Beli Ahmadulinoj- Andrej Voznesenski
Mi smo narušili božje zapovesti,
Jabuke smo pojeli u slast.
Pesnik nikoga ne može sresti
da ne završi u dvoboju, na čast.
Mi smo narušili kodeks ljudi
da smo jedno drugom meta do istrebljenja.
Naše savezništvo osudili su hudi
gore od rodoskravljenja.
Prekršiteljka se rodila-
beli glas u ponoćno vreme.
Čak ako je zemlja naša prljavština,
rođenje tvoje poneće njeno breme.
Moj stih je težak ko temelj, kao stena,
da bi ti bestežinska u zvuku bila.
Ja sam ti najlepšu izmađu žena
poklonio za drugaricu, jednog jutra, mila.
Bacao sam ti pod noge Pariz,
tog preuzvišenog odrpanca, slavujice !
Činilo mi se da je život, tada,
moja moć pesnika da pevam niz ulice.
I pobeda je bila da se plače od sreće.
I teško da će nas stići kazna.
Tamo gde smo mi jedno drugom bili
mesta su ostala prazna.
Meni je suđeno u životu grešiti,
Tek da se osmehnem, više na ištem na svetu,
Mene će, mila, uvek spasavati i tešiti
to što smo nekad pevali u duetu.