Poklonite pesmu... - Strana 43
Strana 43 od 114 PrvaPrva ... 3341424344455393 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 631 do 645 od ukupno 1704
  1. #631

    14 Odgovor: Poklonite pesmu...

    EFEKAT PORAZA

    nikud ne idi bez notesa, kaže
    i ne pij previše, piće otupljuje
    senzibilnost,
    ne propuštaj čitanja poezije,
    uoči pauze pri disanju,
    a kad ti čitaš
    uvek ublaži
    umanji značaj, gomila je pametnija
    nego što bi čovek pomislio,
    a kad nešto pišeš
    ne šalji odmah,
    odloži na dve nedelje u fioku,
    zatim izvadi i pogledaj
    i ispravljaj, ispravljaj,
    sabij redove kao klinove što drže nosače
    mosta od pet milja,
    i drži notes kraj kreveta,
    javiće ti se misli iščeznuti i propasti
    ako ih ne zapišeš.
    i nemoj da piješ, svaka budala može
    da pije, mi smo ljudi koji pišu.

    za tipa koji nikad nije umeo da piše
    bio je manje-više kao i
    ostali: zaista je umeo da kenja
    o tome.


    Čarls Bukovski
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  2. #632

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Jelena Langold - Poslednja pesma

    Sve sto sam kazala, sve sto sam ucinila
    sve sto ucinismo, zapravo,
    ne misleci da je kretnja tek privid neceg mnogo veceg,
    evo vraca se stostruko, mnogoglavo:
    sve citiraju te noci u kojima nisi hteo progovoriti
    sve velike zime i njene smesne gordosti,
    evo banalnih monologa, dolaze po svoje.

    Bolje bi bilo da smo pili do jutra, moja trezna ljubavi,
    da smo cupali tudje cvece koje pozelismo u vazi,
    umesto pedantnog odgajanja vrta.

    Sve biljke koje posadismo rastu izmedju nas
    kao strasni suncokret, secas ga se, kojim smo plasili tudje macke.
    Bolje da smo imali svoje macke, moja cista ljubavi,
    macke koje bi ostavljale svoj dlakavi trag, svoje mirise.

    Bolje da smo pustili korov do ponora
    jer evo cistina je i sve je tako savrseno glatko
    I ti strcis i ja strcim, moja ljubavi.

    Bolje da smo se sakrili u trave, u koprive, u grmlje,
    previsoki smo za pod koji uglacasmo.
    Evo nas na ravom polju dok su gromovi,
    i sad vec istice vreme za tvoje precutane poljubce,
    Vec je neko ruzno gnezdo na njima, moja uzdrzana ljubavi.

    Toliko dugo si bio bez slabosti da sam ti poverovala,
    svi kocijasi obukli su se u crno i cekaju da me povezu.

    Sve stvari koje toliko volis, moja smesna ljubavi,
    razbijacu lagano usput, poklanjajuci je neradnicima
    Davacu ih losim ljubavnicima, davacu ih prevarantima.

    Sve vazne stvari, tako pazljivo birane
    prodavacu ih u bescenje na periferijskim pijacama.
    Desavace se da ih izgubim, moja odgovorna ljubavi,
    i ti ces osetiti bljutavost u dnu usana, odjednom
    snaci ce te nesto poput mrznje dok budes okopavao vrt.

    Nesto poput besa, moja nemocna ljubavi.

    Sve tamne stvari govorice ti o mome sjaju
    a ti nisi covek koji bi zbog toga polomio tanane stvari
    Pa ces se tako dugo muciti
    Premda to nije najgore sto ti ja zelim, moja jadna ljubavi.

    Strela koju ti saljem odavde gde vise nisi pozar i krv i dzelat,
    Ljubav koju ti saljem prepuna je noktiju i oruzja i demona,
    Zuta ubistva i djavolje sluzbe da te snadju,
    jer ja sam uranjala usta u pregib tvojih kolena

    Toliko puta mogoh pregristi tvoj vrat, sad je kasno
    jer ja sam kucala kao pljosnato srce duboko u tvojoj cipeli.
    Na plazi na kojoj si u groznici spavao
    mrzela sam sve senke, talase i decu koja vriste.
    Toliko puta pomislih da si umro u snu, moja tiha ljubavi.

    I svaki put umrla bih sa tobom, a ti bi preziveo.
    Secas se kako sam sklapala oci kad si bio blizu
    Nije vazno sto smesno hodam po snegu, po pesku
    Postojala je harmonija u mome telu, naucena na tebe
    i nacin na koji sam postajala lepa, razbijajuci ogledala.

    Kako ce me divno sada ljubiti svi koji me ne poznaju.
    Ubijacemo te svaki put kada spojimo tela
    i ti ces osetiti dok budes zalivao vrt
    kako sam podatna i sliska, kako me nema
    kako je sve drugacije bez mojih lekovitih ludosti.

    Ali je malo i to sto ti saljem odavde gde te vise nema
    Uzalud da otresas moj obraz sa svog ramena
    jer ti si tako siguran u svoj crno-beli um
    da cu mozda i poverovati u tvoj spokoj, moja
    nespokojna ljubavi.

    Jer ti si mozda sposoban da zaboravis krik u mraku.
    Knjige bez poretka sve govore o tebi
    Bolje bi bilo, zaista, da smo pili do jutra,
    da nismo provetravali
    da smo imali i psa i macku i hrcka
    da smo se umeli ljubiti po danu i u nevreme
    jer evo strasni poziv i jeka dolaze
    i gavrani i sve gadne velike ptice kojih se plasim
    i mrak u kome ne umem sama bez tebe da zaspim.

    Cujes li i ti te zvuke nocne dzungle
    Sanjas li grozne insekte, moja tuzna ljubavi?
    Toliko ruznog o tebi sam rekla svim ljudima
    da vec osecam potrebu da te odbranim.
    Zato kazem: postoji slika na kojoj su tvoje oci vrlo tople
    I jos nesto: covek koji voli da ide u cirkus mora biti da nije bas toliko los.

  3. #633

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ISPRAĆAJ LIMENOG PETLA


    Zamolio bih vas,
    da minutom ćutanja
    odamo počast limenom petlu
    koji se noćas bacio sa krova,
    tužan zbog neuzvraćene ljubavi,
    umoran od vijanja vetra,
    od okretanja u mestu,
    željan lutanja.
    Pozivam golubice, grlice,
    sve vas,
    koje ste se pred njim šepurile.
    Pozivam sovu,
    što je sa njim provodila noći,
    zbog koje je prestao da se okreće.
    Pozivam vas na poslednji ispraćaj
    i molim vas,
    ponesite po jednu grančicu
    za venac,
    koji ćemo položiti na krovu.
    A kada se okupimo
    zamoliću vetar da ne plače više,
    da obriše suze
    i povede povorku.

    Miloš Jamušakov
    neunistiva zlojebaba!

  4. #634

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Tamničareva pesma

    Kuda lepi tamničaru
    Sa tim ključem poprskanim krvlju
    Idem da oslobodim onu koju volim
    Ako još ima vremena
    A nju sam zatvorio
    I nežno i svirepo
    Na najskrovitijem mestu svojih želja
    Na najdubljem mestu svojih nemira
    U laži budućnosti
    U gluposti zaklinjanja
    Hoću da je oslobodim
    Jer hoću da je slobodna
    Po cenu i da me zaboravi
    Po cenu i da ode
    Pa čak i da se vrati
    I da me još voli
    Ili da zavoli drugog
    A ako joj se taj dopadne
    Pa ona ode
    I ja ostanem sam
    Sačuvaću samo
    Na svojim dlanovima
    Do poslednjeg daha
    Blagost njenih dojki izvajanih ljubavlju

    Žak Prever
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  5. #635

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Blistave kapi - Dobrica Erić



    Uzalud će mi trave bajati
    i suncokreti, na koje ličim
    Sve kada zadje, ti ces stajati
    u krugu što se ne briše ničim.

    Ko god mi svrati na konak, sniće
    sunce, u ptičje perje skriveno
    I tvoje venčano odelo biće
    mojim mislima prošiveno.

    Kad stresem sa se blistave kapi
    uskršnjeg vina tvojih godina
    zemlja će predamnom da razjapi
    bezube čeljusti pukotina.

    I zalud će mi trave bajati
    i suncokreti na koje ličim
    Svi kada zadju, ti ćes stajati
    u krugu, što se ne briše ničim.
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  6. #636

    Odgovor: Poklonite pesmu...



    NEPOVRATNA PESMA

    Nikad nemoj da se vraćaš
    kad već jednom u svet krećeš.
    Nemoj da mi nešto petljaš.
    Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
    I ja bežim bez povratka.
    Nikad neću unatrag.
    Šta ti znači staro sunce,
    stare staze,
    stari prag?
    To je ono za čim može da se pati.
    To je ono čemu možeš srce dati.
    Al' ako se ikad vratiš
    - moraš znati:
    tu ćeš stati.
    I ostati.

    Očima se u svet trči.
    Glavom rije mlako veče.
    Od reke se dečak uči
    ka morima da poteče.
    Od zvezda se dečak uči
    da zapara nebo sjajem
    i od druma - da se muči
    i vijuga za beskrajem.

    Opasno je kao zmija,
    opasno je kao metak
    kad u meni večno klija
    i ćarlija moj početak.
    A meni se u svet srlja.
    Stisnem srce.
    I zažmurim.
    Al' kad pođem - neću stati,
    jer jedino znam da žurim.
    Ne znam kuda.
    Ne znam zašto.
    Ne znam šta se tamo skriva.
    Znam jedino da ne mogu
    tu, gde - kako pružim nogu -
    vezuje me odmah neko,
    zauzdava
    i potkiva.

    Opasno je kao munja.
    Opasno je kao metak
    kad u meni večno kunja
    i muči me moj početak.
    Zato bežim.
    Trčim.
    Tražim.
    Stvaram zoru kad je veče.
    Nek' od mene život uči
    i da tepa i da teče.
    Ja sam takvo neko čudo
    što ne ume ništa malo,
    pa kad krenem - krenem ludo,
    nestrpljivo,
    radoznalo...
    Ne znam šta me tamo čeka
    u maglama izdaleka,
    al' ako se i pozlatim,
    il' sve teško, gorko platim
    ja ću uvek samo napred.

    Nikad neću da se vratim.

    Miroslav Antić



    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  7. #637

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    neki od kerova shto spavaju nocas
    mora da sanjaju o kostima
    i ja pamtim tvoje kosti
    u mesu
    a najbolje
    u onoj tamnozelenoj haljini
    i onim blistavim crnim cipelama s
    visokom shtiklom,
    vecito si psovala kad
    pijesh,
    kosa ti je opadala a ti
    htela da eksplodirash od onog
    shto te mucilo:
    od trulih uspomena na
    trulu
    proshlost,i
    na kraju si
    pobegla od njih
    u smrt,
    ostavivshi me sa
    trulom
    sadasnjicom;
    mrtva si vec
    28 godina
    a ipak te bolje
    pamtim
    nego ma koju drugu;
    bila si jedina
    koja je shvatila
    uzaludnost
    nasheg
    zivota;
    sve druge bile su samo
    nezadovoljne
    trivijalnim sitnicama
    besmisleno
    se zdrale
    zbog
    besmislica,

    Dzejn, tebe je
    ubilo to
    shto si previshe znala.
    dizem pice
    za tvoje kosti
    o kojima
    ovaj ker
    josh uvek
    sanja.


    Charles Bukowski

  8. #638

    Odgovor: Poklonite pesmu...




    A kad zaboraviš šarene pokrivače sredom i subotom
    A naročito kad zaboraviš nedelju;
    Kad zaboraviš naše trenutke nedeljom u krevetu,
    Ili mene kako sedim na radijatoru ulične sobe u tromo popodne,
    I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi;
    Zagrljenu priprostim starim kućnim ogrtačem nenadanja;
    I ništa ne moram raditi, i sretna sam ...
    I kad ponedeljak ne bi nikad trebao doći!
    Kad to zaboraviš kazem ...

    I kako si psovao ako bi netko uporno zvonio na vratima,
    I kako bi meni zastalo srce ako bi zvonio telefon,
    I kako smo konačno odlazili na nedeljni ručak;
    U stvari, kroz uličnu sobu do stola zamrljanog tintom
    u jugozapadnom kutu, na nedeljni ručak.
    A to je uvek bilo pile s' testeninom, ili pile s rižom, i salata,
    pa raženi kruh i čaj, i kolačići s čokoladnim mrvicama.
    Kažem, kad to zaboraviš ...

    Kad zaboraviš moj tihi predosećaj
    Da će rat završiti pre nego dođe red na tebe;
    I kako smo se konačno svlačili,
    Gasili svetlo, uranjali u krevet,
    Ležali načas opušteni u nedeljno svežoj posteljini
    I nežno se slivali jedno u drugo ...

    Kada, kažem zaboraviš sve to,
    Tada možeš reći, tada ću mozda poverovati
    Da si me dobro zaboravio.



    KAD ZABORAVIŠ NEDELJU

    Gwendolyn Brooks

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  9. #639

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Kako da ulovim taj glas što ispliva iz mene
    Kao ptica iz neba, i otuđi se sasvim,
    Dovoljan sebi i svestan svog postojanja,
    Taj glas što se nevino ruga svom zavičaju
    Od krvi i mekog nepoznavanja, kada peva
    Negde u svojoj čistoj okolini, koju ne mogu
    Da napipam ranjavim prstima, da omeđim
    Dugo varanim pogledom (da li na vrhu
    Stepenica?) Kako da ulovim taj glas
    Rođen nekada u mestu mog prvog buđenja
    Kao čudni i slepi stranac što brže sazreva,
    Glas koji sada peva u zelenom prostoru
    Vrtova s one strane sluha, u pticu preobražen.
    Bojažljivo, da ne povredim neke zakone
    Koje ne poznajem, šuljam se pored zidova,
    Rešetkastih zidova jave, s prvim tragovima
    Mravkastog umora u pokretima udova.
    Kome da priznam uzaludni lov, koga da pitam,
    Koga, u ravnici od sunca i plavog katrana,
    Koga, na klupi u skamenjenom drvoredu,
    Koga da pitam za glas u vrtovima?
    Ljudi stavljaju ruke na naviknute stolove,
    Umaču hleb u so, smeju se ili odlaze,
    Obično kroz vrata, i nestaju u sebi,
    Ili bez sebe. A oni mrtvi, koje se bojim
    Da pitam jer možda suviše, suviše znaju,
    Oni nas ne primećuju jer su zauzeti
    Pažljivim rasklapanjem svojih bivših sudbina
    Kao časovničari, svejedno izvan vrtova.
    Ostaje ipak možda jedno stablo na vetru,
    Jedna ulica, i malo zrelosti trajanja,
    Neke slomljene igračke, i ostaje glas,
    Glas koji je nekada stanovao ovde,
    A sada peva u vrtovima.

    Ivan V. Lalić, Glas koji peva u vrtovima
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  10. #640

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Trag

    Zelim:
    Da posle snova
    ne ostane trag moj na tvom telu.

    Da poneses od mene samo
    Tugu i svilu belu
    I miris blag...

    Puteva zasutih liscem svetlim
    Sa jablanova...


    Milos Crnjanski
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

  11. #641

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    JA NEMAM MIRA

    Ja nemam mira a u rat ne hrlim;
    Leden a gorim, plašim se i nadam;
    Po nebu letim, a na zemlju padam;
    Ne hvatam ništa, a svijet čitav grlim.

    Amor me kazni da sred uza stojim,
    Nit omču driješi, nit okove steže,
    Nit da me smakne, niti da odveže,
    Neće me živa, ne smatra me svojim.

    Bez vida vidim, nijem, glas gubim:
    Umrijeti žudim, a pomoći tražim,
    Sebi sam mrzak, a drugoga ljubim.

    Nit mi se mrije nit mi se živi,
    Smijem se plačući, žalošcu se snažim.
    Ovakvom stanju vi ste, gospo krivi.

    Frančesko Petrarka
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  12. #642

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Luis Aragon - Bezimena


    Poveriću ti jednu tajnu Vreme si ti
    Vreme je žena Ono oseća
    Potrebu da mu se udvara i da se klekne
    Pred njegove noge као kad se haljina raširi
    Vreme je kao kosa beskrajna
    Očešljana
    Ogledalo koje dah zamućije i dah razbistrava
    Vreme si ti koje spava u zoru kada se budi
    I kao nož si koji prolazi kroz moje grlo
    Oh što ne mogu da iskažem tu neprolaznu moru vremena
    I najgore je što je želja beskrajna i neispunjena
    Ta žeđ oka kad ti koračaš po odaji
    Ja znam da ne treba razbijati čaroliju
    Mnogo je gore nego da te osetim stranom
    Da bežiš sa mislima izvan nas
    I srcem već u nekom drugom veku
    Bože moj kako su reči teške A ustvari jeste to
    Moja ljubav iznad zadovoljstva
    Moja ljubav van domašaja današnjeg udarca
    Ti koja kucaš na moju slepoočnicu kao časovnik
    I ako ti nedišeš gušim se
    I po mojoj puti kolebaš se i zastaješ svojim stopalom
    Veliku tajnu hoću da ti kažem Svaka reč
    Na mojoj usni sirotica je koja prosi
    Jednu sitnicu za tvoje ruke stvarčicu koja tami pod tvojim pogledom
    I zato ja kažem tako često da te volim
    U nedostatku dovoljno jasnog kristala izraza kojiu bi ti stavila sebi oko vrata
    Ne vređaj se zbog mog prostačkog govora
    Prosta je voda koja izaziva taj neprijatni šum u vatri
    Reći ću ti veliku tajnu Ja ne znam
    Da govorim o vremenu koje na tebe liči
    Ja ne znam da govorim o tebi i ja se pravim
    Kao oni koji vrlo dugo na peronu stanice
    Mašu rukom pošto su vozovi otišli
    Šaka se smiruje tek pod novim teretom suza
    Hoću da ti kažem veliku tajnu Bojim se za tebe
    Bojim se onoga što te prati večerom ka prozorima
    I gestove koje ti činiš od reči koje se ne izgovaraju
    Bojim se vremena brzog i laganog bojim se za tebe
    Hoću da ti kažem veliku tajnu Zatvori sva vrata
    Lakše je umreti nego voleti
    Zato ja sebe mučim životom
    Ljubavi moja.
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  13. #643

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Na svet sam dosao slican ljudima
    koji na srcu nemaju ljusku.

    I sve sam menjao u grudima
    za jednu pesmu dobru i ljudsku.

    U nebo sam se sunovratio.
    Sa svima sam se vlazno ljubio.

    I kome treba, neznost vratio.
    I kome treba ,bol izgubio.

    Bicevi grana...rebra plota...
    Vetrovi sumrak za rukav vuku.

    Sta sam to imao od zivota?
    Neciju kosu...neciju ruku...

    I jedno srce ustreptalo.
    I dva-tri osmeha tiha i prosta.

    Sve je to ponekad tako malo.
    Sve je to,videces,sasvim dosta.

    Mika Antic
    me me para a quin soy.
    Entindame para a quin soy.
    Causa que esto es estar alguna vez.

  14. #644

    14 Odgovor: Poklonite pesmu...



    Večno troje



    Dva čoveka na svetu

    s kojima se ukršta moj put postoje

    jedan je onaj koga ja volim

    drugi voli sve što je moje



    Jedan,

    u mojim snovima večno živi

    I čuva ga moj mračni um

    drugi,

    pred mojim srcem stoji samo

    A ja ga nikada ne puštam tamo



    Jedan je bio samo tren prolećne nade,

    proćerdane sreće dah

    drugi mi ceo svoj život dade

    a, ne uzvratih mu ni sat.



    I , jedan živi u mojim pesmama
    gde je ljubav slobodna i vrela, poput krvi
    drugi je onaj sa dosadnim danima

    gde su svi snovi isušeni i sve se mrvi

    Izmedju ovo dvoje sve žene pate, žude

    Da budu u ljubavi, s voljenim, i čisto

    Ali, samo jednom u svakih sto godina bude

    Da se to dvoje spoje u isto





    Tove Ditlevsen


    Prepevala sa engleskog MBM
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  15. #645

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Slutiš li me nekad?


    Slutiš li me nekad u snu belih voda,
    u jezeru oka i bez suza plime,
    tečem li još tragom tvojih sanovoda,
    dal’ ikad sa čežnjom šapneš moje ime?

    A bili smo nekad davno zaneseni
    i tražismo ljubav gde je nije bilo,
    jer verovah nekad da pripadaš meni
    i sa tugom platih ljubavno slepilo.

    Oko mene ćute zlurade tišine,
    vremenom tvog lika u snu je sve manje,
    jednom kad se prazne reči razjedine
    onda ne ostane mnogo za sećanje.

    Al’ seti se nekad, nismo bili trava
    jos uvek smo živi u nekome kraju,
    ne beži od mene tragom zaborava,
    pa čak i kad nećeš, uspomene traju.

    I protiču tiho snovi belih voda,
    i jezero oka više ne preliva,
    i vreme na sasvim stotu stranu hoda,
    i prošlost nas dugo skriva, skriva, skriva…



    Od zaborava sačuvala... Katarina
    Poruku je izmenio paparazzo, 15.10.2008 u 20:45
    Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim...

Strana 43 od 114 PrvaPrva ... 3341424344455393 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •