Poklonite pesmu... - Strana 54
Strana 54 od 114 PrvaPrva ... 444525354555664104 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 796 do 810 od ukupno 1704
  1. #796

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Dva Nokturna

    1

    More govori jezikom koji se ne upotrebljava u pristojnom društvu.
    To je sočni i bezobzirni govor đubretara.
    Da li je strašno - biti sam?

    2

    Prerija ne priča ništa dok kiša to ne zaželi.
    Prerija je žena obuzeta svojim mislima.
    Da li je strašno - voleti mnogo?
    Carl Sandburg
    Ploviti se mora i bez broda ..

  2. #797

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Refren

    Snevaj,da uvidiš da prolazni snovi
    Još najbliže stoje postojanoj sreći;
    Da ne pitaš nikad zašto jadi ovi,
    A ne koji drugi,a ne koji treći.

    Ljubi,ljubi silno,uvek istovetan,
    U ljubavi samo ti ćeš jasno znati:
    Kako malo treba da se bude sretan,
    I sto puta manje da se večno pati.

    I umri,da spaseš verovanje čisto,
    Da si kad god stao pred istinom golom:
    I da u životu nisi jedno isto
    Jednom zvao srećom,a drugi put bolom.

    Jovan Dučić
    I'm floating on air..

  3. #798

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    U mojoj glavi stanujes: tu ti je
    Soba i mali balkon s kog puca
    Vidik na moje misli najtananije.

    Ponekad slusas kako mi zakuca
    Srce ko zivi leptir iz kutije.

    Ja ti odskrinem vrata: niz basamke
    Silazis u vrt za koga niko ne zna.

    Na povetarcu lebdis poput slamke.

    (Dok za to vreme, mozda: neoprezna
    Stojis na nekom rubu, ispred zamke...)

    Nekad (u mojoj glavi dok bas skaces
    U morsku penu, ispod sunca, gola)
    Spazim te kako po kisi preskaces
    Barice i sva u blatu do pola
    Zuris na poso s licem ko da places.

    Prolazi dan za danom i sva svota
    Vremena tvog se po dva puta zbira:
    Po pola oko moga klupka mota.

    Vidim sa tvoga lica puno mira
    Da ne znas kako zivis dva zivota.

    U mojoj glavi stanujes i dubis
    Crne i bele hodnike za moje
    Misli: kako mi bezis il me ljubis?

    Van tebe druge misli ne postoje.

    Samo dok spavam ti se nekud gubis...


    S.Raichkovic

  4. #799

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Dragana Konstantinovic


    Tebi, ljubavi


    1.

    Volela bih da mogu
    da te prelijem osmehom...
    Da ti u oko pretocim
    ovaj moj iskricav sjaj
    koji kroz osmeh zazivi
    kad ti se spomene ime...
    Da ti stocim jos smelije
    pogled sa jasnim podstrekom
    koji vidi pocetke
    i ne priznaje kraj...

    Kako da ti ga predam?
    Ne postoje te rime...
    Kako sve da prenesem
    kad putevi ne postoje...?
    Nazirem samo drhtaj,
    kao dah, treperav, sneni
    u ono nemusto vreme
    kad noc smenjuje dan...

    I vec mi sve nade streme
    put tog tananog zracka
    koji se niotkud razli
    u niti zute boje...
    I osmeh puce u meni
    poput zrelog maslacka
    i ode nosen necim
    da ti oblije san...


    2.

    Volela bih da mogu
    svu ljubav da ti prenesem,
    taj oblak beskrajne ceznje
    i neznosti i topline...
    Da se duz zlatnih niti
    sva moja ljubav raznese
    i raspline po tebi
    i nastavi da tece...
    Da obavijem ti sve bi'
    najculnije dubine...

    Prizivam bledo vece
    protkano zutim sjajem.
    Da li je ovo vec bilo
    ili ce sve tek da bude?
    Svejedno.
    Ljubav mi tece
    i ja bih samo da dajem
    dok se juce kroz danas
    u isto trajanje slilo.

    Da li ce stici do tebe?
    Ne sumnjam vise ni trena.
    U meni ceznje ima
    da porusi sve planine.
    U meni neznost snena
    jaca od svih morskih plima
    uz nebo ljubavi greje
    i gazi sve daljine.

    Samo se pitam tiho
    dok niti saraju sne:
    hoce li zaista moci
    da ti prenesu sve...?


    3.

    Volela bih da mogu
    da ti dotaknem lice...
    Da te usnama svojim
    toplo osetim zudim...
    Da talasava vatra
    u dubinama mojim
    kroz dodir izroni negde
    gde skupa s tobom postojim...
    I da svojom toplinom
    i tvoju vatru budim...

    Negde u odbljesku zlata
    moj dah se mesa s tvojim.
    Kroz neke zuckaste niti
    osecam tvoju kosu.
    Dok modro, kasno vece
    tvoje mi telo krije,
    pocinjem da postojim
    kroz zlato koje se prosu.

    I nije sve ovo varka.
    Ja sam ti dala sebe,
    svu plam sto iz mene lije,
    vrelinu svakog mog kutka...
    I nije mi vise bitno
    da li sam ja jos ja
    ili postojim kroz tebe
    dok je tog vecnog trenutka...

    Moj pozar obojen zutim...
    Znam da do tebe stize...
    jer s tvojim plamenom sluti,
    zasto mi nisi blize...?


    4.

    Odraz Sunca u meni,
    toplina koja me greje,
    i zudnja i dah sneni
    dok strujimo u jedno...
    I meki odbljesak snova
    sto se treperi i smeje,
    i cini od zajednistva
    sve drugo manje vredno...
    I sve drugo sto saljem
    kroz ove zlatne niti,
    sve ono sto imam
    do cega mi je stalo...
    Nisu dovoljni u biti...
    Ne dopiru istim sjajem...

    Jer:
    koliko god da ti dam,
    jos toga u meni ima...
    koliko god da dajem,
    u meni je jos scvalo...
    koliki god bio zuti sjaj,
    jos veca postoji plima...

    I znam da ti nisam dala dovoljno,
    da je sve to malo...
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  5. #800

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Vredi li ono na šta nailazim.
    Kako ćeš me vratiti.
    Početak je sad kada završilo se sve.
    Mnogo toga mimo nas prolazi

    Podeliću s tobom svaki emotivni krah.
    Fantastičan trenutak s tobom proveden dan.
    Mistično nestaješ više nisam siguran.
    Divim ti se i smeh ti poklanjam.

    Probaj da hodaš po tankoj liniji.
    Iz tame daj mi malo svetlosti.
    Igram na nivou gde se ništa ne vidi.
    Obećaj da me nećeš zaboraviti.

    Trčim niz stepenike epohe ljubavi.
    Da li ću te ikad videti.
    Ne mogu sebi naći nalik tvoje sličnosti.
    Obeshrabren tužan odlazim.

    Aleksandar Popović, Trenuci koji mnogo znače
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  6. #801

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Spiram Te Sa Koze


    Spiram te sa koze,
    Sa minulih leta,
    Miris hladnog limuna,
    Zelen martovski prhut,
    Iskasljavam te,
    Talog ispod jezika,
    Vreo sljunak u krvi,
    Ljustim te sa nokata
    Oštrim nozem kajacem
    Nema te, nema te,
    Nema te.
    Reci te se odricu i
    u laz me ususkuju,
    Nisi postojala
    sem u pesmama, nisi
    postojala ni toliko
    da bi se pomirili
    sa isceznucem,
    Istresam te iz dzepova
    starih kosulja,
    Struzem te okom
    sa fotografija
    Stresam te sa kose,
    Davni prosinacki sneg,
    Proklinjem pesme
    u kojima stanujes,
    jedes, spavas, umivas se,
    Sve bih ti oprostio
    samo da te ima,
    Da ima krvi u tebi.
    Srce od najfinijeg drveta
    izvajao bih i pod rebra
    ti ga sakrio,
    More bih ti u san
    donosio.
    Vetrovi bi ti bili pokorni,
    Kisama bih te uspavljivao,
    Samo da te ima
    imalo izvan reci,
    Samo da postojis.
    Kako ces i ovu
    Molitvu citati
    Ako te nema
    Ako uporno tvrdis
    Da te nema,
    Da sam te
    Izmislio.


    Pero Zubac

  7. #802

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    TRENUTAK SMO ZAJEDNO BILI


    Trenutak smo zajedno bili,
    no vječnost je ništavna pred njim!
    U poljubac čuvstva smo slili
    i spalili poljupcem jednim.
    Zbogom! Jer ljubismo kratko
    čemu da tuga te steže?
    Razdijelit se ne bješe lako,
    no sastat se bilo bi teže!

    Mihail Jurjevič Lermontov
    neunistiva zlojebaba!

  8. #803

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Pod musebacima

    Dodi u moj cardak!… Samu mi je zima…
    Svi duseci moji za te su prostrti…
    Hocu poljubaca u kojima ima
    I vatre, i sunca, zivota i smrti!…

    Tvoji zagrljaji neka budu zmije,
    Neka stezu divlje uz vihore zara!
    U njima da umrem, Serifa, sto prije,
    Mirisuci baste, tvojijeh njedara…

    Zedan sam ljepote, i zenskoga stasa,
    Grceva i slasti, smijeha i vriska,
    Pomame i ognja, i miloste tajne…

    Hodi! Neka ti se sva dusa zatrese,
    I po mojoj sobi, ko procvale rese,
    Svog proljeca prospe pahuljice sjajne

    Aleksa Santic

  9. #804

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Samoubistvo u džepu,
    pitanje u oku,
    a lišće opada.

    U kafani samo alkohol,
    alkohol
    i dosada.

    Iz ove kafane
    nema nikud izlaza.
    Bije se bitka
    Svih na svetu poraza.

    Oskar Davičo (ne znam naslov pesme)
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

  10. #805

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ja ću te oteti, od svih zemalja, od svih nebesa
    Zato što mi je šuma - kolevka, a grob - grm potkresan
    Zato što po zemlji na jednoj nozi šećem
    Zato što o tebi pevam - kako niko neće
    Ja ću te oteti od svih vremena i noći svih
    Od svih zlatnih zastava, od mećeva svih
    Ključeve ću baciti, pse oterati sa trema
    Zato što sam u noći vernija od psa verna
    Ja ću te oteti od svih žena - što da uvijam? -
    Nećeš biti ničiji muž, ni ja žena ničija
    I u poslednjem trenu, uzeću te - ne pričaj! -
    Od onog s kojim Jakov u noći skita
    Al dok ti ruke ne skrste na grudima -
    O prokletstva! - u tebi još tvoje krvi ima:
    Dva tvoja krila u etru traže lek
    Tebi je svet - kolevka, a grob - svet.


    Marina Cvetaeva

  11. #806

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    za nekog kog vise nema,a ko je zavoleo ovu pesmu na moje prvo recitovanje


    CITATI UJUTRU I UVECE

    Onaj koga volim rekao je da sam mu potrebna
    Zato se pazim
    gledam kud idem
    i bojim se da bi me svaka kisna kap
    mogla ubiti

    Veliki Bertold Breht
    Ploviti se mora i bez broda ..

  12. #807

    14 Odgovor: Poklonite pesmu...

    Oči

    O koliko puta kad pred tobom
    osetim: da želim
    da ostavim za sobom
    moje tužne misli
    u očima ti bistrim, neveselim...

    O koliko puta
    kad nam nad posteljom sat ućuti,
    i na tvom pobledelom licu
    od milja
    primetim dosadu lutalicu...

    O koliko puta tad ustajem sam,
    poguren i crn pa se zagledam
    kroz mutan prozor u proplanke daleke.

    I osetim da mi nije dosta ljubav nevesela.
    Razočaran od tvog umornog tela,
    radoznalo milujem bludne i meke
    velike oči bilja.


    Miloš Crnjanski
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  13. #808

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    KADA ME OSTAVIŠ


    Kada me ostaviš

    Ostavi dovoljno svjetla u sobi da moj mrak ima neku ravnotežu

    Kada me ostaviš

    Ne buni se ako ti ne odvratim pogled kad te sretnem
    To čine izgubljeni ljudi

    Kada me ostaviš

    Zakopčaj se do grla u ravnodušnost da ne osjetim tvoju mržnju,
    Da ne prepoznam tvoje razloge

    Kada me ostaviš

    Ostavi za sobom i riječi poput Volim te, Zauvijek i njima slične negdje
    U svojoj tišini
    I ne govori ih previše nekom drugom
    Jer možda će da povjeruje

    Kada me ostaviš

    Ostavi i malo parfema po zidovima
    Ostavi poneku sitnicu na noćnom ormariću
    Ostavi poneki komad odjeće na dnu ormara
    Da mi još malo život miriše na tebe

    Kada me ostaviš

    Zaključat ću vrata,
    Zamračiti prostorije
    Pustiti neku tvoju glazbu i tražiti
    Još neke sitnice tebe
    Neke tvoje sitnice
    Na čudnim mjestima
    Za koja ću pomisliti da te skrivaju

    Kada me ostaviš

    Ostavi i ljeto u stanu na moru
    Ostavi jeftino vino koje si voljela
    I ne pitaj previše
    Ne nalazi se sa našim prijateljima
    Jer oni više neće biti moji prijatelji


    Kada me ostaviš

    Prestani gledati fotografije
    I prisjećati se krajolika na njima
    Jer već si odavno zaboravila
    Gdje je, sa kim je i kada je to bilo

    Zapravo, to su nevažne stvari

    Kada me ostaviš

    Ne brini se kako liječim tu bolest samoće
    I ne brini kakvo svijetlo palim poslije tvoje tame
    Ili još bolje
    Kakva me tama pronalazi poslije tvoga svijetla

    I ne ljuti se ako zovem u čudna doba
    Noći
    I ako čuješ neku poznatu glazbu
    Na lošem signalu
    Ne ljuti se zaboga
    Nekad si to voljela

    Kada me ostaviš

    Zaboravi na sve svoje navike
    Ne kupuj dvije kutije cigareta ujutro
    Ne kuhaj za dvoje
    Nemoj se brinuti
    Jeli uredu propustiti neki dan
    Samo da bi spavala u nečijim rukama
    Učini to
    To je kao misa za vjernike
    Samo sa puno više ljubavi


    Kada me ostaviš

    Pronadji neki stan
    Uredi ga po svojoj mjeri
    I nek ti bude kao katedrala
    Samo sa više smijeha

    Kada me ostaviš

    Postat ćemo opet muškarac
    Postat ćeš opet žena
    I biti ćemo pametniji
    Biti ćemo učeniji
    Jednom kada ovo prođe

    Znati ćeš kako otići bez
    Da budeš prva povrijeđena
    Ja ću naučiti lagati
    I govoriti stvari poput
    u redu je; shvaćam
    možda je tako i bolje
    I fraze slične njima
    Ali naučiti ću i
    Da ih nikada ne mislim ozbiljno

    Kada me ostaviš

    Imat ćeš još jedno ime
    Da urežeš na svoju željeznu
    Narukvicu
    Imati ćeš još jedan rat
    Dobiven

    I onda napiši povijest ove ljubavi
    Pobjednici tako oduvijek čine

    Kada poraze.


    ROBERT RAVENŠĆAK

  14. #809

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    OPOMENA

    Tvoj poraz samo je tvoj
    Ne nudi ga ostalima;
    Nisu dovoljno jaki

    Ne pričaj o njemu;
    Oni neće razumjeti

    Budi zadovoljan sa njim
    Neka ti to bude najdragocjenija stvar na svijetu

    Nosi ga negdje na vrhu srca
    Gdje je vječna zima;

    NIČIJE SUNCE TAMO NEMA ŠANSE

    I što je najvažnije;
    ZAPAMTI;

    SVIJET JE IZGUBIO PUNO PRIJE TEBE

    …..

    DUGO SI IZDRŽAO….

    Robert Ravenščak
    Poruku je izmenio Bazarov, 13.12.2008 u 17:34 Razlog: autor

  15. #810

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Uvijek će postojati ljudi
    Koji će te ubiti
    Ne trepnuvši okom

    Dapače

    Imati će na licu osmijeh
    Koji će ti govoriti

    ZAUVIJEK

    Kada ćeš pomisliti
    Da si prestala vjerovati u
    Takve bajke

    I njhovi će se koraci činiti kao ples,
    Ali to je prije nalik ratnoj formaciji
    Nego nečemu što će ti
    Podariti nebo
    I stvari koje ono
    Nosi sa sobom

    Riječi koje će ti govoriti
    Biti će mnogo više
    Od glazbe
    I željeti ćeš
    Da i sama posjeduješ
    Takvu moć
    U sebi

    Njihovo VOLIM
    Značiti će
    PRIPADAŠ MI


    Sve će to učiniti
    Da te približe sreći

    Ali oni sreću ne podnose
    I kada su joj blizu
    Ubiju i one koji bi je
    Željeli dotaći

    Zatim te ostave samu
    Da se boriš za zidovima,
    Vlastitim i onima koje su
    Drugi podigli

    I zaboraviti ćeš pjevati
    I zaboraviti ćeš plesati
    I zaboraviti ćeš govoriti

    Diviti ćeš se kamenu
    Ili moru
    Ili planini

    Zaista sve je to jače od tebe

    ALI IPAK VRIJEDI ZAPISATI
    NEČIJE IME U PIJESAK
    I ZABRANITI VJETAR …

    Robert
    Ravenščak
    Poruku je izmenio Bazarov, 13.12.2008 u 17:33 Razlog: autor+bold

Strana 54 od 114 PrvaPrva ... 444525354555664104 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •