da je ona
    Pala s Jupitera
    Ko je to recimo Zubac Pera da baš on a
    Ne neko drugi
    Taman posla, kao da je on u najmanju ruku
    Brando ili takvi

    Govorio sam joj ti si glupa ti si pametna
    Ti si đavo
    Ti si anđeo sve sam joj govorio ništa mi
    Nije verovala
    Vi ste muškarci rođeni lažovi vi ste hulje
    Svašta je govorila
    A padale su nad Mostarom neke modre kiše

    Stvarno sam voleo tu Svetlanu
    jedne jeseni
    Kad bi' znao sa kim sada spava
    ne bi mu glava
    Ne bi mu glava jao kad bi' znao
    ko je sada ljubi
    Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi jao
    kad bi' znao ko to
    U meni bere kajsije još nedozrele.

    Pero Zubac

    Poruku je izmenio Bazarov, 16.11.2008 u 16:23 Razlog: Caps Lock
    Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.

  11. #716

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    LJUDI U NAŠIM GODINAMA

    Ljudi u našim godinama
    ulaze u ljubav oprezno,
    kao neplivači u plitku vodu,
    kao političari u kombinacije,
    iz čistog straha od ponovnog voljenja,
    iz nesigurnosti,
    a oni su zanate ljubavi
    već dobrano izučili
    i mogli bi biti od slatke
    pouke neiskusnima,
    no ostaće zavatreni
    a sigurni i uspravni na ulici,
    medj ljudima,
    samo će u hladnim noćima,
    sami i prepoznati odjednom,
    izaći na začudjen sneg
    i glasno zaplakati.

    Pero Zubac
    neunistiva zlojebaba!

  12. #717

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Poljubac

    Bar da si me jednom
    poljubio
    pa da zazmurim,
    da mi se sunca zapale u venama
    Bar da si mi jednom
    izbrojao osmehe
    u ocima
    Da si me zvezdama
    zakitio,
    da si me uvio
    u oblake
    pa da me odnese
    kovitlac
    do besvesti
    zauvek......

    Vera Lilcic
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  13. #718

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Sve te vodilo k meni, iz daljine iz mraka,
    sve te vodilo k meni već od prvih koraka.
    Mada ništa nisi rekla ja sam znao, ja sam znao
    iz tih kretnji porijekla sve je isto, sve je "kao".
    Sve te vodilo k meni, sve što rode samoće,
    mala primorska mjesta, isti pisci i ploče.
    Kad te baci kao lađu noćni val do moga praga,
    nije bilo teško znati da mi moraš biti draga,
    da mi moraš biti draga...

    Sve te vodilo k meni; tvoje oči i usta,
    tvoje ljubavi mrtve, moja loša iskustva.
    Mi smo bili na početku istim vinom opijeni,
    i kad si išla krivim putem, sve te vodilo k meni.
    Sve te vodilo k meni...
    Mi smo bili na početku istim vinom opijeni
    i kad si išla krivim putem, sve te vodilo k meni.

    Sve te vodilo k meni, Arsen Dedić
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  14. #719

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ***

    -Reci kako me volis.
    -Hocu.
    -Reci.
    -Volim te na suncu. I volim te u senci.Volim te u sesiru.I volim te u zaketu.Kad vetar duva napolju.I kad si na banketu. U zovama u brezama, kraj maline i klena.I kada spavas .I kad radis povijena. Volim te kad jaje lepo mutis. Volim te cak i kad kasiku ispustis.I u taksiju. I u autu. Bez izuzetka. I od kraja ulice .I od pocetka. I kad kosu svoju cesljem lepo delis.

    I u opasnosti. I kad se veselis. Na moru. U gorama.U kaljacama. Bosu. Danas. Juce. I sutra.I danju i nocu.I u prolece kad dolaze nam laste.
    -A leti kako me volis?
    -Kao srz leta , zna se.

    -A da li me volis u jesenje dane.
    -Cak i onda kad gubis kisobrane.

    -A kada se zimi posrebre prozori.
    - Zimi te volim ko vatru kad veselo gori. Blizu tvoga srca. I uz tvoju nogu. A iza prozora sneg. I vrane na snegu.

    Konstantin Galcinjski
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  15. #720

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    TAMNICAREVA PESMA



    Kuda lepi tamničaru
    Sa tim ključem poprskanim krvlju
    Idem da oslobodim onu koju volim
    Ako još ima vremena
    A nju sam zatvorio
    I nežno i svirepo
    Na najskrovitijem mestu svojih želja
    Na najdubljem mestu svojih nemira
    U laži budućnosti
    U gluposti zaklinjanja
    Hoću da je oslobodim
    Jer hoću da je slobodna
    Po cenu i da me zaboravi
    Po cenu i da ode
    Pa čak i da se vrati
    I da me još voli
    Ili da zavoli drugog
    A ako joj se taj dopadne
    Pa ona ode
    I ja ostanem sam
    Sačuvaću samo
    Na svojim dlanovima
    Do poslednjeg daha
    Blagost njenih dojki izvajanih ljubavlju


    Prever
    Ćuti i prenesi dalje....

Strana 48 od 114 PrvaPrva ... 3846474849505898 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •