Poklonite pesmu... - Strana 97
Strana 97 od 114 PrvaPrva ... 47879596979899107 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1,441 do 1,455 od ukupno 1704
  1. #1441

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Piši mi...

    Da li još uvek, nekad,
    kad pomisliš da stvarnost
    u zaborav sve slutnje zavije,
    živne u tebi iskra
    kroz magičnu nestalnost
    i obasja lutanja naša
    i susret koji još čeka
    tamo negde sred gužve
    na uglu pored Slavije..?
    Da li još uvek snivaš
    i snima bojiš sve dane
    dok sivi dani teku,
    razlivaju se i nose..?
    I da l' još u uglu usana
    iste osmehe skrivaš
    i isto, nehajno, rukom
    otklanjaš pramenje kose..?
    Da li ti misli još nose
    iste nijanse poleta
    ili ih sad seče košava
    k'o topli dah zimskim rezom..?
    Da li još uvek pričaš
    plamenim krilima poneta..?
    Da l' još onako žurno
    uveče koračaš Knezom..?
    Da li još uvek pušiš?
    Čitaš li iste knjige?
    Da li još uvek voliš
    da slušaš Baha i Lista..?
    Da li još uvek vešto
    u sebi promaje gušiš,
    da li još vedro grabiš
    i ne haješ za brige..?
    Da li si još uvek ista?
    Ti uvek imaš mesta
    u meni i mojim danima
    i zato ne pitaj čemu,
    ne pitaj da li mi treba...
    Kroz tvoje reči i šapate,
    kroz susret koji ne presta,
    sa tobom i ja šetam
    pod svodom našeg neba...
    Ne misli da l' i nad mene
    poneki oblak se klanja...
    Ne brini da l' će me možda
    tvoja priča zaboleti...
    Dok mi pišeš o svemu
    uklanjaš sva rastojanja,
    i zato, samo mi piši,
    i ne pitaj da li ću voleti...


    Dragana Konstantinović
    Poruku je izmenio Cecara, 18.09.2010 u 21:54 Razlog: sh ch zz


  2. #1442

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Krešimir Butković
    DOK ŠUTIMO U DVOJE

    Bez i jedne izgovorene riječi,
    gledamo se i kao da sve znamo,
    osluškujemo što nam kažu misli,
    i šutimo u dvoje.
    Smijemo se ne pomaknuvši usta,
    plačemo bez i jedne suze,
    a kad nas pitaju čemu takva šutnja,
    puštamo ih i šutimo u dvoje.
    Oni se čude, smiju se i viču,
    nama je pogled važniji od riječi,
    šutnjom ispreplićemo vlastite sudbine,
    u razgovoru šuteći u dvoje.
    Šutnjom, šuteći u dvoje,
    šuteći šutimo o svemu,
    tad šutnjom, kad se misli spoje,
    šutnjom pronađemo temu.
    Šutimo, šuteći u dvoje,
    gutljaj šutnje iz šalice tišine,
    šutnjom kradem šutne misli tvoje,
    ispreplićući vlastite sudbine.
    U šutnji razdvajamo misli,
    šutnjom kažemo si zbogom,
    šuteć koračamo tišinom,
    bez i jedne izgovorene riječi.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  3. #1443

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Korak niz ulicu



    Ne možeš da veruješ da ću da izađem iz stana
    i da sam pošla da se ne okrenem?
    Kafa na pola,
    reč na pola,
    osmeh do pola.
    Tek tako ću poći, čak i da ne trepnem?!
    Noga će mi do kraja sigurna ostati?

    Pa kad sam ja izašla iz stana Stefana Pfeistlingera,
    gde neću iz tvoga, mali amateru,
    sa šupljom pričom i šupljim pogledom?
    Pa, kad sam se ja spustila u noć, na kocku,
    i kad sam znala da neću da trpim,
    ja sam sebi odabrala granicu
    jasno je povukla, markerom na belom
    Pa, kad sam ja izašla iz stana gde je sve mirisalo
    na moju dušu i moj san,
    kad sam uspela da nađem svoju Tatjanu
    i da je privijem kao čudnu ženu, oživljenu iz sna,
    a ti nisi ni senka sna,
    pa, ja mogu još sto puta u tvoju kuću da uđem,
    samo da ti pokažem da mogu da izađem,
    i da ću te još sto puta videti sa otvorenim ustima,
    jer kad sam ja izašla iz njegovog stana
    ja sad mogu da izađem i iz same sebe
    nema više tog poznatog osećaja kog se ne bih mogla odreći,
    a kako se tek onda lako odričem tuđih bezmirisnih prostora,
    iznajmljenih apartmana sa šarenih razglednica.

    Onaj ko izađe iz stana Stefana Pfeistlingera-
    on je odabrao da se ne zadržava bilo gde
    on je odabrao da odlazi,
    on je odabrao da se odriče,
    i da ne pita za smisao ili razlog,
    on je naučio da se ne okreće.
    A ti me gledaš nakrenute glave,
    podbočenog lakta jeftinog ljubavnika iz crno belih filmova,
    Jesam li sigurna-pitaš- Zar ću otići, igra ti leva obrva.
    Pa, znaš li ti kome govoriš?
    Desi li ti se nekad da kažeš:
    Ovde sam već bio, sve mi je poznato, moje boje i moj dah,
    možda sam sanjao a možda i živeo
    pre nekh trista godina baš ovde,
    pa, iz minuta u minut lagano prepoznajem,
    I dodirneš sve ponovo,
    a kao da sebe iznutra dodiruješ,
    ili dušu neke tamo daleke bake
    koja se u mđuvremenu u tebi naselila,
    I čovek koga gledaš liči na crtane čiča Gliše iz detinjstva
    Sneške Beliće, nacrtana vešala il nevešte crteže
    što se čuvaju u nekoj fioci
    i sa osmehom odeš i ne tražiš odgovor,
    jer se i ne pitaš,
    predaš se osećaju i hodaš i odlaziš
    u noć, na drum, taksi il kočije
    pitanje je veka, al su oči iste i duše su iste
    I, dok silazuš stepenicama, sto ti duhova govori:VRATI SE,
    Al ti jedan, tvoj glas, kaže: Idi, ni rođena nisi da se zaustavljaš,
    to što si prepoznao ne znači da si našao
    Ii nikad neću saznati da li se kajem,
    ali znam da bih opet otišla.
    A ti me sad gledaš ko umorni lovac,
    važan i siguran, a da sam ti ja ženica
    što treba da očisti divljač prijateljima koje čekamo na večeri,
    A tebi bih grkljan, kad bih htela, sa dva zuba prerezala,
    ispljunula, pa s krvavim usnama kroz otvorena vrata
    Ja nisam od onih na koje te je upozoravala majka
    zato ne brini, za ovakve nije ni znala da postoje,
    ja ne odlazim da bi me ti molio da se vratim,
    ja mogu biti sve što poželim, ali ne mogu biti lošija nego što jesam

    I zato-otključaj mi vrata, prospi vino i zaboravi da sam ikada
    i prešla prag tvoga stana.

    Jelena Lukic
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  4. #1444

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Људи у нашим годинама


    Људи у нашим годинама
    улазе у љубав опрезно,
    као непливачи у плитку воду,
    као политичари у комбинације,
    из чистог страха од поновног вољења,
    из несигурности,

    А они су зaнате љубави
    већ добрано изучили,
    и могли би бити од слатке поуке наискуснима,

    но остаће заватрени,
    а сигурни и усправни на улици,
    међу људима.

    Само ће у хладним ноћима,
    сами и препознати одједном,
    изаћи на зачуђен снег
    и гласно заплакати.


    Перо Зубац


  5. #1445

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Na dan njenog venčanja

    I srušiše se lepi snovi moji,
    Jer glavu tvoju venac sad pokriva,
    Kraj tebe drugi pred oltarom stoji -
    Prosta ti bila moja ljubav živa!

    Čestit`o sam ti. I ti reče "Hvala!"...
    A da li znadeš da se u tom času
    Granitna zgrada mojih ideala
    Sruši i smrvi i u pep`o rasu?

    Al` ne! Ne vidim od toga ni sena;
    Po tvome licu radost se razliva...
    I svršeno je! Ti si sada žena -
    Prosta ti bila moja ljubav živa!

    Ja neću kleti ni njega ni tebe,
    Ni gorku sudbu što sam tebe sreo;
    Ja neću kleti čak ni samog sebe,
    Jer ja bih time svoju ljubav kleo.

    I našto kletve! Našto ružne reči?
    O sreći svojoj čovek vazda sniva;
    Bol, jad i patnju smrt jedino leči.
    Prosta ti bila moja ljubav živa!

    Pa podji s Bogom! Još ti mogu reči:
    Da Bog da sunce sreće da ti sija!
    Sve što god počneš svršila u sreći!
    Sa tvoje sreće biću srećan i ja.

    I svakog dana ja ću da se molim
    Kad zvono verne u crkvu poziva ...
    Ja nisam znao da te tako volim.
    Prosta ti bila moja ljubav živa!

    Čuj, Bože, molbu moje duše jadne:
    Sva patnja što si pis`o njoj, k`o ženi,
    Nek` mimoidje nju, i neka padne
    Na onaj deo što je pisan meni!

    Usliši uvu molitvu, o Bože!
    I duša će mi mirno da počiva;
    I šaputaće večno, dok god može:
    Prosta ti bila moja ljubav živa!

    I onda kad dodje ono doba
    u Kom će zemlja telo da mi skriva,
    Čućeš i opet sa dna moga groba:
    "Prosta ti bila moja ljubav živa!"

    Velimir Rajić
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  6. #1446

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Tako mi

    Tako mi svetlosti sjaja
    ovoga neba zvezda svih
    tako mi niti sto spaja
    za pesmu moju,svaki stih

    Tako mi radosnog dana
    sto po noci meni se javi
    tako mi Boga,jaBogom dana
    pevacu vama,neka me slavi

    Oko mi sija posebnim sjajem
    iz pogleda to mozes znati
    vesela sto pred vas stajem
    pesmu mi dajte,dve cu vam dati

    Tako mi molitve snage
    mirnog glasa starog monaha
    tako mi pesme,svake drage
    i vere u zivot bez straha

    Tako mi Sunca topline
    i punog meseca senke trajne
    tako mi glasa,tako miline
    svakog tona pesme sjajne


    Branislav Rokvic-Role
    treci razgovor sa vekovima

  7. #1447

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    prolećna pesma

    Osecam veceras dok posmatram laste
    i pupoljke rane
    kao srce moje polagano raste
    ko vidik u lepe, nasmejane dane;
    kako s mladim biljem postaje sve vece
    i lako ko krilo,
    i kako mu celo jedno nebo srece
    i pakao bola ne bi dosta bilo;

    kako cezne za svim sto bi zivot mogo
    lepog da mu dade,
    i da mu nicega ne bi bilo mnogo;
    tako su velike ceznje mu i nade.
    Osecam, da dosad sve je bilo sala
    moga srca vrela;
    da jos nikom nisam ljubav svoju dala
    koliko bih mogla i koliko htela.

    Da ima u meni cela nezna plima
    reci nereceni,
    da bih srce mogla poklanajti svima
    i da opet mnogo ostane ga meni.

    Desanka Maksimović

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  8. #1448

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Minnesota

    Ja nemam rešenje, nemam rešenje
    ne razumem te
    čujem misli poslate
    ne razumem je

    Puštaš me da plovim morem
    punim pitanja
    da li znaš me
    da li ja...

    ...ostavljam sve, izgubljen od nje
    ostavljam sve, sa vetrom odlećem?

    Ja nemam rešenje, nemam ga
    i pomišljam na oblake
    što prevoze i prevoze
    bledi pogled slika

    Sećanje beskrajno pusto je
    da li znaš me, da li ja...


    Vladimir Kolarić

  9. #1449

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zvonimir Golob
    USNE

    Usne koje si jednom
    poljubio
    nisu iste usne.

    Dva puta nećeš ubrati
    istu ružu,
    ni dotaknuti licem
    isto lice.

    Usne koje si dvaput
    poljubio
    nisu iste usne.

    U drugom poljupcu
    još uvijek živo
    sjećanje na prvi poljubac.
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  10. #1450

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zmurke

    Postoji nesto brze i od same mogucnosti da se
    covek sporazume sa svojom mislju.Nekakva
    groznica uobrazilje. Carolija.
    Trag koji se vec dogodio unapred.

    Secam se svoje prve skolske torbe. Nisam
    zurio da je otvorim. Dugo sam je posmatrao,
    obilazio oko nje i zamisljao u njoj
    obilje neobicnih stvari.

    I danas, evo, ako dobijem poklon, ne otvaram
    ga danima. Lepse mi je da zamisljam sta
    moze biti unutra. Uvek je tako sa zatvorenim
    stvarima.

    I tek kad oljustis omot, prestaje svaka carolija,
    jer vise nema smisla nijedna igra pogadjanja.

    Jer sve je u nama kad zmurimo, a strano kad
    otvorimo oci. I sve je nase dok zelimo , a
    tudje kad se ostvari.

    Mi smo nalik na cvetove: rastemo u sebi,
    unutra, u skladistima tajni i korenju energije.
    Samo smo spolja dopadljivi, puni
    boja i mirisa. A unutra, u nama, kipe
    orijaska sunca.
    Sve se to dogadja zato sto nismo skinuli omot
    sa svog jos uvek pitomog i detinjastog
    srca.

    Dobivsi sebe na poklon od ovog ovde jedinog
    i nepovratnog zivota, mi u tom srcu
    nosimo sve ono sto postoji i sto ce tek
    postojati u nasim drugim zivotima.
    I ne kvarimo ga kao igracku, da otkrijemo
    cime voli. I ne kvarimo ga da vidimo cime
    se boji i cime sanja.

    Kad zvezde padaju avgusta, ne trci da ih
    potrazis u travi. Ne sakupljaj ih po sumama i
    ne vijaj za bregovima.
    Samo zatvori oci. Bar ti znas da se igras
    zmurke.

    Uhvati ih u letu i sve ce u tebe duboko
    otkotrljati.

    Zazelis li se mora ili severnih snegova,zazelis
    li se planina, jezera ili pustinja, samo zazmuri
    u svet, ne odmotavaj omot vida,
    i sve ce se u tebe zauvek naseliti i tu nastaniti.

    Mika Antić

  11. #1451

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ključ je na dasci prozora,
    U sunčevom svijetlu ispod prozora.
    Ključ je kod mene, Eilen, vjenčajmo se!
    Ne drogiraj se,
    ključ je u sunčevom svijetlu ispod prozora.

    Alen Ginsberg
    Ploviti se mora i bez broda ..

  12. #1452

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    LJUBAVNA PESMA

    Hteo bih da sam cvet kraj puta,
    a ti da naidjes kroz dolinu,
    da me uzbere tvoja ruka
    zanavek uzme me u svojinu.

    Zelim i da sam vino rujno,
    da ti potecem grlom belim,
    pa, kad se slijem s tobom bujno,
    tebe i sebe da iscelim.

    Hermann Hesse



  13. #1453

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Sofija De Melo Brejner Anderson

    STRASNO JE VOLETI TE

    Strasno je voleti te na mestu tako krhkom
    kao sto je svet.
    Mucno je voleti te u tom kraju
    punom nesavrsenstva
    Gde nas sve lomi i usutkuje
    Gde nas sve vara i rastavlja.
    Ploviti se mora i bez broda ..

  14. #1454

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    STARA PESMA

    Za mnom stoje mnogi dani i godine,
    Mnoge noći i časovi očajanja,
    I trenuci bola, tuge, greha, srama
    I ljubavi, mržnje, nade, i kajanja.

    Sve to stoji na gomili trenutaka
    U neredu, po prošlosti razbacano,
    Dok nju vreme vuče nekud, nekud nosi
    I odnosi bez otpora i lagano.

    Nemam snage da se borim sa vremenom,
    Da odbranim, da sačuvam, ne dam svoje,
    Nego gledam čega imam, šta je bilo:
    I sve više, ništa više moje nije.

    Kao miris, kao zraci, kao tama,
    Kao vetar, kao oblak, kao pena,
    Odvojeni dani, noći, lebde, kruže
    I prilaze u obliku uspomena.

    Al kad miso i sećanja budu stali,
    Onda kud će i kome će oni poći?
    Onda kud će da isčeznu i da odu
    Uspomene, moji dani, bivše noći?

    Pa kud idem, da li idem, je l opsena?
    Ko me goni, koga nosim, pre ili sada?
    Za mnom stoji čega nemam, a preda mnom:
    Mrtva prošlost sa životom pokrivena.
    Dok budućnost polagano pokrov skida,
    Nje nestaje i u prošlu prošlost pada.

    Vladislav Petković Dis

  15. #1455

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ja sad idem van i vratit ću se tek ujutro.

    Bit ću vani, ne čekaj me, idi spavati, ondje ću sjediti
    i ćučati i doći ću pijan.

    Ja sad idem van i vratit ću se možda tek na godinu, šta
    tako gledaš u mene?

    Ja sad idem van i vratit ću se mozda tek za trista godina,
    pa zar je to neko vrijeme?

    Past ću ti na prozor u spodobi jednog besprizornog
    razrokog fotona. Posadit ću se u obliku
    prašine, spale nekome sa cipela,
    na prag tvojih vrata.

    A ti onda ne budi zla i pusti me k sebi. Ne pravi mi
    scene. Ljubavnike
    ćemo pokupiti u pokrivač i izbaciti kroz prozor.

    I ostavit ćemo sebi svjetlo. Ta pusti me k sebi.

    Ta pusti me već k sebi, pa pusti me već, zašto ti
    to toliko traje, to je nekoliko trenutaka, ta to je
    grozno dugo, pa ja ću tu usahnuti umrijeti umrijeti od
    žalosti, ta molim te ipak otvori il ću ti ta vrata razvaliti,
    kožu ću ti izgrepsti, oči ću ti iskopati

    ljubavi moja.


    Jiri Šotola
    Ploviti se mora i bez broda ..

Strana 97 od 114 PrvaPrva ... 47879596979899107 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •