Poklonite pesmu... - Strana 60
Strana 60 od 114 PrvaPrva ... 1050585960616270110 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 886 do 900 od ukupno 1704
  1. #886

    Odgovor: Poklonite pesmu...


    Jutarnja idila


    Imao sam i ja veselih časova
    Nije meni uvek bilo kao sada
    Imao sam i ja sate bez bolova
    Osmejaka vedrih i radosti, mada.

    To je davno bilo... Na grudi sam ruke
    Prekrstio svoje. Gledam kako tama
    Nečujno i tiho, ne praveći zvuke
    Po zidu se penje u čudnim slikama.

    Ko ljubavna čežnja, kao tuga znana
    Preko mrtve drage, preko groba lednog
    I nasuprot tami iz ranijih dana
    Javlja mi se slika srećnog jutra jednog.

    Ustao sam rano, preko običaja
    Otvorio prozor. Izgledaše kao
    U prirodi da je bilo okršaja
    Nekog groznog, strašnog. Vazduh mokar pao.

    Neba nigde nema. Možda je propalo
    Elementi strasti negde se još bore
    Možda je i sunce ropstva nam dopalo
    Znam, tog jutra zemlji nije bilo zore.

    Oblaci se sivi uplašeno nagli
    Ispred moga oka, i kao da mole
    Za pomoć, spasenje njima, kiši, magli,
    Od nečije ruke što ih tera dole.

    Naglo odoh k njima. Tamo videh kako
    Zalaze sva bića, i propast ih nosi
    Videh da se gasi i svetlost i pako
    Neku mutnu utvar da maše i kosi.

    U trenutku jednom ne znam šta se desi...
    Kada se probudih, udarahu zvona
    Uz očajni ropac umirahu gresi
    Kupljeni životom: to mre vasiona,

    Zemlja, njeno vreme. Umirahu boje,
    S njima duše ljudi i grobovi njini
    Sazrevahu zvezde, al da ih opoje
    Ne ostade niko, ni noć u crnini.

    I nesta planeta i životu traga
    Izumire i smrt. Više nema ljudi
    Sa mene se poče da otkida snaga
    Svi udovi, redom, i pogled što bludi.

    Minu sve što beše, htede biti ikad
    Tama se uvuče u ideju snova
    Raskošnije smrti nisam gledao nikad.
    Imao sam i ja veselih časova.

    Vladislav Petković Dis

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  2. #887

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kad me pitaš zašto te volim
    I tvoje se lijepe obrve namršte
    i osmjeh ti vidim na licu
    kao da se duga poslije kiše rasprostrla po tebi
    i u svakome oku po jednu pticu
    ugledam odjednom bez ikakvog straha
    kad me pitaš zašto te volim
    ja pomislim na oceane tople i hladne
    na sunce koje se rađa svakoga dana
    i znam da sve to počinje
    ovdje sa tvoga dlana
    i volim te kažem
    a ne znam ti reći
    jer nisam još bio nadohvat sreći
    kakvu si donijela sa sobom
    i miču ti se usne
    o kako slatko i kako toplo
    ljubavi moja
    kad me pitaš zašto te volim
    ja kažem da volim
    jer postojiš i brojiš sve dane
    jer ti duša bremenita dobrotom
    ljubavlju plane
    i znam da te volim
    jer boli kad te nema
    jer srce je moje na tvome tijelu
    moj je život tvoja najljepša priča
    i kažem ti volim
    u meni stanuješ i ne dam da odeš
    kad me pitaš zašto te volim
    pogledaj samo u moj pogled sneni
    tu svi tvoji odgovori žive
    uvijek ih možeš naći kad želiš
    i kad kiša zamuti rijeke i oči
    znaš ti moje milo
    u moju ljubav samo ti ćeš moći.

    ***
    Željko Krznarić

  3. #888

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    jedna od mojih omiljenih....


    Opomena

    Kad ostarim odenucu se u purpur,
    Nosicu crven sesir, sto niti ide, niti mi dobro stoji,
    Penziju cu trositi na rakiju, na letnje rukavice
    I satenske sandale, a zalicu se da nemamo para za buter.
    Budem li umorna sescu na plocnik,
    Kljukacu se na degustacijama hrane, pritiskacu redom
    zvona za uzbunu
    I tandrkati stapom po ogradama,
    Pa tako izmiriti racune sa svojom ozbiljnom mladoscu.
    U papucama cu izlaziti na kisu,
    Cvece brati u tudjim bastama
    I svakako nauciti da pljuckam.

    Da, moci ces da nosis drecave kosulje i nagojis se,
    Da uzgred smazes kilo i po kobasica,
    Ili pak malo hleba i tursije da rastezes nedelju dana
    I cuvas po kutijama gomile pera, olovaka i pivskih podmetaca.
    No sada moramo imati odela koja stite od vlage,
    Moramo placati kiriju i ne smemo psovati na ulici,
    Moramo biti dobar primer deci.
    Pozivacemo prijatelje na vecere i redovno citati novine.

    Ali, kako bi bilo da sada malcice vezbam?
    Da se moji poznanici ne bi sokirali i zaprepastili
    Kad iznenada ostarim i purpur nabacim.

    Dzeni Dzouzif
    Ploviti se mora i bez broda ..

  4. #889

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ŠTA IME MOJE
    ZA TE ZNAČI


    Šta ime moje za te znači?
    Umreće ono ko šum vala
    Što tužno mije tuđa žala,
    Ko žagor šumski kad se smrači.

    Na listu tvoga spomenara
    Ostaće poput traga sivog,
    Ko grobni natpis, čudna šara
    Nečitljiva za ikog živog.

    Šta znači ono? Već odavno
    Val novih nemira ga briše
    I sećanje životodavno
    Ne budi u tvom duhu više.

    No reci ga u vreme čame,
    Kaži u časovima sivim:
    Postoji uspomena na me,
    Postoji srce gde ja živim...

    A.S. Puškin
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  5. #890

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ljubavnici



    Niko nas nece podeliti više,
    na dobre i grešne.
    Tajni smo kao grane snežne,
    a sve što je staro u ljubavi,
    plače sve tiše.
    Još malo samo, pa ćemo sumorni,
    sa osmehom tužnim, u strastima ružnim,
    stati, bolni, bledi, umorni.
    U bilju, ili nečem drugom,
    moćnom, nad proplankom jedne šume mlade,
    naći ćemo opet svoje nade.

    U mirisnom nebu noćnom.
    Nade svih koji se bolno smeše.
    I, kad, opet, kao večni cvet,
    nad telima umornim, nebesa zaplave.
    I zagrljaj opet bude svet,
    kao zlato oko svete glave,
    sa tamjana mirisom sumornim,
    necemo znati koji greh to beše,
    medju gresima što ko oblaci plove,
    što nam ta tela i duše dade divne i nove.

    Marina Cvetajeva

  6. #891

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Preludij

    Silovat ću te, bijela hartijo, nevina hartijo;
    ogromna je strast moja i jedva ćeš je podnijeti;
    izmičeš se bijesu mojem i blijeda si od prepasti;
    cjelov na bljedoću tvoju - moji su cjelovi crni.

    Nema zakona vrhu tebe i umrli su zakoni za me;
    bježim ih i bijeg je moj strelovit;
    onud sam prošao, gdje plaze pognute šije,
    gdje pseta slave orgije i lizanje je njihov blud.

    Izmičeš se, plašna košutko, i dršćeš ko prvi stid;
    zamamna je nevinost i ludilo je njezina jeka;
    mahnit sam, o hartijo, i srdžba mi plamsa u oku.
    Pobožan je narod i uvinuti su u njega repovi;
    nema iskrenosti u očima i vucaranje je njegov hod;
    njuškanje je posao njegov i bogata mu je plaća;
    nema ni mjesta među njima i kažnjiva je moja riječ;
    gutam misli i zagušit će me stid.
    Stani, ljubavi moja, poslušaj bol moju;
    ti primaš ljudsku riječ i magare još nije razumjelo čovjeka;
    volovi vuku plug i ropstvo im donaša sijeno;
    konjče nosi boljara i sjajna je dlaka njegova;
    bogato se pita krmak i tečno je meso njegovo:
    vitki su zakoni i oštri i krcate su staje zobi.

    Ne izmiči se, poljubljena djevojko, nema žene za mene;
    ne daju se one za nervozne cjelove i napetu put;
    o nema zlata u mene, ni diploma nema bez njega.

    Ljubim te, hartijo, i topla je ljubav moja;
    topla ko moja krv i mahnita ko srdžba moja.
    Podaj mi se zauvijek - crni su cjelovi moji;
    crni su cjelovi moji, a rumena je u njima krv.

    J. P. Kamov

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  7. #892

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    --------------------------------------------------------------------------------

    Tanja Prokopljevic
    VECNA MUZA

    U krvavom svetu gde se varnice mrste,
    Ti gord klecis pred uzdisajem
    novog ljudskog poretka.
    U zivot ti uplovljava divlja srna
    koju uzimas poput bezdusne zveri
    da te toplinom ozari za tren.
    I hranis se.
    Ma jos koji dan da svane
    sa tom zvezdom, koja strah Ti budi
    dok je hrabro grabis uz svoja nedra
    i brojis dane koji pred tobom beze
    dok topis se od miline.
    Zena ti u ruci,
    iz nje suza iznedrena sto Te zednog poji.
    Pomislis:ma i da je ogoljena,
    iz nje bi zarka prstala lepota,
    a kosti bi joj se sirile da ispletu
    najtananiji vez od srcanih niti.
    Sve udara.
    Nezna ruka te zakrilila sa desne strane obraza
    pa Te tu opasala jacinom i snagom
    da ti i srce ojacalo kuca.
    I gle cuda
    -besne sile ustuknuse pred Tobom
    i bure na Tebe vise ne hrle
    i do duse ne dolaze.
    I oganj vise nisi
    kukolj Te ne kukolji i lice ne grci,
    jer uz nedra privijena je zena
    od snage satkana.



  8. #893

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Razotkrivanje

    Ispričat ću ti jednom
    Kako se ljubav pohranjuje
    U sigurnost obe srčane komore,
    Traje trajanjem bezvremenosti
    I odlazi putem ucrtane vječnosti.

    Jednom, kad budeš imao vremena,
    Pokazat ću ti kuda šetaju
    Misli osmišljene, a neporođene,
    Gdje se gubi osjećaj nelagode
    Dok mi spuštaš vješto naramenice,
    Utiskujući poljubac na bjelinu kože.
    Otkrit ću ti tajnu, koju već dugo čuvam:
    Znaš, moja su ramena isklesani stupovi
    Što podupiru svemir u njegovoj silini,
    Da bi nam plavilo neba krasilo
    Sva svitanja budućih dana.
    Moje su grudi linije što vode
    Mliječnim stazama, do vrenja strasti.
    Bedra su moja mramorne stepenice
    Kojima kročiš u srce zvjezdanih raspuknuća.
    Povest ću te jednom, opožarenim stranicama
    Moje unutarnje eruptivnosti, ka vrhuncu,
    Gdje se miješaju java i snovi u drhtajima.
    Objasnit ću ti na kojim principima djeluju
    Svi nagoni u meni, što na inpulsivnost tjeraju.
    Obratit ću ti se kao božanstvu, sa oltara vjere,
    Da bih ti pokazala gdje je tvoje pravo mjesto.

    I bez uzmicanja, hrabro ću izdržati
    Sva iskušenja meni predodređena.
    Sa prezirom ću ispratiti na stratište
    Sve podmukle i podmetnute zavjere i laži.
    Samo me još jednom pogledaj,
    I dodirom me mekim i toplim osnaži.

    Sve sam spremna u ime sreće uraditi,
    Zbog jedne iskre iz tvog plavog oka
    Što je kao zvijezda vodilja obasjavala
    Sve ono u nama, što se moralo sresti.

    Danja Đokić


  9. #894

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Moje Chudo



    Hajde,
    moje chudo,
    da ti i ja malo vodimo rat -
    ti da si kralj, a ja zemlja:
    ti da me osvajash
    stopu po stopu,
    deo po deo,
    a mene ima iznova mnogo
    neosvojene.

    I kad se umorish,
    da svoje telo predash
    meni na vlast,
    pa da zemlja vlada kraljem.
    Ako izgubish,
    da ne izgubish me.

    Hajde,
    moje chudo,
    da ti i ja malo vodimo mir -
    ti da si Bog, a ja nebo:
    ti da si dozivan, a nedozvan,
    porican, a neporechen,
    svuda prisutan.

    I kad se nadjosmo,
    ovako osvajani, a neosvojeni,
    zavodjeni, a nezavedeni,
    ljubljeni, a nedoljubljeni,
    na ovoj zemlji,
    da se ovako voljeni, a nedovoljeni
    predamo jedno drugom.
    Ako izgubim,
    da ne izgubim te.

    Dosta je bilo krivudanja!

    Hajde,
    moje chudo,
    da ti i ja malo vodimo - ljubav!

    Ti da si Chovek, a ja Zzena.


    Violeta Milicevic

  10. #895

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nemoj da mi uputiš više
    nijedan pogled,
    čak i ako bi smeo.
    Svaki tvoj pogled samo nove uspomene piše
    i tiho, nečujno urezuje tvoje ime
    u neke moje još nerođene rime
    žute i plave boje,
    a ja nisam sigurna da li bi ti to hteo.
    Ne budi moje orkane snene
    da se neki ne zakovitla iz pene,
    ponašaj se i dalje kao da ne postojim,
    i kao što si do sada umeo
    nastavi da gledaš kroz mene
    u nedogled
    iako tu ispred tebe stojim.


    Dragana Konstantinović
    neunistiva zlojebaba!

  11. #896

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    VECE NA ŠKOLJU...


    Pucina plava
    Spava,
    Prohladni pada mrak.
    Vrh hridi crne
    Trne
    Zadnji rumeni zrak.

    I jeca zvono
    Bono,
    Po kršu dršce zvuk;
    S uzdahom tuge
    Duge
    Ubogi moli puk.

    Klece mršave
    Glave
    Pred likom boga svog-
    Ištu. Al' tamo,
    Samo
    Cuti raspeti bog.

    I san sve bliže
    Stiže,
    Prohladni pada mrak,
    Vrh hridi crne
    Trne
    Zadnji rumeni zrak.

    Aleksa Santic
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  12. #897

    14 Odgovor: Poklonite pesmu...


    Kad dođeš u bilo koji grad



    Kad dođes u bilo koji grad
    A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
    Kad dođes vrlo kasno u bilo koji grad
    Ako taj grad slučajno bude Valjevo
    Gde sam i ja došao
    Doći ćeš putem kojim si morao doći
    Koji pre tebe nije postojao
    Nego se s tobom rodio
    Da ideš svojim putem
    I sretneš onu koju moraš sresti
    Na putu kojim moras ići
    Koja je bila tvoj život
    I pre nego što si je sreo
    I znao da postoji
    I ona i grad u koji si došao.
    Kad dođes u bilo koji grad
    Odakle bilo
    Iz Veljeg Dubokog ili Kolašina
    Ili niotkud sasvim svejedno
    Kod odeš od svoje kuće
    Bilo kuda
    Samo da što pre odeš
    I dođes u bilo koji grad
    Recimo u Valjevo
    Kad god da dođeš
    Doći ćeš vrlo kasno
    Jer se dugo putuje
    Dok dođe u tvoj zivot
    I tu se zauvek zaustavi
    Ona koja je prema tebi krenula
    Iz velike daljine
    Odnekud iz Ruskog Jerusalima
    Sa Kavkaza iz Pjatigorska
    U kome nikad nije bila
    I zvala se kako se zvala
    Recimo Vera Pavladoljska
    I izgledala kako je izgledala
    Kako više niko na svetu ne izgleda.
    Kod dođes u bilo koji grad
    A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
    Jer gradovi su uvek daleko
    I u njih se dolazi iz daljine
    A svako putovanje se oduži
    Jer svi misle jedino o povratku
    Mada povratka nema
    A ko god odluči da putuje
    Mora krenuti jednog dana
    A kad god krene
    Krenuće u ono doba
    U koje uvek neko kreće od kuće
    Obično u nedelju
    Kad si i ti krenuo
    A kad god je nedelja
    Najčešće si u nekom drugom gradu
    A u kojem god da budeš
    Recimo u Valjevu
    Biće to jedini grad
    U kome si oduvek bio
    I čim si čuo njeno ime
    I pre nego što si je sreo
    Oduvek si je znao
    I voleo već vekovima.
    Kad dođes u bilo koji grad
    A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
    Kad dodjes vrlo kasno u bilo koji grad
    Ako taj grad slučajno bude Valjevo
    Doći ćeš korakom koji dvostruko odjekuje
    Tvojim i batom još nekoga
    Ko s tobom putuje
    I glas mu ide po vetru
    U dan neobičan za to doba godine
    Da ni sam nećeš biti siguran
    Ni koji je to grad
    Ni koji su tvoji koraci
    Samo ćeš poznati onaj glas
    Koji ne ide po vetru
    Nego se javlja u tebi
    U dan neobican za to doba godine
    Kad nije ni bilo vreme da budeš u Valjevu
    U koje si došao kao neznanac
    Ne znajući nikoga
    Ni grad ni Veru Pavladoljsku
    Ni da se zavole najviše
    Oni što se znaju najmanje.
    Kad dođeš u bilo koji grad
    A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
    Kad dođes vrlo kasno u bilo koji grad
    Svet će postati uspomena na nju
    I neće biti ni jednog mesta na zemlji
    Gde te neće sačekivati
    Ni ogledala u kojem je nećeš videti
    Ni plave kose koja nije njena
    Ni oblaka bez njenog svilenog osmeha
    Zapamtio je prostor
    Gora i voda
    Onakvu kakvu si je prvi put video
    U bilo kojem gradu
    Recimo u Valjevu
    U Karađorđevoj ulici
    Između Pošte i Suda
    I evo nailazi ono doba godine
    Ili tvoga života
    Kad su sve žene ona
    I nose njenu glavu
    Ali ni jedna celu
    A ona živi nepoznata među ljudima
    Odmara se od tebe i od svog imena
    Ali ma gde živela i ma ko bila
    Znaćeš da je to ona
    I da ne može biti niko drugi
    Jer nikog drugog na tvom svetu nema.
    Kad dođeš u bilo koji grad
    A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
    Kad dođes vrlo kasno u bilo koji grad
    Recimo u Valjevo
    Okružiće te deca kao svakog pridošlicu
    I u celom gradu nećeš poznavati nikog
    Jer su svi otišli
    I s tim bi se nekako pomirio
    Ali niko se ne vraća
    Sve je gotovo a još nikoga nema
    Niti ima čvrstih obećanja
    Da ćemo se ponovo sresti
    I to je ono što najviše zabrinjava
    Pa ipak čovek nije manje nego voda
    Pa voda ne umire
    Niti je smrt nešto
    što se na svetu događa prvi put
    I da živimo hiljade godina
    Prošle bi kao jedna
    Jer godine su tu da dođu i odu
    Ali sve što je njino
    Nije Vera Pavladoljska
    Koja ti je dala što ni sama nije imala
    I uvek bila pomalo u oblacima
    I u njih se konacno preselila
    Ali dok iko ikom čita ovu pesmu
    Ona se rađa sve svilenijeg osmeha
    I nema ništa sa grobljem i smrću.
    Kad dođes u bilo koji grad
    A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
    Kad dođes vrlo kasno u bilo koji grad
    Sve će ti biti odnekud poznato
    Kao poljubac već davan nekome
    U grad ko zna koji
    Kad dođes ko zna kad
    I ko zna otkud
    Ili Veljeg Dubokog ili niotkud
    Sasvim svejedno
    Sve će ti biti isto kao da nisi dolazio
    I da uopšte ne postojiš
    Jer proviđenje ne zuri
    I ništa ne zaboravlja
    I ne fali mu ni mašte ni ideja
    Da sve poveže i ispuni
    Kao što je pisano
    Samo ti ne bi bio isti
    I ništa ne bi bilo kao što jeste
    Da je moglo biti kao što nije
    Jer postoji samo jedan grad
    I samo jedan dolazak
    I samo jedan susret
    I svaki je prvi i jedini
    I nikad pre ni posle nije se dogodio
    I svi gradovi su jedan
    Delovi jednog jedinoga grada
    Grada nad gradovima
    Grada koji si ti
    Prema kome svi idu
    Da se sretnu sa tobom
    Dobro je što si došao
    Da se u to uveriš
    Baš u Valjevu
    I sretneš Veru Pavladoljsku
    I čim si je video
    Oduvek si je voleo
    I unapred oplakivao rastanak
    Koji se zbio
    Pre nego što si je sreo
    Jer postoji samo jedan grad
    I samo jedna žena
    I jedan jedini dan
    I jedna pesma nad pesmama
    I jedna jedina reč
    I jedan grad u kome si je čuo
    I jedna usta koja su je rekla
    A po svemu kako su je izgovorila
    Znao si da je izgovaraju prvi put
    I da možeš mirno sklopiti oči
    Jer si već umro i već vaskrsnuo
    I ponovilo se ono što nikad nije bilo.


    Matija Bećković
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  13. #898

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kongestija strasti

    U raskoši jutra rascvjetalog
    Razlijevaju se užarene misli.
    Nije noć ugasila fenjere želje
    Jer se strast u galopu obrušavala
    Na treću dimenziju sveobuhvatnosti.
    Mi smo negirali sve zakone fizike
    U eksploziji raspojasane pohote.
    I goli i gladni, gospodski smo se gostili
    Punom trpezom obezglavljenih damara.

    Još iskra postoji među sagorenim drhtajima,
    Kamen mudrosti razbijen na komadiće
    Iz kojih iskaču izbrušena htijenja.
    Sa uznojenih zidova cijedi se
    Ista želja upregnuta u naša tijela.
    I opet se pohota galopom vraća,
    Tutnjavom pomame među butinama

    I nestade mira od iskona,
    Izgubi se prkos rastegnut
    Između kolosalnih golih ramena.
    Samo novi početak, na izdisaju
    Još jednog učinjenog grijeha.

    Kad nas više ne bude, tko zna,
    Možda vjetar s poljane sjećanja
    Donese miris pokošenog sijena,
    U kojem smo gušili povampirene strasti,
    Lišene svih ovozemaljskih nedužnosti.

    Možda, ako u to možda stane
    Zapis svih naših neobuzdanosti,
    Zavještan za neka nova pokoljenja.


    Danja Đokić





  14. #899

    Odgovor: Poklonite pesmu...


    Dame biraju

    Gledao sam je
    da joj se mutilo u glavi
    a oči joj kao od stakla
    pogled se gubi i plavi
    osjećam da bi me dotakla,
    ali ja sam birao druge...
    Pričao sam
    mogla je da me čuje
    da se ubije, da se otruje
    da mi baca poglede duge,
    ali ja sam birao druge...
    A onda
    stade muzika i pamet mi stade,
    samo čuh na kraju:
    Sad dame biraju.
    Mogao sam da se bacim
    s mosta u Savu
    da se kajem
    da gubim glavu
    da umrem od tuge
    Ona je birala druge.



    Ruža Arsenović
    Poruku je izmenio Bazarov, 31.12.2008 u 01:19 Razlog: autor

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  15. #900

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Tebi

    Tebi je lako reci - idem,
    jer tamo nisi bila.
    Tebi je lako pruziti ruku,
    jer jos nisi odlazila.

    Tebi je lako reci - zbogom,
    i da je sve to sala.
    Tebi je lako, jer nista ne znas,
    jos se nisi rastajala.

    Tebi je lako, a ja vec znam,
    kada se te stvari dese,
    svako kad ode ostavi trag
    i deo zivota odnese.

    Tebi je lako reci - idi,
    i ni za cim ne zali.
    Tebi je lako - jer si dete,
    jer te nisu ostavljali ...

    A. Dedic

Strana 60 od 114 PrvaPrva ... 1050585960616270110 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •