Poklonite pesmu... - Strana 33
Strana 33 od 114 PrvaPrva ... 2331323334354383 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 481 do 495 od ukupno 1704
  1. #481

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ova je za sve koji vole Balasevica.. meni je ovo najdraza njegova pjesma..

    Kad odem - Balasevic

    Kad odem,
    kad me djavo isprati glavnim sokakom
    i kad mesecina zaveje moj trag,
    nemoj tugovati jer jednom svakom
    mali nemi slavuj doleti na prag.

    Kad odem,
    kad zamumla vetar zimske ocenase
    i kad mrtvo lisce potera u kas,
    za kaznu prognace i tamburase,
    zbog pogresne pesme u pogresan cas.

    Hej, budi jaka ti,
    najlakse je plakati.
    To nam samo Gospod svira
    jesenju sonatu.

    Snio sam vrata u tom suvom zlatu,
    strah me da prodjem, al' proci cu.

    Znam, laf si stari ti,
    nemoj sve pokvariti,
    kresni samo jednu svecu
    na svetog Jovana.

    Ne cuvaj dugo pepeo tih dana,
    kad jednom odem, a poci cu.

    Kad odem,
    kad u prozor stavis prvu hrizantemu
    i kad popucaju divlji kesteni,
    ne pali uzalud fenjer na tremu
    kad me otmu magle jedne jeseni.

    Hej, budi jaka ti,
    najlakse je plakati.
    To nam samo Gospod svira
    jesenju sonatu.

    Snio sam vrata u tom suvom zlatu,
    strah me da prodjem al' proci cu.

    Znam, laf si stari ti,
    nemoj sve pokvariti,
    kresni samo jednu svecu
    na svetog Jovana.

    Ne cuvaj dugo pepeo tih dana,
    kad jednom odem, a poci cu.

    Kad jednom odem...
    And even though you're fed up, you got to keep your head up.

  2. #482

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    POSTOJI MESTO GDE LJUBAV POČINJE

    Postoji mesto gde ljubav počinje
    i mesto gde ljubav prestaje.

    Postoji dodir dve ruke
    koji se opire svim rečnicima.

    Postoji pogled što bukti ko veliko vitlejemsko ognjište
    il` mala acetilenska lampa zelenog sjaja.

    Postoje jednostavna i bezbrižna tepanja
    čudesna ko velika okuka Misisipija.

    Ruke, oči, tepanja -
    pomoću njih se ljubav bori i gradi.

    Postoje cipele koje ljubav nosi
    i njen je dolazak tajna.

    Postoji upozorenje koje ljubav šalje
    i cena njegova zna se mnogo docnije.

    Postoje tumačenja ljubavi na svim jezicima
    i nije nađeno nijedno mudrije od ovog:

    Postoji mesto gde ljubav počinje i mesto
    gde ljubav prestaje - a ljubav ne traži ništa.



    Karl Sandberg
    neunistiva zlojebaba!

  3. #483

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Prva ljubav

    Naiđu tako dani.
    Zatrpaju ti oči
    kao zvezdane kiše.

    Oko nosa se neka
    šarena nežnost isplete.

    I ti staneš,
    i ne znaš
    da li si, il' nisi više
    ono obično dete,
    ono bezalzleno dete.

    Nekakvo zrno zlata
    počne u srcu da žulji.

    Stidljivost neka u tebi
    tiho se zasmejulji.

    Naiđu tako dani.
    Ne prepoznaješ boje aprila.

    Ne prepoznaješ svoje ruke.
    Izgledaju ti kao krila.

    Ne prepoznaješ svoje ogledalo:
    iz njega te neko čudan posmatra,
    neko kome u dahu
    mirišu suncokreti
    i plamte obrazi,
    plamte
    kao nestrpljiva vatra.

    Naiđu tako dani.
    Vetar ti u potiljak diše.

    Zdravo, poslednja bajko,
    kad staneš i ne znaš više
    da li se visine ruše
    il' s tobom u nebo lete!

    Zdravo ljubavi!
    Tajno!
    Zdravo sve neverovatno!
    Sve zabranjeno i zlatno!

    Zdravo, čudnovati svete!

    Vrlo je važno,
    pre svega,
    da prvu ljubav umeš
    da izgovoris ćutanjem.

    Da je sagledaš žmureći.
    Da je oslušneš osmehom.
    I dotakneš šaputanjem.

    Vrlo je važno da o njoj
    ne brbljaš hvalisavo svima
    Ljubav - to nije užina
    koju drugari dele.

    Prva ljubav je providna
    kao lutkino oko,
    drhtava kao tišina
    koja hoda po prstima

    i prva prava čistota
    tvoje nežnosti bele.

    Ona je knedla u grlu,
    srebrna knedla u grlu,
    sve nedokučivo tvoje
    i sve kristalno tvoje
    i sve gugutavo tvoje
    kao večernje zvono.

    Ona je duboko u tebi
    i duboko van tebe.

    Ona je malo onako.
    Pa još malo onako.

    Pa onda ono.
    I ono,
    I onda: sasvim ono.

    Nije to nagovaranje,
    rođeni moji,
    ko neće dalje da veruje,
    nek slobodno zažmuri.

    Ali pazite dobro:
    ako u vama postoji
    jedno veliko pitanje
    koje nestrpljivo žuri,

    pitanje veće od brda
    i veće od dva brda,
    i jedna treperava duša
    što veruje u čuda,

    i ako se u vama
    neke lepote talasaju
    i neke svetlosti rađaju,

    onda je sasvim svejedno
    da li žmurite ili ne žmurite,
    jer čuda se već događaju.

    U tebi skazaljka nekog
    nevidljivog magneta
    pokazuje odjednom
    hiljade strane sveta.

    Mika Antić
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  4. #484

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Poslednja bajka

    Usunjam se u tvoj jastuk
    kao tisina perja,
    kao trsave siske veceri
    mirisave od lisca,
    od mesecine na pescanim obalama,
    od uvele svezine oktobra,
    - bas tako se usunjam
    i slusam,
    slusam sta sanjas.

    Nikome necu kazati.
    Ali hocu da znas:
    cuo sam,
    cuo sam sve sto sanjas,
    jer drugo nista i ne znam
    samo se u snove razumem,
    kao sto se kauboji razumeju u laso,
    kao sto se tvoj tata razume u politiku,
    kao sto se najveći fudbaler razume
    u svoju veliku utakmicu,
    - tako se i ja samo u snove razumem.

    U snove zbog kojih, kad se probudimo,
    gledamo nekud visoko,
    visoko,
    i rastemo,
    rastemo,
    produzujemo se kroz rukave i nogavice,
    rastemo,
    produzujemo se kroz oci i srce
    kao putevi,
    kao pruge,
    kao nevidljive sare pticjeg leta,
    daleko,
    daleko,
    bez Aladinovih lampi,
    bez cizama od sedam milja,
    osamuceni od bajke koja se zove detinjstvo.

    Usunjam se u tvoj jastuk
    da ne znas,
    usunjam se kao umor od jurnjave po sumracima,
    pokrivam te celu noc,
    a pre no sto se probudis
    ostavim ti na rukama toplim od sna,
    na trepavicama i rumenim obrazima
    mali smotuljak jutra,
    jer drugo nista i ne znam,
    samo se u jutro razumem
    i raznosim ga kao mlekarice mleko,
    kao pekari kifle,
    kao postari pisma
    velikom belom kocijom
    koja necu da ti kazem kako se zove,
    ali sam ces se setiti.

    Mika Antić
    Ćuti i prenesi dalje....

  5. #485

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    УТЕХА

    Због зала проклињеш,
    а ни за једно се добро захвалио ниси!

    Питаш се од ког је немилосног бога,
    или од кога ђавола, ово зло,
    а за добро питао ниси од кога је!

    Стискаш главу шакама, коленима,
    питаш се чиме си овај покор заслужио,
    а чиме си добро заслужио питао ниси!

    Устај, отри те сузе, не цвили ту,
    умиј се, очешљај се, уљуди се,
    и гледај да одсад
    са том крвавом сузом у срцу живиш
    ко што си досад
    с веселом водом кроз ливаде, живео!

    Љубомир Симовић
    neunistiva zlojebaba!

  6. #486

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Ljubav posle ljubavi


    Doći će čas
    kad ćeš, s ushićenjem,
    pozdraviti sebe
    na vlastitim vratima, u vlastitom ogledalu,
    i jedno ćete drugom poželeti dobrodošlicu kroz osmeh,


    i reći: sedi ovde. Jedi.
    Opet ćeš voleti neznanog koji je nekad bio ti.
    Pruži vina. Pruži hleba. Vrati srce
    njemu samom, neznancu koji te je voleo


    čitavog života, koji je ostajao zanemaren
    zbog drugih, koji te zna u dušu.
    Skini s police ljubavna pisma,


    fotografije, očajničke poruke,
    strgni sopstveni odraz s ogledala.
    Sedi. Pogosti se svojim životom.


    Derek Volkot
    +
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  7. #487

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    TISINA

    Dok koraci besumno,
    gube se u tami
    strasni krik gavrana nad tisinom para,
    samo praznom dusom vetar provejava
    i let suvog lista
    u vecnost pretvara.
    Nad palim cardakom samo djeram stenje
    slike u secanju a zidovi goli,
    pukotinom zjapim, ko rupe u zidu,
    kasno sam saznao
    da tisina boli.
    Uzima polako, nem sam da se branim
    i poslednji uzdah u grlu se susi,
    dok zatvaram oci, ja je samo hranim
    prebiram secanje,
    dok me ne ugusi.


    Samo za tebe zvezdice moja ????


    Becar
    Poruku je izmenio Kalina, 17.07.2008 u 12:37 Razlog: autor

  8. #488

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Misao M.Rakic

    Ja poimam dobro neminovnost zala,
    Sklop celog zivota, sa tugom i bedom,
    Ja znam sta je sudba sviju ideala, -
    Moje znanje vidis na licu mi bledom.
    Ali znam i uzrok zasto tako biva,
    Jer prosao nisam kroz zivota huku
    Sklopljenih ociju i skrstenih ruku:
    Kad srce zapisti, misao je kriva!
    Kad se spusti vece, i vrh tamnih njiva
    Belicaste magle oblacci se gone,
    I s tornjeva starih stane da se sliva
    Zvuk poboznih zvona sto vecernje zvone.
    U cas kad zavlada mir kraj mene sirom,
    I suma zacuti, i zanemi vrelo,
    I umorno moje namuceno telo
    Zazudi za slatkim odmorom i mirom.
    Misao se javi! Kao zver me zgrabi
    I ponese sobom u predele suza,
    Gusi me, a moji napori su slabi
    Da se satre ova pohlepna meduza!
    Ona gospodari! Ja sam ko Mazepa,
    Privezan na konju, u dubokoj noci,
    Sto gleda za stepom gde promice stepa,
    Bez nade, bez daha, bez volje, bez moci.
    Satrven i smozden, u ocima strava
    Razjapljena usta, ali grlo nemi
    Sam, jedina dusa ispod neba plava,
    Sam na besnoj misli sto u propast stremi!
    Tako vlada ona! Njen zagrljaj rane
    Stvara, kosti lomi ko da su od stakla...
    Smrvljenog me pusti kada zora grane
    Iz crnih dubina razjapljenog pakla...
    neunistiva zlojebaba!

  9. #489

    02 Odgovor: Poklonite pesmu...

    Pariz Noću


    Три шибице упаљене једна за другом у ноћи


    Прва да ти видим лице


    Друга да ти видим очи


    Последња да ти видим уста


    И читава тама ноћи да бих се сетио свега тога


    Стежући те у загрљају.


    Ž.Prever
    Ćuti i prenesi dalje....

  10. #490

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Nocas pricam o onima sto se ljube sa oblakom,
    k'o cergari na belim konjima, putuju zemljom nebeskom...
    k'o cergari na belim konjima, putuju zemljom nebeskom...

    Tiho, tiho, na prstima, ja koracam kroz oblake,
    jednom nogom u tvojim snovima,
    drugom gde duga nestaje...
    jednom nogom u tvojim snovima,
    drugom gde duga nestaje...

    Tiho vetrovi duvaju, ovim nebom od somota,
    mnoge tajne od mene cuvaju, tamo je zemlja nebeska...
    mnoge tajne od mene cuvaju, ovo je zemlja nebeska

    Nepoznat autor
    Poruku je izmenio Kalina, 22.07.2008 u 14:04 Razlog: ...autor

  11. #491

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Da li stojis i čekaš me da se vratim

    Da li znaš to da ću doći, kao uvek

    Kao pseto put svoj što zna da njuši

    Ono mesto gde ga biju al ga vole.



    Da li stojiš i čekaš me, ti večita

    Sa osmehom neke snage, nekog znanja

    Onog znanja što ti ne da da sustaneš

    Da sustaneš i da pustiš da sam jači.



    Jači jednom, makar jednom, samo kratko

    Da sam i ja samo malo, nekad svoj

    I odlučan, i bez grižnje, bez krivice

    Da sam čovek, a ne zrenje zakasnelo

    To prokleto i večito.

    Zoran Radmilovic
    neunistiva zlojebaba!

  12. #492

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Branko Miljkovic - Uzalud je budim


    Budim je zbog sunca koje objasnjava sebe biljkama
    zbog neba razapetog izmedju prstiju
    budim je zbog reci koje peku grlo
    volim je usima
    treba ici do kraja sveta i naci rosu na travi
    budim je zbog dalekih stvari koje lice na ove ovde
    zbog ljudi koji bez cela i imena prolaze ulicom
    zbog anonimnih reci trgova budim je
    zbog manufakturnih pejzaza javnih parkova
    budim je zbog ove nase planete koja ce mozda
    biti mina u raskrvavljenom nebu
    zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izmedju dve bitke
    kada nebo nije bilo vise veliki kavez za ptice nego aerodrom
    moja ljubav puna drugih je deo zore
    budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
    budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
    sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema
    ta zena sa rukama deteta koju volim
    to dete zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
    uzalud uzalud uzalud
    uzalud je budim
    jer ce se probuditi drukcija i nova
    uzalud je budim
    jer njena usta nece moci da joj kazu
    uzalud je budim
    ti znas voda protice ali ne kaze nista
    uzalud je budim
    treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku
    neunistiva zlojebaba!

  13. #493

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    SMIRAJ


    potrebno mi je da
    prošetam niz ulicu
    nekud
    u popodne puno senki
    nađem sto
    ispred kafea
    sednem
    poručim piće
    i da sedim
    sa tim pićem
    a muva da
    sleti
    na taj sto.
    zatim
    da u pozadini
    čujem kako se neko
    smeje.
    zatim da vidim
    ženu koja prolazi
    u zelenoj haljini.
    da vidim
    kera koji prolazi
    debelog kera
    kratke smeđe dlake i
    očiju koje se keze.
    da umrem
    sedeći tako.
    da umrem
    uspravnih leđa
    dok su mi oči i dalje
    otvorene.
    hoću da mi avion
    preleti nad glavom.
    da prođe žena
    u plavoj haljini.
    onda hoću
    istog debelog kera
    kratke smeđe dlake i
    očiju koje se keze
    ponovo da prođe.
    to će biti
    dovoljno
    posle svega
    drugog
    posle svega
    ostalog.


    Henri Kinaski
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  14. #494

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    ZBOG ONOGA STO JESI

    "Kada tvoj prijatelj kaze sto misli,
    neces se bojati onoga"ne" u svom duhu,
    niti ces suzdrzati "da".

    A kada suti tvoje srce i dalje
    slusa njegovo srce;

    Jer u prijateljstvu bez rijeci radaju se
    i dijele sve misli, sve zudnje i sva ocekivanja,
    uz nepriznatu radost.

    A kada se rastejete od prijatelja,ne tugujte;
    Jer ono sto u njemu najvise volite
    mozda ce biti jasnije kad bude daleko,
    kao sto penjac jasnije vidi
    planinu iz doline."

    H. Dz


    Mudrome čoveku otvorena je svaka zemlja, jer je domovina plemenite duše čitav svet.

  15. #495

    Odgovor: Poklonite pesmu...

    Zvijezde u visini

    Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
    on mnogo traži, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parče kru'a
    za gladne zube) on brižljivo čuva
    za zvijezde u visini
    za srca u daljini.


    Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
    ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trošne grede,
    i o ljepoti naše svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noći
    snim: ja ću doći, ja ću doći.

    T.U

Strana 33 od 114 PrvaPrva ... 2331323334354383 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koju pesmu vas asocira forumaš?
    Autor Arthur Dent u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 343
    Poslednja poruka: 12.04.2020, 21:07
  2. Tebe ne volim, al' sto volim tvoju pesmu...
    Autor starsica u forumu Muzika
    Odgovora: 61
    Poslednja poruka: 29.04.2014, 17:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •