Poklonite pesmu... - Strana 88
Strana 88 od 114 PrvaPrva ... 3878868788899098 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,306 do 1,320 od ukupno 1704
  1. #1306

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Pogubi me. Zagubi me
    u debelim naslagama
    sećanja.
    Dopusti da se otrgnem.
    Skini zvečeći lanac
    s mog aristokratskog
    vrata.
    Vrata zatvori za sobom.
    Ne okreći se.
    Pokrenut ću svoje srce
    opet.
    Elektrošokovima.
    Na sloj snega ću posuti
    sloj pepela.
    Simboličan spoj.
    Ja vatra u prahu
    topim tebe, led.
    Ne postoji hemijska formula
    koja bi spojila
    nas.

    Sappho's Leap
    ...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
    ...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
    ...Ne znam...

  2. #1307

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    U ovom prostoru
    omedjanom stablima mog razuma,
    u ovom prostoru bez sredista svjetla,
    bez okusa, bez glasova,
    u ovom sjecanju,
    zatvorenom u tamni obruc tijela,
    u ovoj boli
    u ljubavi nepravednoj,
    u ljubavi
    ja dozivam lice
    koje sam posjedovala jucer,
    ja dozivam noc.
    U ovaj sat neponovljen,
    u ovaj dan neotrovan
    blizinom vremena,
    u strahu prisutnom medju oblicima,
    u ovaj moj plac
    neka iz mahovine izidju sve kosute
    i poloze moje tijelo
    na zle i visoke borove,
    danas,
    na dan neprolazne osvete,
    neka umorne zene
    svezu moja stopala
    i zapale sve ladje,
    snene pod lukom mog vrata.


    Ja zovem.



    Neka dodje velika tisina,
    neka dodje velika tisina,
    neka se rijeke udalje od obala
    i tijelo neka napusti
    dubinu vlastite krvi,
    jer ja vise ne poznajem
    granicu svog krika,
    ne vidim vise daljinu izmedju dva neba,
    ne osjecam krv.

    U ovaj suton
    sastavljen od dva oblika patnje,
    u ovu plahost
    koju nose stupovi
    lagani od nevinosti ljeta,
    u ovaj san
    ja dozivam rijeci
    nage i bez uspomena,
    ja dozivam agoniju
    hladniju od snijega.
    U disanju moje koze,
    u ove plohe tuge,
    u ovu tamu,
    ja zovem vjetar
    koji brise obrise gorkih planina,
    vjetar zaborava
    ja dozivam pcele,
    da lancima bez zvukova
    zarobe tu travu
    taj plamen
    na tvom imenu.


    Ja zovem.


    Neka se mora preliju
    u presusen izvor zemlje
    i zaustave krv
    koja me napusta,
    neka se moja zaljubljenost
    pretvori u osamljene perivoje,
    moj osmijeh otudji od sunca,
    neka ostrice izrasle u dodiru nase sutnje
    prodru kroz ovaj plemenit okus smrti.


    Nadjite me,
    vezite me,
    spalite moje sjecanje,
    zakopajte moje sunce
    u jezgro najtamnijeg korijenja,
    otvorite moje dlanove od soli
    i oduzmite mi taj lik
    koji i sljunak pretvara u ljubav.




    Irena Vrkljan
    neunistiva zlojebaba!

  3. #1308

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Moja omiljena....
    Pesma od Jovana Ducica - Jednoj zeni
    ali je mi u astroloskim krugovima volimo nazvati "Neptun u Ljubavi" ili po mom "Venera u Ribama" - za sve njih/nas

    Ti si moj trenutak i moj san
    i sjajna moja rec u sumu
    i samo si lepota koliko si tajna
    i samo istina koliko si zudnja.

    Ostaj nedostizna, nema i daleka
    jer je san o sreci vise nego sreca.
    Budi bespovratna, kao mladost.
    Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.

    Srce ima povest u suzi sto leva,
    u velikom bolu ljubav svoju metu.
    Istina je samo sto dusa prosneva.
    Poljubac je susret najlepsi na svetu.

    Od mog prividjenja ti si cela tkana,
    tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
    Ti bese misao moja ocarana,
    simbol svih tastina, porazan i leden.

    A ti ne postojis, nit' si postojala.
    Rodjena u mojoj tisini i cami,
    na Suncu mog srca ti si samo sjala
    jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.

  4. #1309

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Samoca je poput kise.
    U veceri iz mora se dize,
    iz ravnica pustih i dalekih stize,
    ide u nebo gdje je uvijek ima.
    I tek sa neba pada po gradovima.

    Pada prije neg svjetlost je izasla,
    kad ulice se okrecu spram zore,
    i kad se tijela sto nisu nista nasla,
    razocarano dijele puna more,
    i kada ljudi sto od mrznje gore,
    u postelji jednoj moraju da noce.

    Tada dolaze valovi samoce...


    Rilke
    neunistiva zlojebaba!

  5. #1310

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Čuješ li...

    Čuješ li kako traže stvarnost,
    rasčupane, divlje,
    one, sene, što ih nas dvoje stvaramo
    u ovom neizmernom krevetu udaljenosti?
    Već umorne od beskraja, od vremena
    bez mere, u anonimnosti,
    ranjene golemom čežnjom materije,
    hoće imena, granice, dane.
    Više ne mogu
    živeti tako: na rubu
    gdje umiru sene, a to je ništavilo.
    Pritrči, podji sa mnom.
    Pruži ruke, pruži im svoje telo.
    Potražit ćemo za njih
    boju, datum, grudi, sunce.
    Neka otpočinu u tebi, budi njihova put.
    Smirit će se njihova velika, nemirna pomama,
    dok ih grčevito stišćemo
    medju našim telima,
    gdje će naći hranu i spokoj.
    Konačno će usnuti u našem snu
    zagrljenom, zagrljene. I tako,
    kad se odelimo, kad se budemo hranili
    samo senama, izdaleka,
    one,
    konačno će imati sećanja, i prošlost
    od mesa i kosti,
    vreme njihova života u nama.
    I njihov tjeskobni san
    sena ponovno će značiti povratak
    u ovu telesnost, smrtnu i ružičastu,
    gdje ljubav stvara svoju beskonačnost.


    Salinas Pedro


  6. #1311

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Na prozoru starom kiša se sliva,
    zamirisa kolač iz čarobne peći,
    na krevetu mekom,moja duša sniva,
    dok je jecaj njeni bivao sve veći.

    Ugrejani fenjer kao da je znao,
    da ce vatra blaga polako da zgasne,
    a komadić hleba, pod sto sto je pao,
    sanjao je žita i predele krasne.

    Tišina se samo igrala sa dahom,
    umorna je bila ruka sto se krila,
    dok je čarsav meki milovao strahom,
    u kosi je ona odveć srećna bila.

    Gitara je stara stajala na stolu,
    sanjala je da je neko nežno dira,
    sanjala je pesme,satkane u molu,
    sanjala je da je Orfejeva lira.

    Dok je oluk sivi milovala kiša,
    ograda je trošna ljubomorna bila,
    ugasi se fenjer,tišina sve viša,
    umila je sobu što se u mrak skrila.

    Samo jedan sanjar u tami se čuo,
    dahom svojim nežnim,razbi on tišinu,
    zasviraše skupa,ko najlepši duo,
    tišina i sanjar ispuniše tminu.

    *Maglena*
    ...Postoje u nama neke neprevodive dubine...
    ...Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci...
    ...Ne znam...

  7. #1312

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ne govorim ti bas u zadnje vrijeme
    da te volim
    i ne gasim ti svjetlo u ocima
    prije spavanja
    ne govorim ti nesto njezno
    i ne grlim ti dusu
    ali ovo ti moram reci
    previse je gorkog
    i ljudi su grubi
    pa ako i ne govorim
    jos uvijek te ono najljepse u meni
    voli i ljubi



    Zeljko Krznaric

  8. #1313

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Pricaj mi
    Reci mi nesto o sebi
    Dugo te nisam sreo
    Ne licis vise na klinku
    O kojoj sve sam znao
    Proslo je deset ili vise
    Boze kako vrijeme leti
    Kako se covjek mijenja
    Mi smo ti poput suza
    Kristalnih,
    Nevinih,
    Cistih
    Na putu od pamuka i trnja
    Mi zivimo kao zvijezde
    Mi se radjamo poput sunca
    Nosimo vjeciti pogled
    Skovan od straha od smijeha.
    Reci mi nesto o sebi,
    Gdje li si sva ova ljeta?
    Zar si to nekog srela?
    Ne volim to sto sutis
    Malo si na rijecima skrta.
    Gdje smo to bili stali?
    Na Omladinskoj ili Titovoj?
    Ionako vazno nije...
    Sve se to jednom mijenja
    Stigla su nova djeca
    Iz nekog cudnog grada
    I njihovo ce vrijeme proci
    Ostat ce samo duse
    Tvoje i moje oci
    Da dogore ove noci
    Uz kapucino i Montena...
    A ti mi samo pricaj
    I molim te nemoj stati...



    nepoznat autor .....
    Poruku je izmenio zrNce, 09.12.2009 u 20:43 Razlog: aneks ....
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  9. #1314

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ko sam ? Sta sam ?

    Ko sam?
    Sta sam?

    Ja sam samo sanjar,
    ciji pogled gasnde u magli i memli,
    zivio sam usput,ko da sanjam,
    kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

    I tebe sad ljubim po navici ,dete,
    zato sto sam mnoge ljubio,boleciv,
    zato usput,ko sto palim cigarete,
    govorim i sapcem zaljubljene reci.

    "Draga moja","mila","znaj,doveka"
    a u dusi vazda ista pustos zraci;
    ako dirnes strast u covekovu bicu
    istine,bez sumnje,nikad neces naci.

    Zato moja dusa ne zna sto je jeza
    odbijenih zelja ,neshvacene tuge.
    Ti si ,moja gipka,lakonoga brezo,
    stvorena za mene i za mnoge druge.

    Ali ako trazec neku srodnu dusu,
    vezan protiv zelje,utonem u seti,
    nikad necu da te ljubomorom gusim,
    nikad necu tebe grditi ni kleti.

    Ko sam?
    Sta sam?
    Ja sam samo sanjar,
    ciji pogled gasne u magli i memli,
    i volim te usput, ko da sanjam,
    kao mnoge druge na toj zemlji.


    (Sergej Jesenjin)
    neunistiva zlojebaba!

  10. #1315

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ovu sam pesmu nekome, nekada poklonila

    "Volim te".... Iskra Tanodi

    Sjedni.
    Ne tu.
    Preko puta.
    Moram te vidjeti.

    Ne, ne prekidaj me.

    Suti.

    Pusti me da ti kazem
    ono sto sam vec trebala reci.

    Kad trebas doci, bojim se tvog dolaska.
    Zbog nedolaska.
    Jer,
    ako kasnis samo pet minuta
    srce mi je u dlanu
    i moja me ljubav ili mozda strah
    boli.

    I zato ne smijem kasniti.
    Vec sutra moze biti kasno.
    A nisam ti jos rekla
    kako i koliko te volim.

    Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, rijecima.
    Volim te smijehom i suzama.
    Volim te tugom i brigama.

    Ne. Ne gledaj me zastraseno.
    Ljubav, ma kakva bila:
    neispunjena, sretna, lakomislena i povrsna
    prava i zauvijek...

    Boli.

    Kad dolazim, pitam se cekas li me.

    Bojim se da jednog dana vise ne otvoris vrata.

    Bojim se praznog stubista bez mirisa, bez zvuka,
    svjetla.

    A nisam ti rekla:
    najvise se bojim vremena koje ne ceka.
    A ja kasnim.

    Volim te.
    I volim sve sto si ti.

    Tvoje oci pitajuce.
    Tvoj smjesak oprastajuci.
    Tvoj korak ohrabrujuci.

    Volim tvoju nesigurnost.
    I moja je najcesca.

    Bore na tvom licu i moje su.

    I u tom trajanju ne znam da li sam ucinila sve za tebe
    ljubavi moja.

  11. #1316

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    SLOVO O ČOVJEKU

    Prvo

    Satvoren u tijelu zatvoren u koži
    Sanjaš da se nebo vrati i umnoži
    Zatvoren u mozak zarobljen u srce
    U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce
    Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti
    Prostor taj do neba
    Kako da premosti?

    Drugo

    Zatvoren u rebra zarobljen od srebra
    I kad si viskan bjelji ni od sebra
    Satvoren u tijelu zatvoren u koži
    Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi
    Otrgnut od neba žudiš hljeba vina
    Al u domu tvome
    Kad će domovina?

    Treće

    Zatvoren u meso zarobljen u kosti
    Pa će tvoje kosti tvoje meso bosti
    Otrgnut od neba želiš hljeba vina
    Kamena i dima samo ima svima
    Od te ruke dvije tvoja jedna nije
    Jedna drugu ko da
    Hoće da pobije?

    Četvrto

    Zatvoren u mozak zarobljen u srce
    U toj tamnoj jami vječno zoveš sunce
    Sanjaš da se nebo približi i vrati
    Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati
    U žilište slišćen zatvoren u krvi
    U tom kolu bola
    Potonji il
    Prvi?

    Peto

    U tom kolu bola ni potonj ni prvi
    Igrište si strvi i ročište crvi
    Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela
    Kad će tijelo samo da
    Postane djelo?

    Mak Dizdar
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  12. #1317

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Prisutan kao svjetlost bez glasa


    Samo da se uz tebe budim,
    meni na svijetu ne treba vise.
    Da svaku tvoju mijenu slutim,
    da zrak u tvojoj blizini disem.
    Samo da tiho uz tebe sutim
    prisutan kao svjetlost bez glasa.
    I da ti oci ocima cutim,
    Kao da cu te izgubiti,
    Sad,
    Ovoga casa.



    Enes Kiševic


  13. #1318

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Valcer kiše - Enes Kišević

    Žureć pred kišom, pod krošnje lipe
    u hitnji smo na časak stali.

    Nad nama su se kroz cvjetno lišće
    oblaci bijeli okretali.

    Zadihani, osmjehnusmo se.
    Lipa je mrijela.

    Srce se čulo u svakom kutu
    naših tijela.

    Možda sam mogao u tom trenutku
    ljubavi nešto zauvijek reći,

    al' valcer poče...

    I ljetna kiša
    dodirnu u grlu
    drhtave riječi.

  14. #1319

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    STRAH JE...

    Strah je kada ti se vene zalede,
    Strah je kada ne znaš što te sutra očekuje,
    Strah je kada misliš da je sve gotovo,
    Kada gubiš tlo pod nogama.
    Strah je kada misliš da odlaziš
    Jer nemaš drugog izbora.
    Strah je izgubiti,
    Strah je odustati
    I u isto se vrijeme boriti.
    Strah je slušati nijeme note,
    Strah je izreći riječi,
    A ne željeti da ih itko čuje.
    Strah je kada se pitaš što se s tobom događa,
    Jer ti sam ne znaš,
    Ne poznaješ ovakve osjećaje.
    Strah je kada plačeš sama u mraku,
    Jer ne želiš da te itko vidi,
    Jer strah je kada misliš da će ti se podlo smijati.
    Strah je bojati se.
    Strah je kada misliš da gubiš,
    Kada znaš da gubiš i odustaješ.
    Strah je kada te misli prate
    Poput ubojice koji prati svoju žrtvu.
    Strah je kada sumnjaš,
    Strah je kada u svačijoj rečenici
    Čitaš između redaka.
    Strah je saznati nešto novo,
    Čuti nešto što ne želiš, a znaš da to postoji.
    Strah je znati nešto loše, bolno,
    A samom sebi ne priznati.
    Strah je šutjeti jer misliš da je bolje,
    Strah je šutjeti, a znati da griješiš.
    Strah je izgubiti,
    Strah je odustati
    I u isto se vrijeme boriti.


    s Trenerovog bloga
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  15. #1320

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Deo iz "Uhodeći komete" - Miroslav Antic

    14

    Dok u daljini
    odbrojavam svoju svetlucavu misao
    i pretvaram je u požare,
    nepomućene,
    vrtoglave,
    na dnu pra - okeana
    nepresušnoga neba u koji se ulivaju
    sva trajanja i prostori,
    ja izmišljam zvezdu
    iz moga mesta u vremenu
    i ona mene iz njenog.
    I uplašen sam kad shvatim
    da sam dvostruko uplašen.
    Jer ja sam ovde,
    danas,
    i negde tamo
    u večnosti.
    Ipak je čovek
    najbrži i najčudesniji
    način da se postane svetlost.
    Ja moram u to da verujem.

    19

    Postoji belo mesto
    visoko u prošlosti vremena,
    gde zapisani jezik
    večitoga obnavljanja
    još uvek možeš pročitati
    kao govor života
    a ne tek kao pogrešan prevod.
    Šapućem to vršnjaku iz veka
    što tek pristiže.
    Pronađi svoju zvezdu
    i počni sasvim sam.
    Počni bez ičije pomoći
    dok tvoj bosonogi korak
    himnično zemljom odzvanja:
    tišinu po tišinu.
    Upamti, ti si smena.
    Idi,
    dovrši to nebo.
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

Strana 88 od 114 PrvaPrva ... 3878868788899098 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •