Poklonite pesmu... - Strana 66
Strana 66 od 114 PrvaPrva ... 1656646566676876 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 976 do 990 od ukupno 1704
  1. #976

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    NAJJEDNOSTAVNIJA PJESMA

    Ja kazujem svoju istinu
    s tek nekoliko riječi;
    subjektom,
    predikatom
    i objektom.

    Kako odrastam
    sve više strahujem od suvišnosti,
    tuđica
    i patetike.

    Želim tek stvoriti
    najjednostavniju pjesmu.

    I koliko god satira može biti smiješna,
    banalnost domišljata,
    nebuloza istinita,
    a metafora slikovita,
    ja danas strahujem od suvišnosti.

    Napisat ću tek...

    Životom.
    Disati.
    Pjesmu.

    Pjesmom.
    Voljeti.
    Život.

    Marina Krleža
    Vrag odneo šnalu...

  2. #977

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Preljubnichka Balada



    Nigde sam. S tobom sam.
    Oponasham zzivot. Josh jednom. Josh jednom.
    Skinula sam haljinu. Srce sam ostavila na pragu.
    Mushkarci zzele spremnu zzenu
    Koju mogu odmah posedovati, kazze Bodrijar.
    Svaka shovinistichka svinja dobije shto zasluzzuje.

    Zar ne? Ti imash mene sad.
    Golu poput kokoshije shije iz supermarketa.
    Pa, hajde, otopi me. Stavi me na vatru.
    Supica ce biti jestiva.
    Tanjir pun do ruba. Bice i "josh" ako treba.
    Srchi me al' tako da ostanem cela. Smrtna sam
    I nichija. Gorim kao indijski shtapic.
    Zasjam. Zamirishem. Zgasnem.
    U svakoj rechi - skinutom nebu. I u sebi.

    Kao iz bivsheg zzivota polje belih rada
    Tako krhko slamam se,
    Na suncem zastrtom podu,
    Tu kraj otvorenog prozora.
    Haljine tvoje zzene vise prazne
    Kao strashila za ptice.
    Nekoliko mene stalo bi u svaku od njih.
    Mogla bih da zamahujem krilima kao slepi mish,
    Ako koju obuchem.
    Mogla bih nocu da udaram o prozore.
    Dok kraj nje lezzish da ti se objavljujem.
    Da ti udaram u srce, da tuchem kao Big Ben.
    Umesto da suze pushtam niz prozore,
    Da grgoljim niz oluke. Kao sad. Kao juche.

    Izmedju mojih stopala visi rastegnuto nebo
    Izbledelo kao isprano rublje siromaha.
    To me tera na plach. To ili nešto drugo.
    "Kazzi da me volish. kazzi da me volish" -
    Mada znam, s tim se ne rachuna.
    Al' treba mi vazduha.
    Ljubav je kozja stazica,
    Da se uzverem treba mi vishe od zzelje,
    Neshto stvarnije. Rezzanj tvog srca.
    "Daj da zagrizem. Daj da zagrizem"
    Tvoje srce nije Rajska jabuka,
    Progledati necu.
    Istina, machje sam slepa.
    A takve bacaju u vodu. U vodu,
    U prvobitnu noc.

    Hocu te sad. Sad je zauvek.
    Sad se blizzim gorko-slatkom plodu
    Nevina poput neba, zacheti necu -
    Rodicu se iznova. Ruzzichasta. I besmrtna.
    Ja bicu prvorodjena. Ti od moga rebra.
    Moja je orfejska lira. Opevacu shto hocu.
    I zvuk svojih potpetica u odlasku
    Iz tvog zzivota.


    Radmila Lazic

  3. #978

    Odgovor: Poklonite pesmu...




    Plava grobnica

    Stojte, galije carske! Sputajte krme
    moćne!
    Gazite tihim hodom!
    Opelo gordo držim u doba jeze
    noćne
    Nad ovom svetom vodom.

    Tu na dnu, gde školjke san umoran
    hvata
    I na mrtve alge tresetnica pada,
    Leži groblje hrabrih, leži brat do
    brata,
    Prometeji nade, apostoli jada.

    Zar ne osećate kako more mili,
    Da ne ruši večni pokoj palih četa?
    Iz dubokog jaza mirni dremež čili,
    A umornim letom zrak meseca šeta.

    To je hram tajanstva i grobnica tužna
    Za ogromnog mrca, k'o naš um beskrajna.
    Tiha kao ponoć vrh ostrvlja južna,
    Mračna kao savest, hladna i očajna.

    Zar ne osećate iz modrih dubina
    Da pobožnost raste vrh voda prosuta
    I vazduhom igra čudna pitomina?
    To velika duša pokojnika luta

    Stojte, galije carske! Na grobu braće
    moje
    Zavite crnim trube.
    Stražari u svečanom opelo nek otpoje
    Tu, gde se vali ljube!
    Jer proći će mnoga stoleća, k'o pena
    što prolazi morem i umre bez znaka,
    I doći će nova i velika smena,
    Da dom sjaja stvara na gomili raka.

    Ali ovo groblje, gde je pogrebena
    ogromna i strašna tajna epopeje,
    Kolevka će biti bajke za vremena,
    Gde će duh da traži svoje korifeje.
    Sahranjeni tu su nekadašnji venci
    I prolazna radost celog jednog roda,
    Zato grob taj leži u talasa senci
    Izmeđ nedra zemlje i nebesnog svoda.

    Stojte, galije carske! Buktinje nek
    utrnu,
    Veslanje umre hujno,
    A kad opelo svršim, klizite u noć
    crnu
    pobožno i nečujno.

    Jer hoću da vlada beskrajna tišina
    I da mrtvi čuju huk borbene lave,
    Kako vrućim ključem krv penuša njina
    U deci što klikću pod okriljem slave.

    Jer, tamo daleko, poprište se zari
    Ovom istom krvlju što ovde počiva:
    Ovde iznad oca pokoj gospodari,
    Tamo iznad sina povesnica biva.

    Zato hoću mira, da opelo služim
    bez reči, bez suza i uzdaha mekih,
    Da miris tamjana i dah praha združim
    Uz tutnjavu muklu doboša dalekih.

    Stojte, galije carske! U ime svesne
    pošte
    Klizite tihim hodom.
    Opelo držim, kakvo ne vide nebo jošte
    Nad ovom svetom vodom!


    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  4. #979

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Prica o Svetome Savi


    Kad je Sveti Sava isao po zemlji,
    Jos pre svog rodjenja,
    Dok se zvao Rastko,
    Kao sto ide i sada,
    Samo ga ne vidimo,
    A mozda je to bilo i docnije.

    Krenuo je Savinim stopama,
    Ka Savinom izvoru
    Na Savinom vrhu,
    Kuda i mi idemo,
    Jer drugog puta i nema.

    Kad je negde oko Savinoga dana
    Naisao Savinom stranom
    Napali su ga psi,
    Kao sto i sad napadaju
    Svakoga ko se uputi Savinim tragovima.

    Putnik je najpre sastavio tri prsta,
    Kako je odredio da se i mi krstimo,
    Plaseci ih zakonom
    Od koga su jos vise pobesneli,
    A ni do danas nisu uzmakli.

    Onda se sagnuo da dohvati kamen,
    Ali kamenje bese zamrznuto,
    Svezano za zemlju studenim sindzirima,
    Jer bese jaka zima,
    Kao i ove godine,
    Kao uvek oko Savina dana.

    Vec su raznosili Savina stopala,
    Savin kuk i Savin lakat,
    Po prodolima i jarugama zemlje
    Zbog koje je podeljen svet,
    Kad je Sveti otpasao mac usta,
    Jedino oruzje koje je nosio,
    A koje je i nama ostavio,
    Govoreci ove reci:

    - Neka je prokleta zemlja u kojoj su
    paščad puštena, a kamenje svezano
    .



    Matija Becković

  5. #980

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kada mi nedostajes

    Mislim tudje misli,
    kradem svoje vreme,
    provlacim ga izmedju oblaka,
    snova, daljine i snega...
    Kada pozelim da ti nedostajem,
    odsanjam pesmu,
    zatvorim oci
    i na kaldrmi zamislim
    cvet beli...
    Kada te nema
    jer tako hocu
    zaledim osmeh
    u sebi kazem ime
    udahnem duboko
    i pomislim:
    Tako mi nedostajes...

    D.Maksimović
    Ćuti i prenesi dalje....

  6. #981

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Jastuk za dvoje

    Ovo je pesma za tvoja usta od
    višanja i pogled crn.
    Zavoli me kad jesen duva
    u pijane mehove.
    Ja umem u svakoj kapiji
    da napravim juni.
    I nemam obične sreće.
    I nemam obične grehove.
    Podeliću s tobom sve bolesti i zdravlja.
    Zavoli moju senku
    što se tetura niz mokri dan.
    Sutra nas mogu sresti ponori.
    Ili uzglavlja. Svejedno:
    lepo je nemati plan.
    Zavoli trag mog osmeha
    na rubu čaše, na cigareti, i blatnjav
    hod duž ulica koje sigurno nekuda vode.
    Čak i kad ti se čini da ih mi nekud vodimo,
    one se smeškaju blago i nekuda nas vode.
    Bićemo tamo negde možda suviše voljeni,
    potpuno neprimetni, ili javno prokleti.

    M Antic

  7. #982

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Hoću da znam
    jednu stvar.

    Znaš kako je to
    ako gledam
    kristalni mesec, crvenu granu
    spore jeseni u mom prozoru,
    ako dotaknem
    uz vatru neopipljiv pepeo
    ili izborano telo klade,
    sve me odvodi tebi
    kao da je sve sto postoji,
    mirisi, svetlost, metali
    poput barčica što plove
    ka ostrvima tvojim koja me čekaju.

    E, pa dobro,
    ako malo-pomalo prestaneš da me voliš
    i ja ću prestati tebe da volim
    malo-pomalo.

    Ako me odjednom zaboraviš
    ne traži me
    jer bih te ja već zaboravio.

    Ako smatraš dugim i ludim
    vetar zastava
    što prolazi kroz moj život
    i odlučiš
    da me ostaviš na obali
    srca u kome imam korena
    zapamti
    da ću toga dana,
    toga časa
    dići ruke
    iščupati svoje korene
    u potrazi za drugim tlom.

    Ali
    ako svaki dan,
    svaki sat,
    pristaneš da mi budeš sudbina
    s neumoljivom slašću,
    ako se svakoga dana popne
    jedan cvet do tvojih usana tražeći me
    o ljubavi moja, o moja
    u meni se sva ta vatra ponavlja,
    u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
    moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
    i sve dok živiš biće u tvojim rukama
    ne napuštajući moje.

    Pablo Neruda, Ako Me Zaboraviš
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  8. #983

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zauvijek

    Zakorači odvažno u košmarne mi noći
    Raspamećene nesanicom,
    Salivene od olovnih niti prošlosti
    Što otrovne pipke samoće
    Puštaju do same koštane srži.
    Dođi i prostri tepih ljubavi
    Na koji ćemo leći, zagledani u nebo i
    Neka nas plavetnilo zajedno pod kupolom zagrli.
    Postani slavoluk pobjede nad
    Svim nerazumnim bitkama života.
    Natkrili se grandiozno, kao most
    Da tečem podatna ispod tebe
    I šumom valova u otjecanju uzdišem
    Preklinjući te da me zauzdaš i ukrotiš.
    Dodiruj me i oblikuj čvrstim lukovima
    Dok bokovima budem bjesomučno
    Udarala o potporne zidove tvoga bitka.
    Ozvuči se mojim titrajima kao molitvom
    Što će krenuti uzvodno od ponora propadanja
    Vođeni nepogrješivim instiktom preživljavanja.
    Smješteni na pola puta između smjeti i htjeti
    Zajednički ćemo ovako važnu odluku donijeti.
    Znat ćeš da smo pravilni put odabrali
    Kad kristalnim pogledom svoje duše
    Odrežeš pupkovinu porođenim svitanjima
    I u kolijevci strpljivošću dočekane dosanjanosti
    Zaljuljaš naše čedo trajanja od danas do vječnosti.

    Danja Đokić
    "Tvorac nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge,sunce bez kie:
    ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"

  9. #984

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Idi na Tibet.
    Jaši kamilu.
    Čitaj bibliju.
    Oboj cipele u plavo.
    Pusti bradu.
    Obiđi svet u papirnoj barki
    Pretplati se na Saturday Еvening Post.
    Žvaći samo levom stranom vilice.
    Oženi se jednonogom ženom i brij se
    pravim brijačem
    Ureži svoje ime na njenu ruku.

    Peri zube benzinom.
    Spavaj ceo dan a noću se veri po drveću.
    Budi monah i pij rakiji i pivo.
    Drži glavu pod vodom i sviraj violinu.
    Igraj trbušnjak pod ružičastim svećama.
    Ubij svoga psa.
    Kandiduj se za gradonačelnika.
    Živi u buretu.
    Razbij sebi glavu tomahavkom.
    Sadi lale na kiši.

    Ali nemoj da pišeš poeziju

    Charles Bukowski, Prijateljski savet mnogim mladim ljudima
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  10. #985

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    A mogli smo bolje

    Imali smo moć navike,
    Obaveze iz običaja.
    Rituale iz dosade.
    Razgovor iz učtivosti.
    Imali smo niti koje su nas razdvajale,
    Kao istok i zapad, kao rođenje i kraj,
    Ono nešto između, nedefinirano,
    A u oba oka stalo i još mozak nahranilo.
    imali smo srca vjetrom očišćena i prozračena,
    Paučinu skinutu sa svih zidova i zajvesa prošlosti.
    Ogromne apetite za nedostižnim i debelo razmimoilaženje...
    I sve uredno spremljeno, složeno i odloženo
    U onu posebnu ladicu bliske nedodirljivosti.

    Imali smo sebe, strane i nepoznate,
    Obilježene u prolaznosti vremena
    Tek zarezom, koji i spaja i razdvaja.
    Postojanje u ambitusu trajanja,
    Od jučer do sutra rastegnutu monotoniju,
    Doslijednu sebi i potpuno neobzirnu.

    Imali smo težak zadah ustajalosti,
    Plutajući kao plovci na udicama nelovkama,
    Tek ovlaš bačenim, radi mira i reda.
    One naše jutarnje kave u totalnoj šutnji,
    Odlaske i dolaske po ustaljenom raspredu,
    Obroke s nogu ili samo u prolazu,
    Okrznut pogled u žurbi i odmore
    Uz dva TV prijemnika, sa različitim programima.
    Zajednički krevet, uredno zategnut i namješten
    I sebe u njemu, sa uvijek okrenutim leđima.

    Bili smo dva klauna, bezglasna i našminkana,
    Obično sa osmijehom i nekom sjetom u očima.
    Korov smo bili na nekim do tada plodnim oranicama,
    Zgaženi izdanci nekoć obećavajuće ljetine,
    Što se ni žetvom snova nismo znali pogostiti.
    Kao nevažeće karte u tarotu, kod naborane gatare
    Odlagani negdje daleko, gluho bilo, sa strane,
    Nama je grah uvijek pogrešno padao,
    A linije ljubavi na dlanu nisu se podudarale.
    Jer nismo htjeli, ili nismo znali, sad je nevažno.

    Nas dvoje smrtnika, kao dvije obične budale,
    Nismo znali cijeniti to što se imamo, što dišemo,
    Nego smo kucali na neka nova, neotvorena vrata,
    Da nam poklone pažnju i obljube nas, dok suzno uzdišemo.

    A bilo je dovoljno samo ruke pružiti,
    Iskrenim osmijehom srca se naoružati,
    I sve smo nesuglasice time mogli razoružati.

    Danja Đokić
    "Tvorac nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge,sunce bez kie:
    ali je obećao snagu za dan, utjehu za suze i svjetlo za put!"

  11. #986

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Dodji I Lezi Pored Mene



    Shta politika, shta berze?!
    Dodji i lezi pored mene.

    Proklijacu kao krompir u podrumu,
    Dok stanu ratovi, revolucije, shtrajkovi,
    Dok se umnozze deonice, dok skoche tantijeme,
    Dok se na grani zazelene novchanic

    Dole-gore cent ili grosh,
    Profit ili bankrot -
    Sve su to trice i kuchine,
    Ako ne legnesh pored mene
    Bicu kao iscedjen stih.

    Istina i pravda, vishi ciljevi,
    Strashni Sud i Novi Rim -
    Sve su to smislili samo da nas rastave.
    Daj, dodji i lezi pored mene,
    Da ne skoncham kraj nechije chizme
    Il pod njom.

    Telo ti dajem na revers,
    Dushu na pochek.
    Od tvoga dobitka
    Treba mi jedino tvoj mishic - stidnik.

    U oskudici i opshtoj devalvaciji
    Budi moj kolachic.

    Daj, dodji i lezi pored mene,
    Pribij se uz moje srce.
    Napolju kao meso od kostiju opada lishce.


    Radmila Lazic

  12. #987

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    A JA SE NIČEG NE SEĆAM

    Govori mi:
    Kiša je rominjala celog dana
    skrio sam te, već pokislu, pod kišobran
    osušio, postavom mantila
    skupljali smo jesenju kišnicu
    na golim dlanovima kuvali čaj njenih plodova

    Govori mi:
    U snežnoj kući prezimili smo zimu
    vikendom putovali u odmaralište Iglo
    jeli smo pahulje, a za vreme najhladnijih dana
    viosokokaloričnu polarnu svetlost.
    Plesala si pod belim oblacima
    pevušeći
    Ti si sva voda mog tela,
    pogledaj ova pokretna vajarska dela
    oblaci skiciraju naša unutrašnja stanja
    vidiš li kako bela ptica glavu naslanja na rame cveta
    čuješ li kako balet boja progovara u nama,
    ti si sva voda mog tela.

    Govori mi:
    Slali smo razglednice lednih pločica, bez markica
    ispisavali ih krljuštima riba.
    Kad bi nas zaglušila tišina
    zatezala si kožu neba preko zvezda
    gipkim prstima stvarala ritam tam-tam-tama.
    Uspavljivala si me zvucima harfe,
    nisi mi htela odati tajnu od čega si je u onoj belini sačinila i,
    kako znaš komponovati te melodije

    Govori mi,
    sve mi to govori On
    a ja se ničeg ne sećam
    sem plavičastog lelujanja
    kišobrana
    i verovanja.





    (autor: jelenaartpoezija)
    Ćuti i prenesi dalje....

  13. #988

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Reshenja



    Kada bi se ona na smrt razbolela
    Ili naprasno umrla...
    Dozzivela saobracajnu nesrecu,
    Stradala u zemljotresu, brodolomu,
    Ili kojoj drugoj katastrofi...
    Ili kada bi joj ti dodijao,
    Ako bi te izbacila iz stana kao kofer...
    Mozzda, ako bi drugog srela,
    Zbrisala s njim bilo kud...
    O, kada bi bar slomila nogu,
    Ili ako bi je zaboleo zub.


    Radmila Lazic

  14. #989

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    TRAG

    Zelim:
    da posle snova
    ne ostane trag moj na tvom telu.

    Da poneses od mene samo
    tugu i svilu belu
    i miris blag...

    puteva zasutih liscem svelim
    sa jablanova.

    M.Crnjanski
    Ćuti i prenesi dalje....

  15. #990

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Соломонова Песма над песмама

    Глава 5

    Дођох у врт свој,
    сестро моја невесто,
    берем смирну своју и мирисе своје,
    једем саће своје и мед свој,
    пијем вино своје и млеко своје;
    једите, пријатељи,
    пијте, и опијте се, мили моји!

    Ја спавам,
    а срце је моје будно;
    ето гласа драгог мог, који куца:
    Отвори ми, сестро моја,
    драга моја,
    голубице моја,
    безазлена моја;
    јер је глава моја пуна росе
    и коса моја ноћних капи.

    Свукла сам хаљину своју,
    како ћу је обући?
    Опрала сам ноге своје,
    како ћу их каљати?

    Драги мој промоли руку своју кроз рупу,
    а шта је у мени устрепта од њега.

    Ја устах да отворим драгом свом,
    а с руку мојих прокапа смирна,
    и низ прсте моје потече смирна на држак од браве.

    Отворих драгом свом,
    али драгог мог не беше,
    отиде.
    Бејах изван себе кад он проговори.
    Тражих га,
    али га не нађох;
    виках га,
    али ми се не одазва.

    Нађоше ме стражари,
    који обилазе по граду,
    бише ме,
    ранише ме,
    узеше превес мој с мене
    стражари по зидовима.

    Заклињем вас,
    кћери јерусалимске,
    ако нађете драгог мог,
    шта ћете му казати?
    Да сам болна од љубави.

    Шта је твој драги бољи од других драгих,
    о најлепша међу женама?
    Шта је твој драги бољи од других драгих,
    те нас тако заклињеш?

    Драги је мој бео и румен,
    заставник између десет хиљада;

    Глава му је најбоље злато,
    коса му је кудрава,
    црна као гавран;

    Очи су му као у голуба на потоцима воденим,
    млеком умивене,
    и стоје у обиљу;

    Образи су му као лехе мирисног биља,
    као цвеће мирисно;
    усне су му као љиљан,
    с њих капље смирна житка;

    На рукама су му златни прстени,
    на којима су уковани вирили;
    трбух му је као светла слонова кост
    обложена сафирима.

    Гњати су му као ступови од мрамора,
    углављени на златном подножју;
    стас му је Ливан,
    красан као кедри.

    Уста су му слатка
    и сав је љубак.
    Такав је мој драги,
    такав је мој мили,
    кћери јерусалимске.

    Куда отиде драги твој,
    најлепша међу женама?
    Куда замаче драги твој,
    да га тражимо с тобом?

Strana 66 od 114 PrvaPrva ... 1656646566676876 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •