Poklonite pesmu...

[DrinChe]

LIRSKI RAZGOVOR

- Reci kako me voliš.
- I reći ću ti.
- Pa?
- Volim te pod suncem. I kad sveća sja.
Volim kad nosiš bere, volim pod šeširom.
Kad oluja dune na drumu, i za klavirom.
Kraj zove, breze, klena i kraj svih drveta.
I kad spavaš. I kad radiš sva zaneta.
I kad razbijaš jaja i kada jaja mutiš -
Čak i kad ispustiš kašiku, pa se ljutiš.
U automobilu. U taksiju. Bez izuzetka.
Od kraja ulice. I od njenog početka.
I kad češljem deliš kose svoju svilu.
Kad ti opasnost preti. I na ringišpilu.
U moru. I na planini. U kaljačama. I bosu.
Danas. Juče. I sutra. I danju i noću.
I u proleće, kad ljubičica procveta.
- A leti kako me voliš?
- Ko sadržinu leta.
- A u jesen, kad kiša curi niz crne grane?
- Volim čak i onda kada gubiš kišobrane.
- A kada zima srebrom ospe prozorska okna?
- Po zimi ja te volim poput veselog ognja.
Kraj samog tvoga srca. I svud oko njega.
A za prozorom sneg. I vrane usred snega.

Konstantin Ildefons Galčinski

[Lilith_021]

Zivot

Sve to ne zavisi od mene.


Setim se kako bese lep,
nad vodama dubokim nekim,
kao Mesec beo,
sa lukom tankim i mekim,
jedan most.

I, vidis, to utesi me.

Ne zavisi od mene.

Dosta je da tog dana,
zemlja oko mene zamirise preorana,
ili da oblaci prolete,
malo nize,
pa da me to potrese.

Ne, ne od mene.

Dosta ce biti ako, jedne zime,
iz vrta jednog zavejanog
istrci neko ozeblo, tudje, dete
i zagrli me.

Milos Crnjanski

[SansRomantic]

Deo pesme...Rade Šerbedžija

Ako me ikada sretneš negdje u gradovima stranim
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme
Sretni me,
Kao da me srećeš prvi put.
Nismo li se mi već negdje sreli,
Kaži...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...
I noći zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne.
Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,
uvali mirnih voda.

[Orhideja_]

"Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima"

Zheljko Krznaric

[ZOE]

Mariji

Ti si učinila
da trkač na sunčanoj stazi
preskoči zgužvanu zmiju
da bi te uhvatio oko pasa
i otvotio kutiju nadutih pupoljaka.

Ti si učinila
da se nepripremljena ukrštanja
dobroćudno uzmu za ruke
i dovtše svoje razgovore
među našim senkama.

Ti si učinila
da se na živahnim zatiljcima
pojave tražene latice
i uznemiri se more na ravnim obalama
zbog sjajnih ptica koje dolaze.

Osenula si me svojom kosom
i dok oblaci tonu kroz plava stakla
mi ulazimo u prastaro drvo
jedino koje je toplo.
To si Ti učinila.

Miodrag Pavlović

[meseceva_kci]

Dodirne dusu skoro svaka stvar,
odasvud bruji spominjanja glas.
Poneki dan sto prođe stran za nas
u budućnosti stigne tek k'o dar.


Ko meri nas doprinos? Da li ko
od proslih, starih leta nas raspreda?
sta od postanja saznasmo, sem to:
da sve se jedno u drugom ogleda?


Da se na nama ravnodusnost greke?
O, dome, travo, o, večernja seni,
dok se gledamo tako, obrgljeni,
najednom sve to kroz vac k nama veje.


Kroz sva se bića pruza prostor jedan:
sustinski svetski prostor. Kroz nas laste
proleću tiho. Ja, rasćenja zedan,
pogledah, i: u meni drvo raste.


Brinem, a dom ja na dnu moga srca.
Čuvam se, a u meni straza bdi.
Ka mojoj novoj ljubavi se svi
svet lepi, da tu počiva i grca.

Rajner Marija Rilke

[Orhideja_]

SJENA MOJE DUŠE

Sjena moje duše
bježi kroz suton alfabeta,
maglu knjiga
i riječi.

Sjena moje duše!

Došao sam do crte gdje završava
nostalgija,
i kaplja plača pretvara se
u alabastar duha.

Sjena moje duše!

Troši se predja bola ,
ali ostaje razum i suština
mog starog podneva usana,
mog starog podneva
pogleda

Zamršeni labirint
potamljenih zvijezda
zapliće moj san
gotovo uvenuo.

Sjena moje duše!

Bunilo upravlja
mojim pogledima.
Vidim riječ ljubav
razrušenu

Slavuju moj!
Slavuju!
Zar još pjevaš?

Lorca

[dahlia]

U iskoraku


Nemoj impulzivno vrisnuti
Jer ću plakati tvojim suzama,
Koje nećeš moći zaustaviti
I obrisati rukavom isprike.
Još ćeš nadodati kako ti je krivo
I kako nikako nisi htio,
A nosnice će podrhtavati
Podražene mirisom ljubomore.
Nisam bezgrješna, pa ću i tebi
Ovaj grijeh, bez pokore oprostiti
I još te dijelom nedodirnute sebe,
Kojeg sam za odabranog čuvala,
Među razdijeljenim bedrima, pogostiti.
Svemir u kojem sam ti se obećala
Beskrvan je, ali prepun treptaja,
Nudit ću ti se na nezaborav
Dok mi budeš brao grozdove zvijezda
Sazorile na podatnim trsovima grudi,
Cijedeći ih usnama raspomamljenim,
I sa užitkom ispijajući koktel mliječnog puta
Začinjen finom zvjezdanom prašinom.
Bit ćemo jahači što u galopu nastoje
Preorati sve oranice zapuštenih drhtaja,
Oživjet ćemo staze boljih isčekivanja
Zavjetujući se na vječnost istih koraka.

A za ubuduće, kao podsjetnik,
Onaj pupoljak ruže što smo
U bezvremenost ponijeli,
Tetovirat ću na torzo nebesa
Da refleksijom zaustavi vrisak,
Prije nego padne i nadraži
Tvoje suzne žlijezde u mojim očima.



Danja Đokić

[izabelitta]

POSLE IGRE - Vasko Popa

Najzad se ruke uhvate za trbuh
Da trbuh od smeha ne pukne
Kad tamo trbuha nema

Jedna se ruka jedva podigne
Da hladan znoj sa čela obriše
Ni čela nema

Druga se ruka maši za srce
Da srce iz grudi ne iskoči
Nema ni srca

Ruke obe padnu
Besposlene padnu u krilo
Ni krila nema

Na jedan dlan sad kiša pada
Iz drugog dlana trava raste
Šta da ti pričam

[Holtegaard]

PSALAM

Gospode,kišo nebeska,plaha
Gospode nad morima i nad poljima
Oslobodi me Gospode,straha
Od zemaljskijeh razbojnika.

Oni su svuda,iskonska tama
Promenila je metabolizam
A Ti,nad gorama i nad vodama,
U našoj slabosti slabiš i sam.

Gasi se plamen sa nalonja,
Krov prokišnjava,mokre su halje,
Prevazišao sam u tuzi konja
I otišao od psa dalje

U poslušnom nezadovoljstvu,
Nisu mi ove godine mile,
Gospode,saberi u rastrojstvu,
Okrepi,Gospode protiv sile!

(Milovan Danojlić)

[jovuk]

ČEŽNJA


Sanjam da ćeš doći:
jer mirišu noći, a drveće lista,
i novo se cveće svakog jutra rodi;
jer osmesi ljupki igraju po vodi
i proletnjim nebom što od sreće blista

jer pupe topole, i kao da hoće
k nebu, pune tople, nabujale žudi;
jer u duši bilja ljubav već se budi
i mirisnim snegom osulo se voće;

jer zbog tebe čežnje u vazduhu plove;
svu prirodu gospod za tvoj doček kiti.
Cveće, vode, magle, jablanovi viti,
sve okolo mene čeka te i zove.

Dođi! Snovi moji u gustome roju
tebi lete. Dođi, bez tebe se pati!
Dođi! Sve kraj mene osmeh će ti dati
i u svemu čežnju opazićeš moju.

Desanka Maksimović

[zrNce]

Ponekad


Ponekad mi se uchini
da si oblak koji prodje:
bio je i nestao.
bila si grana,bila si grozzdje
koje sam jedva,mozzda u snu
unesen usnom dotakao.

Ponekad osjetim,u osami,
da je sve tako brzo bilo
meteor koji je u tavno krilo
voda i trava pao;
ponekad zazzelim da smo sami
opet i opet,da dodju snovi
koje sam ti nekad shaputao.


Dushan Kostic

[Holtegaard]

GLE KRASOTE...

Gle krasote, gle divote!
Vetar presta, mirno,tio,
Dan današnji srce m' ote
Čisto bi ga poljubio.

Ni vrućine, zime nije,
Tek najlepše, 'ladovina:
U ladu se slatko - pije;
Daj, devojko - daj mi vina.


(Đura Jakšić)

[Holtegaard]

AUTOBIOGRAFIJA


U običnom sam sebe uhvatio
pa nikad nisam to sakrivao.


Bar sam pošteno kiriju platio
na ovom svetu što sam živeo.


Možda sam nekome jad iscelio
i nekome u zenice sjaj namamio


I u komšiluk zvezde doselio.
U prozor svitanja uramio.


Ako mi život krila skrati
i sneg u oku počne da veje


znam, bar se neću pokajati
što sam umeo da se smejem.



(Miroslav Antić)

[Lilith_021]

Sunce - Jovan Dučic

Kroz moj s�d reka teče,
Sveta i obasjana;
Uvire sva u veče,
Izvire sva iz dana;
Svetla reč Bog što reče
Da plodi tlo Hanana.

Vinograd moj u strani,
I trešnje već u cvetu.
Odozgor u čas rani
Zazori celom svetu!
Tude se biju za nas
Večito Juče i Danas.

Na pesku moga vrta,
Razliven sav u zlatu,
Po sunčanome satu
Jedan zrak s neba bludi:
I ravnodušno crta
Put zemlje i vek ljudi.