Poklonite pesmu... - Strana 8
Strana 8 od 114 PrvaPrva ... 6789101858108 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 106 do 120 od ukupno 1704
  1. #106

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ljubavi moja jedina,
    gdje se naša misao miri sa željom,
    kad mramorni snovi ostanu poslije takvog nevremena
    nakon kojeg nam nitko više ne dopušta pravo izbora?
    Kojom to stazom moramo umorno lutanje nastaviti
    i u kakav vjetar baciti samoću koja se nikako ne briše?
    Ćutim se kao planinsko sjećanje u pramenu tvoje kose
    i dok se s mirisom svih onih vrhova
    u snježnim oblacima budiš,
    rastem i hvatam malo sunca
    da se dolinom mojih uspomena rastaču,
    pa sve to postupno
    mojim srcem topim i u moju dušu stavljam,
    ne bih li te bez nemira sačuvao.

    Najdivnija misli mojih maštanja,
    što učiniti sa obrisom tuge u komadiću jutra?
    Jesmo li dovoljno rastrčani od svih onih koraka
    što su nas već jednom poveli,
    da se ni sa kakvim navikama lako ne mirimo,
    već u pjesmama pronalazimo izvore svojih nadanja?
    Osjećam svaku kap kiše u moru svojih čekanja
    i preko tihih ravnica kako puštaš brazde svojih pučina,
    jer poslije nemirnih vremena i polomljenih tragova
    napokon pristajem uz mirnije obale,
    otkrivam u tebi nova sastajališta
    i na njima sa tvojom dušom gradim sva svoja očekivanja,
    izvlačiš me visinom jablana,
    a podno slatke mjesečine ispisuješ tijelom nježne dodire.

    Zal Kopp
    Poruku je izmenio SQUAW, 01.05.2007 u 09:04 Razlog: dodat autor
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  2. #107

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ..Presretni me,iznenadi,
    i kao drumski razbojnik
    opljackaj moje emocije,
    a kao vitez celicnog stiska
    povedi me,dostojanstveno,
    na mesto senki...

    U zamak zatvori moje srce
    i pusti da senke odigraju
    svoj poslednji ples.
    Stavi mi crni povez na oci
    i pusti mesec da izazove bol,
    jer...ova je noc jednaka
    mojim snovima.




    nepoznati autor
    Poruku je izmenio SQUAW, 01.05.2007 u 09:06
    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  3. #108

    Odgovor: Čarolija postojanja

    Jednoj prolaznici

    Grad me okruzivao svojim mocnim hukom.
    Vitka tanka,visoka,noseci crninu,
    Lik boli uzvisene,jedna zena minu,
    Drzeci izvezeni skut raskosnom rukom,

    Hitra, ljupka,s nogama ko izvajanim.
    U oku joj olujnom,gde se sav utopih,
    Ja se,kao nekakav strasni cudak,opih
    Uzitkom smrtonosnim,slastima neznanim.

    Sev munje...pa tmina!-Lepoto kraktkotrajna,
    Cije oci ponovo zivot mi otkrise,
    Zar ces tek u vecnost da me sretnes,sjajna?

    Predaleko,prekasno,mozda nikad vise!
    Zauvek nas rastavi,zivot poput vala,
    A mogoh te voleti,i ti si to znala!

    S.Bodler

    Ubica mekog srca.

  4. #109

    Odgovor: Poklonite pesmu...



    Kad bi covjek


    Kad bi čovjek mogao reći ono što voli,
    kad bi čovjek mogao uzdići svoju ljubav do neba,
    kao što je oblak uzdignut u svjetlosti;
    kad bi poput zidova što se ruše
    da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
    kad bi čovjek mogao razoriti svoje tijelo,
    ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
    istinu samoga sebe,
    koje se ne zove slava, sreća ili ambicija,
    nego ljubav ili želja,
    ja bih konačno bio onaj, kako sam se zamišljao,
    onaj što svojim jezikom, svojim očima i rukama
    objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
    istinu svoje istinske ljubavi.

    Ne poznajem slobodu, osim slobode
    da budem zarobljen u nekome,
    čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
    zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
    za koga sam danju i noću ono što želi,
    a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
    kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
    slobodno, sa slobodom ljubavi,
    jedinom slobodom koja me ushićuje,
    jedinom slobodom za koju umirem.

    Ti opravdavaš moje postojanje,
    Da te ne poznam ne bih živio,
    da umirem neznajući te, ne bih umro, jer nisam živio.


    Luis Kernuda
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  5. #110

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ne pitaj više


    Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj
    zašto raste trava i zašto je nemirno more.
    Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
    i bijelom lađom snova tko krmani
    kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.


    Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
    Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
    Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
    ali ti živiš daleko od glasa valova.
    Tvoja je misao strma pećina
    o koju se uzalud razbija moj život.


    Ne pitaj zašto te ljubim.
    Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
    Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
    na visokoj planini zaborava.

    - Vesna Parun
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  6. #111

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    JA TE VOLIM

    Ja te volim
    vrlo jednostavno
    poput stupa
    uz koji se veže da ne padne
    mlada grana

    ja te volim
    tako obično
    ko što je onaj crni kruh
    koji jutrom jedemo zajedno
    dobar gladnome čovjeku

    i posve potajno
    da nitko ne zna
    ja te volim negdje medju zvijezdama
    u visokoj plavoj svjetlosti
    gdje vrijeme nema više svoje značenje
    i svake noći dok ti spavaš
    ja stojim tamo i već te dugo čekam


    Nikica Petrak

    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #112

    Odgovor:VESTI NA SELU

    VESTI NA SELU
    Ova pesma se zbiva na selu
    gde ljudi gledaju vesti na TV-u.
    Posle uspešno obavljenog posla
    za pola osam svuda je dosta.
    Tada je puno ljudi pred ekranom
    nešto gricka i bruji stalno.
    U pola osam svi će sesti,
    posle toga počinju vesti.
    Početak glup, reklama sama,
    Beobanka uvek sa nama.
    Na TV-u isto kao pre,tu su i reklame EPP!
    U vestima uvek isto,ovaj rekao,
    onaj porekao,
    ovaj napao,
    onaj se brani,
    poskupelo ono,
    banka ne radi.
    Svi u štrajku,
    robe nema,
    marka raste,
    biće problema.
    Poplave na jugu,
    sneg na severu,
    zapad se ledi,
    a istok u bedi.
    U našim vestima sve loše vesti,
    naš dinar bljušti,
    a evro šušti.
    Ljude na selu zanima nafta,
    djubrivo, urea i kompenzacija svaka.
    Od svih emisija na ovom svetu,
    vesti volim najviše u letu.
    Najviše volim novosti nove,
    gluposti, šale i oglase male.
    Na kraju sport, fudbal,
    plivanje,atletika,
    vaterpolo i skijanje.
    Sve je prošlo i vreme dana,
    prijatno veče želimo vama.
    (C) Darko Kolar

  8. #113

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Dodji

    Dodji!
    Soba je puna Tebe. Pun Tebe pogled što Te zalud traži.
    Zovu te svjetlost i mrak.
    Teško je ostati jak
    sam.
    Treba Te nemir da mi skineš svemir s prašnjave police šutnje.

    Dodji!
    Sve što Ti nikada ne kazah možda Ti opet ne bih znao reci.
    Pruži mi ruke, obavij ih oko vrata, na oci stavi mi dlan.
    Šapci mi o proljecu, o mirisu višnjina cvijeta,
    o ljepoti
    (zaboravili smo diviti se njoj!)
    o dobroti
    (kako cudna, kako uzbudljiva rijec!)
    o radosti
    (kako je daleko sunce, kako je blizu mrak)
    o mladosti
    (kako je težak i kako pun Tebe ovaj bez Tebe žalosni zrak.)

    Dodji!

    Enver Colakovic


    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #114

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ...ovo je tvoja prica...
    Uhvati misao u letu...budi mi nocas ono sto ne znam sebi biti...
    Ucuti. Zastani. Zaplaci.
    Otvori oci za druge. Rasprodaj srce ko tresnje.
    Zavoli. Preboli. Zaboravi.
    I sve za jednu noc..
    Smej mi se nocas i reci kako ja ne postojim. Kako sam samo breza...bez glasa, vida...bez duse.
    Nauci me da razumem vozove u noci, reke u proleca, suze na rastanku...
    Nezaborav ostaje zaglavljen izmedju nekad i sad....
    Zatvorim oci i uvek sam tamo...
    U hodnicima gde mirise na leto...
    Ne zatvaram vrata...
    Okacim venac nadanja, promaju okitim osmesima buduceg...
    Ti si moguca bujica u mojoj glavi.
    Ti, kao zena...sa bogolikim ocima.
    Gledam te i znam da si meka ko zvezda, raspricana u sebi..
    razumes moju netaknutu belinu...
    Tvoje je ime razlog da se pokrene zemljotres u telu.
    Da se sklupcas blizu mene i iz srca da mi se prelijes,
    ali da ne isteknes....
    Sanjaj prolece u decembru,
    ocisti suze sa praga,
    zivi tudje zivote izmedju redova...
    jer ti mozes svakoga da odglumis.
    Tiho na prstima, izvedi zvezde u setnju.
    Uspavaj more pred buru,
    na prozor poljupce posadi...
    A ja cu uvek..ko stena
    stajati pred tvojim pomahnitalim snovima...


    N.N.

  10. #115

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Requiem za palog andjela

    Možeš mi reći da u bezglasju
    Često zalutaš
    kad sričem slogove tvoga imena
    I da se uzalud borim protiv vremena
    koje na našim telima gravira
    Nebeske istine u strahu od smrti.

    Možeš mi reći da je moja tišina laka
    Poput niti paukove mreže
    A teža od sedam smrtnih grehova
    I ja ću od nje satkati pesmu I pokriti te
    Kad neman noći teškom šapom poklopi nebo
    I u krzno svoje sakupi zvezde kao čičke.

    Možeš mi reći da sam slobodna
    A duša sam slepa koja čuje samo zlo kad se govori o svetlosti
    Duša koja noćima ne spava i čiji su okovi tragovi nebeski
    božjih karuca što u sumrak ispisuju molitve najvećih grešnika
    I postaju vapaj upućen tebi.

    Možeš mi reći da bih trebala da te saslušam
    Kada se budem pravila da te ne čujem
    Sakrivši uši rukama
    Kao što deca sakrivaju po džepovima
    male sedefne školjke što izbaci mora utroba.

    Možeš mi reći kako sam grešila
    I ja ću na svoja ramena
    Težinu neba, ako treba, prihvatiti
    I ti ćeš opet biti u pravu a ja ću se osmehnuti
    Osmehnuću se kada tvoje ime bude prelazilo preko mojih usana
    i one budu krvarile kao nekada moje srce.
    Osmehnuću se jer moja ce duša pevati
    U tišini što tvoje ime u vazduhu iza sebe ostavi
    I doći ću tebi kao što kap kiše dolazi zemlji
    U krugu večnom
    Isparavanja i padanja
    I tada, na dlan ćeš me topao dočekati
    Kao suzu izdajnicu to beži preko obraza
    I u sećanjima potražiti moje ime
    Kao što bi tražio uvojak kose
    Il`neki davno naučen stih.

    Možeš mi reći da su tvoji dani podeljeni
    Na dane sećanja i dane življenja
    A nećeš znati da su svi moji dani - dani preživljavanja
    sećanja davnih oživljavanja
    što kopne na izmaku noći.

    Možeš mi ponovo reći da bi mi srce u kutiji dao
    Da ga pored kreveta čuvam
    dok na baršunu kao na odru
    Mirno počivaju snovi
    A ja bih mogla...
    mogla bih da ti kažem da te još uvek sanjam, da te još uvek volim,
    Ali reći ništa neću, ćutaću,
    Jer ja i kada ćutim - ćutim o tebi...

    M. Simokovic


    Poruku je izmenio SQUAW, 01.05.2007 u 09:13
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  11. #116

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    TEBI ŽIVOT

    Kada promatram tvoje tijelo ispruzeno
    kao rijeka koja ne prestaje protjecati,
    kao cvrsto ogledalo gdje pjevaju ptice,
    gdje je uzitak osjetiti dan kako se radja.

    Kada se gledam u tvojim ocima,
    koje su kao duboka smrt ili zivot sto me doziva,
    kao pjesma iz dubine koju samo naslucujem;
    kada vidim tvoj oblik, tvoje spokojno celo,
    kamen blistavi, na koji kapaju moji poljupci
    kao ruze sto odrazavaju sunce koje nikad ne zalazi.

    Kada primicem usne toj nesigurnoj muzici,
    tom mrmoru neugasive mladosti,
    izgaranju zemlje koja pjeva u zelenilu,
    kao sretna ljubav sto bjezi i opet se vraca.

    Osjecam kako se svijet valja pod mojim nogama,
    kako se valja lagan, s vjecnom odvaznoscu zvijezda,
    s onom radosnom dobrotom vecernjace,
    koja ne trazi niti more u koje bi se spustila.

    Sve je iznenadjenje. Svijet u iskrama
    osjeca da je more naglo postalo golo i drhtavo,
    da je taj celik uzaren i pomaman
    i da cezne samo za blistanjem svjetlosti.

    Svemir svjetluca. Smirena sreca
    prolazi kao naslada koja se ne moze zadovoljiti,
    kao nagli uzlet ljubavi,
    gdje se vjetar opasuje oko slijepih cela.

    Gledati tvoje tijelo i samo tvoju svjetlost,
    tu blisku muziku sto se radja medju pticama,
    u vodama, u sumi, u vezanom bilu
    ovog svijeta apsolutnog sto ga osjecam na usnama.


    Vincente Aleixandre

    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  12. #117

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ljubavna pjesma


    Gdje nisi ti i tvojih očiju sjaj,
    tamno je meni.
    I uz jasno treperenje svijeća,
    tamno je meni.
    I kraj tihog plamena stada
    tamno je meni.
    Sunčana svijetlost samo me ranjava,
    tamno je meni.
    Gdje tebe nema i tvojih očiju,
    tamno je meni.

    Indija
    Bhartrihari
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  13. #118

    Odgovor: Čarolija zaborava

    SVE JE STVORENO ZA LJUBAV


    Sve je stvoreno za ljubav.
    Klas peva u polju,
    raskos ucvrscuje istinu vremena.
    Ukrstaju se reci znakovi,tajanstveni
    tragovi nicu iz dubine izgubljenih dana.

    Tako zivot peva u ljubavi sveta;
    i svice jasnoca slicna kakvom bozanskom licu
    u samoci ili ponocni blesak koji,
    iznenada, obasja tamna podrucja zaborava.

    Osecanje sporih ruku
    koje rastapaju sneg,
    tajna leta,
    mekano zamorenje ptica u begu.

    Jose Ramon Medina
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  14. #119

    Odgovor: Čarolija zaborava

    DA BIH TE VOLIO

    Da bih te volio, sudbini
    predao sam svoje srce.
    Vise se neces moci osloboditi
    vise se necu moci osloboditi!
    od kobnosti te ljubavi!

    Ne mislim na to, ne osecas to
    ja i ti smo vec ti i ja,
    kao more i kao nebo,
    a nebo i more postoje
    bez svoje volje.


    Juan Ramn Jimnez
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  15. #120

    Odgovor: Čarolija zaborava

    VEČNA VATRA

    Rastvaram se pred tvojim imenom,
    pred noćima u koje me nemilosrdno bacaš
    uzvikujući reči ljubavi čije svako slovo razapinje
    i zabada se u dubinu mraka
    gde me slute neke davno ispružene ruke.
    Kroz njihove prste, u mlazevima ističe sok višanja:
    kap na mome čelu,
    kap ne stopi kojom tišina opija čula tame
    uvlačeći se u njene tragove lakoćom pokreta,
    kap na prstima
    da bi ih jedine bele ruke
    prepoznale u noći - ruke iz kojih će se roditi zreli plodovi višanja.

    U krv me pretvaraš
    kroz nevidljive prostore razlažeš moći mraka u meni
    vladas mojim ja kao da ti ne stoji nasuprot mene,
    cediš sok iz plodova kao da mene gnječiš mislima
    i u sažete prostore spuštas ljubav oplodjenu.

    Nigde drhtaja niti trzaja pod tolikom snagom
    koja pleni idejom slobodne noći i bezakonja;
    ne vidi se monstruozni lik niti se prepoznaje istina
    ispod plašta tame kada se pojavi ime
    pred kojim drhti pustinja, pred kojim nebesa jeza obuzima
    i božanstva u strahu ostaju slomljena u svojim svetovima;
    jedina večna vatra kroz pepeo vaskrsava:
    u njoj goreći skidam plamenom
    kap po kap posut nektar višanja.
    Jutro ne može da se rodi niti je prevara noći san
    iza nje ostaje samo tama čije je pravo ime obmana,
    povratak kroz njene prostore može biti samo večiti san:
    trijumf utvara.

    Kroz razjapljene čeljusti čije se poreklo nezna
    svetlost koja prodje u krv ili crvenu senku se pretvara.
    Moć gubi sve osim vatre
    koja jedina može da stvara i uništava sebe samu.
    I dok plamenovi izgaraju na mojim obrazima
    sa usana cedi se u jedinu kap kao u reč
    vatrom sažeta noć
    prezrelih višanja.

    B.Nikolić
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

Strana 8 od 114 PrvaPrva ... 6789101858108 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •